Ples oko stola ispred lijesova tijela poginulih neokatekumena

U videu možete vidjeti sprovod dvadeset članova neokatekumenske zajednice iz Ekvadora koji su poginuli u prometnoj nesreći kad su putovali na konvivenciju Drugog skrutinija.
Video pokazuje kako neokatekumeni plešu oko stola ispred izloženih lijesova dvadeset poginulih osoba. Užasno!

admin

Svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje, bilo ono pravo ili krivo. To je demokracija.

3 thoughts on “Ples oko stola ispred lijesova tijela poginulih neokatekumena

  • February 18, 2017 at 12:20 pm
    Permalink

    Unatoč proklamiranju povratka izvornosti vjere ranih Kršćana, Kiko Arguello zapravo nikada nije odmaknuo dalje od razine “modernog plagijatora-svaštara”. Ukoliko se malo bolje prate neokatekumenske prakse jasno se razaznaju sastojci Kikovog “ekumenskog recepta” preuzeti iz (pret)kršćanskih običaja koje su Katolici napustili, odnosno prisutnost teorija “velikih intelektualaca 19. i 20. stoljeća” koje s Katolicizmom čine objektivno nezamislivu kombinaciju (Karl Marx, Antonio Gramsci, Sigmund Freud, Ivan Petrovič Pavlov, Carl Jung, Theodor Adorno, Saul Alinsky, Eric Hobsbawm, Michel Foucault, da spomenem samo neke), ali su pojedinici kao Kiko iznašli način kako ih “uspješno integrirati” u institucionalni okvir Katoličke Crkve. Stoga i ovaj primjer “neokatekumenskog requiema” (da baš ne kažem “post mortem partyja”) samo potvrđuje da Kiko, za razliku od prosječnog sljedbenika Neokatekumenskog Puta i katoličkog svećenika koji ga promovira, savršeno dobro razumije na što je Michael Foucault mislio kada je tvrdio da ludilo nije mentalna bolest, već proizvod upitnih društvenih i etičkih obveza. Drugim riječima, zadani obrasci ponašanja unutar (vjerskih) sekti organiziranih prema totalitarističkim načelima mogu bez ikakvog problema proizvesti kolektivno ludilo, što je neposredno po začetku Kikovog vjerskog projekta (1964.) potvrdio i eksperiment (1967.) poznat kao “Treći val” (http://blog.vecernji.hr/darko-milosic/fasizam-ex-cathedra-1393).

    Kad smo već kod ove teme, nekako mi se čini da “fancy Katolici” (Opus Dei, Neokatekumenski Put, i njima slični) nisu ništa više ugroženi od “happy-clappy Katolika” (vjernika-karizmatika ovisnih o duhovnim obnovama, pastoralno-psihološkim savjetovanjima i karizmatskim susretima uz obilnu konzumaciju “kršćanske self-help glazbe” te obveznih odgovarajućih emotivnih i tjelesnih reakcija). Naime, sukladno predviđanjima “Vatikanskih progresivista” još tijekom sredine 20. stoljeća, i jedni i drugi svoj vjerski život i opstanak vežu uz tzv. autoritarnu osobnost (vođu sekte ili karizmatika), uvjereni da im bez njegovih savjeta i pomoći prijeti ne samo “duhovna anemija”, nego čak i gubitak vječnog života. Takvim vjernicima Gospodin Isus Krist i Sakramenti, odnosno Sveta Misa i Klanjanje koje vode “obični svećenici”, nemaju “duhovnu snagu i moć” kakva im je potrebna za svakodnevno nošenje križa, a ono što “nedostaje” pronalaze u autoritarnoj osobnosti. Stoga “fancy Katolici” ne skidaju pogled s “osobnog vrhovnog božanstva” kao što je Kiko Arguello, dok se “happy-clappy Katolici” napajaju riječju i energijom raznih karizmatika (kako iz redova klera tako i laika) kao što je, primjerice, Michelle Moran – svojevrsna “velika svećenica Katoličke Crkve” koja je nedavno posjetila Hrvatsku (https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/michelle-moran-u-hrvatskoj-susret-karizmatskih-zajednica-u-mariji-bistrici/), a čije se duhovne obnove i karizmatski susreti mogu pratiti i na youtube-u (https://www.youtube.com/watch?v=BJ4KNQZhQSI). S obzirom na to da se ovakvi vjernici (laici i svećenici) deklariraju Katolicima, ali da se svojim vjerskim praksama sve više udaljavaju od LOGOSA i autentičnog Katolicizma, čime doista indirektno ugrožavaju svoje i tuđe mentalno i duševno zdravlje, s tog aspekta možemo ih slobodno proglasiti “rizičnom skupinom Katolika”. Pa tko voli, nek’ izvoli!

  • February 18, 2017 at 3:54 pm
    Permalink

    Ukoliko cete kliknuti na link o Michelle Moran, uocit cete da ju gospodin Tino Krvavica naziva “duhovnim divom”. Iako bih mogla navesti puno razloga i linkova koji gospodju Michelle Moran smjestaju u rang tek prosjecne engleske glumice koja, kao dobar dio protestantiziranog Vatikana, vec niz godina neometano igra svoju ulogu, ne zelim trositi rijeci na nesto sto ce u okviru Katolicizma ionako uskoro postati “passé”. Umjesto toga, preporucujem citateljima da kliknu na sljedeci link kako bi upoznali odlike osoba koje opravdano mozemo i trebamo nazivati istinskim “duhovnim divovima”, jer je njihov cijeli zivot bio trajni zalog za buducnost mnogih buducih generacija Katolika. U ovim turbulentim vremenima, a usprkos demonskim planovima, njihove rijeci i djela beskrajno nadahnjuju i precizno usmjeravaju duse autenticnih vjernika, na ponos ne samo Hrvatske nego i cijele Katolicke Crkve.

    http://prudencija.hr/index.php/izazovi-21-stoljea/352-oporuka-kardinala-stepinca

    VIVA KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC!

  • February 18, 2017 at 11:51 pm
    Permalink

    Kada se sjetim da sam tamo proveo 6 godina…

    Osjećam se kao da sam bio dijete koje je djelomično bilo slijepo na to što se događa oko mene, odbijao sam postaviti pitanja koja su mi sama dolazila zbog toga da nebi izgubio san u koji su me uvjerili.

    Nije toliko problem što oni plešu oko ljesova ovih ljudi, nego je stvar u tome da oni nikakvo zajedništvo vrlo vjerojatno nisu niti imali s njima dok su bili živi. Mislim ljudi se tamo druže, ali u posebnim okolnostima poput sprovoda radi se jedan cirkus… baš tako… cirkus… da bi se stvorila nekakva slika prema vanjskom svijetu o nekakvom tobožnjem zajedništvu koje je postojalo u tim zajednicama.
    Ili da se svijet jednostavno šokira. Postoji taj nekakav trend na Putu da se nekako pokaže posebnim ili da privuče pozornost šokirajući ljude izvana svojim aktivnostima.

    Kada odeš iz zajednice katehisti te ne kontaktiraju, ali kada umreš katehisti promoviraju ovakav cirkus.
    Ispada da su neki neokatekumeni više vrijedni mrtvi nego živi.

    Iako mnogi ljudi tamo koriste od propovjedi, ja se više nesjećam iti jedne lekcije koju sam tamo čuo a da mi je korisna u dnevnom životu. Dobro, možda jedne dvije… ali većina toga što sam tamo naučio nema veze sa stvarnim svijetom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *