Kiko i Čistilište

"The Madonna of Carmel and the Souls of the Purgatory," Giovanni Battista Tiepolo , 1730's
Teologija Kika Arguella je močvara poluistina, i evo još jednoga primjera. U ovom slučaju je riječ o “posljednjim stvarima”, a osobito o čistilištu.
"The Madonna of Carmel and the Souls of the Purgatory," Giovanni Battista Tiepolo , 1730's
“Gospa od Karmela i duše u čistilištu” Giovanni Battista Tiepolo , 1730-tih.

Pogledajmo što Kiko Arguello kaže u ovoj katehezi koja se nalazi u prvom dijelu Katehetskog direktorija Neokatekumenskog puta:

“Za osobu koja vjeruje u Isusa Krista, smrt je kao utonuće u san. Idete u krevet i zaspete bez da znate kada ste zaspali. Na takav način ćete i umrijeti, kao utonuće u san. Zato Crkva naziva mrtve “onima koji su usnuli u Gospodinu”. Umrete kao da ste usnuli i probudite se u uskrsnuću. U jedan hip prijeđete s ovoga svijeta u slavu, bez obzira na to jesu li ili nisu prošli milijuni godina. Zbog toga mi kršćani ne oplakujemo naše mrtve kao što čine pogani, jer naša braća i sestre koji su umrli su živi.” (p. 277)

Dopušta li ovakav opis posljednjih stvari ikakvo mjesto za posljednje očišćenje (čistilište) za kršćane? Ne. Prema Kikovom tumačenju, kršćani umiru i u isti čas prelaze s ovoga svijeta u slavu (raj). To je, ustvari, ono što mnogi oko nas vjeruju, uključujući najpobožnije protestante. Crkva, međutim, naučava nešto drugo. Dok neki ljudi ne trebaju pročišćenje nakon smrti i idu direktno u raj, mnogima je potrebna milost pročišćenja. Nema načina kako biste pojam čistilišta progurali u Kikov opis posljednjih stvari.

Katekizam nas uči, “Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni u svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilištem.“  [KKK 1030-1031]

To konačno čišćenje je Božje primjenjivanje Svoga spasenja na nama. To je milost, i to je izvanredna radosna vijest. To znači da će naša svetost biti STVARNA, ne lažna, i ne pridodana, kad prispijemo pred vrata nebeska. Zapravo, to nije samo radosna vijest, nego to je velika vijest! Bilo koji opis posljednjih stvari u navještaju ne bi smio izravno ili neizravno isključiti mogućnost Čistilišta, ali Kikova kerigma to jasno čini.

Zašto Kiko isključuje mogućnost Čistilišta? Upitajte vašeg neokatekumenskog katehistu?

piše Chuck White

Poveznica

Kikovi tabernakuli

piše Chuck White

Je li jedan od Kikovih dvoetažnih svetohraništa sagrađen u vašoj župi?

Premda katolici ne bi smjeli sumnjati da je Isus Krist prisutan među nama dok se naviješta evanđelje u liturgiji (KKK 1088), bi li bilo primjereno da se prostremo pred knjigom Evanđelja u znak štovanja? Naravno da ne bi. Mi častimo tu knjigu, ali ju ne štujemo.

Pogledajte onda te tabernakule u veličanstvenom sjedištu Neokatekumenskog puta, Domus Galilaeae, u Galileji i na drugim mjestima. Možete vidjeti da je svaki tabernakul dvokatan, s vječnim svjetlom na obje strane. U gornjem katu je pohranjen Evanđelistar, dok se u donjem katu nalazi Presveti Sakrament. Vrata tabernakula zatvaraju oba kata. Neo Tabernacle - sagrario-peces-768x1024
Ova slika uzeta je sa stranice http://neomerkaba.com/Wordpress/?lang=it, internet trgovine za neokatekumenske potrepštine.

cappella_del_santissimo_domus_galileaTabernacles

 

Kiko's Tabernacle at the Redemptoris Mater Seminary in Guam.
Kikov tabernakul u Redemptoris Mater sjemeništu na Guam.
scrutatio con N-D 26.3.10
Leđa okrenuta Presvetom Sakramentu, a Evanđelistar zaogrnut velom. 
Što je tu krivo?

Mi katolici štujemo Presveti Sakrament koji se čuva u tabernakulu, ali NE štujemo Bibliju. I dok je Isus “istinski, stvarno i supstancijalno” prisutan pod prilikama kruha i vina (KKK 1374 i dalje), On NIJE prisutan “pod prilikama papira i tinte” u Evanđelistaru. Umjesto toga, kao što smo prethodno rekli, On je prisutan u naviještaju evanđelja.

Službeno učenje Crkve naučava da je Kristova prisutnost u Euharistiji jedinstvena, a Kikovo zamagljivanje razlike između Kristovih različitih načina prisutnosti, ako nije heretičko, onda je duboko problematično iz ovog razloga: njegovi sljedbenici, pod utjecajem slike tih tabernakula mogu početi vjerovati da je Kristova prisutnost u Presvetom Sakramentu u svetohraništu jednako simbolička kao i Njegova prisutnost u Evanđelistaru koji se nalazi iznad njega.

Poveznica

Pismo vjernika Guama kardinalu O’Malleyu

DRAGI KARDINALE O’MALLEY

piše Chuck White


Njegova Uzoritost Sean Cardinal O’Malley OFM Cap.
Nadbiskup Bostona
Predsjednik Papinske komisije za zaštitu maloljetnika

Vaša Uzoritosti,

Kao vjerni katolici iz Nadbiskupije Agana na Guamu, pišemo vam sa zabrinutošću da su četiri vjerodostojne optužbe za spolno zlostavljanje podnesene protiv našeg Ordinarija  i vašega kolege, nadbiskupa Anthonyja S. Apurona OFM Cap., nazvane “progonima” od strane utjecajnog vođe Neokatekumenskog puta, Kika Arguella.

Mnogi od nas na Guamu smo vidjeli da ste sjedili vrlo blizu gosp. Arguella na njegovom Susretu za zvanja, 1. kolovoza u Krakowu, u Poljskoj, kad se on referirao na te optužbe kao na “progone”:

Možete poslušati i pogledati kako gosp. Arguello spominje “progone” ovdje:

Vaša Uzoritosti, nesumljivo ste čuli gosp. Arguella kako kaže ovo na svom grubom talijanskom:

Luego che la isola di Guam…fratelli di Guam…ecco di Guam
sotto Giappone, nell’Pacifico
trecento fratelli di Guam.
Coraggio, preghiamo per vostro vescovo
preghiamo per voi e per tutta la persecuzione!

Molimo pročitajte naš prijevod riječi gosp. Arguella:

Onda tu je otok Guam… braća s Guama… ovdje, s Guama ispod Japana, na Pacifiku tri stotine braće s Guama. Hrabro! Molimo za vašega biskupa, molimo za vas i za sve progone!

Kao predsjednik Papinske komisije za zaštitu maloljetnika Pape Franje, kao kapucin i kao prijatelj Neokatekumenskog puta, sigurni smo da su vam poznate optužbe uložene protiv našega Nadbiskupa i to da je sigurno da se gosp. Arguello referirao na te optužbe kad je uvjeravao grupu s Guama da će moliti za Biskupa i “progone”.

Vaša Uzoritosti, kao predsjednika Papinske komisije, molimo vas da se usprotivite i odbacite Arguellovu karakterizaciju optužbi protiv nadbiskupa Apurona. One ne reflektiraju težinu s kojom se takve optužbe trebaju tretirati od strane Crkve i vaše Komisije.

Si Yu’os Ma’ase (Hvala vam).

Vjerni katolici s Guama.

Kiko molio za biskupa s Guama koji je osumljičen za pedofiliju

UŽIVO IZ KRAKOWA 2016: KIKO MOLI ZA APURONA I PROGON

Posted by LaPaz, Jungle Watch correspondant from Spain.
Kikove riječi neokatekumenima s Guama:
“preghiamo per il vostro vescovo e per la persecuzione”
“we pray for your bishop and for the persecution”
“molimo za vašega biskupa i za progon”
https://youtu.be/ReuTwGK5hnk
Kardinal Sean O’Malley, koji je na čelu Papinske komisije za zaštitu maloljetnika, bio je prisutan dok je Kiko izgovarao te riječi.

Kikove menore

kikos_CAMINO-739869223_Fx7tW-M

piše Chuck White

Za mnoge je katolike iritantna neokatekumenska praksa zamjenjivanja križa na njihovim “oltarima” s nečim što izgleda kao židovska menora.  Zašto to čine?  Postoji li neki skriveni razlog?

cop

Daniel Lipschitz, židovski obraćenik na katoličku vjeru i bivši katehist itinerant Neokatekumenskog puta, jednom je izazvao Kika  u svezi korištenja menore u neokatekumenskoj liturgiji. U svojoj autobiografiji, “L’immondizia Ama Dio”(“Smeće ljubi Boga”), Daniel piše:

Drugi put sam pokušao utjecati na promjenu njegova mišljenja za jedan liturgijski detalj. Tijekom mise Puta, hanuka se stavlja na stol, osmokraki svijećnjak koji se užiže tijekom osam dana koliko traje Hanuka blagdan. Deveti krak nije ništa drugo nego pomoć kako bi se svaki dan upalilo svijetlo, do osmog dana blagdana. Upozorio sam Kika da devetokraki svijećnjak, koji se pali na svim euharistijskim slavljima Puta, nema smisla u liturgiji. Iznerviran, nije me htio slušati: rekao je da broj devet predstavlja evangelizaciju. Možda, ali broj osam je za Židove, među mnogi drugim značenjima, Mesijin broj; očito da u kršćanstvu taj broj predstavlja Isusa Krista. S tom izjavom rasprava je bila završena. str. 141

Daniel je, naravno, bio apsolutno u pravu. Posuđivati svijećnjak iz židovske hanuka tradicije za upotrebu u slavlju katoličke euharistije nema nikakvog smisla iz više razloga.

lampstandbk
Temple Lampstand, Exodus 25:31-40

Prvo, Hanuka menora nije biblijska menora.  U Izl 25, 31-40, čitamo o sedmokrakoj menori koju zapovijeda Bog za korištenje u Hramu.

Nakon Makabejskog ustanka protiv Seleukovića, makabejci ponovno uspostavljaju pravo bogoslužje u Hramu (140. prije Krista). Hanuka je židovski blagdan koji slavi ponovnu posvetu Hrama.

Prije ponovne ustanove hramskog bogoštovlja, makabejci su obnovili sve sveto posuđe i odjeću u Hramu. Slavlje Hanuke prisjeća se čuda u kojem je mala količina ulja za posvećeni svijećnjak, koja je bila samo za jedan dan, trajala osam dana.

10370335-largeIz tog razloga, Hanuka menora ima osam glavnih svjetala, i deveto “pomoćno” svjetlo koje se naziva “shamash” (“sluga” ili “čuvar”).  To svjetlo se koristi kako bi se upalilo druga svjetla i spremno je “služiti” u slučaju da se neko drugo svjetlo ugasi. Ono stoji ili više ili niže ili odijeljeno od ostalih svjetala. Evo nekih tipičnih Hanuka menora:

 

Kiko Arguello je, dakle, zamijenio križ na svojim “euharistijskim stolovima”, s modificiranom verzijom Hanuka svijećnjaka. U Kikovim “menorama”, svih devet svjetala su horizonatalno poravnati jedan s drugim, i ne postoji “shamash” ili pomoćno svjetlo:

Kiko's menorah
A typcial Kiko-monorah

Štoviše, broj “devet” nema poznate poveznice ni u židovskoj niti u kršćanskoj tradiciji s Mesijom, niti s euharistijom.  Niti je, u tom smislu, broj devet povezan na bilo koji način s “evangelizacijom”, kao što je Kiko rekao Danielu.

Broj “osam”, međutim, ima značenje za kršćane. Možda se sjećate da je Bog odmorio sedmi dan (Post 2,2), što je temelj za židovsko držanje Šabata, a Isus je ustao iz groba dan nakon Šabata (Mt 28,1), u “osmi dan”.

Ali Kiko Arguellovo usvajanje modificirane verzije Hanuka svijećnjaka za slavlje euharistije možda nije samo primjer njegova pokušaja stvaranje pseudožidovskog “brenda” za svoju sektu. Ne, to bi mogli biti puno više od toga.

il-fango-e-il-segreto-gnosi-peccato-e-nueva-estetica-neocatecumenale-lino-listaLino Lista, plodni kritičar Neokatekumenkog puta, raspravlja o Kikovom razgovoru s Danielom Lipschitzom u svojoj knjizi,  “Il Fango e il Segreto“:

“Štogod mislili po pitanju simbolizma, izmisliti svijećnjak kakav je Kiko izmislio, riskirate da netko može pretpostaviti da on zapravo znači “rekonstrukciju Crkve i njezinu ponovnu posvetu”, kao što je jedan rimski neokatekumenom jednom ustvrdio. To stanovište, ta rekonstrukcija Hrama, je manje čudna nego značenje “evangelizacije” koje njegov tvorac Kiko pripisuje.  To nas poziva na razmišljanje o odnosu između slike (Kikova svijećnjaka) i restauracije židovskog svetišta u priči o Makabejcima i Talmudu. Ideja rimskog neokatekumena o vezi između vidljivog Kikova objekta i značenja koje mu se pripisuje… je logičnije od Kikova iznenadnog i iritantnog objašnjenja.” str. 70-71

Lista je pogodio bit stvari.

Sjetite se da slavlje Hanuke komemorira ponovnu ustanovu i obnovu pravog bogoštovlja u Hramu i čudesnog događaja koji je vezan za to. Imajte na pameti također da je vlastiti simbol na oltaru ili blizu njega tijekom mise, prema Općoj uredbi Rimskog misala (GIRM 308), križ. GIRM to zahtjeva, naravno, jer je euharistija žrtva koja “re-prezentira (čini prisutnim) žrtvu križa” (KKK 1366).

Neokatekumensko korištenje Hanuke svijećnjaka znači naglašavanje činjenice da je njihova liturgija istinska, obnovljena liturgija te da euharistija i Kristova muka također, nisu u nikakvom smislu žrtva. 

Poveznica

Papa Franjo imenovao administratora neo-nadbiskupu Apuronu zbog optužbi za pedofiliju

Papa Franjo imenovao je nadbiskupa Savia Taia Fai Hona, tajnika Kongregacije za evangelizaciju naroda, apostolskim administratorom Nadbiskupije Agana na Gaumu kao odgovor na seriju optužbi za seksualno zlostavljanje protiv nadbiskupa Anthonya Sablana Apurona.

Nadbiskup Apuron (70) vodio je Nadbiskupiju od 1986. Nadbiskup Apuron i dalje ostaje nadbiskup, a nadbiskup Hon, kao apostolski administrator , privremeno će upravljati Nadbiskupijom.

Nadbiskupija je snažno zanijekala navode protiv nadbiskupa Apurona.

Poveznica 1

Poveznica 2

Biskup Schneider o Kiku i neosima

Neokatekumenski put je protestantsko-židovska zajednica

Mr. Fülep: Dok se tradiciju progoni, jako se podupire neke nove moderne pokrete. Jedan od njih je Kikova zajednica. Kakvo je vaše mišljenje o Neokatekumenskom putu?

Biskup Schneider: To je vrlo kompleksan i žalostan fenomen. Otvoreno govoreći: To je trojanski konj u Crkvi. Poznajem ih jako dobro jer sam bio biskupski delegat za njih nekoliko godina u Kazahstanu u Karagandi. Asistirao sam također na njihovim misama i susretima te sam pročitao Kikova djela, njihova utemeljitelja, tako da ih dobro poznajem. Govoreći otvoreno, nediplomatski, moram kazati: Neokatekumenat je protestantsko-židovska zajednica unutar Crkve samo s katoličkom dekoracijom. Najopasniji aspekt tiče se euharistije, jer je euharistija srce Crkve. Kad je srce u lošem stanju, cijelom tijelu je loše. Euharistija je za neokatekumene prvotno bratska gozba. To je protestantski, tipično luteranski pristup. Oni odbacuju ideju i naučavanje o euharistiji kao istinskoj žrtvi. Oni čak smatraju da tradicionalno učenje i vjerovanje o euharistiji kao žrtvi nije niti kršćansko nego pogansko. To je potpuni apsurd, to je tipično luteranski, protestantski. Tijekom njihovim euharistijskih liturgija, oni tretiraju Presveti Oltarski Sakrament na tako banalan način da to ponekad postaje užasno. Oni sjede dok primaju Pričest, i onda gube čestice hostije jer ih nije briga za njih te nakon Pričesti plešu umjesto da se klanjaju Isusu u tišini. To je stvarno svjetovno i poganski, naturalistički.

Mr. Fülep: Problem možda nije samo praktični…

Biskup Schneider: Druga opasnost je njihova ideologija. Glavna ideja neokatekumenata prema njihovom utemeljitelju Kiku Arguellu je sljedeća: Crkva je imala idealan život samo do Konstantina u 4. stoljeću, samo to je bila učinkovito prava Crkva. I s Konstantinom je Crkve počela propadati: doktrinarno, liturgijski i moralno. U svom propadanju dno je dotakla s dekretima Tridentskog sabora. Međutim, suprotno njegovom mišljenju, upravo je obrnuto istina: to je bio jedan od najsjajnijih trenutaka u povijesti Crkve zbog jasnoće nauka i stege. Prema Kiku, mračno doba Crkve trajalo je od 4. stoljeća do II. vatikanskog sabora. Tek je s II. vatikanskim saborom svjetlo došlo u Crkvu. To je hereza jer se time kaže da je Duh Sveti napustio Crkvu. I to je stvarno sektaški i jako na liniji Martina Luthera, koji je rekao da je do njegovog pojavka Crkva bila u mraku i da je samo kroz njega došlo svijetlo u Crkvu. Kikova pozicija je fundamentalno identična s Lutherovom, samo što Kiko postulira mračno doba Crkve od Konstantina do II. vatikanskog sabora. Tako su dakle oni krivo interpretirali II. vatikanski sabor. Oni kažu da su apostoli II. vatikanskog. Tako opravdavaju sve svoje heretičke prakse i učenja s II. vatikanskim saborom. To je teška zloporaba.

Mr. Fülep: Kako je ta zajednica mogla biti službeno priznata od strane Crkve?

Biskup Schneider: To je još jedna tragedija. Oni su uspostavili snažni lobi u Vatikanu najmanje prije trideset godina. Postoji još jedan prijevara: na mnogim susretima s biskupima oni predstavljaju mnoge plodove obraćenja i mnoštvo duhovnih zvanja. Mnogi biskupi su zaslijepljeni tim plodovima te ne vide pogreške i ne istražuju ih. Oni imaju velike obitelji, imaju mnogo djece te imaju visoke moralne standarde u obiteljskom životu. To je, naravno, dobar rezultat. Međutim, tu postoji neka vrsta pretjerivanja tako da vrše pritisak na obitelji kako bi dobili maksimalni broj djece. To nije zdravo. I oni kažu, mi prihvaćamo Humanae Vitae, i to je naravno dobro. Ali u konačnici to je iluzija, jer postoji također jako puno protestantskih grupa danas u svijetu s vrlo visokom moralnim standardima, koje također imaju veliki broj djece te koji također idu na proteste protiv rodne ideologije, homoseksualnosti i koji isto tako prihvaćaju Humanae Vitae. Ali, za mene, to nije odlučujući kriterij istine! Postoji također mnogo protestantskih zajednica koje obraćaju mnoge grešnike, ljude koji su živjeli u ovisnosti kao što je alkoholizam i droge. Dakle, plodovi obraćenja nisu odlučujući kriterij za mene i ja neću pozvati takvu dobru protestantsku grupu koja obraća grešnike i ima mnogo djece u moju biskupiju kako bi se angažirala u apostolatu. To je iluzija mnogih biskupa koju su zaslijepljeni takozvanim plodovima.

Mr. Fülep: Koji je zaglavni kamen nauka?

Biskup Schneider: Nauk o euharistiji. To je srce. Pogrešno je prvo gledati na plodove i ignorirati ili ne brinuti za nauk i liturgiju. Siguran sam da će doći vrijeme kad će Crkva objektivno, dubinski istražiti tu organizaciju bez pritiska lobija Neokatekumenskog puta, te da će se onda istinski pokazati njihove pogreške u nauku i liturgiji.

Poveznica

Zabranjeno blagoslivljanje ulja na karizmatskim susretima

Kongregacija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Prot. N. 824/08/L.

                                                                                                Rim, 1. rujna 2008.

Uzoriti,

Ova Kongregacija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu primila je izvješća o zloporabama sakramenta bolesničkog pomazanja koje se pojavljuju na različitim mjestima u Južnoj Africi.

Izvješteni smo da se vjernike često pomazuje, tijekom nečega što se naziva „Službom ozdravljanja“ od strane đakona ili čak laika koji koriste tzv. „ulje radosti“ za koje se tvrdi da je sakramental.

Ovaj dikasterij napominje da kanon 1003, § 1 izričito zabranjuje bilo kome osim svećeniku da podjeljuje sakrament bolesničkog pomazanja. Nadalje, kao što interdikasterijalna uputa Ecclesiae de mysterio, br. 9, jasno kaže: „Nijedna druga osoba (osim svećenika) ne može djelovati kao redovni ili izvanredni služitelj sakramenta (pomazanja) budući da to predstavlja simulaciju sakramenta“ (15. kolovoza 1997.).

            Ova kongregacija također napominje da postoje samo tri blagoslovljena ulja koja se koriste u Rimskom obredu, naime, katekumensko, bolesničko i krizmeno ulje. Upotrebu bilo kojeg drugog ulja ili nekog drugog „pomazanja“, osim onih koji se nalaze u odobrenim liturgijskim knjigama, treba zabraniti i podvrgnuti crkvenim kaznama (usp. kanone 1379 i 1384).

Ova kongregacija ljubazno moli da se biskupi Južne Afrike upoznaju sa gore spomenutom pomutnjom kako bi se, tamo gdje nedostaje, obnovila prikladna kateheza i sakramentalna stega.

Ova kongregacija bi bila zahvalna na kratkom komentaru Vaše Uzoritosti o sadašnjoj situaciji u Južnoj Africi s tim u svezi.

            S molitvom i dobrim željama,

                                                                                                U Kristu odan,

                                                                                          (+ Albert Malcolm Ranjith)

                                                                                                nadbiskup tajnik

______________________

Uzoriti

Wilfrid Fox kardinal NAPIER

Predsjednik Biskupske konferencije Južne Afrike

JUŽNA AFRIKAScan_Pic0018Oil of gladness

Papa primio neose

18.03.2016 | 19:01 | IKA V – 178422/3

Neokatekumenski put je Božji dar

Papa primio 10 tisuća članova Neokatekumenskoga puta u prigodi slanja u misije 56 misionarskih zajednica

Vatikan, (IKA) – Papa Franjo primio je 18. ožujka u dvorani Pavao VI. u Vatikanu oko 10 tisuća članova Neokatekumenskoga puta, u prigodi slanja u misije 56 misionarskih zajednica (missio ad gentes), oko 270 obitelji s više od 1500 djece: 14 ih odlazi u Aziju, 30 u Europu, 4 u Oceaniju i dvije u Ameriku. Nakon pozdrava Kika Arguella, suutemeljitelja Neokatekumenskoga puta, Papa je pozdravio nazočne te posebice one koji uskoro odlaze u misije. Istaknuo im je tri riječi koje im je Evanđelje namijenilo kao mandat za misije: jedinstvo, slava i svijet.
Potom se pojedinačno osvrnuo na svaku riječ. Istaknuo je kako Isus moli svoga Oca da njegovi budu savršeni u jedinstvu (Iv 17,23): želi da budu jedno (r. 22) kao što je On i Otac. To je njegova posljednja molitva prije Muke, vrlo brižljiva: da u Crkvi bude zajedništvo. Zajedništvo je bitno. Neprijatelj Boga i čovjeka, đavao, ne može ništa protiv Evanđelja, protiv ponizne snage molitve i sakramenta, ali kušajući našu ljudskost može Crkvi nanijeti veliko zlo. Izaziva umišljenost, osuđivanje drugih, zatvaranja, podjele. On sam je “djelitelj” i često započinje uvjeravanjem da smo dobri, možda bolji od drugih: tako ima spremno tlo za sijanje kukolja. To je napast svih zajednica i može se uvući u najljepše crkvene karizme, upozorio je Papa, prenosi Radio Vatikan. Pozvao je okupljene da čuvaju svoju karizmu slijedeći glavni put: ponizno i pokorno jedinstvo. “Tako se u Crkvi i s Crkvom diše; tako se ustraje u poslušnosti ‘svetoj Majci Crkvi hijerarhijskoj’, s duhom pripravnim i spremnim za misije”, kazao je Papa. Istaknuo je da Crkva nije neka organizacija koja okuplja pristaše, ili skupina koja ide naprijed slijedeći logiku svojih ideja, ona je majka koja prenosi život primljen od Isusa. Plodnost se izražava putem službe i vodstva pastira. I ustanova je karizma, jer je ukorijenjena u istom izvoru, u Duhu Svetom. On je živa voda, ali voda može davati život samo ako je biljka njegovana i obrezana. Napajajte se na izvoru ljubavi, na Duhu, i brinite se, nježno i s poštovanjem za cijeli crkveni organizam, poglavito za najlomljivije dijelove, da sve skupa skladno i plodno raste, potaknuo je Papa.
Prije muke Isus nagoviješta da će biti “proslavljen” na križu: gdje će zasjati njegova slava. To je nova slava: svjetovna se slava očituje kad smo važni, kad nam se dive, kad smo bogati i uspješni. Božja se slava, naprotiv, objavljuje na križu: ona je ljubav, na križu sja i širi se. Paradoksalna je ta slava: bez buke, bez zarade i bez pljeska. Ali samo takva slava evanđelje čini plodnim. I majka Crkva je plodna ako oponaša milosrdnu ljubav Božju, koja se predlaže ali se nikad ne nameće. Ta je ljubav ponizna, djeluje poput kiše u zemlji, kao zrak koji dišemo, kao malo sjeme koje u tišini donosi plod. Ljubav se jedino s ljubavlju može naviještati, ustvrdio je papa Franjo, a potom se osvrnuo na poslanje u svijetu. Bog je toliko ljubio svijet da je poslao Isusa. Tko ljubi nije daleko već ide u susret. Vi ćete ići u susret mnogim gradovima i mnogim državama. Bog mrzi svjetovnost, ona ga ne privlači, ali voli svijet koji je stvorio, u svijetu voli svoju djecu takvu kakva jesu, tamo gdje žive, također i kad su “udaljena”. U dalekim zemljama, u drugim kulturama, nećete imati lak život, ali to je vaše poslanje. To činite iz ljubavi prema majci Crkvi, iz ljubavi prema jedinstvu ove plodne Majke, to činite da Crkva bude majka i plodna, istaknuo je Papa. “Očitujte djeci nježni pogled Oca, a stvarnosti koje ćete sresti smatrajte darom; prijateljujte s kulturama, govorima i mjesnim običajima, poštujte ih i priznajte sjemenom milosti koje je Duh već razasuo. Bez popuštanja napasti da presađujete usvojene modele, sijte prvi navještaj: ‘to što je najljepše, najveće, najprivlačnije i ujedno najpotrebnije’. A radosna vijest uvijek treba biti radosna, inače vjera može postati hladan i beživotan nauk”, ustvrdio je Sveti Otac. Zahvalio im je u svoje i uime Crkve na gesti odlaska u nepoznato i prema trpljenju, “jer će biti trpljenja, ali će biti i radosti slave Božje, slave koja je na križu”. Pratim vas i hrabrim, a molim vas da ne zaboravite moliti za mene. Ostajem ovdje, ali srce je moje s vama, zaključio je Papa.

Na ovoj stranici želimo upoznati čitatelje s problemima u vezi Neokatekumenskog puta