Mons. Ranjith

Preuzvišeni dr. Malcolm Ranjith

Nadbiskup Colomba

 

LITURGIJSKA OKRUŽNICA – NO. LT CR/01

OKRUŽNICA U SVEZI RAZLIČITIH RELIGIJSKIH POKRETA I SLUŽBI

 

Svim velečasnim ocima, braći, sestrama i vjernicima laicima Nadbiskupije Colombo,

 

Draga braćo i sestre,

 

            U posljednje vrijeme, brojni katolički pokreti obnove i pojedinci vrše mnoge paraliturgijske čine izvan redovitog župnog liturgijskog rasporeda. Dok zahvaljujem na mnogim obraćenjima, vrijednim svjedočanstvima, obnovljenom entuzijazmu za molitvom, živom sudjelovanju i gladi za riječi Božjom, ja, kao dijecezanski biskup, glavni poslužitelj otajstava Božjih u povjerenoj mi mjesnoj Crkvi i kao takav moderator, promicatelj i čuvar cjelokupnog liturgijskog života(1) Nadbiskupije Colombo, tražim vašu ljubaznu pozornost u slijedećim liturgijskim i eklezijalnim aspektima povezanim s ovom novom situacijom i usrdno vas potičem da se držite smjernica iznesenih u ovoj okružnici koja odmah stupa na snagu.  

 1.         Euharistija je slavlje pashalnog otajstva(2) par excellence koju sam Isus Krist daje Crkvi. Isus Krist je početak sve liturgije u Crkvi i stoga je sva liturgija primarno božanskog porijekla(3). Ona je vršenje Njegove svećeničke službe(4) i stoga zasigurno nije samo ljudski pothvat ili samovoljna inovacija. Zapravo, netočno je nazivati ju samo slavljem života. U njoj je puno više od toga. Ona je izvor i vrhunac svega onoga od čega u Crkvu teku sve božanske milosti(5). To najsvetije otajstvo Gospodin je predao apostolima i Crkva neumorno čuva slavlje tog otajstva tijekom stoljeća, omogućujući time nastanak svete tradicije i teologije koja se ne povija privatnim tumačenjima pojedinaca. Stoga, nijedan svećenik, bio on dijecezanac, redovnik ili netko tko je pozvan izvan Nadbiskupije ili iz neke druge zemlje voditi posebne vjerske programe, ne smije ništa mijenjati, dodavati ili oduzimati u svetom obredu mise. Ovo nije ništa novo i jasno je rečeno u Sacrosanctum Concilium, Dogmatskoj konstituciji o svetoj liturgiji Drugog vatikanskog sabora iz 1963., br. 22/3, i kasnije iznova ponavljano u mnogim dokumentima kao što je Sacramentum Caritatis, br. 55 Njegove Svetosti pape Benedikta XVI., Ecclesia de Eucharistia br. 52 časne uspomene pape Ivana Pavla II.

 

S tim u svezi treba posebno spomenuti neke elemente:

 

  1. Svećenicima nije dopušteno mijenjati ili improvizirati Euharistijsku molitvu ili druge nepromijenjive molitve sv. Mise, čak i ako se time misli produbiti postojeće elemente u njoj sadržane, pjevajući različite pripjeve ili dodajući objašnjenja. Trebamo shvatiti da je liturgija Crkve snažno povezna s njezinom vjerom i tradicijom: Lex Orandi, Lex Credendi; zakon molitve jest zakon vjere! Gospodin je onaj koji nam je dao liturgiju i nitko drugi; stoga nitko drugi nema nikakvo pravo mijenjati je.
  2. Takozvani „Praise and worship“ elementi nisu dopušteni tijekom cijelog misnog obreda. Neumjerena i glasna glazba, pljeskanje, duge intervencije i geste koje ometaju ozbiljnost i uravnoteženost slavlja nisu dopušteni. Veoma je važno da razumijemo religijsko kulturnu osjetljivost naroda Sri Lanke. Većina oko nas su budisti čija bogoštovna kultura je potpuno umjerena i smirena; muslimani i hindusi također ne stvaraju nikakav metež u svojim bogoslužjima. K tome, znamo da postoji snažno protivljenje fundamentalističkim kršćanskim sektam u ovoj zemlji, i mi kao katolici smo nastojali nastojali objasniti da se katolici razlikuju od tih sekti. Međutim, neki od tih tzv. čina hvaljenja i slavljenja čini se da više sliče na fundamentalističke religijske čine neko na one rimokatoličke. Poštujmo svoju kulturnu različitost i senzibilnost.
  3. Propisana čitanja riječi Božje ne mogu se mijenjati kako kome padne na pamet, a psalam se mora pjevati bez da se zamjenjuje meditativnim himnima. Kontemplativna dimenzija riječi Božje je od iznimne važnosti. U nekim od paraliturgijskih službi narod u današnje vrijeme ima tendenciju postati ekstremno govorljiv i glasan. Bog govori, mi trebamo slušati, a slušanje zahtijeva malo tišine(6) i kontemplacije prije nego kakafonijske razigranosti
  4. Svećenici trebaju propovijedati riječ Božju i slavljena liturgijska otajstva. Propovijednicima laicima je strogo zabranjeno propovijedati tijekom liturgijskih slavlja.
  5. Presvetu Euharistiju trebaju podjeljivati s najvećom brigom i čašćenjem samo oni koji su ovlašteni. Svi takvi djelitelji, bilo redoviti ili izvanredni, moraju biti obučeni u vlastito ministerijalno ruho. Preporučio bih svih vjernicima, uključujući i redovnike i redovnice, primanje Svete Pričesti pobožno klečeći na jezik. Praksa samopričešćivanja je zabranjena i ponizno zahtjevam od svakog svećenika, koji dopušta narodu da dođe i sam primi Pričest, da odamh prestane s tom praksom.
  6. Od svih se svećenika očekuje da se drže predviđenog misnog obreda, tako da se ne daje povoda narodu da uspoređuje i razlikuje određene mise koje slave neki svećenici kao superiornije drugim misama koje slave ostali svećenici(7).
  7. Tetragram YHWH ne smije se izgovarati u molitvama ili himnima zbog njegove svete naravi (Sveta Stolica dekret „IME BOŽJE“ Prot. N.213/08/L). Time se uzima u obzir osjetljivost židovske zajednice s tim u vezi, od koje smo mnogo toga naslijedili u našem bogoslužju.
  8. Liturgijski blagoslovi su rezervirani samo za zaređene službenike; tj. biskupe, svećenike i đakone. Svatko može moliti nad drugim. No, ja žarko preporučam da se ne koriste one geste koje bi mogle voditi u iluziju, konfuziju ili pogrešno tumačenje.

 

2.         Nedjeljno euharistijsko slavlje župne zajednice treba smatrati iznad svega središnjim liturgijskim činom katolika (8). Papa Ivan Pavao II. opominje u svom apostolskom pismu Dies Domini iz 1998. da podupiremo i njegujemo nedjeljnu euharistiju kao središnji događaj koji povezuje u jedno sve vjernike lokalne zajednice. (9) U tome je važno učenje koje nam daje znati da Dies Domini jest Dies Ecclesiae. (10) Stoga, svi svećenici, redovnici i vjernici laici unutar župnih granica trebaju nastojati prisustvovati nedjeljnoj misi svoje župne crkve, bez traženja „ugodnih misa“ ili posebnih misa koje slave posebne grupe ili pokreti izvan granica njihovih župa. Religijski pokreti, čak i ako su priznati, ne smiju organizirati nikakva paralelna slavlja u nedjelju unutar iste župe. Redovničke kuće koje imaju mise u nedjelju zbog bolesnih i starih redovnika, ili zbog zatvorenih redovničkih zajednica, trebaju ozbiljno poticati laike i redovnike koji pohađaju takve mise da se vrate misama svojih župnih zajednica. Papa Ivan Pavao objašnjava razloge zašto ne dopušta malim grupama da imaju svoja vlastita slavlja u nedjelju. (11) Pod krinkom traženja bolje i življe liturgije obziljno se šteti i postupno razara integritet župne zajednice. Paralelne nedjeljne službe indirektno hrane kult ličnosti i time vode do pukotina i podjela u najvažnijem tijelu Gospodinovu u župi. GIRM 2002 br. 95 kaže, „stoga se oni (vjernici laici) trebaju kloniti bilo kakve pojave individualizma ili podjele, imajući pred svojim očima činjenicu da imaju samo jednog Oca na nebesima i stoga su svi međusobno braća i sestre.“ (12)

 

Svi pokreti koji djeluju u Nadbiskupiji trebaju u punom smislu surađivati kako bi jačali i njegovali nedjeljnu župnu liturgiju, a ne se baviti gradnjom svojih vlastitih malih kraljevstava. Tamo gdje je podjela, tamo je grijeh! (13) Slavlja ‘Lomljenja riječi’ koja završavaju s euharistijskim blagoslovima nisu zamjena za nedjeljnu euharistiju. S tim u svezi, vrlo jasno tražim od svećenika iz Nadbiskupije da od mene osobno zatraže dozvolu kako bi asistirali kod tih službi podjeljujući euharistijski blagoslov. U posljednje vrijeme, neki su počeli nositi euharistijskog Gospodina izloženog u monstrance od kuće do kuće, kao da je On kip koji se može nositi uokolo. Euharistijski blagoslov se mora slaviti krajnje brižljiv i rezervirano, te se ne smije zloupotrebljavati  kako bi se dalo ‘katolički izgled’ ili kamufliralo nešto što ne izgleda jako katolički na kraju duge seanse. Stavljanje monstrance na glavu vjernika je strogo zabranjeno.

 

U istom smislu, religijskim pokretima i grupama nije dopušteno formirati svoju vlastitu djecu i grupe mladih. Župne i dijecezanske strukture već se brinu za te potrebe i postojeće strukture treba iskoristiti bez umnažanja paralelnih struktura, kako one ne bi dale povoda uspoređivanju, čak i neslozi. U svemu ovome trebamo snažno sačuvati jedinstvo Crkve. Isus je molio za jedinstvo cijelog svoga naroda; On je molio da svi budu jedno (Iv 17, 21).

 

Uskoro se nadam objaviti knjižicu koja će detaljnije donijeti mnogo više stvari o liturgijskom životu Nadbiskupije Colombo. Ponizno i s poštovanjem tražim od svih svećenika, redovnika i laika Nadbiskupije Colombo daljnju suradnju u očuvanju svetosti liturgije u ovoj mjesnoj Crkvi. Siguran sam da će ove smjernice biti odmah primjenjene kako bi se uskoro odgovorilo na neke žurne liturgijske probleme.

 

Zahvaljujem i zazivam Božji blagoslov!

 

U molitvama i srdačnim blagoslovom

 

Vaš u Kristu odani,

 

 

 

+ Malcom Ranjith

Nadbiskup Colomba                                                            07. listopada 2009.

 

 ________________________

 

(1)               Opća uredba Rimskog misala – GIRM, 2002., br. 22

(2)               Sacrosanctum Concilium – SC 1963., Nos. 5, 6. i KKK br. 1067

(3)               Mediator Dei – MD 1947, br. 20

(4)               SC, br. 7 i MD, br. 20.

(5)               SC, br. 10.

(6)               SC, br. 30.

(7)               SC, br. 23.

(8)               SC, br. 42 – “… Stoga u misli i djelovanju vjernika i klera treba njegovati liturgijski život župe i njezin doprinos prema biskupu; valja se truditi da osjećaj za župnu zajednicu cvjeta, i to u prvom redu u zajedničkom slavlju nedjeljne mise.“

(9)               Dies Domini – DD, 32. 32. “Ta stvarnost crkvenog života u Euharistiji ima ne samo osobitu izražajnu snagu već i u određenom smislu »izvorište«.(39) Euharistija hrani i oblikuje Crkvu: »Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha!« (1 Kor 10, 17). Zbog toga svog životnog odnosa sa sakramentom Tijela i Krvi Gospodnje, otajstvo se Crkve na najuzvišeniji način naviješta, kuša i živi u euharistiji.(40)

Unutarnja crkvena dimenzija euharistije ostvaruje se svaki put kada biva slavljena. No još se većim pravom izražava onoga dana kada je cijela zajednica okupljena kako bi vršila spomen-čin uskrsnuća Gospodinova. Na znakovit način Katekizam Katoličke Crkve uči da je »nedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u središtu života Crkve”.(41)

 

(10)          DD, 35.

(11)          DD, 36. “Nedjeljna zajednica vjernika je povlašteno mjesto jedinstva: tu se slavi sacramentum unitatis koji duboko obilježuje Crkvu, narod sabran »iz« i »u« jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.(49) U njoj kršćanske obitelji žive jedan od najboljih izraza svoga identiteta i svoje »službe« »kućnih Crkava« kada roditelji sa svojom djecom sudjeluju za istim stolom Riječi i Kruha života.(50) S tim se u svezi podsjeća da je osobito zadaća roditelja da odgajaju svoju djecu za sudjelovanje na nedjeljnom misnom slavlju, potpomognutih vjeroučiteljima koji se moraju pobrinuti da uvođenje u misu uključe u plan izgradnje povjerene im djece, objašnjavajući duboki razlog obvezatnosti te zapovijedi. Tome će također pridonijeti, kada postoje prikladne pogodnosti, slavljenje misa s djecom na različite načine koje predviđaju liturgijski propisi.(51) Normalno je da se na nedjeljnim misama u župi kao »euharistijskoj zajednici«(52) nađu različite skupine, pokreti, udruge kao i same male redovničke zajednice koje su u njoj prisutne. To im omogućuje da iskuse ono što im je zajedničko, uz specifične duhovne putove koji ih opravdano obilježuju, u poslušnosti prosudbi crkvene vlasti.(53) Zbog toga nedjeljom, danom zajednice, ne treba poticati misna slavlja manjih skupina: nije riječ samo o tome da se izbjegne da župna okupljanja ostanu bez nužne službe svećenika, već i da se učini tako da život i jedinstvo crkvene zajednice budu u potpunosti očuvani i promicani.(54) Brižnoj prosudbi pastira mjesnih Crkava pripada odobravanje mogućih i jasno ograničenih odstupanja u tome smjeru, imajući u vidu posebne odgojne i pastoralne zahtjeve i vodeći računa o dobru pojedinaca ili skupina te posebice o plodovima koji mogu iz toga proizići za cijelu kršćansku zajednicu.”

(12)          Usp. također GIRM br. 96

(13)          Usp. Post, 4

 Link

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *