Marcello Pera: kakav ponor između Biffijeve i Galantinove Crkve

“Kardinal Biffi bio je heroj Crkve kojemu nema ravnoga među većinom današnjih prelata”

To su riječi Marcella Pere, predsjednika talijanskog Senata od 2001. do 2006., filozofa, jednog od vodećih talijanskih stručnjaka za Poppera. Tijekom svoje službe, druge po važnosti u Italiji, sprijateljio se s papom Benedikom XVI., te nastavio s njim prijateljevati i nakon što je Ratzinger postao papa emeritus. Iz intelektualnog slaganja njih dvojice, objavljena su tri djela: Senza Radici (Bez korijena) 2004., djelo koje su zajedno pisali i posvetili Europi, relativizmu, kršćanstvu i islamu, zatim, L’Europa di Benedetto (Benediktova Europa) 2005., koje je napisao Joseph Ratzinger, a Marcello Pera  Uvod, i Perché dobbiamo dirci cristiani: il liberalismo, L’Eruopa, L’etica (Zašto moramo reći da smo kršćani: liberalizam, Europa, Etika) 2008., napisao je Marcello Pera, a Uvod Benedikt XVI.

Marcello Pera bio je u prvom redu na sprovodu Kardinala Biffija koji je bio nadbiskup Bologne od 1984. do 2003.

Postavili smo mu nekoliko pitanja.

P: Što je kardinal Biffi značio za Bolognu, Crkvu i Italiju?

Ukratko, tri stvari: vjeru, teološku mudrost, hrabrost. Sva tri dobra ne samo da su danas rijetka, nego ih je praktični nemoguće naći. Bologna i cijela Crkva trebale bi biti ponosne što su njega imale za svoga biskupa.

P: Prisjećajući se osobe kardinala Biffija u proteklih nekoliko dana, neki komentatori napisali su da je on bio izričaj Crkve koja je danas gotovo pa definitivno nestala, uzevši u obzir da Crkva današnjice želi biti politički korektna, čak i u obeshrabrivanju, ako ne i u suprotstavljanju, kao što smo vidjeli kod generalnog tajnika Talijanske biskupske konferencije, monsinjora Nunzija Galantina, demonstracijama za obranu obitelji koje su se održale 20. lipnja. Što vi mislite o svemu tome?

Tamo gdje sam nekad vidio duboku vjeru i hrabro, dobrodušno svjedočenje, danas vidim mnogo kalkulacija i ambicija. Tamo gdje sam nekad čuo dubok, promišljen nauk, danas čujem mnogo aproksimacije. I gdje sam nekad svjedočio hrabrim riječima, danas primjećujem konformizam. Molima Vas, nemojte se više usuditi uspoređivati sadašnjeg generalnog tajnika CEI, i ne samo njega, s kardinalom Biffijem!

P: Zašto?

Kardinal Biffi bio je heroj Crkve, gorostas nauka. On se nije kolebao u teologiji i nije ju prilagođavao trendovima ili trenutnim moćnicima. On nije mislio da bi milost trebala biti izuzetak od istine ili da je istina apstraktna, te da je istini potrebna integracija milosti kako bi ju činila živom, primjenjivom i prihvatljivom. On nije bio zainteresiran za karijerizam: on mu se rugao. Njegove dosjetljive primjedbe bile su predivne, brze i oštre!

P: Kardinal Biffi izazvao je vrlo oštru raspravu svojim razmišljanjem na temu imigracije 2000. godine. Osim što je tada izgovorio proročke riječi, pozvao je na “spašavanje nacionalnog identiteta” budući da “Italija nije pustinja ili gotovo nenastanjena, bez povijesti, bez žive tradicije, bez nepogrešive kulturne i duhovne fizionomije, neselektivno nastanjena, ukratko kao da nema baštinu svojstvenu humanizmu i civilizaciju koja bi na kraju mogla biti izgubljena”. U tom smislu, on je tražio da “muslimansko pitanje” ne treba podcijeniti, da ono “treba tretirati vrlo pažljivo”. Petnaest godina je prošlo i moglo bi se reći da je i u tome imao jasno viđenje. Što vi mislite?

Odgovorit ću na to istim onim riječima koje sam izgovorio u mom prvom susretu s njim: “Oprostite mi, vaša uzoritosti, ja sam među onima koji još uvijek ne razumiju. Hvala Vam što ste mi to objasnili, neću to zaboraviti.” Danas mi je žao što su čak i njegova subraća to zaboravila. Kakvog više smisla ima razgovarati o evangelizaciji, ako se propovijeda dijalog pod kojim se misli i prakticira popustljivost, ćakulanje i razmjena mišljenja? Kad je Isus rekao “Ja sam Istina”, je li on možda mislio da postoje mnoge druge “istine” i da je to sve sasvim uredu? Kad netko kaže: “Ja sam Kristov sljedbenik”, misli li on to na isti način kao kad kaže “ja sam vegeterijanac” ili “ja navijam za Juventus”? Pada mi napamet poznati i teološki vrlo uznemirujući imperativ koji je Isus uputio onima koji su odbili prihvatiti poziv gospodara: “compelle intrare”.

Istina je, Isus nije mislio na silu ili na prisiljavanje, On je mislio na otkupljujuću i nepromjenjivu istinu. No, bez obzira na to, ako uzmemo u obzir silu i prisilu, kakva je vrijednost svetih, nepromjenjivih principa zapisanih u ustav, ako ne upravo primjena sile i prisile, po zakonu, na one koji namjeravaju biti dio zajednice u kojoj je taj ustav vrlo važan? Kada musliman dođe u Italiju i država ga laički obvezuje da poštuje ustavne odredbe da ne smije sklopiti više od jedne ženidbe, ili da ne smije prekidati svoj rad pet puta u danu, ne kaže li sama država: “compelle intrare”? Biffi je to razumio bolje od mnogih konstitucionalista i samoprozvanih filozofa, otvoren i tolerantan zakon: država koja se odriče snage svojih principa nije država. Koliko je bio mudar i oštrouman prema formalnostima i formaciji naših unitarista, masonske i anti-kršćanske države – osobito u vrijeme kad su retorički brbljavci zvonili, slaveći i dodvoravajući se našim političarima, spremni uvesti još jedan nacionalni blagdan (Dan Republike, 2. lipnja. Uveden službeno 2000. godine) – hladni – kao i ostali – u srcu i savjesti za talijanski narod. Vjerujte mi, Giacomo Biffi bio je veliki čovjek.

Još jednom, oprostite mi vaša ekselencijo, i hvala vam!

Claudio Ponti
Rimini 2.0
18. srpnja 2015.

U čast mons. Landucciju

Neokatekumenski put ili Neokatekumenat je kršćanska inicijacija unutar Rimokatoličke crkve koja je posvećena vjerskom odgoju odraslih. Utemeljio ga je 1964. godine španjolski umjetnik Kiko Argüello. Nastao je kao odgovor na II. vatikanski sabor, te vjeruje da Crkva mora odgovoriti na socijalne promjene nastale u 19. i 20. stoljeću, osobito na sekularizam postajući više zajednica i vraćajući se učenju ranih kršćana. U proteklih trideset godina pokret je sagradio sjemeništa diljem svijeta i danas je jedan od najbrže rastućih pokreta unutar rimokatoličanstva. Djelomično je odobren od strane Svete Stolice kao «put kršćanske inicijacije», ad experimentum, do lipnja 2007.

Kiko Argüello i oblikovanje Neokatekumenskog puta

Nakon što je doživio egzistencijalnu krizu u ranim šezdesetim prošloga stoljeća, španjolski slikar imenom Kiko Argüello poistovjetio je patnju siromašnih s raspećem Isusa Krista. Ovo otkriće promijenilo je njegov život. Prije svoga obraćenja Kiko je bio ateist.

Slijedeći put Charles de Foucaulda, Argüello je otišao živjeti u Palomeras Atlas, siromašna predgrađa Madrida. Ta predgrađa bila su nastanjena Romima i «quinquis» (bijelim nomadima) kao i nepismenim ljudima, skitnicama, lopovima, prostitutkama, mladim delikventima itd. Tamo je jedna španjolska žena, Carmen Hernandez koja je diplomirala kemiju, susrela Kika Arguella. Ona se susrela s obnovom II. vatikanskog sabora kroz prijateljstvo s liturgičarom mons. Pedro Schererom, te ju je njezin biskup pozvao da okupi grupu ljudi koji će evangelizirati rudare u Orurou u Boliviji. Hernanedez nikad nije otišla u Boliviju već je napustila Misioneras kako bi slijedila Kika. Kasnije, 1970. godine, talijanski svećenik Mario Pezzi napušta Comboni Misionare kako bi se pridružio Putu, postajući jedan od vođa zajedno s Kikom i Carmen.

Kikov umjetnički temperament, njegovo egzistencijalno iskustvo, prijašnja katehistička formacija u Kursilju, te Carmenina evangelizacijska snaga oblikovana na Institutu Misioneras de Cristo Jesus, njezina teološka priprava (ima licencijat iz teologije), njezino poznavanje pashalnog misterija i liturgijske obnove II. vatikanskog sabora zajedno sa okolinom «najsiromašnijih od svih siromaha» na zemlji, bili su elementi u kojima je nastala kerigmatska, teološko-katehetska sinteza. Ta sinteza postala je kralježnica procesa evangelizacije odraslih katolika, kasnije nazvana Neokatekumenski put.

Ime potječe od starog katekumenata rane Crkve koji je služio za formiranje odraslih kršćana. Ova praksa uključivala je razdoblje od dvije do tri godine u kojem je netko bio nazivan katekumenom, te je učio i sve više razumijevao kršćansku vjeru. Katekumen je postao competens tijekom Velikog tjedna u kojem je bio kršten. Do srednjeg vijeka Crkva je toliko brojčano narasla da se ova praksa izgubila. Neokatekumenski put se fokusira na primjenu odgoja odraslih u vjeri ne samo za one koji se obraćaju na katoličanstvo, već služi kao sredstvo katolicima da bi evangelizirali druge katolike.

Kritički aspekti Neokatekumenskog puta

Mnogi biskupi i svećenici hvale i ohrabruju Put; najčešće se citira pismo pape Ivana Pavla II. «Ogniquavolta» monsinjoru Paul Josef Cordesu od 30. 8. 1990. gdje on piše: «Nakon što sam pogledao dokumentaciju koju ste mi poslali, pozdravljajući zahtjev koji ste mi uputili, priznajem Neokatekumenski put kao jedan itinerarij katoličke formacije, valjan za naše društvo i za naše vrijeme», objavljeno u Acta Apostolicae Sedis, 82/1990., str. 1513-1515, uključujući bilješku koja ovo pojašnjava: «Sveti Otac nije mislio dati bilo kakvu obvezujuću uputu biskupima, već ih samo ohrabriti za pozorno promatraju neokatekumenske zajednice; biskupi će odlučiti hoće li i kako prihvatiti neokatekumenske zajednice u svojoj biskupiji». Engleski prijevod na neokatekumenskoj internet stranici ispušta dio rečenice «nakon što sam vidio dokumentaciju koju ste mi poslali.»

Postoje, ipak, ozbiljna zabrinutost glede njihovog položaja u Katoličkoj crkvi. Već 1983. godine, papa Ivan Pavao II. rekao je neokatekumenskim zajednicama: «Ne izolirajte se od župa i biskupija (…) Slijedite pozorno i bez ispuštanja kanonske i liturgijske propise», objavljeno u L’Osservatore Romano, 11. 2. 1983.

Zabrinutost glede Puta očituje se u četiri stvari: doktrina; dvosmislene i zavodljive doktrinarne izjave, ponekad skoro heretične: liturgija; ozbiljne razlike između Puta i liturgije Katoličke crkve (dugi «odjeci» – «uvodi» kao homilije – upotreba stolnjaka za prekrivanje četverokutnog stola koji nalikuje na stol za objedovanje umjesto oltara, primanje Svete pričesti sjedeći, duge i zatvorene liturgije, itd.): pastoral; neki aspekti sekte (originalni katehetski tekstovi se čuvaju tajnima koliko god je moguće; Put se predstavlja kao jedini put da se bude katolik; dužina Puta, često preko 15-20 godina; pretjerano naglašavanja Starog zavjeta; reduciranja važnosti sakramenata; reduciranje pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji; neokatekumenske vođe smatraju se boljima od svećenika i biskupa, itd.): drugi aspekti; čudne pjesme, loše mišljenje o katoličkoj hijerarhiji između Konstantina i II. vatikanskog sabora, pretjerano naglašavanja demona, itd.).

Neokatekumeni se brane optužujući kritičare za pristranost, ogovaranje i nerazumijevanje, te tvrdeći slaganje između Puta i Katoličke crkve. Kakogod, jedino Rimokatolička crkva ima pravo suditi jesu li i kako oni u skladu s njoj. U sljedećim odlomcima donosimo neka razmišljanja katoličke hijerarhije o prve tri točke.

Primjedbe svećenika

Prva dokumentirana kritika, Il movimento neocatecumenale. Esposizione e guidizio di mons. P. C. Landucci (Nekatekumenski pokret: objašnjenja i komentari mons. Pier Carlo Landuccija) dolazi nam od talijanskog monsinjora Landuccija (1900.-1986.), bivšeg inženjera koji je postao svećenik, te je napisao brojne apologetske knjige i članke. U tijeku je proces njegove beatifikacije koji je započeo Camillo Cardinal Ruini 2002. godine. Landucci analizira «tajne katehetske knjige» Puta i piše da, uspoređujući ih s Katoličkom crkvom «ne postoji niti jedna doktrinarna izjava ili praktična akcija koji ne bi bila deformirana; sve je očito grubo i konfuzno, i u teološkom i u biblijskom smislu, dok zadržava izazivački pristup osobnom angažmanu». Landucci ističe da: – uspoređujući Put s Crkvom «sve temeljne teološke istine su strašno izobličene, i – slijedno tome – također i sakramenti»;

u Putu, dok zadržava neke aspekte istine, «sve izjave imaju namjeru impresionirati» ljude, kao u nekoj sekti;

Neokatekumenski nauk je «na liniji protestantske negacije istinskih sakramenata»;

u Putu susrećemo «veliku konfuziju o teologiji i Bibliji, koja se prikazuje kao točna i karizmatična»;

Neokatekumeni pokazuju «prijevarno poistovjećivanje» Puta s II. vatikanskim koncilom, «kao da je II. vatikanski bio (i samo on) njihov».

Druga dokumentirana kritika dolazi kasnije od teologa i filozofa, pasionističkog svećenika Enrica Zoffolija (1915.-1996.), koji je, u posljednjim godina svoga života, napisao mnoge knjige o Putu. U svom Rječniku kršćanstva (1992.) napisao je o neokatekumenima: «njihov nauk je ozbiljno pomiješan s pogreškama protiv temeljnih istina crkvene dogme, papa i koncila. Oni negiraju otkupljenje, žrtveni karakter euharistije, transupstancijaciju, itd… Oni ne razumiju pojmove grijeha i milosti… njihove doktrinarne izjave su u temelju krive.»

U svom pismu direktoru Radio Marije, vlč. Liviju Fanzagi 1994. godine, Zoffoli piše da je već u kasnim šezdesetim Padre Pio iz Pietrelcina označio Kika i neokatekumene kao «nove lažne proroke».

Primjedbe biskupa i kardinala Biskupske konferencije Italije koji su iznijeli svoju kritiku protiv Neokatekumenskog puta: npr. biskup Bruno Foresti (Brescia, kasne 1986.), biskup Lorenzo Bellomi (Trst, tijekom 1989.), biskup Arduino Bertoldo (Foligno, 1. 8. 1995.), biskup Pietro Nonis (Vicenza, 18. 12. 1996.), biskup Benito Cocchi (Modena, 2002.), biskup Giulio Sanguineti (Brescia, 25. 12. 2003.), Silvano kardinal Piovanelli (Firenca, 25. 2. 1995.), Giovanni kardinal Saldarini (Torino, 17. 5. 1995.), Giacomo kardinal Biffi (Bolonja, 31. 3. 1996.), Carlo Maria kardinal Martini (Milano, 29. 10. 1999.), Ersilio kardinal Tonini (5. 6. 2006.), te talijanske Biskupske konferencije Umbrije (2. 3. 1986.), Puglije (1. 3. 1996.) i Basilicate (1. 3. 1998.).

Salvatore kardinal Pappalardo, nadbiskup Palerma, napisao je 1996. godine pismoCammino Neocatecumenale, diocesi e parrocchia (Neokatekumenski put, biskupija i župa) koje je poslao svim neokatekumenskim zajednicama i također svim svećenicima svoje biskupije. U njemu zabranjuje neokatekumenima održavanje «zatvorenih liturgija… ili bilo čega ‘izoliranog’ od drugih katolika». Također piše da: «Put nije jednak cijeloj Crkvi… te stoga Put neće izbjegavati župnu liturgiju». Pismo je objavljeno u Il Regno 9/1996., talijanskom mjesečniku o Katoličkoj crkvi.

Basil Hume, nadbiskup Westminstera (Velika Britanija) odbio je 1996. godine zarediti petnaestoricu neokatekumenskih bogoslova. Vijest se pojavila u Adista 67/1996. (Adista je ljevičarska Internet stranica jako polemična prema katolicima) i u Jesus 1/1997. (Jesus je talijanski mjesečnik o Katoličkoj crkvi). Razlog je bio taj što su oni poslušni svojim zajednicama umjesto biskupu.

Mervyn Alban Alexander, biskup Cliftona (Velika Britanija), dekretom je zabranio Neokatekumenski put u svojoj biskupiji. On kaže da «katehetske i evangelizacijske metode ‘Neokatekumenata’ nisu niti korisne niti prikladne».

Krajem 2001. godine, Luigi Bommarito, nadbiskup Catanije (Italija), napisao je pismo Lettera al Cammino Neocatecumenale Neokatekumenskom putu svoje biskupije ističući da u Putu:

svećenik je reduciran na običnog «liturgijskog egzekutora (izvršitelja)»;

«pesimizam» zamjenjuje «kršćansku nadu»;

postoji namjerno «odjeljivanje» od ostalih vjernika;

«navodna» «nenadmašiva» neokatekumenska «metoda»;

«ozbiljni problemi» «javljaju se u župama gdje je Put prisutan»;

takozvani «skrutiniji», zapravo su «javno ispovijedanje grijeha», kao u najgorim fundamentalističkim sektama.

Pitanje liturgije

Sveta Stolica se uglavnom bavi neokatekumenskom liturgijom. 1. 12. 2005., nekoliko dana nakon susreta Kika Arguella, Carmen Hernandez i Marija Pezzi s papom Benediktom XVI., Francis kardinal Arinze poslao im je pismo koje sadrži odredbe Svetog Oca o Neokatekumenskoj liturgiji.

Na službenoj web stranici Neokatekumenskoj puta nema teksta tog pisma, nego čudna interpretacija Giuseppe Gannarinija, vođe Puta za Sjedinjenim Američkim Državama. On je pokušao argumentirati svoju interpretaciju pisma kad je engleski prijevod pisma izašao na internetu. Kiko, Karmen i Mario Pezzi nikad nisu rekli ni riječi o Gennarinijevoj interpretaciji.

Statuti: djelomično odobrenje

Statuti Neokatekumenskog puta su odobreni u lipnju 2002. godine ad experimentum na pet godina, dakle do lipnja 2007. Prva verzija Statuta nije dobila odobrenje 1999. godine. Traži se odobrenje Katehetskog direktorija koji treba sadržavati «pravovjernu» verziju katehetskih postavki Puta; u tijeku je verificiranje i korigiranje dokumentacije Puta (više od 14 tomova) od strane kongregacija Svete Stolice. Kao što samo ime kazuje, Statuti govore o tome što Put «mora raditi», dok «Katehetski direktorij» govori o metodi i katehetskim postavkama Puta.

Stoga, izjava da je «Sveta Stolica odobrila Put» je prilično netočna (samo sadašnje i buduće smjernice su odobrene); čak i s konačnim odobrenjem samih Statuta, čak i s pohvalama i ohrabrenjima mnogih biskupa, Put ne može dobiti status «odobren od strane Katoličke crkve» sve do formalne verifikacije odsutnosti (ili osude) pogrešaka, zloupotreba, hereza i liturgijskih problema, itd. Neki kažu da bi moglo doći do «parcijalnog» ili sub condicione «konačnog» odobrenje Puta zbog budućih «pastoralnih» razloga (stoga još uvijek je nemoguće govoriti o formalno odobrenju Svetoga Oca).

Poveznica 1

Poveznica 2

Kiko, jel’ ti slušaš?

Papa Franjo postavio je nedavno neke snažne principe autentične obnove u svojoj poruci koju bi Kiko stvarno trebao poslušati.

Kiko-i-kri

Kiko Arguello, paun i doživotni vođa

U obraćanju članovima Karizmatske obnove u Italiji, 3. srpnja 2015, Papa je rekao da istinsko jedinstvo nije jednolikost te da treba sačuvati jedinstvo u različitosti. Nijedan vođa obnove ne bi trebao biti doživotni vođa, inzistira Papa, i oni koji sebe smatraju nezamjenjivima često upadaju u oholost, postaju “paunovi”, bivaju korumpirani i autoritarni. “Đavao dolazi kroz novčanik“, upozorio je papa Franjo. Štoviše, Papa se referirao na “personalizam”, kult osobe koji često okružuje te vođe, te je rekao da bi trebalo vremenski ograničiti službu takvih vođa.  Osobito se osvrnuo na utemeljitelje pokreta i savjetovao im da bi trebali odstupiti kako bi dopustili drugima da vode.

Kiko, jel’ ti slušaš?


Evo nekih isječaka, a cjeloviti tekst Papina obraćanja možete pročitati ovdje.

“Obnova koja je sama sebi svrha”

“Da, ako se rijeka zaustavi, voda se usmrdi; ako obnova, ta struja milosti, ne završava u Božjem oceanu, Božjoj ljubavi, (nego) je sama sebi svrha te nije od Isusa Krista, ona je od zloga, od oca laži. Obnova dolazi od Boga i njemu se vraća.”

.

.

Vođe postaju autoritarni “paunovi”

“…Vrlo je važno razjasniti još jednu stvar, u ovoj struji milosti: o onima koji vode. Draga braćo i sestre, napast je za vođe – ponavljam, ja više volim riječ sluge, koji služe -; i ta napast za sluge je od đavla, napast vjerovati da su oni nezamjenjivi, kakavgod položaj imali. Đavao ih vodi u tome da žele biti oni koji zapovijedaju, oni koji su u središtu i tako, korak po korak, oni skliznu u autoritarijanizam, glorificirajući jednog vođu (“personalismo”), te tako ne ostavljaju žive zajednice obnovljene u Duhu. Ta napast čini “vječnom” poziciju onih koji sebe smatraju nezamjenjivima i uvijek imaju neku vrstu moći ili dominacije nad drugima. Ovo nam je jasno: jedina nezamjenjiva osoba u Crkvi je Duh Sveti i Isus je jedini Gospodin… Vrijeme službe, koja je zapravo služenje, mora biti ograničeno… Najbolje je da sve službe u Crkvi imaju ograničeno vrijeme trajanja, nema doživotnog vođe u Crkvi. To se događa u nekim zemljama u kojima vlada diktatura… Ta napast, koja je đavao, čini da od sluge postanete gospodar, preuzet ćete tu zajednicu, tu grupu. Ta napast dovodi vas do toga da čak skliznete u oholost. Mnogo je ljudi – čuli smo ova dva svjedočanstva, bračnog para i drugo od Hugha – koje te mnoge napasti vode u patnju te ih spriječavaju da čine dobro, a zajednica postaje obična organizacija kao da je NGO (nevladina organizacija); i moć nas onda vodi – oprostite mi što ću reći: koliko mnogo vođa postaju paunovi? – Moć vodi u oholost! A onda se osjećate sposobnim činiti bilo što, možete skliznuti u biznis jer đavao uvijek dolazi kroz novčanik, to su vrata đavlu.

Druga stvar su utemeljitelji koji su od Duha Svetoga primili karizmu utemeljenja. Jer oni koji su je primili imaju obvezu učiniti svoje zajednice i udruženja zrelima. Utemeljitelji ostaju utemeljitelji do kraja života, odnosno oni su oni koji inspiriraju, daju nadahnuće, ali oni dopuštaju (zajednicama i udruženjima) da idu naprijed. Poznam jednog dobrog utemeljitelja iz Buenos Airesa koji je u jednom trenutku svojevoljno postao savjetnik i pustio drugima da vode.”


Izvori

Tags:  Neocatechumenal Way, cammino neocatecumenale, problems, problemas, Kiko Arguello

Kikova čudna “nova estetika”

Mnogi od vas vjerojatno već poznaju Kikovu “novu estetiku”, koja je njegov pokušaj nametanja Crkvi svoje glazbe, umjetnosti i arhitekture. Htio bih vas povesti na kratki obilazak kapele u Rimu, Cripta di Sant’Ilario di Poitier (Kripta sv. Hilarija iz Poitiers), koja pripada neokatekumenskoj župi sv. Hilarija iz Poitiers.  Ova kapela ne samo da utjelovljeuje Kikovu “novu estetikue, nego također uključuje jednu veoma zanimljivu stvar.

entrataprincipale

Internetska stranica Župe sv. Hilarija daje nam dobro objađnjenje o tome kako je Kikova “nova estetika” primjenjana na Kriptu sv. Hilarija, a taj se opis može primjeniti na stotine drugih crkava i kapela koje je Kiko dizajnirao.  Evo sažetka na hrvatskom, ali možete kliknuti ovdje kako biste isto pročitali na talijanskom:

Stoga prostorni oblik naše kripte pokazuje tijelo Djevice Marije… Središnja apsida: sedes predsljedatelja: glava tijela, Krist dolazi na nebeskim oblacima kako bi zaposjeo svoje kraljevstvo i predao ga Ocu:… Bočne apside predstavljaju ramena tijela, i prema drevnoj predaji, milosno materinstvo Djevice Marije… Ambon su usta tijela, gdje Bog govori Svome narodu i propovijeda Riječ… euharistijski stol predstavlja želudac, gdje Crkva pripravlja duhovnu hranu, kruh i vino kako bi hranila i osnažila svoju djecu… Krsni zdenac je maternica, gdje Crkva rađa na novi život sinove Adamove da postanu djeca Božja… sabrani se okupljaju uokolo kao udovi dobro strukturiranog tijela.

Jednostavno rečeno, Kiko oblikuje svaku svoju crkvu kao tijelo žene, Blažene Djevice Marije. Kiko koristi taj dizajn u mnogim crkvama širom svijeta, a taj koncept je naširoko opisan u knjizi kojoj je koautor Kikov ključni namjesnik i arhitekt, Mattia del Prete, pod naslovom ”Spazi Celebrativi. L’architettura dell’Ecclesia (2003)”. Knjiga se navodi ovdje, i potvrda Kikove ideje na kojoj se temelji njegov dizajn crkava prema uzoru tijela žene nalazi se ovdje ovdje.

Trajna trudnoća

Kiko uvijek iznova naglašava da je Neokatekumenski put “put trudnoće”, a tu riječ koristi najmanje 35 puta u prvom tomu svoga Katehetskog direktorija. Kiko predlaže “trudnoću”, ne za nekoliko godina kao u ranoj Crkvi, nego trajnu trudnoću. Njegov “put” zahtijeva poslušnost katehistima čak i u najtemeljnijim životnim odlukama. Trajno zarobljeni u “maternici” samo-apsorbirajuće zajednice, bez kraja. On je opsjednut tom idejom, kao što ćemo ukoro vidjeti.

Premda je nekoliko crkvenih otaca usporedilo krsni zdenac s utrobom ili maternicom Blažene Djevice Marije[1], ne postoji nijedan dokaz da su isti bili time inspirirani u gradnji crkava, kao što je Kiko bio.

Dijagram

Ovaj dijagram pokazuje kako je “nova estetika” primjenjena na nove crkvene zgrade koje je dizajnirao Kiko: (klikni na sliku za uvećati)

New Aesthetic (5)

“Glava”, “usta”, “želudac”, i “maternica” su uglavnom poravnati na glavnoj osi u Kikovim crkvama:

Sedes→ Ambon→   Stol (ne oltar!) → Krsni zdenac
Glava→ Usta→ Želudac→ Maternica

Evo nekoliko primjera:

Premda ne tvrdim da krštenje nije novo rođenje, postavio bih nekoliko jednostavnih pitanja o tome:

  1. Kao kršćani, je li naše duboko jedinstvo ostvareno u činu gledanja jedni drugih, ili prije u zajedničkom štovanju, bez obzira u kojem pravcu smo usmjereni?
  2. Jesu li naši oltari samo gozbeni stolovi, ili je žrtva Kalvarije istinski posadašnjena na njima, u svakoj misi?
Natrag u obilazak…

Započnimo sada naš obilazak ulazeći na glavna vrata u potrazi za najinteresantnijom stvari u Kikovoj Kripti.

Kad uđemo možemo sa strane vidjeti ikonu sv. Hilarija koji je rođen u Francuskoj:

santoilariodettaglioicona
St. Hilary of Poitiers (300-368).

Tu je ambon i sedes prezbitera:

view of lectern and presiders chair

Okrećući su uokolo, pogledajmo oltar oops, mislim “euharistijski stol”. Na drugoj strani “stola” je krsni zdenac:

view from the ambo

Pogledajmo sa strane:

view from the side

Priđimo bliže krsnom zdencu, koji, trebate zapamtiti, je “maternica”:

fonte battesimale

No, to još uvijek nije najinteresantnija stvar u Kikovoj Kripti! Pogledajmo sad što je to!

To je svod.  Kad podignete pogled u mnogim starim katoličkim crkvama i katedralama, podignuti ste u nebo[2], a kad netko stoji za ambonom i pogleda gore preko krsnog zdenca-maternice u Kikovoj Kripti sv. Hilarija, to ga podsjeća na nešto sasvim drugo, nešto potpuno tjelesno.

Pogledajmo:

mensa

Eto sad ste vidjeli Kikovu zanimljivu Kriptu sv. Hilarija.

autor Charles White, Guam, SAD

Poveznica


Reference i citirana djela

Bilješke

[1]   U drugom stoljeću, sv. Irenej hvali djelo Sina Božjega, “Čistoga koji, na čisti način, otvori čistu utrobu koja preporađa ljude u Bogu” (Adversus haereses IV, 33,11).   http://www.newadvent.org/fathers/0103433.htm.  Sv. Leon Veliki (d. 461), rekao je da “ je voda krštenja  kao Djevičina utroba;” (Sermon 24, Na blagdan Rođenja Gospodnjega, 3)  http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf212.ii.v.xiii.html  Ambrozije i Augustine čine slične usporedbe.

[2]   Npr., vidi the Immaculate Conception Cathedral in Albany NY http://www.shobeiransariphotography.com/Albany-New-York/i-wc8MxtS/0/XL/Cathedral%20Ceiling-XL.jpg, or the Notre Dame Cathedral, Paris, France>>https://www.flickr.com/photos/s-d-s/3523735028, or the Chartres Cathedral in France, https://classconnection.s3.amazonaws.com/1890/flashcards/794230/jpg/chartres-cathedral.jpg, or the Serbian Orthodox Cathedral, http://www.schgoc.hi.goarch.org.php5-26.dfw1-2.websitetestlink.com/assets/images/Serbian-Orthodox-ceiling%20smaller.jpg

Cijena Kikove obrane braka i obitelji

Sjena Kikova sombrera pala na demonstracije u Rimu

Kiko i kri

Demonstracije su bile protiv rodne ideologije, ali u ime čega? Nitko od govornika nije se referirao na Božji i naravni zakon čije kršenje predstavlja  mnogo veću pogrešku nego nepravde koju podnose djeca koja su lišena svoje mame i tate. Samo Kiko Arguello se usudio dati religiozni sadržaj tom događaju, držeći u svojoj ruci, kao neki pastir Crkve, svoj veliki astilarni križ. U svojoj intervenciji, koju se može vidjeti na Youtube, on je tvrdio da želi objasniti: “što to znači biti kršćanin danas” i to je učinio, naznačujući Neokatekumenski put kao put prema odrasloj vjeri: vjeri očišćenoj od dogmatskih i doktrinarnih formula te reduciranoj na čistu “kerigmu”, naviještaj događaja kojega je sam Kiko i tumač i prorok. Nepovezani način njegova izlaganja kojemu je manjkalo logike (umjetnički potezi kista kako ih on opisuje) dio je njegove “teologije povijesti” sumirane u završnoj “pjesmi Apokalipese” kojoj se mnoštvo na kiši pridružilo pjevajući.

Kiko Arguello nikad nije odgovorio na mnoga pitanja koja su mu postavljana desetljećima a tiču se njegovog poimanja Crkve, sakramenta Svetoga reda i Svete Euharistije. Cijena koju treba platiti za njegovu obranu braka i obitelji ne može biti napuštanje ili zatamnjivane istina koje pripadaju pologu vjere, kao što je postojanje jedni otkupiteljske istine koju (samo) Katolička Crkva ima, ili činjenice da misa nije svečana gozba nego nekrvno obnavljanje Žrtve na Križu. Štoviše, alternativa apstinenciji biskupa ne može biti reinterpretacija kršćanstva od strane karizmatskog i anti-institucionalnog pokreta.

Vjera je cjelovita i potpuna ili uopće nije vjera. Za biti heretik nije nužno negirati sve dogme, nego je dovoljno uporno negirati samo jednu dogmu, čak i ako je ona najmanja ili najmanje važna  istina katoličke vjere i moralnosti. Tkogod odbacuje i samo jednu dogmu, odbacuje ih sve, i mora biti smatran heretikom budući da on vjeruje ili ne vjeruje, ne zbog Božjeg objaviteljskog autoriteta, nego na temelju svoga vlastitoga razuma: ono što on naziva vjerom zapravo je njegovo mišljenje i on nema nikakvog prava očekivati da drugi slijede njegovo osobno mišljenje.

Entuzijazam, koji je bio vidljiv na skupu od 20. lipnja, će proći, ali enormni vjerski i moralni problemi polako se skupljaju na obzorju. Suočiti se s njima nije moguće na trgu, nego u vjeri; to nije snaga brojeva ili medija, nego integriteta nauka; to nije sposobnost oblikovanja koalicija, nego koherentnost izbora. Samo to može pokrenuti Nebesa i bez intervencije Onoga Kojemu je sve moguće, svaka bitka je izgubljena.

Poveznica

Ne preko 5 godina i ne preko drugog prijelaza ili koliko tamo dupli oporavak

OSTAVITE SVE, UZMITE SVOJ KRIŽ I POĐITE ZA MNOM

Ovo nije bio problem u Kristovo vrijeme jer ljudi su bili mnogo skromniji nego što su danas, ali zar mislimo da i danas ne postoje skromni ljudi?
– Ako tako mislimo, varamo se neizrecivo.
U svijetu je još uvijek moguće pronaći skromnog čovjeka – muškarca/ženu/dijete, ali na NP to jednostavno nije moguće.
Rekli bi u našem narodu: ‘Izvana gladac, iznutra jadac!’.
U onoj silnoj bujici osuđivanja nekog čovjeka koji se uredio za euharistiju, moglo se čuti kako se hvale novom odjećom, automobilom, pa čak i ponekim kućanskim aparatom.
Ipak, mene sve to nije moglo zaobići jer na svoje uši sam čula sve to. Svaki put bi mi se poput trnja zabilo u srce, pa bih pomislila: ‘O Bože, gdje je ta skromnost o kojoj toliko pričaju? -Hoću li je ikad vidjeti, osjetiti??’
Meni su se smijali kad sam rekla da večeram kruh, malo sira i jogurt, a oni su pričali o jastogu i kavijaru, misleći kako sam mentalno zaostala ili u najmanju ruku gluha.
Zar sam Isus nije rekao: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta??’
– I dalje sam pokušavala shvatiti njihovo ponašanje, ali .. nisam uspjela. Do dana današnjeg je ostalo nedoumica.
Uvijek sam nastojala živjeti skromno, a onda dođem na NP i misleći da ću tamo to i doživjeti, te da ću moći živjeti tako u pravom smislu riječi, dogodilo se upravo suprotno.
Toliko razbacivanje hrane poslije agapea na jednodnevnoj konvivenciji koja bi se obično održavala nedjeljom ujutro do poslijepodnevnih sati jer nedjeljom je bio cilj odvući nam pažnju kako slučajno ne bismo otišli na sv. Misu.
Zar nisu mislili na gladne ljude, na sirotinju diljem svijeta??
Podsjetilo me na prispodobu o Lazaru kad je jeo mrvice koje su padale s bogataševa stola, a kad su obojica umrli, Lazar se odmarao, dok se onaj drugi mučio u vječnim mukama i molio da se pošalje proroka njegovoj braći u kuću. Nisu vjerovali jednom proroku, a još će manje kad bi tko od mrtvih ustao…
Sve to me pogađalo poput strijele u dušu…
Nagovarajući ljude da rađaju toliku djecu, izvana se stjecao dojam da žele upravo to – SKROMNOST; ljude naučiti da ne žive samo za sebe nego da sve dijele sa vlastitom djecom koja također moraju sve dijeliti sa braćom i sestrama.
Ali… sve bijaše privid jer djeca su trebala poslužiti samo kao sredstvo do cilja; ponajprije za širenje tog bolesnog pokreta/sekte/kulta, a onda za osiromašenje njihovih roditelja i njih samih, pa ipak, slijepci pored zdravih očiju ne vidješe da je jedino važno bilo pokazati Kiku što su i koliko postigli u njihovim malim, jadnim životima ili makar onom što je ostalo od njihovih života.
Osjećala sam se kao u horor-filmu ili u najgoroj noćnoj mori iz koje se ne mogu probuditi.
Stalno su ponavljali kako ne smijemo živjeti sebi ni umirati sebi i kako moramo vidjeti u njima Krista jer ako to nije tako, onda ionako ništa od svega toga nema smisla.
Bila sam dovoljno stara da razumijem njihove riječi, ali ih nisam htjela razumjeti jer su zvučale prestrašno.
Čak i moja majka se zamislila nad njihovim riječima.
Dobra stara vjernica, znala je, Krist je samo jedan, a oni su onda tko? Što????
Nismo razumjele jer još je sve bilo obavijeno velom tajne; još su se tajne NP dobro čuvale.
Jednom je jednoj ‘sestri’ slučajno ‘izletjelo’ pa je izlanula kako je drugi prijelaz doista PRIJELAZ i kako poslije toga više NEMA ŠALE.
Gledala sam je u čudu jer shvatih to kao prijetnju, a moje slutnje su se i obistinile kad sam saznala od ljudi iz drugih zajednica tj. drugih župa da se na tom prijelazu događa ‘nešto’ zbog čega se NE SMIJE OTIĆI IZ ZAJEDNICE.
Eh, sad me već uhvatila panika. Ni mojoj majci se nije svidjelo što to čuje, ali ona je ionako već bila napustila NP, pa iako se to nje nije ticalo, bila je još zabrinutija zbog – mene.
Tog dana sam znala da neću otići na drugi prijelaz.
To je bila moja odluka i nitko me nije mogao razuvjeriti.
Uvijek sam bila odlučna u svemu, pa tako i ovaj put.
Definitivno tu noć nisam spavala jer spoznaja da bi me netko negdje zarobio pa makar i u duhovnom smislu, bila je jeziva.
Često su me vrijeđali govoreći mi kako sam na NP došla tražiti dečka, a to je bila potpuna laž jer osim što sam bila premlada da bih stupala u bilo kakvu vrstu veze, bila sam u fazi kad sam htjela postati redovnica. Vjerojatno sam zato i čeznula za jednim dubljim odnosom s Bogom, pa ipak, nisam se zaredila; nisam otišla ni na duhovnu obnovu jer moji roditelji nisu bili za to da postanem časna sestra. Danas razmišljam o tome ovako: Da je Bog htio da mu služim, pozvao bi me u redovnice, ali nije jer Njemu uvijek ima tko služiti, a mom suprugu supruga mogu biti samo ja. Tim riječima me utješila jedna redovnica kad sam joj ispripovjedila svoju životnu priču.
Nadalje, neokatekumeni su znali često pretjerivati kako u svemu tako i u molitvama. Za objedom su se molile Pohvale u njihovim obiteljskim kućama, tako da njihova djeca nisu smjela jesti dok se Pohvale ne bi privele kraju. Uvijek sam žalila tu djecu jer ili su preskočili ručak da ne bi kasnili u školu ili su pojeli na brzinu, pa bi im na putu do škole pozlilo.
Najgore je nemati mjeru u ničemu, a neosi su jedni od takvih.
Ni sama nisam mogla vjerovati koliko puta su ‘spali na niske grane’ kad bi nekoga vrijeđali, pa iako im je poslije taj čovjek dokazao da nisu u pravu jer bi katehisti tako rekli, važno je bilo samo posramiti tog jadnika.
U pravilu, na NP se činilo doista sve kako bi se ljudi osjećali nevoljeno, neželjeno, neprihvaćeno, a još ako bi tko imao kakvu manu, otvoreno su mu se izrugivali i to tumačili kao nešto dobro za ego tog jadnog čovjeka kojemu bi se rugali; kao ono: ‘To je dobro za tvoj ego, da se ne uzoholiš.’
Katastrofa!!!
No jedno moram navesti: nisam primijetila da je IKAD na NP došao netko tko je bio nepokretan ili kome je nedostajao neki ud (ruka, noga). Dugo sam razmišljala zašto je tako, a Krist je uvijek oko sebe imao hrome, slijepe, gubave, opsjednute i liječio ih, ozdravljao i volio, a iznad svega prihvaćao.
Volio je ljude, ali je mrzio grijeh jer kako nam je rečeno: ‘S Kristom jednaki u svemu osim u grijehu.’
A onda sam dokučila…. njima ne trebaju nepokretni ili hendikepirani iz tako očitog razloga, a taj je – ne mogu iskoristiti takve ljude za njihove prljave ciljeve i poslove.
Sve to me još više zgrozilo.
Iz svega se dalo zaključiti da žele samo zdravo, mlado i jako roblje koje će im služiti, ako treba i život dati za njih, a oni će takvog čovjeka uvjeriti da daje život za Krista.
Eh, vidite braćo moja, tu dolazimo do te uvijek iste klasične zablude – ne umire se za Krista; ne daje se život za onoga koji je DOBROVOLJNO dao svoj život za svakog od nas, nego se tu traži umiranje odnosno davanje života za Kika Shizofrenika i njegov izopačeni pokret.
Tu sam prestala razmišljati što bih više mogla učiniti.
Nisam imala više što tražiti na tom nazovimo putu.
Odlučih krenuti u boj, pravedno i pošteno po pravici, pa kud me god odvelo. Pomislih, Bog mi je sidro i konop da ne zalutam i ne skrenem s puta u potrazi za pravdom i istinom nego da se uvijek imam za što uhvatiti kad osjetim da gubim tlo pod nogama kao Petar kad se počeo utapati, a Krist ga je spasio.
Ipak, često puta mogla bih reći za sebe da sam nevjerni Toma jer ne vjerujem dok se ne uvjerim. Eto to je NP učinio od mene. Prije nisam bila takva. Kako god, još jednom bih uzela svoj križ i pošla za Isusom jer dok dišem, borit ću se za istinu i pravdu.
Došavši na NP nisam tako zamišljala cjelokupnu situaciju.
Mislila sam da ćemo se ondje voljeti i slagati koliko nam naši stavovi, različitosti i mišljenja budu dopuštali, a ako se i posvadimo, to će još istog dana biti zaboravljeno. Pjevat ćemo i slaviti Onoga koji je umro za naše grijehe, a ne hvaliti se sobom niti tražiti Njega u nekom nadređenom, pa čak ni svećeniku jer svećenici su također Božji sluge/poslanici.
Primijetila sam da na NP odgovorni od neke zajednice vole naređivati ostalim članovima zajednice, pa govore: ‘Ti ćeš staviti stol, ti ćeš razvući tepih, ti ćeš donijeti posuđe, ti ćeš razvrstavati cvijeće, i sl.’
Jednom sam jednome ‘spustila’ rekavši da ću učiniti to što traži od mene ako promijeni ton i ako me zamoli.
Za divno čudo, učinio je to i ja sam poslušala.
Odgojena sam da mnogo u životu znače one četiri kratke riječi: MOLIM – HVALA – IZVOLI – OPROSTI i da lijepa riječ i ‘željezna vrata’ otvara.
Neka me netko ispravi ako griješim, ali stekla sam dojam da u zajednici ima previše neodgojenih ljudi ili im status nekog tamo ‘odgovornog’ daje pravo da budu bahati i neotesani, ne znam, ali činjenica je da nikad nigdje nisam vidjela toliko neodgoja na jednom mjestu kao što je to tamo.
Nije važno koliko tko ima godina, sa svima se mora biti na ‘ti’. Bilo me tako sram davati staroj ženi ‘ti’, a po godinama mi je mogla biti baka.
Osjećala sam se primorano i prisiljeno ponašati tako, a kad ne bi htjela, naravno, po x-ti, y-ti, q-ti i n-ti put bi čula da nisam u poslušnosti i da ne želim biti ponizna, te da će biti pritužbe katehistima.
Nisam razumjela zašto za sve moraju prijetiti i zašto nas jednostavno ne puste da budemo pristojni i kulturni ako smo već imali čast imati fine roditelje koji će nas naučiti pristojnosti.
Previše je tu nejasnoća koje do dana današnjeg nitko nije razjasnio. A da ne govorim o pokorničkom bogoslužju gdje kad pjesma utihne, drugi čuju tvoje grijehe.
Srećom, nisam se često ispovijedala na takav način jer kao kantor nisam ni mogla; netko je trebao svirati, a nije nas – kantora bilo previše.
Dobila bih opasku od odgovornih kad se ne bih ispovijedila, te su me optuživali da zasigurno masturbiram, pa da se zato ne želim ispovjediti, a istini za volju, nisam pravo ni znala što ta riječ znači jer sam odgojena strogo tradicionalno i u mojoj kući se o seksu nikad nije govorilo.
A što da kažem više….
Činjenice dovoljno govore same za sebe.
Pitala sam se, mogu li se ljudi poput njih još više srozati u silnoj želji da osramote sve i svakoga, zgaze i satru i ono malo čovjekove dobre volje i želje za pokajanjem i promjenom?
Ljudima su nadjevali grijehe koje nikad nisu počinili, a sve u svrhu ‘obraćenja’.
MA O KAKVOM OBRAĆENJU ONI GOVORE??, pomislih u sebi. Tko su oni da si dopuštaju takva monstruozna pitanja i situacije u koje gurnu ljude, a onda ih puste da ‘tresnu o zemlju bez padobrana’?!?
Što je doista grijeh, sad se postavlja pitanje?
Grijeh je ono što Bog kaže da je grijeh, a nije grijeh ako nisi došao u zajednicu jer si bolestan ili radiš kod poslodavca prekovremeno u strahu da ti ne da otkaz jer neće ti katehisti plaćati struju i vodu, samo će ti zahvaljujući njima isključiti iste.
Došla sam do zaključka da je vrijeme čovjekovog oporavka proporcionalno vremenu provedenom na NP i to dvostruko.
Ako je čovjek proveo 5 godina, treba mu minimalno deset godina da se oporavi, ovisno o intenzitetu zlostavljanja i psihičkoj jakosti pojedinca. Ja sam provela pet godina, a tek nakon deset godina mogu reći da sam došla sebi i da sam mirnija. Nadam se da će se svi uspjeti otrgnuti iz ništavila u koje ih je bacio NP odnosno, svi ti likovi tamo.
Sve riječi neće biti dovoljne da bih opisala zgražanje koje sam doživjela u vezi NP jer trebali smo se voljeti, međusobno poštivati i potpomagati u svemu, a ne vrijeđati, mrziti, omalovažavati i ponižavati kao i prednjačiti u grubostima (ovdje mislim na odgovorne pojedinih zajednica).
Svi smo samo ljudi i svima nam je zajedničko jedno – grijeh, ali svi ćemo se spasiti samo i jedino po Isusu Kristu koji nije Kiko Shizofreniko i ne znam tko sve.

“Ako se grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će se spasiti?… Al’ u Tebe je praštanje, u Tebe je ljubav…”

Eto, braćo moja, nadam se da je barem nešto od svega ovog imalo smisla i da je barem nešto od ovoga ostavilo traga na vašoj duši, tek toliko da znam da moja borba nije uzaludna.

Blagoslovio vas i čuvao dragi Bog!

Bila sam kantor u neosa…

KIKIJANSKE PJESME ILI KAKO JE KIKO ‘PREPJEVAO’ PSALME

( svjedočanstvo, 3. dio )

Bila sam kantor u svojoj zajednici punih pet godina.
‘Odabrali’ su me ( čitaj: prisilili ) jer nitko drugi nije ‘znao’ pjevati iako se nikad nisam htjela isticati; najradije bih bila došla, sjela u zadnje redove i ništa radila baš onako kako su nam katehisti predočavali NP – “braćo, vi ne morate ništa raditi; samo imate doći, sjesti i slušati.
Ne morate se truditi oko ničega jer je Krist već za vas zaslužio raj.”
Hm, zvučalo je predobro da bi bilo istinito.
I tako sam postala jedini kantor u svojoj zajednici. Ne moram ni naglašavati koliko puta sam bolesna dolazila svirati i koliko puta sam doslovce trčala iz škole, ‘bacila’ torbu s knjigama u kuću, pokupila gitaru i pjesmaricu, te došla u zajednicu.
Mislite li da su to cijenili?
NIKAD!!!
Kad sam bila ‘u krizi’, nazovimo to neoskim riječnikom, odnosno, kad sam razočarana svime prestala dolaziti na pola godine u zajednicu, zvali bi samo da pitaju hoću li doći svirati, a nije ih uopće zanimalo kako sam i kako živim, općenito, kako se osjećam.
Zgadilo me sve to tako da se poslije više nisam ni javljala kad bi zvali.
I naravno, kako to obično biva na NP, smjela sam svirati samo za službu riječi, nikad za euharistiju, a kamoli vazmeno bdjenje ili ne daj Bože nekome na vjenčanju. Tada je bilo više kantora pa su uvijek birali starije, a mene računali kao balavicu koja ‘nije potrebna’, ali koja je ( opaska: nije da se hvalim! ) svirala i pjevala bolje od gotovo većine. Još jedna cura i ja smo praktički bile najbolje kantorice. Njoj su dopuštali svirati na svim ‘prigodama’ jer je bila starija. Hm… Baš pravedno!!
Inače ne volim ljude koji se hvale, tako da nastojim ne hvaliti se, ali kad su u pitanju sluh i boja glasa, ta cura i ja smo imale daleko bolje od ostalih. Jedan muškarac se još mogao mjeriti s nama, ali nitko više. Ostali su zvučali kao ptice kreštalice ili uškopljeni bikovi. Da nastavim, kasnije sam dobila priliku pjevati na nekoliko vjenčanja i to SAMO ZATO JER SU MLADENCI ZAHTIJEVALI DA IM JA SVIRAM. Katehistima se to nije sviđalo, ali oni su ionako za to saznali tek poslije vjenčanja tih osoba. Da su znali prije za njihove želje da im ja sviram, sigurno bi ih odgovorili od toga pod izlikom da ‘eto, oni nemaju ništa protiv nikoga, ali da sam ja jednostavno premlada.’
A što reći na ovo?
Zar onda nisam premlada da sviram u svojoj zajednici??
Mnogo je na NP bilo nepravilnosti, ali naravno, kao i uvijek, nitko za to nije snosio odgovornost.
Nerijetko su na vjenčanju komentirali raspored stolica ako nije bio u obliku slova ‘U’ nego bi pokoja stolica zalutala malo više udesno ili ulijevo. Prestrašno!!
A da ne govorim kako su crkvene pučke pjesme koje se pjevaju na sv. misi u pratnji orgulja, nazivali posprdno ‘Vrapci i komarci’ – Minein hit iz ne znam već koje godine. UŽAS!!!
Toliko sam se šokirala da sam jednoj kantorici rekla:
“Kako te nije sram tako pogrdno nazivati pjesme koje časna svira na orguljama?!”, na što mi je ona sva ozarena, smiješeći se, odgovorila: “Vidim da još nisi prosvijetljena, ali pitaj katehiste, pa ćeš čuti što će oni reći; ta i oni tako nazivaju te pjesmuljke!”
Ostala sam bez teksta. Nisam znala što bih joj tog trena više rekla. Bila sam u šoku, blago rečeno.
Zanijemila sam na nekoliko trenutaka.
Na vazmenom bdjenju NIKAD, ALI AMA BAŠ NIKAD nisam svirala. Jednostavno, nisu mi dopustili to. Danas žalim jedino za tim što sam ih molila i ponizila se pred tim shizofreničarima i fanaticima, naivno misleći da će mi dopustiti da sviram. Vazmeni hvalospjev mi je bio najdraža pjesma, a nikad nisam dobila priliku da ga odsviram i otpjevam u javnosti.
Kako tužno! Ni moja majka nije mogla vjerovati da su tako bezdušni, ali bila je jednako tako bespomoćna kao i ja.
Govorili su da tražim svoju slavu, ne vidjevši pritom da su ONI bili ti koji su je tražili jer su oholo sami svirali i pjevali cijelu noć vazmenog bdjenja, a meni niti jednu jedinu pjesmu nisu dali da odsviram. Uredili su se u odijela i kravate, te za ambonom oholo svirali, a ja sam se opet sjetila stare izreke: ‘odijelo NE čini čovjeka’.
Bili su samo izgledom ljudi, ali iznutra potpuno prazni, nalik na ljušturu neke školjke što je more izbaci na obalu.
I tako sam vazmeni hvalospjev uvijek svirala kući u svoja četiri zida, ‘za dušu’ kako bi rekli u našem narodu.
Sad dolazi glavna tema ovog svjedočanstva:
KIKIJANSKE PJESME – ILI KAKO JE KIKO ‘PREPJEVAO’ PSALME…
Dakle, kako već rekoh, punih pet godina sam svirala Kikove pjesme i mislila, dakako, kako bi psalme trebala znati napamet. Slušajući na sv. misi nedjeljom svećenika ili nekog laika kad bi čitao psalme, shvatih da to uopće nije to, ali brate, ono,
TO STVARNO NISU ISTI PSALMI!!!
Bila sam zgrožena jer dok bi osoba čitala psalme, ja bih u sebi recitirala onako kako sam pjevala na NP i uvidjela da ne samo da nije isti poredak riječi nego osim što su neke riječi potpuno iskrivljene, pola toga je dodano, a pola oduzeto.
S kojim namjerama?!?
Očito je Kiko namjerno želio iskriviti psalme tako kad uzmete bibliju i pjesmaricu NP, otvorite na poglavlje ‘psalmi’, možete opaziti da to uopće nije isto. Najgore je opjevana ‘pjesma nad pjesmama’ kojoj pola Kikovog teksta nisam uspjela pronaći u bibliji. Dobro, promislih u sebi, možda mi je promaklo..
Ali iz desetog puta sam morala vidjeti.. a nisam.
‘Predivno!’ – osim što sam godinama svirala psalme koji to faktički uopće nisu bili, još sam se osramotila pred samom sobom jer je svećenik čitao originalne psalme, a ja u sebi recitirala Kikove psalme. Katastrofa!!!
Papa očito nije upućen u Kikovu pjesmaricu jer bi vidio isto što i ja i NE VJERUJEM da bi mu se svidjelo to što bi primijetio.
Dugo mi je trebalo da ispravim samu sebe u slijedećem:
Na nedjeljnoj sv. misi riječi idu ovako: “Tvoju smrt Gospodine naviještamo….” , a kod neoske euharistije se pjeva: “Tvoju smrt naviještamo Gospodine, tvoje uskrsnuće slavimo, maranatha..”
Netko se tu gadno poigrava ljudskim umom, a sve u svrhu zbunjivanja, odnosno, raskola unutar crkve. Pa čovječe, tko je Kiko da mijenja Kristove riječi ili Bibliju ili sv. misu?!?
Samo da se zna, svijet je postojao i prije Kika i NP, ljudi su molili, išli na sv. misu, ispovijedali se i pričešćivali, a Kiko Shizofreniko i njegovi sljedbenici nas sada žele uvjeriti da ti isti ljudi gore u paklu jer njima Bog ‘nije dao milost da budu na NP’, a ‘tebi je evoo brate daje, pa budi ponizan i prihvati u poslušnosti prema katehistima.’
Mislim ono, KOJE SU TO BOLEŠTINE?!
Sad ispada da se bez NP nitko ne može spasiti.
Nije li Krist rekao: “Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.”
Ali ‘bez brige brate’, jer Kiko kaže:’ nitko ne dolazi Ocu osim po meni (Kiku). Svašta si ti ljudi danas dopuštaju. A to smo sve mi krivi jer im dopuštamo da nas gaze.
I tako, uvidjela sam da Kikova pjesmarica i sv. Biblija nemaju previše zajedničkog, ali Kika Shizofrenika bi trebalo podsjetiti na one riječi: “Sve ima svoje doba, svaki čin ima svoj čas pod nebom.. Ništa se ne može dodati, ništa oduzeti jer tko bi ovom što dodao, njemu bi se na njegove grijehe nadodalo, a tko bi što ovom oduzeo, tomu bi se oduzelo od Kraljevstva Božjeg”
Hm, osim ako Kiko ne misli da je on bog, pa onda smije i dodavati i oduzimati od Kristovih riječi kako mu se prohtije.
Stvarno žalosno!
I tako zgrožena, još dan-danas nastojim u potpunosti zaboraviti kikijanske pjesme jer psalmi u bibliji su puno duhovnije prožeti i na čovjeku ostavljaju trag čistog duha, duha mira, što se za kikove ‘budnice’ ne može reći.
Jednom mi se jedna časna požalila, čuvši neosko tamburanje i bubnjanje da kako mogu biti tu, da se vidi da mi nije mjesto tu jer sam mirna i odgojena te uvijek primjerenog ponašanja. Naravno, tada sam u njoj vidjela sotonu kako me zajednica naučavala, pa sam joj bijesno odgovorila da je bolje i njoj da dođe na NP ako se želi spasiti.
Pobjegla je od mene i tek danas znam: sa punim pravom.
Čovjek na NP ne može i nije u stanju trezveno razmišljati jer ti isperu mozak do te mjere da u svakome tko nije na NP vidiš sotonu i neprijatelja br. 1., a to stvarno nije kršćanski i nije po Božjim zapovjedima. Kršćani moraju slušati Božje, a ne kikijanske zapovjedi. Isto vrijedi i za pjesme.
Sad uživam pjevati pučke crkvene pjesme koje neosi nazivaju ‘vrapci i komarci’, a prije sam ih se užasavala te bih htjela svugdje pjevati neosko – kikijanske, ali onda sam čula od istih kako to nije dopušteno i kako nije prema ‘karizmi puta’ da drugi čuju te pjesme, nego ako žele čuti, da moraju doći na kateheze.
Hm, uvijek isto klasično ispiranje uma i potpirivanje vatre u srcima ionako jadnih ljudi koji nisu krivi nizašto već su iz neznanih razloga dospjeli u tu zločinačku organizaciju pod vodstvom Kika Shizofrenika i stare ružne babe Carmen.
A ni onome Pezziju nisu sve na broju.
Eto, sad se sve zna, a to sam i htjela – probuditi uspavane duše da ‘mućnu’ vlastitom glavom, a ne da im glava-kosa služi samo za ukras.
Varaju vas jednako kako su i mene varali. Ne dajte da vas varaju i probudite se već jednom dok ne bude prekasno i dok ne dospijete na put bez povratka jer onda će biti kasno za kajanje/plakanje.
Nekoliko stvari vam je zajamčeno dolaskom na NP, a to su:
– ostat ćete bez prijatelja i podrške rodbine ( oni sagledaju sve to neutralno i upozorit će vas na potencijalne opasnosti, a vi, podučeni NP ćete ih ignorirati )
– ostat ćete bez novca, nekretnina, ali u pravom smislu riječi bez krova nad glavom ( sve ćete podijeliti gramzivim vođama kulta zvanog NP )
– ostat ćete normalni samo malim dijelom jer prevelik broj djece ne dopušta nimalo odmora dnevno ( svaki čovjek treba san više nego hranu i vodu )
– ostat ćete zaboravljeni od sviju i ono najbitnije za kraj, ukoliko prije ne umrete od umora i psihičkog stresa ili ne završite na psihijatriji …
– ostat ćete BEZ IDENTITETA

Sad razmislite da li se ovo isplati i tko bere uspjeh u svemu ovome? – Vođe kulta su se ‘nakesali’ vašeg novca, a vaša duševna bol im je najslađa hrana kojom se hrane dok su vaša djeca samo sredstvo za širenje tog ekstra bolesnog, psihopatskog, zločinačkog i umobolnog pokreta zvanog NP

Razmislite i odgovorite sami sebi ( meni ne morate ) na slijedeće pitanje:
DA LI STVARNO ŽELITE OVO U VAŠEM ŽIVOTU??!!

Ako odgovorite potvrdno, savjetujem odlazak egzorcistu, ako odgovorite negativno, znači da još ima nade za vas.
Upamtite, zajedno možemo SVE, a oni igraju na ‘kartu podijeljenog mišljenja’, po onoj staroj dobro poznatoj izreci: ZAVADI PA VLADAJ.
Kad su mišljenja razdijeljena, tada je lako upravljati pojedincima. Sjetite se mojih riječi jer iz osobnog iskustva znam da NITKO tko je došao na NP i iz bilo kojeg razloga otišao s istog, nije ostao netaknut u psihičkom smislu.
Na svima je ostavilo traga, u manjoj ili većoj mjeri.
Meni je ovo izvrsna prilika da upozorim ljude, mada sam to i prije činila, ali ova stranica je odlična za to i uvijek ću biti zahvalna onome tko ju je pokrenuo. Ljudi imaju pravo znati istinu, pa ako netko usprkos svemu ovdje navedenom želi postati članom NP, onda je to na njegovu vlastitu odgovornost. Mi smo svoje odradili. Poslije taj neće moći reći da nije znao i da ga nitko nije upozorio.
Neokatekumeni žestoko napadaju ovu stranicu jer istina boli više od ičeg drugog, a meni je žao tih ljudi jer u velikoj mjeri su to ljudi koje je život osakatio na bilo koji način pa odlučiše potražiti utjehu ondje iako je na NP moguće dobiti sve osim ljubavi, utjehe i tople riječi.
To kažem jer se osobno uvjerih u to.
Jedini tko tu točno zna što radi je Kiko Shizofreniko, luda baba Carmen i ‘opaljeni’ Pezzi, kao i katehisti na regionalnoj razini, a drugo su sve ‘sitne ribe’ koje su govorni automati i robovi gore navedenih. Poznajem mnogo ljudi koje je NP iskvario, a nekad su bili dobri i osjećajni. Toliko o ‘duhovnom napretku’ i ‘rastu na NP’ u koje nas pošto-poto žele uvjeriti.
Ne znam za vas, ali ja više ne pjevam kikijanske pjesme već nastojim što više čitati bibliju i učiti ‘nove’ psalme koji su zapravo stari – originalni psalmi u izvornom obliku napisani, tako da ne bude zabune koju sotona želi izazvati preko NP.
Kad govorimo nešto o bibliji i citatima koji se nalaze unutar nje, treba govoriti TOČNO ONAKO KAKO JE NAPISANO jer sve ostalo je dodavanje/oduzimanje Božje riječi, a to neće proći bez posljedica na božjem sudu jednog dana.
Svatko je osobno odgovoran za svoje grijehe.
Kako bilo, dobro je znati da Kiko namjerno iskrivljava tekstove pjesama, tzv. ‘psalme’ jer to nisu psalmi, to su dorađene izmišljotine. Psalam bi se trebao ispjevati kako je napisano u bibliji, a ne izmišljati svoje riječi. Biblija ne trpi pjesničko-umjetničku slobodu, kao ni svete slike ( Kikov autoportret ). JEZIVO!!!
To me podsjeća kao kad sotonisti idu izrugati našu sv. misu pa čitaju molitve obrnutim slijedom ( naopako ) i iskrivljavaju riječi. Ima netko gore tko vidi SVE.
To što Kiko Shizofreniko radi, neće proći samo tako.
Biblije su prevedene na brojne jezike i postoje brojna izdanja, ali psalmi su uvijek psalmi, njih se ne može ‘prepjevati’, ako me razumijete. Nije to ‘svjetovna’ pjesma pa ćete ubaciti svoj tekst, NE!, to mora biti originalno!!!
Isus i Bog su originalni, a nisu falsifikati, ako me razumijete što želim reći.
Nikad se nitko od kantora nije žalio na te pjesme, ali isto tako moram primijetiti da mnogi prije NP nisu uopće išli u crkvu ili su djeca ateista, iz čega mogu zaključiti da bibliju nisu ni pročitali, a tada ne mogu ni znati o čemu se tu zapravo radi.
Doista sam sretna što više ne pripadam NP i nadam se da će još ljudi shvatiti što je uistinu NP.
Ja nastojim iznijeti što više činjenica, ali pritom ostati umjerena u pisanju jer preduge tekstove ni ja ne volim čitati, tako da se ispričavam ako je ovo bilo predugo, no to je bilo zbog potrebe da se istina što prije sazna u što lakšem obliku i na jeziku kojeg svi mogu razumjeti. Nisam pisala kompliciranim riječnikom (barem smatram :-) )
Kako god, nikome ne bih savjetovala NP. Radije promjenu religije jer sve je manje zlo od ovoga. Druge religije poštuju obitelj, ova nadri-neo-kiko-katekumenska NE!
Jedno je raditi nešto zbog običaja/tradicije, a nešto sasvim drugo je raditi nešto jer te netko ucijenio, natjerao, prisilio ili nagovorio da to učiniš. Tužno je vidjeti za koje sve licemjerne ciljeve koriste vlastitu djecu, a kad se razbole, niti ne brinu o njima. A ‘najdraže’ mi je kad netko tko nikad nije bio član NP pametuje po ovom portalu, misleći kako sve zna, a ne da ne zna, nego bih se na njegovu mjestu poklopila po ušima i ušutila jer to bi bilo isto kao da ja kažem da znam kako je na mjesecu, a nikad nisam nogom kročila na mjesec. Ma, nebuloze!
Za kraj ću jedino nadodati da mi je stvarno drago što sam s vama, dragi moji čitatelji, podijelila još jedno iskustvo i nadam se da će vas ono ohrabriti da i vi bez straha iznosite svoja svjedočanstva kojih je još uvijek nekako premalo.
Mislim da su tu talijani i španjolci hrabriji od vas.
A isto tako mislim da će sve manje ljudi pristupati NP jer nitko nije lud, a i tko bi svjesno želio biti žrtva?
Razmislite i zapitajte se, koliko života ćemo zajedno spasiti, ali SAMO AKO u ovome ustrajemo DO KRAJA…

“Gospodin je pastir moj, zla se ne bojim… “

I Juda je spašen prema Kiku!

Juda je spašen!

Kiko Arguello stavlja svoju “katehetsku poruku” u svaki od svojih umjetničkih djela, a ova ikona koja se nalazi u “Katekumenariju” “La Parroquia Del Transitio” u Madridu nije izuzetak:

cuadroprimera

Primjećujete li nešto čudno ili naročito na ovoj slici?

Ne? Vratit ćemo se brzo na tu sliku kad najprije raspravimo jednu temu u Kikovom naučavanju, “Nauk o nužnom Judi”. To čudno učenje ima tri sastavnice:

  1. Kiko izričito naučava da, “bez Jude, ne bi bilo Kristovog pashalnog otajstva”.
  2. Svaki kršćanin (čitaj, “član Puta”) mora imati svoga vlastitog Judu čije je poslanje “ubiti” kršćanina.
  3. Članovi Puta će dati svoju krv za svoga Judu spašavajući ga time. Kiko kaže, “na taj način, svi oni mogu biti spašeni”.

Taj nauk jasno je iznesen u prvom tomu Katehetskog direktorija Neokatekumenskog puta, i na prvi pogled mogao bi se činiti razumnim mnogim kršćanima.

Što je krivo?

Juda Iškariotski imao je sigurno aktivnu ulogu u Kristovoj muci, ali je li on bio nužan? Bi li Krist i bez njega umro za naše grijehe? Je li Bog htio da Juda izda Isusa?

Lino Lista, plodni kritičar Neokatekumenskog puta, odgovara:

“Odluka da se Isusa ubije veće je bila donesena (Iv 7, 1), a Isus je prije toga bio izmakao iz ruku svojih protivnika, umakavši strmoglavljenju niz liticu i izbjegavši kamenovanje (Lk 4, 29-30; Iv 8, 59; Iv 10, 31-39). Da je Isus to htio, on bi izbjegao čak i uhićenju u Getsemanskom vrtu (Mt 26, 53). Samo je stoga o Isusu ovisilo odrediti vrijeme i čas (Iv 7, 30) te način  i mjesto njegove muke. Samo je Krist bitan, Juda nije nužan niti čak dovoljan.”

Premda je Isus sigurno znao da će ga Juda izdati, Juda je imao slobodnu volju.  Bog ga nije stvorio ili predodredio da griješi, nego je Juda sam izabrao taj put. Tridentski koncil, kojega Kiko podcjenjuje, naučava:

“Ako netko kaže da milost opravdanja mogu postići samo oni koji su predodređeni za život vječni, a da svi drugi koji su pozvani, da su naravno pozvani, ali ne kako bi primili milost, nego kao da su božanskom snagom predodređeni za zlo, neka bude proklet. “

Nauk o nužnom Judi ima sektašku nakanu. On omogućuje Kikovim sljedbenicima etiketiranje svakog onoga koji kritizira “Put” da je Juda, i to može učiniti tako brzo bez razmišljanja i bez razlučivanja.

Natrag k ikoni

cuadroprimera

Na prvi pogled čini se da je to slika Posljednje večere. No, što je tu pogrešno?

Uvećajmo Isusa na toj slici:

cuadroprimera (2)

Krist nosi bijelu haljinu, a vide se i rane njegove muke tako da slika ne govori uopće o Posljednjoj večeri nego je to poslijeuskrsna scena Isusa i njegovih apostola u gornjoj sobi (Lk 24, 36-53; Iv 20, 19-25).

Detaljnije proučavajući tu sliku vidimo da je Kiko preslikao rusku ikonu Posljednje večere sličnu ovoj ikoni iz 15. stoljeća:

Date: XV century. c. 1497. Origin: From the Dormition Cathedral of the monastery of St. Cyril Belozersky. Material: Wood, tempera Dimensions:  height 84 cm, width 65 cm The icon represents the evangelic scene of The Last Supper.  Russian Museum, Saint Petersburg, 2011

Date: XV century. c. 1497.
Origin: From the Dormition Cathedral of the monastery of St. Cyril Belozersky.
Material: Wood, tempera
Dimensions: height 84 cm, width 65 cm
The icon represents the evangelic scene of The Last Supper.
Russian Museum, Saint Petersburg, 2011

Stavimo ih jednu uz drugu:

cuadroprimeraDate: XV century. c. 1497.<br /><br /><br />  Origin: From the Dormition Cathedral of the monastery of St. Cyril Belozersky.<br /><br /><br />  Material: Wood, tempera<br /><br /><br />  Dimensions:  height 84 cm, width 65 cm<br /><br /><br />  The icon represents the evangelic scene of The Last Supper. </p><br /><br />  <p>Russian Museum, Saint Petersburg, 2011

Zapravo, Kiko je preslikao još jednu ikonu Posljednje večere, njegovu “Ultima Cena” ikonu od istog djela:

Kiko's Ultima Cena (Last Supper)

Stavimo ih sada jednu uz drugu:

Date: XV century. c. 1497.<br /><br /><br />  Origin: From the Dormition Cathedral of the monastery of St. Cyril Belozersky.<br /><br /><br />  Material: Wood, tempera<br /><br /><br />  Dimensions:  height 84 cm, width 65 cm<br /><br /><br />  The icon represents the evangelic scene of The Last Supper. </p><br /><br />  <p>Russian Museum, Saint Petersburg, 2011Kiko's Ultima Cena (Last Supper)

Sada stavimo Kikovu postuskrsnu ikonu i njegovu ikonu Posljednje večere jednu uz drugu:

cuadroprimeraKiko's Ultima Cena (Last Supper)

Tko je apostol koji se pruža preko stola kako bi stavio svoju ruku u zdjelu?

Judas in Kiko's post-resurrection icon.

Juda u Kikovoj postuskrsnoj ikoni.

To je Juda! U ikoni Posljednje večere, prema ikonografskoj tradiciji Istočne Crkve, Judu se prikazuje kako stavlja svoju ruku u zdjelu (Mt 26, 20-23). Klinite ovdjeovdje i ovdje kako biste se uvjerili. Evo i drugih ikona Istočne Crkve koje prikazuju Judu na Posljednjoj večeri s rukom u zdjeli. Obratite pozornost da u trećoj slici, Juda je jedini apostol bez aureole:

4600-02-645-000Тайная-вечеря1

Približimo sada Judu iz obje Kikove ikone:

Judas in Kiko's post-resurrection icon.Judas in Kiko's Last Supper icon.

U ovome je problem: U Kikovoj postuskrsnoj ikoni, Juda je u gornjoj sobi s Isusom nakon Uskrsnuća! Kako je to moguće? Pismo nam kaže da se Juda ubio nakon Kristova razapinjanja (Mt 27, 3-5). Sam Isus nazvao je Judu “sinom propasti” i kazao da je on “izgubljen” (Iv 17, 12) te su apostoli izabrali njegova nasljednika (Dj 1, 12-26).

Mislite li da je Kiko naslikao Judu u sobi s uskrslim Isusom zbog nepoznavanja istočne ikonografije? Duboko sumnjam u to. Kiko je razuman i sigurno poznaje povijest i tradiciju ikonografije. Što dakle, što Kiko želi time postići ?

Prvo, Kiko želi podsjetiti svoje sljedbenike na Nauk o nužnom Judi. Taj krivi nauk omogućuje Kikovim sljedbenicima da prišiju etiketu “Jude” svakome tko kritizira “Put” i te bez razmišljanja  i rasuđivanja.

Drugo, usprkos mnoštvu svetopisamskih dokaza za suprotno (npr. Mt 26, 24 i Iv 17, 12) te usprkos činjenici da se Crkva nikad nije definitivno izjasnila o toj stvari, Kiko uči da je Juda Iškariotski spašen!

Poveznica

Biblijski tekst preveden na kikijanski jezik

Hvaljen Isus i Marija

?????????? “nisi kikov svjedok i ne možeš biti kršćanin, žalosno,žalosno”

Vidljivo je da i ako jesi Kikov svjedok (neos) da možeš biti samo “djelomično kršćanin” zato jer nisi doveo svog bračnog partnera u cnp (crkvu neokatekumenskog puta) ili si postao svećenik RKC a ne Kikov svećenik iz cnp sjemeništa ili nisi svu djecu učlanio u cnp ili se nisi vjenčao s nekim tko je Kikov svjedok ili nisi postavio stolice u obliku slova U http://www.paxtibi.net/?p=2325) ili … (ima na stotine primjera). Ukatko, nisi “činio put” i nisi bio u “poslušnosti katehistima”. A “činiti put” i ne biti u “poslušnosti katehistima” zapravo znači da nisi radio onako kako je Kiko zapovijedio.

Najveća zapovijed (Mk 12,28)
upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” 29Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!”
31″Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.”
32Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.”
34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Najveća zapovijed (Kiko)
upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” Kiko odgovori: “Prva je: Slušajte, (moji robovi i roboti ispranih mozgova), sve što sam vam zapovjedio! Neokatekumenski Put naš Gospodin je jedini. Zato ljubite Neokatekumenski Put i sve moje zapovijedi i sve moje kateheze i sve moje pjesme iz svega (prijezirnog, hladnog i ciničnog) srca svojega, i iz sve (zlo)duše svoje, i iz svega (ono malo obrezanog) razuma (koji vam je preostao), i iz sve (fanatične) snage svoje!”
“Druga je: Slušajte katehiste, činite Put i mrzite i sotonizirajte sve koji nisu na Putu. Nema druge zapovijedi veće od tih.”
Nato će mu Kikov svjedokc: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: Neokatekumenski Put je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega (prijezirnog, hladnog i ciničnog) srca, iz svega (preostalog obrezanog) razuma i iz sve (fanatične) snage i slušati katehiste, činiti Put i demonizirati sve koje nisu na Putu – više je nego što je onaj Isus Krist zapovjedio.”
Kad Kiko vidje kako je slijepo odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Kikovog!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.

Doći ću ti pod jednim uvjetom…

Hvaljen Isus i Marija

“Meni bi znali nasamo reći: ‘Vidjet ćemo koliko će ti trajat brak?! Muž ti može sutra poginit, pa ćeš se pokunjena vratit u zajednicu…’ i sl.. Što reći na to? – čudovišta, a ne ljudi.”

“Moj tadašnji dečko je meni zabranio ići na jedan neokatekumenski pir samo zato jer je mlada ostala trudna PRIJE braka.”

Jednom Kikovom svjedoku (neosu, neokatekumenu) koji se vjenčao s osobom koja nije član cnp (crkve neokatekumenskog puta), nitko, ali baš nitko, iz njegove “zajednice” nije htio doći na obred vjenčanja u crkvi (RKC) iako su svi bili pozvani. I ne samo zbog toga što se vjenčao s nekim tko nije član cnp, nego i zato jer nije htio da obred vjenčanja bude po Kikovim pravilima. Čak i “svećenik” koji je trebao voditi obred vjenčanja zato jer podržava cnp i sam je preobraćenik na NeoKikoKatekumenizam, nije htio doći. Srećom da je poslao jednog drugog svećenika “za zamjenu” (mladenci su se začudili njegovim dolaskom). Taj svećenik RKC je rekao da mu je onaj preobraćeni “svećenik” na NeoKikoKatekumenizam javio “kako je iz nekih razloga spriječen da obavi obred vjenčanja.”

Isto tako, kad je ta osoba pitala neke iz cnp (za koje je bila 100% uvjerena da će doći), zašto nisu došli i oni su se pravdali “nekim razlogom”. Kao na primjer: “Zaboravio sam doći”, “Bila sam bolesna”, “Cijelu noć nisam spavao pa me to popodne uhvatio san”, i tako dalje. Osim zbog toga jer se taj vjenčao s osobom koja nije bila član cnp i zato jer nije htio vjenčanje po Kikovom obredu nego po obredu RKC, ima još jedan razlog zašto nitko od otprilike njih 40-ak nije htio doći u RKC na obred vjenčanja. A to je zbog toga jer su katehisti zabranili toj osobi da se vjenča s nekim tko nije član cnp.

Da ne bi netko tko poznaje istinu o cnp krivo pomislio, napomenuti ću da u vrijeme obreda vjenčanja te osobe nije bila nikakva druga “aktivnost” u cnp. Jer, kad Kikovi svjedoci imaju neku aktivnost u cnp, onda je to na prvom mjestu (cnp fraze: “Stavi boga na prvo mjesto” ili “Živi ili mrtvi ali morate doći u zajednicu” i slične cnp dogme.) No, ponavljam, u to vrijeme nije bilo nikakvih drugih cnp obveza. Inače, kad Kikovi svjedoci imaju neku obvezu u cnp, onda je slijepo i bezpogovorno izvršavaju. Možeš ih zvati u ponoć, možeš ih zvati u 4 ujutro, oni to kao robovi i roboti izvršavaju.

No, to je tek bio početak “pakla” za tu osobu. Možete samo zamisliti koji su “pakao” poslije radili Kikovi svjedoci toj osobi nakon što se vjenčala unatoč njima i njihovim nastojanjima da spriječe taj brak. U cnp postoji i jedna fraza koja glasi: “Bolje ti se ubiti nego se vjenčati s nekim tko nije “u zajednici” (cnp). Inače, Kikovim svjedocima koji su ušli u cnp, a pri tom im bračni partner nije ušao u cnp, i njih isto čeka “pakao” u cnp sve dok ne dovedu tog partnera u cnp. I njih nastoje raznim pritiscima, zastrašivanjima, obećanjima, optužbama i ostalim sotonističkim metodama natjerati da dovedu svog partnera u cnp. Ako ga ne uspiju dovesti, čak ih optuže da “nisu znak” (da nisu kršćani) svom partneru, jer da jesu, onda bi njihov partner pristao doći u cnp. Jedina “obrana” od takvih “optužbi” jest da te osobe počnu javno o svom partneru govoriti (uključujući i “odjeke” i druge prilike) monstruozne optužbe da je: “čudovište”, “poganin koji se ne želi obratiti”, “obmanjen i zaveden đavlom”, “ne želi slijediti boga” a to je sve zbog toga jer ne želi ući “u zajednicu” (cnp). I to bez obzira da li je taj partner ateist ili vjernik RKC, ili vjernik RKC “koji ne ide u crkvu”, ili vjernik RKC “koji ide u crkvu”, ili je pripadnik neke druge crkve ili religije.

To isto se događa i s onima koji ne žele ići u sjemenište cnp, nego u neko drugo (dijacezansko ili redovničko sjemenište RKC). I njih čeka “pakao” u cnp. Kad je jedan Kikov svjedok koji nije išao u Kikovo cnp sjemenište nego RKC dijacezansko, pozvao sve iz “zajednice” (cnp) na svoje ređenje, došlo je njih 5-6. Kad je jedan iz te iste cnp “zajednice” koji je završio Kikovo cnp sjemenište “pozvao” na svoje ređenje, došla su puna dva autobusa Kikovih svjedoka na to ređenje. Kako iz njegove “zajednice” tako i iz drugih. Istine radi, taj nije “pozvao” na svoje ređenje, nego je cnp pravilo, NeoKikoKatekumenska dogma da svi moraju doći na ređenje ili na obred vjenčanja (onima koji su postupili po NeoKikoKatekumenskim dogmama). Ako netko u cnp nije postupio po NeoKikoKatekumenskim dogmama, onda dva prethodna primjera pokazuju što se događa s tim osobama. Ako netko sumnja da se to dogodilo, onda ću reći, da osim izjava svjedoka, postoje i video i foto zapisi koji potvrđuju ta dva primjera.

Inače, ne dovesti bračnog partnera u cnp, vjenčati se s nekim tko nije u cnp, uraditi nešto suprotno nego katehisti narede, ne obaviti obred vjenčanja po cnp pravilima, ne ići u cnp sjemenište, kao i sve ostalo (na primjer: ne postaviti stolice u obliku slova U http://www.paxtibi.net/?p=2325) jest u cnp grijeh. I ne samo grijeh, nego je to i veći grijeh nego ostati trudan prije braka. Zapravo, to su veći grijesi i od svih ostalih grijehova.

Još nešto u vezi tog RKC svećenika koji nije išao u Kikovo cnp sjemenište. Kad su Kikovi svjedoci međusobno raspravljali u tom veeeeelikom “grijehu” koji je počinio taj svećenik jer je završio za dijacezanskog RKC a ne Kikovog cnp “svećenika”, kad su zazivali razna zla i nevolje koje će ga zbog toga zadesiti u životu i njegovom radu, kad su govorili da zbog toga neće dobiti milosti od boga, kad su govorili kako ga je đavao prevario, kad su govorili kako nije izvršio božju volju, jedan Kikov svjedok je stao u obranu tog RKC svećenika. Taj Kikov svjedok im je rekao da su u pravu, ali da nisu do kraja u pravu. Jer da taj, iako je postao dijacezanski svećenik, ipak jednim dijelom vrši volju božju. A tu volju božju vrši tako da Kikovim svjedocima iz jednog grada subotom navečer dolazi “voditi” euharistiju (ovo činite Kiku na spomen). Ostali su na to rekli: “Ajd, bar nešto”

“Što reći na to? – čudovišta, a ne ljudi.” I više od čudovišta. Ma, to nisu ni ljudi, to su Kikovi robovi i roboti, programirani da to vrše. Nisu oni “svoji”. A po svemu navedenom u ovom svjedočanstvu i po svemu navedenom u stotinama tisuća usmenih i pismenih svjedočanstava o cnp iz cijelog svijeta, nisu niti Božji (mada Kikovi svjedoci tvrde kako sve čine u “Ime Božje” i kako to ne čine oni nego “Duh Sveti”, kako se u njima rodio “Isus Krist”, te kako to rade u ime RKC, Pape i Vatikana.) A čiji su onda? U čije ime to rade?

Oni mu se iznevjeriše – nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden. (Pnz 32,5)

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.

Svjedočanstvo ‘Bivše neokatekumenke’ (2. dio)

BILA SAM NEOKATEKUMEN…

( svjedočanstvo, 2. dio )

Sve je počelo ’90-tih godina kad je moju majku i mene jedna njezina, nazovimo, prijateljica pozvala na kateheze. Čudilo me da je majka pristala jer iako su ona i ta navodna prijateljica išle zajedno u osnovnu školu, nikad nisu bile pretjerano bliske. Kažem ‘navodna’ jer tek danas znam: da je željela dobro mojoj majci i njezinom djetetu, tj. meni, nikad nas ne bi pozvala na takvo što. I tako smo majka i ja krenule na kateheze, a onda ušle u zajednicu. Prvih mjeseci je bilo kao u snu, svi smo bili nekako euforični, kao na kakvim drogama, ali na moje čuđenje, nije se konzumiralo ništa što bi odavalo takvo ponašanje. Po prirodi intuitivna, odlučila sam pričekati da vidim što će se idućih mjeseci događati, no nisam trebala predugo čekati; nedugo nakon ‘sna’ i ‘idile’, nastupio je doslovno teror o kojem sam svojevremeno vodila dnevnike u kojima sam do u detalje opisivala počinjene zločine; od maltretiranja katehista, do omalovažavanja ostale braće i sestara iz zajednice. Obzirom na to da sam bila jako mlada, odlučila sam im dati šansu, misleći da će se tokom vremena promijeniti ponašanje tih osoba i da će napokon zavladati mir i ljubav kao što bi to Krist želio, ali sve je ostalo samo na željama. Takvo što se nikad nije dogodilo. Često bi majka dolazila u situaciju da me brani od njihovih napada što su oni tumačili kao odvjetnikovanje od strane nje. Kao ono, opet se javio moj ‘odvjetnik’. Mjeseci su prolazili, stanje ne da se nije popravljalo, nego se iz dana u dan sve više pogoršavalo. Kad sam napokon donijela odluku o odlasku iz zajednice i napuštanju svega toga, dečko mi je strogo zabranio odlazak, misleći da je moj gospodar (kako zajednica naučava) i da ima pravo gospodariti mnome. Bilo mi je stalo do njega, pa sam odlučila trpjeti, ali nakon dvije godine više ni to nisam mogla pa sam ga napustila kao i zajednicu, a dnevnike uništila jer nisam htjela da me išta podsjeća na tu sektu. Ni do dana današnjeg se nisam pokajala zbog toga, kao što su me pokušali uvjeriti. ‘Bit će ti žao!’, govorili su mi, ali ja bi im se samo osmjehnula u prolazu. Vrijeme koje sam provela tamo smatram izgubljenim vremenom jer nikad nisam vidjela toliko licemjerja na jednom mjestu. Jedne subote za euharistiju odjenula sam staru dugu crnu suknju i sasvim običnu majicu, a jedna osoba iz zajednice mi je prezrivo dobacila: ‘Buržujka’. To se trebalo odnositi na moju odjeću, kao ono, skockala sam se i želim bit u centru pažnje. Hm, pomislih u sebi, tko je ona da mi odjeću osuđuje. Nedugo nakon toga, ta ista osoba se hvalila jednoj sestri iz zajednice riječima: ‘Pogledaj, kupila sam nove cipele, jesu mi dobre?’. Nisam mogla vjerovati što to čujem; mene osuđuje zbog stare suknje, a ona se hvali novim cipelama. Odlučim to prešutjeti. Shvatila sam da se u zajednici čini ama baš sve kako bi se ljudi osjećali loše, a ja jednostavno nisam bila spremna prihvatiti to kao nešto normalno i pritom aplaudirati takvima. Nerijetko su tražili pljesak za svoje govorancije. Zbilja je gadljivo bilo vidjeti na jednom hodočašću kada se jedan dečko ustao za duhovna zvanja ne zbog prirode zanimanja nego jer je bio-zaručen. Svi normalni su ostali zgroženi, a njegova zaručnica je briznula u plač, ustala, ošamarila ga i udaljila se s mjesta događanja. Ti koje smatram normalnima, podarili su joj jedan dugotrajan aplauz da ni Kiku nije bilo jasno što se događa. Do dan-danas smatram da se neokatekumeni rugaju sa pozivom na brak i pozivom na duhovna zvanja jer kako možeš osjećati u isti tren i jedno i drugo?? Ili si za jedno ili za drugo, ne možeš oboje. Sakrament ženidbe i sakrament svetog reda su dva odvojena sakramenta i ne mogu se oboje primiti; samo jedan. Znači, tu već vidimo omalovažavanje Crkve kao Kristove zaručnice i Hrama Božjega. Osim toga, nije mi jasno, kako može na kraju NP biti ponovno pokrštavanje onih koji su već primili sakrament krštenja kao djeca? Koliko je meni poznato, isti sakrament dvaput primljen poništava učinak istog. Meni osobno je jedan svećenik rekao da kad bi čovjek bio kršten kao dijete, to je u redu, ali kad bi ponovno bio kršten, to bi bilo poništenje sakramenta. Nijedan sakrament se ne smije primiti dva puta osim bolesničkog pomazanja. Ono je dopušteno nebrojeno mnogo puta zbog prirode samog sakramenta. Neokatekumeni su ‘crkva u crkvi’ i nitko mi neće reći da to nije istina. Oni su ‘paralelna crkva’. Njih zapravo nitko ni ne treba. Oni su se sami nametnuli. Nisu dobrodošli, ali ne razumiju to jer im to nitko nije rekao ovako otvoreno. Da nastavim, nikad nisam razumjela tu količinu prijezira, hladnoće i cinizma. Rugali su se svima, a onda govorili da to kroz njih progovara Isus Krist i da su oni Božji poslanici. Ne sjećam se da se Krist ikad ikome rugao. Možda griješim, ali koliko znam, u Bibliji ne piše ništa takvo. Put u Svetu zemlju je bio krajnje ponižavajuć. Osim što smo bili gladni, žedni, prljavi, morali smo spavati u šatorima koji su bili natopljeni od kiše. Imala sam mjesečnicu, a ispod vreće za spavanje vodu. Odvojeno su bili muškarci, čak muževi odvojeno od žena, što me dovelo do krajnjeg zgražanja. Tko su ti ‘sektaši’ da odvajaju bračne parove?? Sve to me beskrajno ljutilo, ali bila sam bespomoćna u svemu tome kao i svi ostali. Na svako pitanje bi dobili odgovor da nismo u poslušnosti i da nas sotona vara. Muški šator je imao zaštitu od poplave, naš ženski nije, tako da smo spavali, praktički, u vodi. Za obroke smo dobivali nešto neidentificirano, a za piće tek pola litre vode za – cijeli dan. Dani su bili iznimno vrući, a noći ledene. Jutro kad se išlo na Papu, susret je kasnio bez objašnjenja čak tri sata, ali zato je susret sa Kikom počeo na vrijeme i to u sekund kako je bilo najavljeno. Za vrijeme Papinog govora, svi su pričali, urlali, smijali se, a za vrijeme Kikovog govora, kad bi netko progovorio, ušutkali bi ga govoreći toj osobi: ‘Sotono, ušuti!!!’. Sve to me užasnulo, ali i dalje sam trpjela, misleći kako sa mnom nešto nije u redu. Tamo ljudima isperu mozak do te mjere da više ne znaju ni put do wc-a (s oproštenjem), a da ne pitaju katehiste. Jedan muž nije odveo ženu na medeni mjesec jer mu je katehist tako naredio. Žena mora bit poslušna i slijepo slušati muža. Hm, to je meni dečko govorio, pa je tako i skončao – sam. Ovo nije 13. stoljeće, danas žena zna koliko vrijedi, a zaslužuje muža da joj to svakog dana daje do znanja i da je drži kao kapljicu vode i ružinu laticu na dlanu. Da se vratim na glavnu temu, neokatekumeni?..Hm… Tko bi s njima ikad više nakon svega viđenog htio imati posla, taj bi bio luđi od njih. I istina je da su ljude proklinjali i plašili kojekakvim stvarima, od bolesti ( raka ), pa do pogibije bliskih članova obitelji, do gubitka novca i ostalog. Sve najgore su prizivali na bivše članove, toliko da više nisam mogla slušati. Mnoga braća i sestre su počinila samoubojstvo, a mnoga meni poznata su pokušali i nisu uspjeli, ali su završili na psihijatriji pod teškim lijekovima i opservacijom. Oni koji to ipak nisu, zapali su u tešku depresiju iz koje se do dana današnjeg nisu izvukli. A neki su već došli na NP sa psihičkim poremećajima, od kojih su se neki izvrsno uklopili dok su drugi napustili NP i prešli u druge molitvene zajednice. Ja sam bila prisiljena napustiti pjevački zbor poradi neokatekumena. A zabranjivao nam se i put u Međugorje i svako drugo hodočašće koje se nije ticalo NP jer je to prema njihovim riječima ‘druga karizma’. Govorili su nam da nije bitno ako smo u sukobu s obitelji i rodbinom kao ni to ako su nam prijatelji okrenuli leđa jer očito nam i nisu bili pravi prijatelji kad nisu došli za nama na NP i kad nas nisu prihvatili nanovo rođene i buduće preobraćenike. Osobno sam izgubila dvije prijateljice od kojih je jedna još uvijek u zajednici, a druga nije ni htjela ući. Što više reći, mislim da je sve jasno. Zdravom čovjeku više nije potrebna nikakva informacija glede tog nakaznog puta jer sve je i više nego očito. Mama i ja smo se često svađale zbog tih sektaša jer kad je ona bila na njihovoj strani, ja nisam i obrnuto. Nije se znalo koja je bila više naivna; ona ili ja. Kako god, drago mi je da ovdje mogu iznijeti vlastito iskustvo koje želim podijeliti sa svima onima koji su prošli isto ili slično zlostavljanje od strane onih koji su umislili da su veći od Boga, a nama pričali o oholosti i egu, dok je njihov ego bio toliko velik da katkad ne bi mogli ući u prostoriju bez brojnih uzdaha samo da ih se primijeti. Žao mi je djece koju rađaju jer ta djeca neće nikad osjetiti roditeljsku ljubav već će biti iskorištena za njihove prljave ciljeve. Nikad neće imati ništa svoje i na kraju neće znati ni tko su, osim imena. Ne znam da li je itko ikad išta postigao na NP, dobio, ali znam da su ljudi gubili vlastiti identitet što se umalo i meni samoj dogodilo. Moj bivši dečko-neokatekumen je nakon samo dva tjedna veze imao isplaniran cijeli naš život, preciznije moj život. Odlučio je da ćemo imati 10 djece, da ću ja raditi sve kućanske poslove od početka do kraja, kupovati cvijeće za euharistiju jer to nije muški posao i njega slušati slijepo u svemu, a on neće uskočiti djetetu ni pelenu promijeniti jer to također nije muški posao. Znači, trebala sam postati stroj za rađanje djece i sluškinja, kao u 7. stoljeću. PRESTRAŠNO!!!
Nisam se vidjela kao takva, pa sam dala petama vjetra dok ne bude prekasno. Nakon nekoliko godina od tog nemilog događaja upoznala sam čovjeka, svog današnjeg supruga, sa kojim ponosno koračam ulicama, a sektaši nas ljubomorno promatraju i svašta dobacuju. Meni bi znali nasamo reći: ‘Vidjet ćemo koliko će ti trajat brak?! Muž ti može sutra poginit, pa ćeš se pokunjena vratit u zajednicu…’ i sl.. Što reći na to? – čudovišta, a ne ljudi. Tvrdili su da meni nije muka od njih nego od mojih grijeha. Ta kakve sam ja mogla imati grijehe kao 19-godišnjakinja, a oni kao 30-godišnjaci i stariji ne?? U zajednici su, kako već rekoh, na prijelazima neki čak izmišljali grijehe da im se ne bi reklo kako su farizeji. Ipak, većih farizeja od samih katehista i jednom riječju neokatekumena, još nisam vidjela. Moj tadašnji dečko je meni zabranio ići na jedan neokatekumenski pir samo zato jer je mlada ostala trudna PRIJE braka. Hm, a to je straaaaašan grijeh za neokatekumene. Grozota! A sam Krist je rekao: ‘Ne sudite da ne budete suđeni’ ili ‘mjera kojom mjerite, mjerit će vam se’.. Eto, dragi moji, da završim, iz prve ruke sam mogla saznati brojne informacije kao i one što se tiču NK brakova, a to je krajnja katrastrofa. Neokatekumeni se hvale brojem brakova, brojem djece, kao da su to čokoladice ili bomboni. A nisu rekli za koliko razvoda su oni krivi ili koliko uništenih veza momaka i djevojaka je proizašlo od njih kao i koliko spontanih pobačaja njihove žene doživljavaju. Toliko mnogo brakova na NP je sklopljeno zbog pritisaka katehista i prisile. Nakon manje od 1 godine hodanja prisiljavaju parove da se žene ovim riječima: ‘Zajedno ćete brže sazrijeti’. Užas! Pa tko bi htio stranca pored sebe?! Par se mora upoznati, a za to je potrebno vrijeme; upravo to vrijeme koje oni ljudima uskraćuju. A da ne govorim da ti muževi ne uspijevaju zadržati posao (ako ga uopće traže), a žene su stalno na porodiljnima. Nemaju novca za prehraniti sebe, a kamoli pustu djecu i onda prosjače od crkve, caritasa, NP i sl. Iz prve ruke sam saznala vrlo zanimljivu činjenicu. Jedan bračni par je bio na NP i katehisti su ih nagovarali da (uz dobro poznatu staru izreku: ‘Budu otvoreni životu ), imaju još jedno dijete, pa još jedno, pa još jedno i tako dalje. Kad su ih stvorili 9-ero, svi su bili gladni, bosi i goli. Jednog dana su došli tim istim katehistima po pomoć na vrata (nakon što su ih njihova djeca ‘otpremila’ telefonski), tražiti pomoć u novcu ili da im pomognu pronaći drugo rješenje da mogu uzdržavati toliko djece. Katehisti su im samo hladno odgovorili: TKO VAS JE TJERAO?!. Nisam mogla vjerovati da postoji tolika beskrajna ljudska zloća i to će proći potpuno nekažnjeno. Primijetila sam da svi na ovom portalu pišu o događajima, ali nitko ne iznosi imena odgovornih za te iste zločine. Ne moraju se znati imena članova NP jer oni su uvijek u manjoj ili većoj mjeri žrtve, ali imena katehista bi trebalo navoditi. Neću prva početi, ali ako netko hoće, zašto ne? Ovo je slobodna zemlja u kojoj se (bar mislim) ne kažnjava izreći vlastito mišljenje. Ne još, što ne znači da neće. Kako god, eto, sad se barem zna što je NP. Sad je to sasvim jasno. Štoviše, može se reći, kristalno jasno. Te žrtve nikad neće dobiti satisfakciju za svu proživljenu bol i patnju na NP, ali već bi im dovoljno bilo da se javno objave imena počinitelja. Ako su kazneno gonjeni scijentologija i druge neke sekte, zašto i NP ne bi bio? U čemu je on to bolji od drugih?? Ah, da, reći će: ‘Papa nas je priznao.’ Ma da, kako nije, a kladim se da ni njemu samome nisu ostavili izbor. Benedikt VI, koliko mi je poznato, nije bio za taj NP, ali kad je vidio da nema izbora, nastojao je neke ključne stvari preinačiti, konkretno, kod euharistije. Neokatekumeni otpočetka krivo naučavaju svoje članove. Kažu: ‘Krist je za vas već zaslužio raj.’ Drugim riječima, mi se ne trebamo truditi jer smo takvi kakvi jesmo – grešnici, pa nema veze. Krist bi baš htio da se svatko od nas potrudi u životu. Nije sramota past ( ta i Krist je padao pod križem triput), sramota je ne ustat. NP ima sva obilježja kulta i sekte istodobno, a ni protestantskih običaja ne nedostaje. Samo tko se malo bolje razumije u religije i razliku između svetog i profanog, znat će o čemu govorim. Ne mogu vjerovati da su postavili laike iznad svećenika, pa čak i da dijele pričest. S tim se nisam slagala. No dobro, barem nisam maltretirala druge kao što su oni to činili. I za kraj, lijepi pozdrav administratoru i čitateljima, a moja poruka glasi: ŠIRITE RADOST I LJUBAV I NEKA VAM OSMIJEH BUDE SVAKOG DANA NA USNAMA :-)

Svjedočanstvo “Bivše neokatekumenke”

Kao prvo želim zahvaliti onomu tko je pokrenuo ovu stranicu i kome je u interesu kao i meni da se istina sazna. Već više od deset godina čekam da javnost napokon bude upoznata sa činjenicom tko su zapravo neokatekumeni i neokatekumenski ‘put’, a sad mi je drago da se to napokon počelo ostvarivati. Svaka čast ekipa, samo tako nastavite i neka bude što više svjedočanstava jer će na taj način i drugi ljudi biti potaknuti iznijeti vlastito iskustvo.

Još jednom želim iskreno zahvaliti ljudima koji su pokrenuli ovu stranicu u nadi da će istina biti otkrivena, a nepravda konačno ispravljena. U NZ sam provela punih pet godina i jedino što mogu reći je da sam na raspolaganju svima kojima treba utjeha povodom toga. I sama sam bila svjedokom teških zločina počinjenih od strane ‘glavnih’, a šteta što FBI to ne kažnjava. Ovdje bih se željela na trenutak obratiti direktno autorici teksta kojeg komentiram; imaj na umu: NISI SAMA U OVOME! Moj ti je savjet: Okruži se onima koji te vole i uz koje se osjećaš sigurno i u koje imaš povjerenja, a oni će ti svaki dan podizati samopouzdanje. Ovo je ‘lijek’ koji je i meni pomogao.
Imala sam 17 i pol godina i dečka koji je naravno također bio član NP. Kao vrlo mlada sam ušla u zajednicu i nakon tri godine odlučila napustiti NP, ali tu nastupa moj dečko da mi kaže imperativno: “NE ŽELIM CURU KOJA JE VAN ZAJEDNICE! AKO ODEŠ, MOŽEŠ SE POZDRAVITI SA MNOM!” To sam trpjela iduće dvije godine, a onda sam napustila i NP i njega bez imalo grižnje savjesti jer mi je već bilo dosta svega. U međuvremenu sam maturirala, a da ne govorim koliki pritisak su ‘zajedničari’ vršili na mene govoreći kako je Gospodin važniji od mature, pa nije bitno ako ne položim. Cijelo vrijeme sam, naravno, krivila sebe misleći kako sam ja ona koja ne valja, a sad mi je drago vidjeti da nisam bila jedina koja je patila i da je sa mnom sve u redu. Dvije stvari su bile vrlo interesantne: zašto se moraju pjevati samo Kikove pjesme i zašto ako je novac sakupljan u crnim vrećama kao znak smeća, oni ga uvijek iznova pitaju? Zar im nikad nije dovoljno novca? Zar će uvijek gurati nos u čiju intimu i zašto misle da svaki put kad legnu u krevet sa bračnim partnerom moraju dobiti dijete??
Sve to me mučilo dan i noć.. Mislila sam kako već rekoh da sam ja luda. Danas bih savjetovala svakome da se kloni NP, a ako je već u tome, da nikoga ne povlači za sobom kao i to da ako je van toga, da potraži pomoć od onih koji su to sve već prošli jer samo netko tko je proživio sve to, može razumjeti o čemu je tu točno riječ… O VRHUNSKOJ MANIPULACIJI! Sjećam se kao da je sada, imala sam temperaturu 39,5, a dečko me pitao jesam li bila na euharistiji. Rekla sam da nisam jer sam bolesna, na što je on skočio kao sumanut i vikao: “To te sotona vara, trebala si otić, nije bitno što imaš temperaturu, to je sve sotonina varka!!!” Eto, sad draga autorice vidiš da tvoj dečko nije jedini sumanut jer ta zajednica od inače dobrih ljudi stvara čudovišta koja se okreću protiv vlastite obitelji naposljetku. Mama i ja smo se nerijetko svađale upravo zbog neokatekumena, a meni je sad samo žao što sam uopće ulazila u sve to. Bilo mi je sasvim dobro i bez toga, kad bolje promislim. Oduvijek sam bila u crkvi, primila sve sakramente i osjećala mir kad bih došla nedjeljom na sv. misu. Ostalo je sve golema zabluda. Ljudi misle da će na NP postati bezgrešni pa onda pljuju po onima koji ne misle kao oni. Osim prevelike razlike između neokatekumenske euharistije koja za njih ima značenje obične bratske večere, a ne spomen Kristove posljednje večere i obnove kalvarijske žrtve, tu je riječ o golemom pritisku na braću i sestre. Ponovit ću, to može razumjeti samo netko tko je sam prošao kroz sve to. I naravno da se skriva o čemu je riječ jer kad bi ljudi znali unaprijed što ih čeka, nitko ne bi pristupio, a kamoli ušao u tu čuvenu zajednicu. Nemam ništa protiv nikoga, ali svatko bi trebao birati sam sebi, a nitko nikoga nema pravo prisiljavati na nešto što taj drugi ne želi. Nikad nam nije rečeno gdje odlazi novac kojeg smo davali, ali ni to da zapravo braća i sestre plaćaju katehistima boravak u hotelu. To je sve jedna velika mućka. Neka braća i sestre su se napustivši NP pokušali ubiti jer tolika krivnja im je pretpostavljena kao da će otići u pakao ako napuste zajednicu. Meni su također nabijali krivnju i govorili kako je samo NP pravi put i kako nema drugog puta ako se želim spasiti. Mislim da je dobro što nisi ulazila u tu zajednicu jer bi tada posljedice za tebe bile kobne. Ima osjetljivih osoba, emotivnih, a manipulatori sa NP to jako dobro znaju i jedino što im je cilj je uništiti na emotivnom, psihičkom i fizičkom planu te ljude kao i opljačkati ih, pa se čovjek zapita, zar nam je to potrebno danas u doba krize?? Žele nas uvjeriti kako je desetoro djece najnormalnija stvar na svijetu, a i to je jedan od razloga zašto sam napustila NP jer nisam htjela postati stroj za rađanje djece i industrija spontanih pobačaja. Nisam se slagala sa golemom nepravdom koja se nanosila ljudima koji nisu bili krivi nizašto već su se samo našli na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme, sa pogrešnim ljudima tj. manipulatorima i to je sve. Jedno od prvih stvari koje sam primijetila, a koje mi se nisu činile korektne jer ljudi su odavno sišli sa stabla, ako me razumiješ što želim reći, je da žena na NP nema nikakva prava. Nema pravo glasa, ne smije reći mišljenje, suprug je glavni u svemu i gospodari njome, u protivnom joj se kaže da je emancipirana. Jedino ima ‘čast’ postati stroj za rađanje djece i sluškinja. Konzervativna sam poprilično i nisam za neke moderne stvari, ali što je previše, previše je. Eto, mislim da sam ti dovoljno opisala tu sektu zvanu NP. Žalosno je vidjeti koliko svećenika pristaje uz NP, ali je jednako toliko dobro vidjeti da još ima onih koji odlučno u svojim župama odbijaju to. I danas da me netko pita bi li se vratila u zajednicu, moj odgovor bi bio: NE!!! Nizašto na svijetu ne bih opet prošla tu torturu, a skratili su mi život za dobrih pet, ako ne i deset godina. Stres kojeg sam svaki put doživljavala bio je tako jak da sam imala noćne more zbog njih. Svaka moja stvar je morala biti javna i detaljno opisana i nisu mi vjerovali da nisam imala seksualnu vezu ni sa kime jer neki su čak izmišljali grijehe kako ne bi ispadali farizeji. Nisi smio reći da nemaš problema jer bi te uvjeravali kako moraš imati problema i kako si grešnik koji ne vrijedi ništa. Neka braća su sami sebe nazivali g****ma kako bi porasli u očima katehista. Prestrašno!!! Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku, kako onda možemo biti g**na?? Morali smo imati najskuplju verziju biblije, tzv. Jeruzalemsku bibliju, a tekstove su totalno iskrivljavali i tumačili na svoj način kao i sve ostalo. Pošto sam bila najmlađi kantor, više od pola godine nisam smjela pjevati na euharistiji, a na moju pritužbu sam dobila odgovor kako moram ostati u poniznosti. Najbolje da na ovim portalima ne komentiraju sadašnji neokatekumeni jer njihovo stajalište zbog globalnog ispiranja uma biti će sasvim suprotno iskustvima bivših neokatekumena. Neki su rekli da bivši pričaju samo najgore, a sadašnji najbolje. Ja ću, pak, reći da svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nema pravo nametati drugima. U ovakvim situacijama je teško biti objektivan, ali baš zato treba pisati samo o osobnom iskustvu i zadržati se na tome. Ne mislim loše o onima koji su trenutno na NP, naprotiv, tko voli nek izvoli, ali mislim da će tokom vremena velika većina ili barem dio ljudi uvidjeti isto što i ja, a to je da se tamo odvija teška manipulacija. I za kraj bih htjela spomenuti put u svetu zemlju. Na brdu Tabor je iznenada doletjela granata sa Libanona, a na moje pitanje zašto su nas doveli tamo znajući da je ondje rat, gledali su me sa podsmjehom i rekli: “Ako treba i umrijeti za Isusa Krista…” Svojim ukućanima nikad nisam rekla da je ondje bio rat jer bi oni imali rat po kratkom postupku, a naša televizija ionako nikad ne iznosi činjenično stanje već vlada teška cenzura medija, tako da nitko od nas nije znao da se ondje odvijao rat. Dovedeni smo kao ovce na klanje. Neki nisu otvarali usta, ja jesam.. da im kažem što ih spada. A onda su rekli da nisam poslušna i da ću morati otići kod katehista na razgovor. Naravno da nisam otišla. Dotični dečko me prisiljavao na razgovor sa katehistima što sam izričito odbila jer se trebalo raditi o vjenčanju nakon srednje škole, na što ni u ludilu nisam htjela pristati. Ne zbog želje za grijehom kako su oni to interpretirali, već zbog spoznaje da nisam spremna tako mlada ući u brak. Nekako ne mogu, a da se ne zapitam, možda mi netko i dade odgovor: Tko ima koristi od NP i tko gura to u sve države svijeta jer očito su jak lobi…????

Kikovi trofeji

Neočekivano putovanje u Izrael. Katoličko-židovski dijalog

piše rabin Jonathan Kligler

  1. svibnja 2015.

“Kiko nije pokazao samo veliku osobnost, nego i veliki ego. Nama, svojoj očaranoj publici, govorio je o sebi nadugo i naširoko. Moj prvi dojam – koji me nije napuštao – bio je da su svi ti rabini bili tamo, barem u nekoj mjeri, kao Kikovi trofeji koje je trebalo pokazati vatikanskoj hijerarhiji koja je tamo bila prisutna; kao da je bio cilj prezentirati  koliko je Neokatekumenski put postao važan.”

AN UNEXPECTED TRIP TO ISRAEL: CATHOLIC-JEWISH DIALOGUE

Poveznica

Neokatekumenski put organizirao povijesni susret u Izraelu: 20 biskupa, 7 kardinala i 120 rabina

Na ovoj stranici želimo upoznati čitatelje s problemima u vezi Neokatekumenskog puta