Kikovo obraćanje Papi

Kikovo obraćanje na Večernjoj

«Crkva je uvijek u borbi protiv zvijeri»

Najvoljeniji Oče,

Hvala Vam za danu priliku da govorim.

Čuli smo psalam 146. u kojem smo pozvani slaviti Boga jer «Gospodin gradi Jeruzalem».

Jeruzalem i prije svega njegov hram obnovili su Zorobabel i Jošua, laik i svećenik, a prije njih Mojsije i Aron, onda Petar i Pavao, o kojima Otkrivenje govori kao o dvama svjedocima. Možemo reći: karizma i institucija. Karizma i institucija, ujedinjeni, su koegzistencijalni za poslanje Crkva, rekao je papa Ivan Pavao II. na Duhove 1998.

Osvrćući se na svetkovinu Duhova koju danas slavimo, papa Ivan Pavao II. rekao je na simpoziju europskih biskupa 1986. ovo: «Da bismo djelotvorno proveli evangelizaciju, moramo se nadahnjivati prvim apostolskim modelom. Razmišljamo o tom modelu, koji služi kao temelj i paradigma, u Cenakulu: Apostoli ujedinjeni s Marijom ustrajni u iščekivanju da prime dar Duha Svetoga. Samo po izlijevanju Duha Svetoga počinje djelo evangelizacije. Dar Duha jest prvi poticaj, prvi izvor, prvi dašak autentične evangelizacije. Stoga je nužno započeti evangelizaciju zazivom Duha i vidjeti gdje Duh puše (usp. Iv 3, 8).

Neki znakovi daška Duha Svetoga su sigurno prisutni u Europi danas. Da bismo ih našli, podržali i razvili, nužno je ostaviti po strani atrofirane sheme da bismo išli tamo gdje život počinje, gdje vidimo plodove života donesene ‘prema Duhu’».

Papa Ivan Pavao II. rekao je ovo europskim biskupima nakon što je govorio o razorenoj obitelji i sekularizaciji Europe, potvrđujući da je Duh Sveti već dao odgovor. On daje odgovor: Evo nas ovdje, Sveti Oče, nove karizme, nove realnosti što ih Duh Sveti stvara da bi pomogao svećenicima, župama, biskupima, Papi. «Gospodin gradi Jeruzalem.» Crkva je uvijek u borbi protiv zvijeri. Samo će odrasla vjera kršćana, koji nose na svom tijelu smrt Isusovu, spasiti svijet.

Ali, Sveti Oče, kako teško institucije shvaćaju da su im potrebne karizme! Zato nam je potrebna ekleziologija II. vatikanskog sabora u praksi; ekleziologija zajedništva, Crkve kao tijela. Jednom riječju, provedba Drugog vatikanskog sabora danas je urgentnija nego ikad prije.

Tako možemo razumjeti zašto je papa Ivan XXIII. svoju apostolsku konstituciju «Humanae Salutis» (1961.) kojom je sazvao sabor započeo riječima: «Crkva svjedoči o krizi u današnjem društvu. Dok se čovječanstvo okreće novom dobu, teški zadaci stoje pred Crkvom, kao i u najtragičnijim razdobljima povijesti. Treba uložiti napore da bismo se suočili s modernim svijetom, živom i trajnom snagom Evanđelja.»

Papa Ivan XXIII. mogao je proročanski govoriti o «New Ageu», postmodernoj, vidljivom ateizmu, u koji smo uronjeni. Moramo shvatiti da jedino zaklano janje pobjeđuje zvijer i da bi kršćani postali to janje, oni trebaju karizme, odraslu vjeru, kršćansku inicijaciju: To je poslanje Neokatekumenskog puta.

Svetosti, na kraju ću reći da je Neokatekumenski put, zajedno s mnogim drugima koji su danas prisutni na ovom trgu, znak provođenja ovog psalma: «Gospodin gradi Jeruzalem».

Nadam se da će ova činjenica, u ovoj divnoj Večernjoj Pedesetnice, biti za Vas i za sve nas velika utjeha.

Patti Gallagher Mansfield obraćanje na Večernjoj

“Mi ne propovijedamo same sebe”

Dragi Sveti Oče,

Od sveg Vam srca zahvaljujemo što ste nas pozvali na susret s Vama na ovu slavnu svetkovinu Duhova. Mi smo vaši sinovi i kćeri; mi smo sinovi i kćeri Crkve, djeca Marijina, i mi smo plod Drugog vatikanskog sabora.

Sveti Oče, imala sam milost, na duhovnoj obnovi za studente na Sveučilištu Duquesne u veljači 1967., doživjeti krštenje u Duhu Svetomu, što je početak Karizmatske obnove.

Svaki pokret i zajednica ima svoju vlastitu specifičnu povijest, ali u svakoj od njih egzistira ova ista stvarnost: «Ljubav Božja izlivena u naša srca po Duhu Svetomu koji nam je dan» (Rim 5, 5).

Sveti Oče, hvala vam što nas ljubite. Hvala vam na vašoj stalnoj potpori i ohrabrenju. Hvala vam što ste rekli da ste prijatelj pokreta i da smo mi znak novog proljeća. Želimo uzvratiti ljubav za ljubav. Isus je rekao, «Ako me ljubiti, držat ćete moju riječ» (usp. Iv 14, 23), i mi smo spremni primiti vašu riječ, Sveti Oče, i slijediti vaše vodstvo.

Mi Vas volimo, Sveti Oče. Sv. Katarina Sijenska nazvala je u svoje vrijeme Papu, «Tata, slatki Krist na zemlji». U nama danas odzvanja njezina nježnost i osjećaji kad Vas zovemo, papa Benedikte XVI., «slatki Kriste na zemlji» za nas. Stavljamo se na potpuno raspolaganje vašoj službi u novoj evangelizaciji, jer mi ne propovijedamo sebe – ne naše pokrete, naše zajednice, ili naša djela – ne, mi ne propovijedamo sebe, već Isusa Krista Gospodina i sebe slugama vašim poradi Krista (usp. 2 Kor 4, 5).

Vi ste uzviknuli Crkvi i svijetu: «Deus Caritas Est!» Želimo Vam se pridružiti u naviještanju da je Isus sam stvarno neprocjenjivi biser i skriveno blago u polju vrijedno da se ostavi sve kako bismo ga baštinili (usp. Mt 13, 46).

Hvala Vam, Sveti Oče, što ste nas pozvali ovdje u srce Crkve, jer ovdje otkrivamo zajednički poziv svih crkvenih pokreta i novih zajednica. Naš poziv je ljubav! Danas uzimamo kao svoje riječi Sv. Tereze od Lisieuxa, «U srcu Crkve, naše Majke, bit ćemo ljubav!»

One thought on “Kikovo obraćanje Papi

  • May 16, 2009 at 10:52 am
    Permalink

    Hvala Bogu šta je uvijek vjeran i obnavlja crkvu novim darovima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *