Put u Filipinima

Neokatekumenski put u Nadbiskupiji Lingayen-Dagupan, Filipini

Svjetla i sjene

Prve sjemenke Neokatekumenskog puta u Nadbiskupiji Lingayen-Dagupan posijane su 1981. godine u župi Svetog Gabrijela arkanđela u Bonuan Boguigu. Od tada su se rodile i u drugim katoličkim zajednicama u Nadbiskupiji – Bonuan Gueset, Calasiao, Calmay, Dagupan, Laoac, Lingayen, Mapandan, Santa Barbara i San Jacinto. Neokatekumenski put je donio bezbrojne blagoslove kršćanskim vjernicima u našoj Nadbiskupiji. Temeljito je promijenio mnoge mlake živote. Obnovio je mnoge ranjene obitelji i donio mnoga redovnička i svećenička zvanja u vinograd Gospodnji.

Ipak, usprkos pozitivnim učincima kao što su gore spomenuti, postoje određene zabrinutosti oko smjera u kojem se kreće Neokatekumenat. Već tijekom mandata moga cijenjenog prethodnika nadbiskupa Oscara Cruza, a i u posljednjim mjesecima, cijenjeni članovi katoličkog laikata i dobar broj naših župnika postavili su neka pitanja o integraciji članova neokatekumenskih zajednica u redoviti život naše Crkve, o njihovoj suradnji s župnicima i o njihovom odnosu s Biskupom.

Zajedništvo

Statut Neokatekumenskog puta kaže:  „Neokatekumenski će put u svojim naslovnicima nastojati promicati zreli osjećaj pripadnosti župi i buditi odnose dubokog zajedništva i suradnje sa svim vjernicima i drugim sastavnicama župne zajednice.“ (Čl. 6, § 3)

Nadalje,  Statut nalaže da „ostvarenje Neokatekumenskog puta treba biti usklađeno sa službom koja je vlastita Župniku u svakoj župnoj zajednici (usp. kan. 519 CIC), koji, u suradnji s drugim prezbiterima, vodi pastoralnu brigu o onima koji obavljaju Put.“ (Čl. 6, § 2) Slično tome, Statut priznaje da „Neokatekumenat ostvaruje, u zajedništvu sa Župnikom i pod njegovom pastoralnom odgovornošću, Ekipa katehista.“ (Čl. 8, § 4)

Štoviše, Statut proglašava da: „Neokatekumenski put je na službu Biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja u vjeri.“ (Čl. 1, § 2)

Kateheze

U tjednom slavlju Riječi kako propisuje članak 11. Statuta, upozoren sam na nedostatak formacije i priprave onih kojima je povjerena služba poučavanja temeljnih istina Katoličke Crkve kako piše u Katekizmu kao i tumačenje biblijskih čitanja navještenih u slavlju. Čini se da postoji sklonost prema fundamentalističkom tumačenju Svetog Pisma neovisno o, a ponekad, i protivno dokumentima Učiteljstva i Katekizma Crkve.

U svezi prethodnih primjedbi, Statut predviđa da „spada na dijecezanskog Biskupa, koji je u partikularnoj Crkvi odgovoran za inicijaciju, formaciju i kršćanski život da bdije kako bi se ostvarenje Neokatekumenskog puta odvijalo u skladu sa čl. 1 i 2, i u poštovanju crkvenog nauka i stege.“ (čl. 26)

Poštovanje zaređenih

Postoji prevladavajući osjećaj superiornosti među članovima zajednice samo zbog toga što su članovi neokatekumenske zajednice koji rezultira stavom oholosti prema onima koji nisu na Putu ili su prestali dolaziti na susrete.  Osim toga, ohole primjedbe i zapažanja bez poštovanja o mom prehodniku, o nekim svećenicima pa čak i o meni osobno, opetovano se čuju od katehista u zajednicama što je protivno dobrom ponašanju,  čestitom vladanju, sinovskom poštovanju i kršćanskoj ljubavi.

Predsjednik Papinskog vijeća za laike ponudio je tri smjernice za neokatekumenske zajednice kad je predstavio odobrenje pokreta od strane Svete Stolice:  poslušnost biskupima, priznanje uloge svećenika i vjernost liturgijskim tekstovima Crkve.  U istoj prilici, Carmen Hernandez, suutemeljiteljica pokreta je rekla: „Ono što je važno NIJE Neokatekumenski put, nego CRKVA.“ Nastavila je pozivajući članove pokreta da prakticiraju poniznost.

U siječnju 2009., kad je Neokatekumenski put slavio svoju četrdesetogodišnjicu, Sveti Otac je zahvalio Bogu za plodove evangelizacijskih napora Puta. Međutim, Papa ih je podsjetio da puno ostvarenje ovog djela dolazi po poučljivom prianjanju uz sve smjernice biskupa i po zajedništvu sa svim drugim sastavnicama Božjeg naroda. Ohrabrio ih je da rade za jedinstvo – što čini svaku zajednicu živim i dobro integriranim članom otajstvenog tijela Kristova.

Doista možemo prihvatiti kao naše vlastito, zapažanje Augusta Faustinia koji se pišući Papi žalio o tome kako je utemeljitelj pokreta, Kiko Arguello, „utvrdio kako si, kako sjediš, kako moliš, kako pjevaš, kako i što sviraš, kako se ispovijedaš, kako uzimaš Pričest, kako čitaš Sveto Pismo, jasno govoreći da ako netko tako sve ne čini da je izgubljen u zabludi.“ (Urquhart, The Pope’s Armada, str. 250)

Smjernice

STOGA, uzimajući u obzir gore spomenute činjenice i statutarna načela, temeljem moga autoriteta nadbiskupa Lingayen-Dagupana, a kako bih uputio i preusmjerio Neokatekumenski put o ovoj nadbiskupiji, ja ovime namećem moratorij na sve početne kateheze Neokatekumenskog puta unutar Nadbiskupije sve dok Biskupski povjerenik, dolje imenovani, ne preporuči podizanje ovog moratorija.

Nove zajednice se neće formirati i novi članovi ne mogu biti inicirani u Neokatekumenski put unutar vremenskog razdoblja ovog moratorija, počevši od svetkovine Duhova ove godine do Duhova 2011.

Isto tako, nalažem čitanje, unutar cijele godine, počevši od svetkovine Duhova ove godine do Duhova 2011., paragrafe od 748. do 945. Katekizma Katoličke Crkve, koji se tiču ekleziologije, čitanja će trebati obavljati tijekom tjednih slavlja Riječi u svakoj neokatekumenskoj zajednici.

Povrh toga, nalažem moljenje pet otajstava Svete krunice prije tjednog slavlja Riječi, počevši na Duhovsku nedjelju, pridržavajući se obveze iz članka 14, broj 4 Statuta;

K tome, od danas na snazi, opozivam kanonski mandat prethodno dat od strane nadbiskupa Lingayen-Dagupana, aktualnom katehistu itinerantu da naučava katoličku vjeru unutar ove crkvene jurisdikcije.

Biskupski delegat

Kako bi se započele primjenjivati gore spomenute smjernice, ovime imenujem OCA MARIA DOMINICA SANCHEZA svojim biskupskim povjerenikom za neokatekumenske zajednice u nadbiskupiji Lingayen-Dagupan.

Biskupski povjerenik je zadužen za slijedeće specifične zadatke, naime: 1) provesti strogo pridržavanje smjernicama sadržanim u ovom pismu s vlašću nametanja kanonske stege u ime Nadbiskupa kad je to pastoralno nužno; 2) nadgledati sve konvivencije Neokatekumenskog puta koje se održavaju unutar ove crkvene jurisdikcije te osigurati pravilnost ispovijedi njegovih članova u skladu s člankom 14, br. 1 Statuta; 3) proširiti pastoralnu brigu i ljubav na ranjene članove zajednice koji su prestali dolaziti na susrete zbog skandaloznog vladanja mjesnih lidera u prošlosti i pružiti pastoralnu brigu za bolesne i starije članove koji su smatrani nevrijednima „hodati Putem“.

Biskupski povjerenik je također ovime usmjeren da se pobrine da način ispitivanja koji se događa tijekom skrutinija bude u skladu s odobrenom disciplinom Crkve, poštivajući pravo na privatnost te da se provodi unutar granica kršćanske ljubavi. Na kraju, upućujem ga da istraži računovodstvo i administraciju financijskih donacija koje zajednici daju članovi katoličkog puka i načini mi izvješće o tome svaka tri mjeseca.  

Zadnji savjet i poziv

Koristim ovu prigodu kako bi potvrdio svoje uvjerenje da je Neokatekumenski put, sa svojim ciljem donijeti ljudima bratsko zajedništvo i zrelost vjere kroz tronožac „Riječ Božja-Liturgija-Zajedništvo“, dar Duha Svetoga Crkvi i društvu našega vremena.

Kao i svi darovi, Neokatekumenski put se mora brinuti  i čuvati od posljedica istočnog grijeha u nama.  Mora se zaštititi od oholosti i arogancije svojih vođa. Onima koji idu Putem ne smije nikad nedostajati ljubavi i ne smiju nikad odstupiti s puta istine.  

Pastoralna ljubav za katoličke vjernike koji su članovi ove zajednice potiče me da poduzmem ove korake kako bi osigurao stabilnost naše vjere i čistoću učenja koje vjernici imaju pravo primiti.

Dopustite mi da zaključim ovim riječima Svetog Pisma: „Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.“ (1 Pt 5, 1-4)

Mir sa svima vama! Amen!

Iz katedrale sv. Ivana Evanđelista, Dagupan City, trećeg dana mjeseca svibnja 2010.

+ SOCRATES B. VILLEGAS, D.D.

Nadbiskup Lingayen-Dupana

Tražeći zajedništvo u ljubavi

U svom pismu narodu Božjem u Nadbiskupiji Lingayen Dagupan o Neokatekumenskom putu od 1. svibnja 2010., pohvalio sam Neokatekumenski put kao „dar Duha Svetoga Crkvi i društvu našega vremena. Njegov cilj dovesti ljude do bratskog zajedništva i zrelosti vjere kroz tronožac ‘Riječi Božje-Liturgije-Zajenice’ je dar Gospodina Njegovoj Crkvi.

Kao i svi darovi, Neokatekumenski put treba brigu i zaštitu od posljedica istočnog grijeha u nama. Treba biti zaštićen od oholosti i arogancije svojih vođa. Oni koji idu Putom ne smiju nikad oskudijevati u ljubavi i ne smiju odstupiti od puta Istine.“

Naša pastoralna skrb za katoličke vjernike koji su članovi Neokatekumenskog puta potakla nas je prošle godine na nametanje različitih pastoralnih smjernica kako bismo sačuvali njegovu stabilnost i održali čistoću života u Duhu. Ponavljam da su to bile pastoralne, a ne kaznene smjernice.

Pohvaljujem vođe za marljivo pridržavanje pastoralnim smjernicama da se dijelovi Katekizma Katoličke Crkve koji govore o Crkvi čitaju članovima Puta kao i da se moli krunica u tjednim slavljima Službe riječi. Potvrđujem i marljivo izvješćivanje o donacijama koje su dali članovi Puta. Zajednice su pokazale poslušnost pastirima Crkve od izdavanja pastoralnih smjernica.

Potaknuti istom pastoralnom skrbi koja nas je potakla na pisanje smjernica prošle godine, u molitvenom savjetovanju s članovima našeg mjesnog klera koji u svojim župama ima neokatekumenske zajednice, ovime dajemo slijedeće upute koje su plod jednogodišnjeg moratorija koji završava 12. lipnja 2011. na nedjelju Duhova:

Dok s vjerom i pastoralnom ljubavlju priznajemo duhovne darove koje je Neokatekumenski put donio Crkvi, moramo podsjetiti naše katoličke vjernike koji su uključeni u Put da je to samo jedan od mnogih i raznovrsnih pokreta obnove u Crkvi. Crkva kao majka ima mjesta u svom srcu za sva druga laička udruženja i pokrete, laičke službe i apostolate evangelizacijskih programa i različite pastoralne pristupe. Moramo poštovati druge pokrete i udruge i biti otvoreni drugim služenjima kako nas potiče Duh Sveti, uvijek izbjegavajući bilo kakav oblik isključivosti i predrasuda. Opominjem također one koji su na Putu da uzmu u obzir da njihovi župnici, često opterećeni mnogim pastoralnim dužnostima, moraju posluživati sve druge vjernike prema njihovom ograničenom vremenu i fizičkim mogućnostima.

Zabrana posebnih misa za neokatekumenske zajednice u župama dokida se uvjetno. Ovisno o mogućnostima župnika, neokatekumenske zajednice mogu slaviti euharistiju u subotu navečer jednom mjesečno. U druge nedjelje u mjesecu, neokatekumeni moraju prisustvovati župnim misama po redovitom župnom rasporedu. Tijekom prošle godine, neokatekumeni su nastavili komentirati da je župna misa kako je propisuje Sveta Stolica „nedostatna, nepotpuna i ne tako znakovita“ kao što je misa Neokatekumenskog puta. Prema našoj pastoralnoj prosudbi, članovi Puta još nisu došli do ispravnog shvaćanja da ne postoji razlika između mise u župi i mise s posebnim grupama. Uzmimo k srcu riječi blaženog Ivana Pavla II., „čak i kad je slavljena na skromnom oltaru neke seoske crkve, euharistija je uvijek na neki način slavljena na oltaru svijeta. Ona ujedinjuje nebo i zemlju. Ona obuhvaća i prožima sve stvorenje“ bez obzira na melodije pjesama ili posebne geste.

Bez konzultacija s Nadbiskupom, nacionalni tim Neokatekumenskog puta jednostrano je odlučio da neće nastaviti činiti prijelaze za zajednice u našoj Nadbiskupiji iako su ih te zajednice trebale učiniti. Neka bude kategorički kazano da Nadbiskup nije o tome bio informiran i nije odobrio takvu odluku nacionalnog tima. Stoga, sve zajednice koje zaslužuju učiniti prijelaze ne smiju biti lišene tog napredovanja u Putu. Moratorij na početne kateheze i formiranje novih zajednica završava na nedjelju Duhova ove godine.

Moljenje krunice tijekom tjednih slavlja Službe riječi mora se nastaviti za još jednu godinu.

Župnicima se savjetuje da budu odgovarajuće pastoralno prisutni i da brinu za neokatekumenske zajednice u župama. Župnici moraju poticati članove Neokatekumenskog puta da se uključe u druge župne aktivnosti, apostolate i udruge. Župnike se na isti način upućuje da osiguraju pravovjerje nauka koji se prenosi članovima Puta tijekom tjednih slavlja Službe riječi. Župnici bdiju nad implementacijom Neokatekumenskog puta u ime Nadbiskupa osiguravajući da se vjerno poštuje disciplina i nauk Crkve (usp. Statut čl. 27). Ne može se formirati ni jedna nova zajednica u župi bez odobrenja župnika.

Ovime se daje župnicima puni autoritet da u ime Nadbiskupa odrede raspored slavlja mjesečne euharistije i tjednog slavlja Službe riječi ili čak da suspendiraju neke njihove aktivnosti ako pastoralno prosude da oni djeluju paralelno župnim pastoralnim programima ili ako je potkopan nauk i disciplina Crkve. Redovito ću tražiti vrednovanje, preporuku i savjet moje braće župnika u duhu bratskog zajedništva kako bi se osiguralo da neokatekumenske zajednice istinski doprinose pastoralnom životu vjernika.

Traženje zajedništva u vjeri i ljubavi je zadatak koji se pred nas postavlja. Opominjem članove Neokatekumenskog puta da uvijek traže zajedništvo s župnicima i župnim zajednicama. Isto tako, ohrabrujem župnike da pruže pastoralnu skrb i ljubav neokatekumenskim zajednicama u svojim župama prepoznavajući u njima lice Gospodinovo. Promicanje zajedništva zahtijeva promjenu mišljenja i paradigmi i kod pastira i kod stada. Za ovaj sveti zadatak promicanja zajedništva u ljubavi, podjeljujem svoj pastirski blagoslov kako bi se u svemu mogao proslaviti Bog.

Iz katedrale Sv. Ivana Evanđeliste, 12. lipnja 2011., na nedjelju Duhova

+ SOCRATES B. VILLEGAS

Nadbiskup Lingayen Dagupana

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *