S Guama: “Uništenje ovog heretičkog pokreta”

FROM GUAM: “THE DESTRUCTION OF THIS HERETIC MOVEMENT”

“Imam nekakav osjećaj da iz ovog malog i zaboravljenog otoka počinje destrukcija Neokatekumenskog puta i da će kao val preplaviti sva mjesta koja je taj heretički pokret osvojio u proteklih 50 godina.”

Draga Rose, hvala ti na tvojoj poruci. Ja živim u Rimu i u Švicarskoj, (ali nemam dar bilokacije od Duha Svetoga kao što je imao padre Pio) iz praktičnih razloga i pratim svaki dan ono što se događa na Guamu. Također zbog toga što skupljam svaku korisnu informaciju o Neokatekumenskom putu za moje dvije knjige protiv Kika Arguella (izaći će već u prosincu, nadam se da ću uspjeti naći prevoditelja za englesko izdanje).

Imam nekakav osjećaj da iz ovog malog i zaboravljenog otoka počinje destrukcija Neokatekumenskog puta i da će kao val preplaviti sva mjesta koja je taj heretički pokret osvojio u proteklih 50 godina. Važnije od Neokatekumenskog puta je potpora i prilika koju su im naši pape, kardinali, biskupi i svećenici dali da iskvare i unište Katoličku Crkvu. To je također znak da smo već u “posljednjem povijesnom vremenu”. To je također znak o kojem smo čitali u misnim čitanjima ovoga tjedna. Oprostite mi na mom lošem engleskom.

Daniel Lifschitz

Poveznica

Pitanje i odgovor

Nevezano za temu posta, ali imam pitanje:
Mislim da je NP sekta koja parazitira na tijelu Katoličke Crkve i da vrvi doktrinarnim, liturgijskim i moralnim zastranjenjima.
Međutim, vidimo da u KC neznatna manjina to misli. Većina klera (od pape naniže) ne protivi se NP-u. Naprotiv, mnogi ga podržavaju.
Znači li to da su i oni koji podupiru NP zastranili, upali u krivovjerje?
Kako razumjeti ovu situaciju u KC?
Pitam vas jer me iskreno zanima tuđe mišljenje.

Kitty

Draga Kitty,

Dobro kazete. Neokatekumenski put nije samo “parazit” unutar Katolicke crkve nego, oprostite na ovakvoj formulaciji, “silovatelj katolickih dusa”. Nije toliko vazan niti novac niti drugo “blago” koje si prisvajaju dok Crkvena hierarhija suti i promatra, no ono sto je nedopustivo i sto jest veliki grijeh propusta svih koji vide i razumiju sto se dogadja (a ne djeluju!) odnosi se na psiholoske, duhovne i emotivne traume s kojima se ljudi bore godinama nakon sto se udalje od te sekte (pod uvijetom da im to uspije). Za to je izravno odgovoran Vatikan tj. “progresivni biskupi”, nitko drugi. Papa Franjo je na zatvaranju Godine milosrdja izjavio kako “Bog ne pamti grijehe”, ali Rijec Bozja je vrlo jasna:”Zaista kazem vam: Sto niste ucinili jednomu od ovih najmanjih, to niste ucinili meni. Ovi ce uci u muku vjecnu, a pravednici u zivot vjecni.” (Matej 25, 45-46). Da me se krivo ne shvati, nikome ne prizivam nikakvo zlo, nego samo zelim reci da Neokatekumenski put nije usputna ni slucajna pogreska jer haraju Katolickom crkvom vise od pola stoljeca, i zbog toga ce Bog sigurno nekoga pozvati na odgovornost.

S druge strane, Crkvu tj. Tijelo Kristovo ne cine samo svecenici nego i laici, koji su neusporedivo brojniji od “progresivnih buskupa”… ali su ili uspavani, ili nemarni, ili u strahu pa vecina ne cini nista. No u laicima lezi ogromna Snaga Duha Svetoga koja se u mnogim zupama vec pokrenula u smjeru otpora Neokatekumenskoj obmani, samovolji, herezi i teroru. Sigurno ce u buducnosti toga biti i vise kako Istina bude izlazila na vidjelo. Zato je vazno govoriti u javnosti o tom problemu, a ne gurati glavu u pjesak i iznositi lazna svjedocanstva, kako su to poceli ciniti neki nasi svecenici zeleci biti “politicki korektni”. To kod Gospodina ne prolazi.

Neokatekumenima se treba reci jasno za sve vijeke vijekova da su slobodni vjerovati i ciniti sto god zele, ali ne u okrilju Katolicke crkve. Neka budu nova denominacija i podizu sebi velebne vile i hramove, no mi s tim nemamo nista. Ukoliko, pak, zele biti dio Katolicke crkve, onda moraju prihvatiti nasu tradiciju i doktrinu bez pokusaja unosenja ikakvih izmjena na svoju ruku. Njihovi svecenici se mogu laicizirati ili poslati na dodatno skolovanje, ali moraju prije toga svojevoljno prihvatiti Katolicku vjeru i valjano se zarediti. Tek tada cemo i mi njih moci prihvatiti kao prave pastire.

Treba ostati blizu Gospodinu i pokazati odlucnost u ovoj duhovnoj borbi te zajedno sa pravovjernim svecenicima “krenuti u napad”, i molitvom i argumentima i svjedocanstvima. Kako vidimo, na Guamu su upravo izgubili bitku zahvaljujuci ispravnoj strategiji tamosnjih Katolika. Uz Bozju pomoc, sve se moze okrenuti na dobro. Samo se ova, da upotrijebim rijeci Pape Benedikta XVI, “duhovna revolucija” vise ne smije odgadjati jer zrtve su sve vece i brojnije.

Papa imenovao novog nadbiskupa koadjutora za Guam

Papa Franjo imenovao je novog nadbiskupa koadjutora  za Nadbiskupiju Agana u ponedjeljak. Novi koadjutor ima pravo nasljediti nadbiskupa Anthonyja S. Apurona, koji je suočen s kanonskim postupkom u Vatikanu zbog navodnih seksualnih zlostavljanja ministranata. CONTINUED

Nota: Baš je prikladno da smo se probudili s tom viješću na Apuronov rođendan!

KUAM: Rome makes major announcement regarding leadership of local catholic church 

My thoughts after the video
 
The Michigan Catholic editorial board meeting with Bishop Michael Byrnes, March 26, 2012
 

I like what he has to say here. And so far he sees the right man for the job. Yes, he has a background in the Charismatic movement and is currently supportive of an “evangelization” program called Alpha, both of which veer towards the same attitudes which permitted the cancerous growth of the NCW, but subscribing to some sort of a “program” appears to be standard stuff for bishops today. More on that later.
Meanwhile, here’s the message. NOTHING CHANGES. And here’s what I mean. We got ourselves into this horrible mess by looking the other way for decades. One thing must remain certain. WE WILL NEVER DO THAT AGAIN. It doesn’t matter who is the bishop. THAT’S THE MESSAGE. The laity of Guam have been empowered. And here’s the larger message. The laity have been empowered, NOT by any program, NOT by any priest or bishop, but by OURSELVES.
We said HELL NO, WE’RE NOT GONNA TAKE IT ANYMORE. We STOOD UP when no one else would. WE went out into the streets and embraced Apuron’s mutilated victims. WE pushed that law through which put up a NO RETURN sign to the abuse of the past. WE got rid of Apuron (and we will do so permanently soon). WE have forced the return of the Yona property (which will happen soon if we do not give up). WE forced Apuron’s rats (Adrian and David the Villain) from their rat holes in the chancery. WE forced Hon to get rid of Pius. And WE have caused the pope to act in this new appointment.
Make no mistake. It is the people on the street Sunday after Sunday which has caused all this. This blog has provided the motivation and information, but it would have remained just a blog without results if not for the action of the laity. And we can be damn sure that this new bishop knows this.
Many of us, including myself (for about 2 days) were fooled into thinking that Rome had responded to our prayers when Apuron was removed and Hon was appointed. We almost stopped. Within days we learned the horrible truth: that Hon was not here to fix anything but to maintain the status quo until Apuron could be restored. Remember Hon’s famous pronouncement back in June: “over in two weeks” he said about the protest in front of the Cathedral.
I believe Hon is having a gradual epiphany and finally coming around. He has seen now for himself the sheer evil Pius and Apuron planted here. He has seen for himself that the neocats, especially their presbyters, do NOT respect the authority given him by the pope. He has seen for himself the complete disregard for this Church by the arch-neocats like Tricky Dick Eusebio and Jackie “the trained lawyer” Terlaje. He has seen for himself the filthy selfishness that is Cristobal.
But he would have seen NONE of this if he was not haunted week after week by that marching line of HEL NO WE AREN’T GONNA TAKE IT ANYMORE Catholics in front of the Cathedral Sunday after Sunday. And the new guy must see it too.
This revolution has never been about the original mantra of Restore, Return, and Resign. It has been about the building up and empowerment of the real Church, the people, the baptized faithful, the people in the streets who Jesus spent almost all his time on earth with.
And now to business. Once the new bishop takes over, his first test will NOT be restoring unity, but restoring the liturgy, without which there is NEVER unity. His first test is whether he will require the neocats to conform to what is permitted in their statute, or then if not, to produce what Apuron said he would find “somewhere.” The supposed permission to depart, in their liturgies, from what is permitted in the statute.
THIS has always been at the root of the division. It was Apuron’s public rejection in 2006 of the pope’s demand that the neocats conform their liturgy to the liturgical books which set off this volcano that has erupted and torn this diocese apart. That REJECTION remains at the root of our division because the very Sacrament of Unity has been destroyed by the man ordained and consecrated to protect it.
It remains to be seen what sort of man this new bishop is. Like others, I am hoping for the best. But our Church is not about this or that bishop. It is about Jesus Christ. True God and True Man.

Kiko i njegove neokatekumenske pjesme: plagijat?

piše LaPaz, dopisnik za Jungle Watch iz Španjolske

Dobro je poznato kako je Kiko Argüello moderni renesansni čovjek. Bavi se gotovo svim ljudskim aktivnostima: slikanjem, arhitekturom, dizajnom, glazbom, pisanjem… I sve što dotakne pretvara u zlato.

Kika Argüella predstavljaju kao živog sveca kojem iskazuju čašćenje članovi njegove zajednice. Neokatekumeni su pravi fanatici prema njemu. Svi oni misle da Kiku direktno asistira Duh Sveti te da je on novi prorok nove ere Katoličke Crkve. Jednom sam čula da neki ljudi traže bilo kakav komad predmeta koje Kiko baci na nekom sastanku kako bi te predmete čuvali kao relikvije. Užasno.
U ovom postu usredotočujemo se samo na njegove pjesme, skupljene u “Resucitó Chants” za neokatekumenske psalmiste. Na Putu nije moguće uvesti neku pjesmu koju Kiko ne bi glazbeno aranžirao. On je jedini i vrhovni kompozitor. Svakoj pjesmi je pridružena kateheza koji je također sastavio Kiko. To je način na koji utemeljitelj odlučuje što će se, kada, zašto i kako pjevati. 
Postoje i neke pjesme koje neokatekumeni obično pjevaju, a koje su postale popularne i izvan Puta. Neke od njih mogu se čuti i u nekim katoličkim crkvenim slavljima kao da su dio tradicionalne liturgijske pjesme. Na primjer: Resucitó (Uskrsnuo je) ili Hacia ti, morada santa su dvije jako popularne.
Evo i prilagođenog sažetka koji je napisao Veritas na stranici Cruxsancta:
“Prije jedne godine razgovarao sam s prijateljem preko društvenih mreža. Razgovarali smo o Neokatekumenskom putu (oba bivši članovi Puta, on je bio više od 20 godina u zajednici, a ja sam rođen u neokatekumenskoj obitelji i šetao sam Putem u zajednici preko 10 godina).
Razgovor se vodio o glazbi općenito te posebno o Kikovim pjesmama, a onda mi je prijatelj rekao da su mnoge Kikove pjesme, od “Uskrsnuo je”, uzete iz tipično židovskih pjesma i drugih koje je je napisao jedan rabin.
Lista koju mi je dao moj prijatelj sadrži 20 takvih pjesama. Vidjet ćemo kako Kiko voli sve što je povezano sa židovskim i onda to kopira. Kiko je preuzeo ideju rabina Shlomo Carlebach, koji okuplja svoje pripadnike na duge kateheze prije pjevanja svojih pjesama.
Evo nekih od pjesama, najprije poveznica na Kikovu pjesmu, a druga poveznica na originalnu židovsku pjesmu.”


A) BARCHENU AVINU – THE FATHER IS IN HEAVEN
1. Kiko: El Padre está en el cielo

2. Shlomo Carlebach – 7/13 שלמה קרליבך – ברכנו אבינו Barchenu Avinu

B) ERETZ Zavat Halav – GRACIAS A YAHVEH

1. Kiko:

2. ERETZ ZAVAT JALAV Tierra Que Mana Leche HD Hebreo – Español
C) EREV SHEL SHOSHANIM – CANTA A YAVEH JERUSALÉN (salmo 147)
 
1. Kiko:

2. Mike Brant – Nana Mouskouri “Erev shel Shoshanim” Version

D) EVENU SHALOM
 
1. Kiko:
2. Hevenu Shalom Alechem
E) HINEI MA TOV – COMO ES MARAVILLOSO
 
1. Kiko: Como es maravilloso – Salmo 133 (132)
2. Canto Ebraico “Hinei ma tov” Salmo 133
 
F) IRME KERO MADRE – QUIERO ANDAR MADRE A JERUSALÉN

1. Kiko:

2. Ofri Eliaz : Ir me kero madre / Ladino לאדינו
 
 
 
G) LEMAN ACHAI  VEREAI – POR EL AMOR DE MIS AMIGOS 
 
1. Kiko

2. Shlomo Carlebach – Leman Achai Vereai למען אחי

 
H) MA NISHTANA – CANTO DE LOS NIÑOS
 
1. Kiko: Canto de los niños “¿Por qué esta noche es diferente?” (in Italian)
2. Ma Nishtana – Passover Songs


I) SIMAN TOV – SANTO

1. Kiko: Santo Hebreo

2. Siman Tov Mazel Tov – matrimonio ebraico – jewish wedding
J) VHAER ENEINU – SANTO
1. Kiko: Santo Palestina
2. Veha’er Eineinu – Rabbi Shlomo Carlebach – והאר עינינו – רבי שלמה קרליבך

Author: Veritas in: http://cruxsancta.blogspot.com.es/2016/10/la-musica-del-cnc-es-de-kiko.html

Poveznica

Još malo o novcu.

  • Danas ću odgovoriti na neka vrlo interesantna pitanja o desetini na Neokatekumenskom putu, na temelju inteligentnih komentara Rose de los Reyes na mom posljednjem postu.
    Dopustite mi da podcrtam neke riječi kako bi ih kasnije objasnila.

 

  • Rose de los Reyes (Seattle, WA)October 6, 2016 at 6:14 AM

    “Lapaz, hvala za ovaj vrlo rasvjetljujući članak. I hvala Mr. Terlaje za pritisak na Diana-the-Dingbat u otkrivanju Neokatekumenskih izvora prihoda, koje je Diana pokušala ili zamutiti ili je sama smetena pa su i njezini odgovori na kraju nikakvi odgovori.

    Već se neko vrijeme pitam o financijskoj strukturi NP, a posebno, NP na Guamu. NP nije registriran na Guamu kao neprofitna organizacija, pretpostavljam zbog toga što oni smatraju da su pod kišobranom Katoličke Crkve te tako koriste njezin status poreznog izuzeća, 501(c)(3). Tvoj opis kako oni generiraju svoje prihode (1) kroz dragovoljno neregulirano darivanje gotovine koje idu u vreće novca kad je zajednica u fazi prije drugog skrutinija, (2) 10% od svojih mjesečnih primanja koji se daju gotovinskim donacijama i (3) ostavština, itd. što nije propisno evidentirano te nije u skladu sa zahtjevom zakonske norme 501(c)(3).

    Razumio sam iz tvoga dobrog objašnjenja da kad zajednice dođe do drugog skrutinija da onda njezini članovi daruju 10% od svoih prihoda. Pojedinac koji raspolaže s 10% financijske donacije (u gotovini) je “odgovorni” te zajednice. 10% gotovinske donacije, teoretski, odgovorni dijeli na tri jednaka dijela te daje (1) župi; (2) zajednici i (3) neo-centru, biskupiji, siromasima ili kao potpora RMS. Darovatelji ne dobivaju nikakav račun za svoju donaciju (u gotovini). Odgovorni nema nikakvu obvezu obavijestiti članove zajednice o donacijama, uključujući iznos primljenih donacija niti na koji se način one troše (ili štede negdje na nekom bankovnom računu). Dok članovi zajednice (koji su darovatelji) nemaju privilegij uvida u financijska izvješća, katehist (koji je po hijerarhiji viši od odgovornoga) ima pristup tim informacijama. Interesantno.”

    Evo mojih odgovora:
     1. Ispravno. NP nije registriran na Guamu kao neprofitna organizacija, zato što NP nije registriran nigdje drugdje kao neprofitna organizacija. Ne možete naći da je NP registriran na taj način u bilo kojoj zemlji, gradu, selu… Nikad.  
    2. Gotovina u vrećama nije samo za pred-katekumensku fazu. Čak i onda kad prođete drugi skrutini i počnete plaćati desetinu, uvijek su tu vreće za nekoliko različitih troškova izvan prihoda od 10%.  
    Na primjer, na svakoj prvoj konvivenciji u godini, Kiko traži novac od svake zajednice diljem svijeta za potporu novoj evangelizaciji (RM sjemeništa, putovanja i hoteli ili slično za njega i sve druge timove itineranata, itd.) Dakle, svaka zajednica zna da u svakoj prvoj konvivenciji u godini svaka prva konvivencija u godini specijalne pune vreće idu Kiku i evangelizacijskoj aktivnosti Puta. 
    Te vreće gotovine dodatan su trošak uz sve ostale troškove koje svaka zajednica i njegovi članovi imaju stoga što su na Putu. Prihvaćaju oni čak i neke “vales”, komadić papira na kojem osoba kaže “Dat ću XXX eura ili dolara sljedeći tjedan mome odgovornom” ako ta osoba nema dovoljno novca u tom trenutku ili ako mora čekati  da dobije dodatan novac zbog nekih razloga nakon konvivencije.
    3. Darovatelji ne primaju nikakav dokaz za svoje donacije. Nikad nakon što ste dali svoj novac u te vreće.  
    Jedini izuzetak za koji znam od kad sam sve to vrijeme bila na Putu je bio kad date donaciju za određeno RM sjemenište, onda bi običavali dati vam bankovni račun i potvrdu uplate ako to želite. Ja sam pomagala RM sjemenište u Madridu mnogo godina s povremenim donacijama (mjesečnim) i mogla sam dobiti potvrdu za svaku godinu ako sam ju trebala. Taj novac davan je preko banke i naravno bio je “normalan” novac.
    O drugim novcima nitko ne zna, bilo tko pitao.
    4. Ispravno. Odgovorni ne daje objašnjenja o korištenju desetine. Vi samo morate to dati mjesečno i ako trebate neku pomoć  od desetine, morate javno tražiti, na primjer, tijekom mjesečne jednodnevne konvivencije: “Trebam vašu pomoć ovaj mjesec zbog… Trebam XXX eura ili dolara.” Naravno, to ne znači da ćete tu pomoć i dobiti, prvo odgovorni mora “prosuditi” o vašoj potrebi, drugo, možda neka druga braća i sestre također traže pomoć te postoje prioriteti.
    5. Jako, jako je neobično na Putu da ćete dobiti novac od desetine ili općenito iz bilo koje vreće koju zajednica štedi na banci. Čak bi rekla da bi to bilo protiv učenja Puta. Kiko uči da bilo koji kršćanin (dobar i pravi, naravno) koji ima svoj novac na banci je zbog toga idolopoklonik novca (traži sigurnost u štednji novca). To je vrlo glupa stvar, ali vjerujte mi, ljudi piju to bez pitanja. 
    6. Točno, jedno katehist može pitati i znati što odgovorni čini sa svim tim vrećama novca i desetinom. Katehist savršeno zna tko traži pomoć od desetine u svakoj zajednici njegovih neokatekumena. Svaki odgovorni ima obvezu davanja svih informacija o svakom članu katehistu, uključujući i informacije o novcu.
    “Rose de los Reyes (Seattle, WA)October 6, 2016 at 6:14 AM

    Prvo, ako NP čini svoje financijske operacije pod kišobranom članka 501(c)(3), što je status mjesne Katoličke Crkve, a ipak nema financijska izvješća, bankovne račune ili nije odgovoran svojim darovateljima, NP ne udovoljava zahtjevu članka 501(c)(3) vezano za potrebna izvješća. Drugo, gdje NP čuva trećinu sredstava gotovine od svojih zajednica? U madracima u Redemptoris Mater sjemeništu? Na privatnim računima odgovornih ili katehista, na podračunu lokalne Crkve? Treće, ako se trećina daje župi, kako lokalna župa bilježi te donacije? Četvrto, ako se trećina sredstava daruje biskupiji, kako biskupija bilježi te donacije? Daje li biskupija potvrdu o primitku tog novca NP-u? Ako ste pod člankom 501(c)(3), zahtijeva se bilježenje svake donacije vašeg župljanina, a onda pismeno obavještavanje ili prije 30. siječnja pismena izjava svakom župljaninu o njegovoj donaciji, kako bio oni, ako ispunjavaju uvjete, mogli dobiti odbitak od poreza za svoje donacije župi.  Ako odgovorni  ne bilježi gotovinske donacije svoje zajednice, na koji će način on (i/ili župa) izdati potvrdu o donaciji svojim članovima? Ovdje također odgovorni krši zakonske propise 501(c)(3).

    NP praksa nije u skladu sa zakonima na Guamu. Njihovo prakticiranje skrutinija možda je otkrilo zlostavljanje djece i druga kriminalna djela, a da takva otkrića nisu prijavljena. Njihov način skupljanja neoporezivih gotovinskih donacija i ne davanje potvrde o darovanju darovateljima prema zahtjevu 501(c)(3) te ne vođenje financijskih knjiga jest praksa protivna zakonu. NP tvrdi za sebe da je dio Katoličke Crkve na Guamu. S ovakvom praksom, mjesna Crkva je odgovorna za njih. Mjesna Crkva će, nažalost, prije ili kasnije biti u nezgodnoj situaciji zbog načina na koji NP vodi svoje vjerske i financijske poslove. Doista je vrijeme da odu!”

    Moji odgovori:
    1.  “NP ne daje nikakva izvješća” NARAVNO, na Guamu niti igdje drugdje.
    2.  Nitko ne zna gdje NP čuva svoje novce. Kakva je osobnost Puta? Je li on u ikakvom legalno poznatom okviru? Ako vi ne postojite, kako ćete čuvati novac? Pretpostavlja se da vi nemate novac i da nema nikakvu imovinu. Vi ne postojite.
    3. Kako župa bilježi te donacije? Koje donacije? Je li desetina donacija? Ne. Gdje piše da je župnik primio taj novac? Kako znate da ga je on uopće primio? Taj novac ne postoji? Ironično, vi znate o desetini zato što sam vam ja, bivši član, to rekla.
    Svi bivši članovi diljem svijeta reći će vam isto što sam vam ja rekla, ali zapamtite mi smo bivši članovi. Mi smo izbačeni. Za realni svijet, desetina ne postoji, nijedna je župa ne prima, Kiko i neokatekumenske fondacije pod bezbrojim različitim imenima ju ne primaju!
    A neokatekumeni ne misle na donacije kad plaćaju desetinu. Desetina je božanska dužnost. Vlasnik desetine svega što imate je Bog. Stoga, oni ne trebaju imati nikakav račun. Bog ne treba davati nikakva objašnjenja za svoja dobra.
    4. “NP prakse nisu u skladu sa zakonima na Guamu”. Ja idem i dalje: NP prakse nisu u skladu s nijednim zakonima bilo gdje!
    GDJE JE SAV TAJ NOVAC?
    MORA POSTOJATI NEKA GIGANTSKA CRNA RUPA NEGDJE NA ZEMLJI.
    LAKŠE JE RAZUMJETI ZAŠTO JE PUT TAKO VOLJEN OD STRANE NEKIH KARDINALA, BISKUPA I ŽUPNIKA (Opps, i od strane bilo kojeg svećenika koji pomaže Putu, svaki od njih prima mjesečno novac iz neo-vreća, Put je dobar poslodavac).
    P.S: Imam neke hipoteze. Za to treba povući neke konce. Nemoguće je o tome govoriti ovdje. I za to treba vrlo stručne ljude.
    Rose de los Reyes, hvala ti puno što si mi pomogla svojim komentarima! Ako treba više informacija, možeš mi pisati preko emaila.
     

Tajna neokatekumenskog novca

piše LaPaz, dopisnik Jungle Watch iz Španjolske.
Čitajući danas post “Diane”, odgovorila je na neka interesantna pitanja o neokatekumenskom novcu. Uvijek se povuče kad njezin inteligentni sugovornik želi ići dalje od njezinih jednostavnih objašnjenja. Trebamo razlikovati troškove neo-zajednice od troškova Puta kao pokreta ili globalne karizme.

Na primjer, svaka zajednica ima iste troškove za svaki mjesec: cvijeće za slavlja (Euharistija, Služba riječi, itd.), osoba ili osobe koje se brinu za djecu dok su roditelji u zajednici, zatim za troškove smještaja na konvivenciji.

Ovisno o stadiju na kojem se zajednica nalazi, tu su još neki drugi troškovi koje treba dodate prethodnima: novac za kupnju hrane za agape (jednom mjesečno), novac za kupnju Kikovih liturgijskih predmeta, novac za tim katehista… Što više vremena provodite na Putu to vam je skuplja svaka minuta.
Za sve spomenute troškove, zajednica pribavlja prihode preko vreća za smeće u koje svaki član baca novac, teoretski ovisno osobnim mogućnostima. Možda liječnik može ubaciti više, nezaposleni član ne može… ovisi.
To je uobičajeni način za sve zajednice diljem svijeta. Sve dok zajednica ne dođe do drugog skrutinija. Nakon njega, svaki mjesec do kraja svojih života, sva braća i sestre moraju davati DESETINU. Svatko mora dati 10% od svih mjesečnih prihoda.
Što se događa sa sporadičnim prihodima, ako recimo dobijete na lotu ili vam teta ostavi svoju ostavštinu? Dodat ćete desetinu od svega toga plus vaša mjesečna desetina.
Dakle, je li moguće govoriti o “mjesečnim prihodima” zajednice na Putu? Da, nakon drugog skrutinija.
Tko upravlja s desetinom jedne zajednice? Odgovorni. On mora podijeliti desetinu na tri dijela. Ovdje postoje različite teorije. Statut uopće ne govori o desetini, tako da svaka zajednica mora o tome naučiti preko svojih katehista.
Reći ću vam neka različita objašnjenja:
– Jedan dio je za župu, jedan za zajednicu, a jedan za neokatekumenski centar.
– Jedan je za župu, jedan za zajednicu, a jedan za biskupiju.
– Jedan je za župu, jedan za zajednicu, a jedan za siromahe (ovo tumačenje je jedno od najboljih, ali možda najmanje realno što ja znam).
Nitko ne može pitati odgovornoga u zajednici o načinu na koji on troši desetinu. Nitko znači “brat ili sestra” koji pripada toj zajednici. Zamislite tek što to znači za one koji ne pripadaju zajednici. To znači, odgovorni nije dužan dati objašnjenje svojim članovima zajednice, a još manje onima izvan te zajednice. Odgovorni daje objašnjenja samo svome katehistu.
U teoriji, desetina se daje slobodno. No, to nije istina. Od određene etape Puta, svaki mjesec, od svakog člana se traži desetina tijekom slavlja sa timom braće i sestara (Daješ li desetinu? Da/Ne; ako ne, zašto?). K tome više, katehist će svakom ponaosob pitati isto pitanje javno, pred cijelom zajednicom.
U praksi, svaki odgovorni konačno čini određene prilagodbe uputa koje je dobio. Na primjer, ako zajednica ima nekog bogoslova, onda jedna trećina prihoda desetine može biti data za te potrebe.
Desetina sa sakuplja u gotovini. Nije moguće plaćati ju na drugačiji način. Ne pitaj za račun. Za sav taj novac nema nikakvog traga. Na ruku (u vreći ili kuvertama).
To znači da je desetina sigurni mjesečni prihod za zajednicu, župu, biskupiju i svaki neokatekumenski centar.
Župnik prima trećinu desetine u gotovini od svake neokatekumenske zajednice koja je učinila drugi skrutini.
Dat ću vam jedan primjer idealne župe u Španjolskoj koja ima 5 zajednica koje daju desetinu.
DESETINA ZA ŽUPNIKA
Svaka zajednica ima 30 članova.
Svaki član plaća 100 eura mjesečno. To znači 3.000 eura po zajednici.
1/3 od 3.000 eura je 1.000 eura; 1.000 eura od 5 zajednica je 5000 eura mjesečno za župnika. Bez poreza.
5.000 eura/mjesečno, 12 mjeseci je 60.000 eura bez poreza na godinu za župnika.
DESETINA ZA BISKUPIJU
Pretpostavimo da je 30 župa u biskupiji s idealnim (smiješnim) profilom gore navedenim.
Ako biskupija prima 1/3 desetine po župi, to znači, mjesečno:
5.000 eura x 30 župa = 150.000 eura mjesečno bez poreza.
150.000 eura mjesečno x 12 mjeseci = 1.800.000 eura na godinu bez poreza.
Idemo sa na Neokatekumenski nivo kroz sve njihove fondacije. To je nemoguće znati. Ako samo pretpostavimo da je 1.500.000 članova u svijetu… Odustajem, to su preveliki brojevi.
DOBRODOŠLI U ZEMLJU ČUDESA! Neokatekumenski put zanči novac, mnogo novca, u gotovini bez poreza.
Da, ovaj put govorimo o miliiiiiiiiiiiiiiiiiiijunima u gotovini bez poreza.
Samo mjesečni prihodi od neo-članova, bez da uzmemo u obzir prihode od donacija kao što su donacije od nasljeđa neokatekumenskih članova (novac i druga imovina). Zapravo, neki bivši članovi svjedoče da neki katehisti spominju da bi svaki član mogao/trebao ostaviti najmanje jedan dio svoga nasljedstva Putu.
Prije nekoliko dana pročitala sam jedan komentar na Jungle o Ahilovoj peti Puta i kažem da je to sigurno novac. Mislim da će Put propasti ako neko zatraži račun za to. Ne znam kako, kada i tko.
Definitivno, ako netko zavrne slavinu, Put će biti gotov za jedan mjesec.
P.S.: Hvala vam, Mr. Terlaje za vaša inteligentna pitanja.
And where does the NCW get money? From church donations?

Reply

 

Replies

 

  1. Dear Mr. Terlaje,

    They get it from their income.

     

  2. The NCW is not entitled to income, according to its statutes

     

  3. Dear Anonymous at 11:44 pm,

    The NCW does not have a bank account, but it’s individual members have their own income because the members work as doctors, lawyers, etc.

     

  4. Like Doctor Ric Eusebio and Lawyer Jackie Terlaje, right? So it’s a portion of their income that they give and that’s where the NCW gets their income? I have a job too and that’s where I get the finances to give to my parish. Isnt it the same thing. It’s called church donations.

     

  5. Dear Mr. Terlaje,

    When we give our money to the Church, then it is a church donation. When we purchase the $200 ticket for the birthday party, then it is for the birthday party. When I purchase $50 of groceries from Payless Supermarket, then it goes to the store. When I purchase a movie ticket, then the money goes to the theater. Can you distinguish the difference?

     

  6. The definition of income is as follows: Money received, especially on a regular basis, for work or through investments. Question: Where does the NCW receive money on a regular basis?

     

  7. Dear Diana, So the income from members of the NCW (doctors and lawyers) is the source of income for the NCW? Correct? So they work for the NCW and all revenues generated by their profession is collected by the NCW. You said it, I didn’t.

     

  8. Dear Mr. Terlaje,

    Incorrect. It is their money. They chose to do what they want with their income. And they do not work for the NCW. The NCW does not pay me anything. My job in the government is the one paying me. I choose what to do with my income.

     

  9. Dear Diana,
    So where does the iincome for the NCW come from? It doesn’t just fall out of the sky. It comes from donations from the members of the church. Income is defined as money that is earned from work, investments, business, etc.

     

  10. Dear Mr. Terlaje,

    The NCW does not have any income. When money is collected, it does not go to the NCW. It goes into paying for the use of the hotel and other facilities that we use for our retreat. The NCW does not collect on a regular basis the way the Church does. The Church collects money regularly during Mass. In the NCW, we do not collect money on a regular basis. Whatever money is collected is always used up such as paying the debt of the hotel we use.”

Diana, do not lie, please!
More mistery things related with this post: incomes/expenses of families and itinerant people in mission, for example.

Što s ovima u Hrvatskoj?

Postovani, Vasi napori da prosvijetlite hrvatsku javnost i iznosite istinu o Neokatekumenskom putu, tj. putu koji vodi nezamislivo duhovno robstvo. Nazalost, u javnosti se primjecuje da dva mlada svecenika, Damir Stojic i Marko Glogovic, u posljednje vrijeme svojski promoviraju Neokatekumenski put u Hrvatskoj (evo jedna poveznica za primjer http://www.rastimougospodinu.com/index.php/vjernicke-udruge-i-zajednice/1247-karizmatici-i-neokatekumeni-u-crkvi-imaju-najbolju-mogucu-pouku-za-gresnike.html), iako se iz njihovih izjava vidi da nisu upoznati s tom stvarnoscu niti su svjesni odgovornosti koju imaju kada ovako javno govore u neznanju, a pogotovo kada mlade prakticki nagovaraju na ulazak u takvu sektu. Stoga Vase pitanje nije samo sto uciniti s prezbiterima na Guamu, nego sto uciniti s ovim tastim i neupucenim prezbiterima iz Hrvatske, kojima je stecena slava ocito udarila u glavu pa vise ne razlikuju protestantizam od katolicanstva kao ni djela Sotonu od onih Duha Svetoga.

Što učiniti s prezbiterima na Guamu?

piše Time Rohr

 

CNMI odvjetnik ima pravo:

Inkardinacija ima svoje posljedice.

Neokatekumenski prezbiteri su zaređeni i inkardinirani u Nadbiskupiju Agaña.

Stoga, osim ako ih neki drugi biskup ne primi u svoju biskupiju, mi smo financijski odgovorni za njihovo uzdržavanja do kraja njihova života, kao npr. u slučaju oca Brouillard.

Ne može ih se jednostrano vratiti natrag u njihove zemlje porijekla.

To je zapravo bilo jasno od samoga početka. Upravo zbog toga je Kiko inzistirao na tome da njegov “Put” NE bude klasificirana kao laički pokret, niti njegovi prezbiteri kao nova redovnička zajednica. Da je to bio “Pokret”, Kiko i njegov Put bi bili došli u djelokrug papinski vijeća i dikasterija koji upravljaju laičkim pokretima i kojima bi on bio odgovoran. On je želio to izbjeći. Da su njegovi prezbiteri ustanovljeni kao jedan od redovničkih redova, oni bi morali sami skupljati financijska sredstva i brinuti se sami o sebi. Kiko je to htio izbjeći.

Inzistiranjem na tome da Put nije pokret nego takozvani “itinerarij” odgoja odraslih u vjeri, Kiko se uspio kao lisica uvući u crkvene strukture tako da je Put podredio samo biskupima. Jednog biskupa je puno lakše dobiti i kontrolirati nego papinsko vijeće. Kako nisu podređeni nekom središnjem vatikanskom uredu, Kiko i njegov Put su slobodni ustanoviti svoje institucije gdjegod mogu prevariti nekog biskupa. Tu je Kiko bio genije. U svijetu postoji skoro 3000 katoličkih biskupija. Stoga, ustanovljujući Neokatekumenski put kao biskupijski “itinerarij odgoja u vjeri”, a ne kao laički pokret, Kiko je multiplicirao svoje šanse za uspjeh 3000 puta!

No ipak, njegova prava genijalnost očitovala se u njegovom pretvaranju da su njegova sjemeništa zapravo biskupijska sjemeništa. Na takav način si je osigurao da će vjernici laici plaćati njegove račune. Za razliku od redovničkih redova (kao što su kapucini) koji moraju sami pribaviti vlastita sredstva kako bi uzdržavali i odgajali svoje članove, Kikova djeca, jednom kad su inkardinirana u neku biskupiju, financiraju se iz redovite nedjeljne milostinje.
Stoga smo s takvima kao što je The Waldo vezani zauvijek… OSIM AKO.
Ali prije nego dođem do “OSIM AKO” zamoljen sam za vašu pomoć u lociranju ovih “nestalih prezbitera”. Ako imate neku informaciju o njihovoj lokaciji možete ostaviti komentar ili poslati poruku na junglewatch.info@gmail.com.

Idemo sada na “OSIM AKO”.
Ovo bi zahtijevalo određeno istraživanje, ali ako se može dokazati da smo bili zavedeni kako bismo platili troškove sjemeništa i odgoja koji zapravo uopće nije postojao, mogli bismo možda dignuti kolektivnu tužbu protiv Apurona, Gennarinijevih i svih drugih koji su sudjelovali u toj prijevari i prisili da se financira potpora tim prezbiterima.
Druga mogućnost je insistiranje na kanonskoj istrazi o tome, je li ijedan od tih prezbitera bio prisiljen na ređenje ili, je li Apuronu bilo naređeno da ih zaredi premda je znao da nisu prikladni. Znamo barem za jedan slučaj za kojeg imamo svjedoka da je Apuron tako rekao.  To bi mogao biti razlog za laicizaciju tog prezbitera i njegovo oslobođenje za ponovni laički život.
Vjerojatno bi najjednostavniji način bio vidjeti bili neki drugi neo-friendly biskup (kao Chaput i O’Malley) bio spreman primiti ih. A onda bi možda činjenica da ih nijedan biskup ne želi primiti pokazala zašto su opće poslani na Guam.
Dok smo možda prevareni za stotine tisuća dolara u financiranju Apuronova prezbiterskog vrtića, nema razloga da podnosimo Apuronov nered unedogled. Možda bi se tu moglo naći nekoliko prezbitera koje bi se moglo spasiti, psihološki provjeriti itd., te poslati natrag u školu na neko vrijeme, ali nešto mi govori da bi drugi brzo bacili svoje kolare u smeće.

Konačno progovorili članovi bivšeg Ekonomskog vijeća biskupije na Guamu

Following is the statement give to the media today regarding the Yona Property by the members of the Archdiocesan Finance Council who Apuron fired in 2012.

Statement Concerning Yona Property

August 31, 2016

Download PDF copy here

We, the former members of the Archdiocesan Finance Council (who were terminated en masse by Archbishop Apuron), along with Deacon Steve Martinez, who was the Finance Officer during our tenure, make the following statements.

Since we were terminated in January 2012, certain statements by Fr. Pius Sammut, current Rector of the Redemptoris Mater Seminary and the Chief Catechist of the Neo Catechumenate Way in Guam, Archbishop Apuron, Fr. Adrian Cristobal, the former Chancellor, and Fr. Edivaldo da Silva Oliveira, the former Archdiocesan Media Relations Person, all members of the Neo Catechumenal Way, have surfaced in various public publications about the role we took in the purchase in 2002 of the property formerly known as Accion Hotel located in Yona, upon which the Redemptoris Mater Seminary(RMS) now occupies; and our role in the subsequent transfer by this archdiocese of the Yona property to the RMS corporation, a separate legal entity, controlled by the movement known as the Neo Catechumenal Way (NCW), that operates the seminary.

In light of the recent statements made by Fr. Pius Sammut and Archbishop Apuron, we have collectively concluded that, enough is enough, it is time to set the record straight.

We were there. We were intimately privy to the transactions, as our input, analysis, and approval were all required by Canon Law for any transaction to occur. We know what happened. Fr. Pius was not directly involved. Fr. Adrian was not directly involved. Fr. Edivaldo was not involved. Archbishop Apuron was, but as you shall see, he appears to be suffering from a case of selective memory. So, today, we will debunk these statements and expose them for what they are: fabrications in an attempt to cover-up the secret transfer and recordation of the title of the Yona property to the RMS Corporation.

  • Contrary to the impression created by these statements that the Yona land was purchased solely for the use of the RMS, we approved in 2002 the purchase of the Yona property not only for the purpose of housing the seminary, but also because of its size, it will “…allow the Archdiocese to build other buildings for use by parishioners, without interrupting the operation of the seminary.” Thus, it was not purchased for the exclusive use of any particular group in the archdiocese, but for the benefit of all Catholics in Guam.
  1. Contrary to the statements by Fr. Pius (August 3, 2014, Pacific Daily News) that “… the money for the purchase of the hotel was donated to the archdiocese by an off-island benefactor who offered it with the explicit intention of erecting the seminary and the theological institute, … that the previous owner of the hotel sold it with the proviso that the building be used as an educational facility, and that actually the archdiocese did not put down a penny”, these are the facts:
  1. We approved the purchase in 2002 by securing a $2.0 million loan with the Bank of Guam. In weighing the risks involved, we concluded that the “…value of the property to the loan provides ample cushion in the event the Seminary is not able to repay the debt.” We further concluded that the “… property can be easily liquidated for an amount that could pay-off the loan and provide a windfall for the Archdiocese.” There was no donor involved.
  1. The previous owner did not have a proviso that the building be used for an educational facility. The Yona property was purchased free of any restrictions and encumbrances. This was our condition.
  1. The donor to whom Fr. Pius referred as donating the money for the purchase of the hotel did not exist in 2002. That donor did not surface until the following year. Thus, it was this archdiocese that purchased the property borrowing and expending $2 million, plus other closing, loan payments, and related expenses. No donor was involved because the donor had not existed at the time of purchase.
  1. As for the intention of the donor, in a letter to Archbishop Apuron dated February 2, 2015, responding to Archbishop Apuron’s request to sign an enclosed letter confirming  that the donor did in fact donate the money with that “explicit intention”,  the  donor refused and disagreed, explaining as follows:

Dear Archbishop Apuron, in 2003 when the said “funds” were donated, we had absolutely no knowledge of these entities (like Redemptoris Mater Seminary, the Neo-catechumenal Way, or the Theological Institute for the formation of priests), not to speak of any specific intention whatsoever to relate this donation to them. In fact, we did not even know of these lay organizations, so naturally we could not direct anything to them by name. It was our sole intention to help the people of Guam to provide a property for a seminary for the formation of priests for the Church in Guam. At that time, in 2003, we were made aware of the burden you were carrying in regard to the purchase of this property for a seminary. It was our desire to help relieve you of this concern and enable the Archdiocese to conduct a seminary in the former hotel. This was our intent. It was not our intent that the Archdiocese place on the hotel property, purchased with our donation, a deed restriction, in perpetuity, whereby the property is now dedicated to be used only for the Redemptoris Mater Seminary and Theological Institute. As a result, we felt “very ill at ease” when we came to know about the “Deed Restriction” which gives the Redemptoris Mater Seminary control of the said Property in “perpetuity.”  The phrase, “in perpetuity” implies that the seminary now belongs to the Neocatechumenal Way Christians, which is the only group permitted to use the property now or in the future… In conclusion, dear Archbishop Apuron, I cannot sign the letter you drafted for me because it would not in fact be truthful. We are keeping you, the seminarians and all the people of Guam very much in our prayers. May the Spirit of love bring peace and unity to all.  Sincerely in Christ, TDR.

  1. The theological institute to which Fr. Pius referred did not exist until 2005, three years after the purchase in 2002. Thus, the assertion by Fr. Pius that it was the donor’s  “explicit intention” that the funds be used to purchase the Yona property for the RMS and the theological institute was a physical impossibility.

Is this what they call recreating history to fit your narrative?

  • Contrary to what Fr. Pius said (KUAM, 8/24/2016), Archbishop Apuron said (Declaration released to all media, 8/25/2016), Fr. Adrian said (KUAM, 1/14/2015), and Fr. Edivaldo said (Pacific Daily News, June 1, 2016), whereby they all collectively accused the former AFC of trying to sell the Yona property for various reasons such as paying off the archdiocesan debts, to cover the debt incurred by the Cathedral Basilica and Catholic Cemeteries, and selling the Yona property to some big-time casino operator, these are the facts:
  1. There is only one person in Guam that can sign off and sell the Yona property or any other archdiocesan property: the Archbishop of Agana. To claim otherwise is to deny reality. However, as a way to protect the patrimony of the Catholic Church from the acts of wayward and renegade archbishops, the Catholic Church, in her wisdom and experience, codified under Canon Law (canons 1290-1298) that in order for an archbishop to sell an archdiocesan property, he must first obtain the written consent of the Archdiocesan Finance Council, the College of Consulters, and the Vatican. Archbishop Apuron  did not obtain our consent, let alone the College of Consulters and the Vatican, to transfer the Yona property to the RMS under a deed recorded on November 22, 2011.
  1. The fabricated story that we tried to sell the Yona property is as far-fetched as if we were accused of trying to sell the White House, or St. Peter’s Basilica, or Anderson Air Force Base. We were volunteers. We had no corporate authority to sign even a check, let alone selling off a piece of valuable property. The AFC is a consultative body. We typically met several times a year. Canon 492 provides in part that the AFC shall “… consists of at least three members of the Christian faithful truly expert in financial affairs and outstanding in integrity …” Sister Stephen Torres guided the many accomplishments of the Sisters of Mercy in Guam as its Treasurer for many years. Mr. Joe Rivera was the director of the Department of Bureau Budget & Management Research for Government of Guam until his retirement, and is now the Chief Financial Officer of Calvo Enterprises. Monsignor James Benavente oversaw the massive multi-million dollar renovation of the Cathedral Basilica and the restoration of the Catholic Cemeteries and founded the Archdiocesan Development Group. Mr. Richard Untalan has a degree in economics and law, is president of CU Holdings, and in his volunteer capacity, guided the massive renovation of the Cathedral Basilica, the construction of the multi-purpose gym at Bishop Baumgartner Memorial School, the reconstruction of St. Francis School, and the construction of the Boys’ Chapel at Father Duenas Memorial School. Sister Stephen was a founding member of the AFC serving 26 years, Monsignor James served 15 years, Richard Untalan served 12 years, and Joe Rivera served for 9 years.
  1. Fr. Pius himself admitted that this story is false.  In an email to Richard Untalan, dated March 11, 2012, in response to Untalan’s demand that he, as the Chief Catechist of the NCW in Guam, put an immediate stop to the dissemination of this fabricated story among the NCW communities, and after assuring Untalan that this story is indeed untrue, he emphatically stated to Richard Untalan that “I hope these things never happen/have happened/will happen!”.
  1. Statements such as “Over My Dead Body” are melodramatic and sensational attempts to portray and characterize Archbishop Apuron, Fr. Pius and the NCW as martyrs and the victims of persecution, fighting off some malevolent and powerful interests lumped under the collective name of “Tim Rohr and Associates”, which will do anything to sell the Yona property for their own profit and gain. We were fired for doing our job, too well apparently. We had no power or authority to sell archdiocesan assets. We did not stand to gain from the sale of the Yona property. Only the archbishop can, although now that the NCW/RMS is the owner, it alone stands to profit from it.   
  • We would also like to correct one other misleading impression propagated by said false statements. Contrary to what Archbishop Apuron, Fr. Adrian, Fr. Pius, and others are attempting to portray that the Yona property and the Redemptoris Mater Seminary/Theological Institute are one and the same in order to characterize any attempt to return the Yona property to the Archdiocese as attacking and destroying the RMS/Institute, the two are not one and the same. The RMS/Institute are institutions, separate and apart from the brick/mortar/ground of the property. I know you know this to be obviously true, but the misleading impression being created by them is that one cannot exists without the other, in order to block any attempts to return the title of the property to the Archdiocese of Agana. The viability of the RMS/Institute is not tied to the property. There is nothing sacred or historic about the Yona property. The RMS/Institute can exist anywhere other than on the Yona property, as the RMS previously did at FD prior to 2002. In fact, back in 2002, we were looking at a 60-acre property owned by the archdiocese in Umatac to build a seminary before the opportunity to purchase the Yona property surfaced.

Why then is Fr. Pius and Archbishop Apuron so vehement in their opposition to return the title of the property, which will certainly advance the cause of peace, reconciliation, and unity that Catholics in Guam desire?  Furthermore, if what they claim is true that the archdiocese is still the owner of the Yona property anyway, then resolve all doubt, dispute, controversy, and outcry by deeding the property back to the archdiocese. The former Rector of the RMS, Fr. Pablo Rodriguez, wanted to do just that, expressing that the RMS/Institute does not need the Yona property to exists, as it had on another piece of property. He was dismayed that the NCW had become too attached to the Yona property, or to use the terminology frequently used by the NCW, the Yona property had become the NCW’s idol.

  • We can only speculate why Archbishop Apuron, Fr. Pius, Fr. Adrian, and Fr. Edivaldo have fabricated the story that we were fired because we attempted to sell the seminary property. Let us look at the facts again: In a special AFC meeting on September 7, 2011, wherein Archbishop Apuron presided and wherein Attorney Ed Terlaje, the archdiocesan legal counsel was present along with the Finance Officer, Deacon Steve Martinez, the AFC denied the request of the seminary to transfer the title of the property to  the RMS. Archbishop Apuron agreed and directed us to directly transmit the decision of the archdiocese to the RMS. That was done on September 8.   On November 25, the AFC received a letter (please note that it was dated November 16 but not delivered until the 25, three days after the secret recordation of a deed transferring the property to the RMS, of which we had no knowledge at that time) from the archbishop stating that because we were ignorant of canon law, the transfer was merely an assignment, not alienation, and therefore was permissible. Our learned archdiocesan legal counsel, Attorney Ed Terlaje, responded in an email dated November 27, 2011 to the AFC, including Monsignor David the Vicar General, stating: “…’alienation’ and ‘assignment’ are words of distinction without a difference. Any documents containing these words would place a huge cloud on title to real property which would result in a protracted litigation and prohibitive cost to remove such cloud. Do you really want to risk title to the property conservatively valued at 75 million dollars?”

In an attempt to resolve this ongoing dispute with some kind of compromise, a meeting was called for December 5. However, that meeting was cancelled after Monsignor David, the Vicar General, accused us of “a vulnus” to the archbishop and after receiving word from the archbishop(who was in Rome) to stop this “nonsense.” At this point, we were scratching our heads as our efforts were sincere and earnest to resolve this issue to the satisfaction of everyone. Please keep in mind that we had no idea at this point that Archbishop Apuron, Monsignor David, Fr. Pius, Fr. Adrian and others had already secretly recorded the deed of transfer.  

So, after Archbishop Apuron had returned, a regular meeting was scheduled for the following month, January of 2012, but before we were able to convene, we were unceremoniously fired en masse. For three years, we were dumbfounded as to why we were fired, the reason being given at the time was that our terms had expired, which they had not. It was not until January 2015 when it was disclosed on JungleWatch that we were able to understand why.

Unbeknownst to us, Archbishop Apuron, with the help of Monsignor David, Fr. Pius, Fr. Adrian, and the NCW, secretly and without consulting and securing the consent of the AFC, let alone the College of Consulters and the Vatican, transferred the Yona property to the RMS and recorded the deed on November 22, 2011. This is why the November 16 letter was never delivered to us until after November 22 and why the Vicar General and Archbishop were so vehement in their reaction to us that we were holding a meeting to discuss the issue. They wanted to eliminate and preempt the possibility that we will discover during a meeting of the AFC that they had already secretly transferred the property, a disclosure that would have ignited a canonical firestorm. We were fired to hide the fact that the archbishop and others secretly and in violation of canon law, and perhaps civil law as well, not to mention their fiduciary responsibility to the Catholic faithful, gave away the Yona property to the RMS, a separate entity controlled by the NCW, for free.  

Si Yuus Mase.

Richard J. Untalan

Sister Mary Stephen Torres, RSM

Monsignor James L.G. Benavente
Joseph E. Rivera

Deacon Stephen Wm. Martinez

RELATED NEWS STORIES

KUAM: Former Archdiocesan Finance Council members speak out
http://www.kuam.com/story/32935584/2016/08/Wednesday/former-archdiocesan-finance-council-members-speak-out

Kiko i Čistilište

"The Madonna of Carmel and the Souls of the Purgatory," Giovanni Battista Tiepolo , 1730's
Teologija Kika Arguella je močvara poluistina, i evo još jednoga primjera. U ovom slučaju je riječ o “posljednjim stvarima”, a osobito o čistilištu.
"The Madonna of Carmel and the Souls of the Purgatory," Giovanni Battista Tiepolo , 1730's
“Gospa od Karmela i duše u čistilištu” Giovanni Battista Tiepolo , 1730-tih.

Pogledajmo što Kiko Arguello kaže u ovoj katehezi koja se nalazi u prvom dijelu Katehetskog direktorija Neokatekumenskog puta:

“Za osobu koja vjeruje u Isusa Krista, smrt je kao utonuće u san. Idete u krevet i zaspete bez da znate kada ste zaspali. Na takav način ćete i umrijeti, kao utonuće u san. Zato Crkva naziva mrtve “onima koji su usnuli u Gospodinu”. Umrete kao da ste usnuli i probudite se u uskrsnuću. U jedan hip prijeđete s ovoga svijeta u slavu, bez obzira na to jesu li ili nisu prošli milijuni godina. Zbog toga mi kršćani ne oplakujemo naše mrtve kao što čine pogani, jer naša braća i sestre koji su umrli su živi.” (p. 277)

Dopušta li ovakav opis posljednjih stvari ikakvo mjesto za posljednje očišćenje (čistilište) za kršćane? Ne. Prema Kikovom tumačenju, kršćani umiru i u isti čas prelaze s ovoga svijeta u slavu (raj). To je, ustvari, ono što mnogi oko nas vjeruju, uključujući najpobožnije protestante. Crkva, međutim, naučava nešto drugo. Dok neki ljudi ne trebaju pročišćenje nakon smrti i idu direktno u raj, mnogima je potrebna milost pročišćenja. Nema načina kako biste pojam čistilišta progurali u Kikov opis posljednjih stvari.

Katekizam nas uči, “Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni u svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilištem.“  [KKK 1030-1031]

To konačno čišćenje je Božje primjenjivanje Svoga spasenja na nama. To je milost, i to je izvanredna radosna vijest. To znači da će naša svetost biti STVARNA, ne lažna, i ne pridodana, kad prispijemo pred vrata nebeska. Zapravo, to nije samo radosna vijest, nego to je velika vijest! Bilo koji opis posljednjih stvari u navještaju ne bi smio izravno ili neizravno isključiti mogućnost Čistilišta, ali Kikova kerigma to jasno čini.

Zašto Kiko isključuje mogućnost Čistilišta? Upitajte vašeg neokatekumenskog katehistu?

piše Chuck White

Poveznica

Na ovoj stranici želimo upoznati čitatelje s problemima u vezi Neokatekumenskog puta