NP: Pogled iznutra (Iz Bosne i Hrvatske)

 

Dear Tim. Not sure if I posted already. Bit confusing. Anyway im writing again.. I salute you Tim. Keep up the good fight. I’m shocked, disillusioned and very disappointed about the pope being forced to resign. Half of me wants to just walk away from our Lords Church in despair. But you give me strength. My name is Paul Bright. I’m the person mentioned in the post about Bosnia and Croatia NCW seminaries. I was treated terribly but thank God I escaped. My name has been blackened but I can’t complain. Those poor boys on Guam beung abused is worse. Tim you fight for the truth which is noble. I also won’t hide behind a false name. The truth is the truth. I except no apology or justice in this life. But i am standing with you in the Truth. Because that is the right thing to do. Stand firm Tim. The truth will prevail even if it goes to the eleventh hour. I pity all those who live without love. My captures and abusers I forgive you. I pray that you come to your senses.. I hope our church stands up Tim. Stands up and shows the world that problems exist everywhere. Except in the light where God is love, mercy and peace. Our Church is that light. I hope it shines Brighty in 2017..I’m only some guy in the UK Tim. But I’m standing with you and your friends in Guam.

Jeftine kukavice na The Diana blogu nazvale su svoj blog “An Insider’s View.” Međutim, mnogo toga što im stiže na blog ne želi da vi vidite. Primili smo nekoliko izvješća kao što je i ovaj kojeg ćete vidjeti. Većinu onog što smo primili zamoljeni smo da ne objavimo, čak niti anonimno, zbog straha da će izvješća biti prepoznata od strane bivše zajednice u kojoj je pošiljatelj bio. Teško je nama izvana i zamisliti čega se oni doista boje, ali ipak, njihovi strahovi su stvarni i neki od njih su propatili teške osobne tragedije zbog psihološke štete koju su podnijeli dok su bili u NP i strahova koje nose u sebi kad su pokušali napustiti Put. Pošiljatelj sljedećeg izvješća suglasio se da se njegovo svjedočanstvo objavi, ali anonimno. 
PLODOVI DUHA SVETOGA?
U kontaktu sam s čovjekom koji je trebao savjetovanje od strane Crkve zbog toga što je bio izložen djelovanju NP u Redemptoris Mater sjemeništu u Bosni i u drugom u Hrvatskoj. Crkveni savjetnik mu je rekao da je on bio doživio verbalno, emocionalno i duhovno zlostavljanje od njihove strane i pročitavši njegovu izjavu danu pod zakletvom, dodao bih i fizičko zlostavljanje.
Svo njegovo iskustvo negirali su iz nacionalnog tima odgovornih NP-a u Ujedinjenom Kraljevstvu i vjerojatno europski rektor iz njihove kuće za formaciju u Londonu.
Mnoga ta iskustva potvrdili su njegovi kolege sjemeništarci iz RMS iz Bosne i Hrvatske i neki od njih su mu se nakon toga javili emailom kako bi ustanovili što se stvarno dogodilo te kako bi izvijestili kako je jedan katehist itinerant iz jedne druge zemlje koji je radio u Sjemeništu bio žrtvovan zbog tih događaja i kako je bio doživio neki oblik sloma. Njegovi kolege u RMS u Bosni su bili zabrinuti zbog “ogovaranja” koje je uslijedilo nakon što je taj čovjek napustio Sjemenište te su sami htjeli ustanoviti što se stvarno dogodilo.
Čini se da mnogi RMS rektori diljem svijeta dolaze iz kuće majke u Rimu te da usvajaju isti modus operandi.
U slučaju ovog čovjeka temeljne metode koje su korištene su sljedeće:
IZOLACIJA. Kontakti preko mobilnih telefona ili interneta nisu dopušteni. Osobni telefonski pozivi prema Sjemeništu se ne preporučuju te su nadgledani.
FIZIČKA PRISILA. 12 sati teškog fizičkog rada svaki dan u hladnim opasnim uvjetima.
LIŠAVANJE SNA.  Smješteni u tijesnim spavaonicama i zbijeni u hladnim uvjetima.
PUKO PREŽIVLJAVANJE. Ovaj čovjek je izgubio 1/6 svoje tjelesne težine u periodu od 9 tjedana.
UNIŠTAVANJE SAMOPOŠTOVANJA. Stalno klevetanje, ponižavanje i ismijavanje od strane rektora i dekana.
PRECJENJIVANJE NP. Stalno lupanje o tome da su bolje formirani nego dijecezanski bogoslovi. Tvrdnje da su oni jedini u Crkvi koji znaju što je to katehizacija, evangelizacija, obiteljski život, itd.
BEZ MOLITVE. Ovaj čovjek je bio iznenađen kad mu je rečeno da ne moli Krunicu ili Časoslov jer nije bio stigao do NP stupnja Inicijacije u molitvu.
OGRANIČENA SLOBODA. Nakon što se uvjerio da nešto nije onako kako bi trebalo biti i da nije od Duha Svetoga, zatražio je da napusti Sjemenište. Njegov odlazak spriječilo je osoblje u RMS-u u dvije zemlje te je zadržan protiv svoje volje. Bio je stalno verbalno zlostavljan tijekom toga vremena. Morao je sam pobjeći iz Sjemeništa protiv njegovih poglavara.
DEMONIZIRAN.  Nakon povratka u Veliku Britaniju, njegovi su katehisti izmislili sve moguće neistinite priče kako bi rekli njegovoj staroj zajednici zašto je napustio Sjemenište.
Ovo nisu plodovi NP za koje bi oni htjeli da izađu u javnost, ali to Crkva i javnost moraju znati kako bi se mogle poduzete odgovarajuće mjere.

28 thoughts on “NP: Pogled iznutra (Iz Bosne i Hrvatske)”

  1. Neokatekumenski put i teologija oslobodjenja cista su utopija bas kao i Macchiavelizam i Marxizam. Aktualna dogadjanja unutar Zapadne Katolicke Crkve jasno potvrdjuju da je katolicizam nepomirljiv s komunizmom i bilo kojim drugim totalitarizmom, jer je Katolicka Crkva plod utjelovljene Istine i Bozje Rijeci, a komunizam plod utjelovljene lazi i Sotonske obmane. Tim su znacajnije misli i djela velikog hrvatskog kardinala i istinskog katolickog pastira, blazenog Alojzija Stepinca, ciju kanonizaciju uzalud nastoje sprijeciti suvremeni apologeti “katolickog socijalizma”.

  2. Postovani Ante,

    Ukoliko ste slijedili Neokatekumenski put, vjerujem da biste imali puno toga za reci iz osobnog iskustva, a sto je vazno za razumijevanje njihovog unutarnjeg mehanizma djelovanja, jer je Neokatekumenski put sekta koja primjenjuje vjerski totalitarizam.

    Zanimljivo je usporediti Neokatekumenski put i Opus Dei ne samo na razini osobnih svjedocanstava bivsih sljedbenika nego i drustveno-politickog konteksta. Primjerice, godine 1934. katolicki svecenik Josemaria Escriva pise djelo koje je 1939. godine reizdano pod nazivom Camino (Put). U to doba (1936.) dolazi do politickih previranja u Spanjolskoj koja ce zavrsiti uspostavom totalitarizma generala iliti vodje Francisca Franca. Taj ce oblik apsolutisticke vladavine potrajati sve do 1975. godine, a bit ce podrzavan od katolickog klera jer se uspjesno stvorio privid da Francova diktatura cuva katolicke vrijednosti Spanjolaca. Trideset godina nakon prve objave spomenutog djela Josemaria Escrive, preciznije 1964. godine, lansiran je iz Spanjolske jos jedan pokret nazvan Camino Neocatecumenal (Neokatekumenski put) pod vodstvom “nevjencanih supruznika”, bivse casne sestre Carmen Hernandez i laika Kika Arguella. U to doba znacajna zbivanja odvijala su se unutar same Katolicke Crkve jer je u tijeku bio Drugi Vatikanski Sabor (1962.-1965.). Nazalost, promjene koje su zahvatile Katolicku Crkvu nakon Drugog Vatikanskog Sabora vise izgledaju kao Bozja opomena Katolicima zbog neprihvatljivih kompromisa s protestantizmima i totalitarizmima kako bismo ih u buducnosti izbjegavali, nego putevi svetosti koje bismo trebali slijediti. K tome, cini se da se Madrid upravo za Francove diktature isprofilirao kao srediste osobite vrste vjerskog totalitarizma jer su se u tom periodu iznjedrila cak dva pokreta koja su na neki cudan nacin dobila krila i internacionalno zazivjela unutar Katolicke Crkve nakon Drugog Vatikanskog Sabora. Stovise, Opus Dei vec ima status osobne prelature, a vjerujem da na isto pretendira i Neokatekumenski Put, premda ih upravo ovakva vrsta “autonomije” polako ali sigurno udaljava od Jedne Svete Katolicke i Apostolske Crkve, omogucavajuci im da se ponasaju kao paralelna crkva koja ima vecu vrijednost i od same “krovne organizacije”. Stoga ne cudi da njihovi sljedbenici sebe vide kao “elitne duhovne postrojbe” kojima trebaju pripadati i “elitne pozicije” unutar Katolicke crkvene i drustvene hijerarhije, a koji se za ostvarenje svojih “elitnih ciljeva” onda ne libe ni primjenjivati “elitnu taktiku” strukturnog zlostavljanja ljudi.

    Sve skupa djeluje jos cudnije kada se uzme u obzir da odnos Josemaria Escrive prema Franciscu Francu nije bio zapreka Papi Ivanu Pavlu II da Josemariu Escriva, koji je umro iste godine kad i Francisco Franco, proglasi svetim. S druge strane, dok je u Madridu stasavao totalitarizam Josemaria Escrive i Francisca Franca, Alojzije Stepinac postao je najmladji katolicki biskup u svijetu (1934.) koji je jasno isticao svoje Hrvatstvo i prirodnu zelju za nacionalnom drzavom, ali koji se pritom nije odricao autenticnih katolickih vrijednosti pred totalitaristickim vladarima nego se u okvirima svojih mogucnosti borio protiv rezimskog zastranjivanja te sacuvao puno zajednistvo Katolicke crkve u Hrvatskoj s Vatikanom. Paradoksalno, njegova se svetost jos uvijek preispituje.

  3. Kad smo vec kod usporedbe Svetog Josemaria Escrive i Kardinala Alojzija Stepinca, ima jos zanimljivih detalja. Primjerice, Sveti Josemaria Escriva je svoj Put zapoceo 1928. godine nazvavsi ga Opus Dei (Bozje djelo), jer je smatrao da se ne ostvaruje njegovim osobnim djelovanjen nego Bozjim. Dakle, ono sto cini Opus Dei trebao bi biti plod izravne Bozje intervencije preko Josemarie Escrive, pa je moto bio Deo Omnis Gloria (Sva slava Bogu). Medjutim, u vrijeme Spanjolskog gradjanskog rata (1936.-1939.), Josemaria Escriva je ocito dobio dozvolu od Boga da obustavi svoje djelovanje kako bi mogao napustiti Madrid i skloniti se pod zastitu Francisca Franca do njegove konacne pobjede nad ljevicom. Za usporedbu, Kardinal Alojzije Stepinac nije se sklanjao pod takvu zastitu niti je bjezao iz zemlje nakon sto je na vlast dosla ljevica, cak niti kada mu je to bilo ponudjeno. Njegov moto bio je In Te, Domine, Speravi (U Tebe se, Gospodine, uzdam). Stovise, cini se da Kardinal Stepinac nikada nije tvrdio ni da sam Bog djeluje kroz njegove osobne rijeci i djela, te je sebe smatrao premladim i nedostojnim cak i same biskupske funkcije. S druge strane, Opus Dei upravo ovih dana spominje kako je njihov preminuli clan i osobni prijatelj Josemaria Escrive, Argentinac Isidoro Zorzano, jos za zivota nazivan svecem i mirotvorcem pa se nadaju u buducnosti i njegovoj kanonizaciji (http://hr.opusdei.org/hr-hr/article/intervju-s-postulatorom-za-isidora-zorzana/). K tome, i Kiko Arguello takodjer tvrdi da se po zagovoru nedavno preminule Carmen Hernandez takodjer dogodilo vec “preko nekoliko” cuda te je za ocekivati i da ce Neokatekumenski put uskoro uputiti slican zahtjev Svetoj Stolici. Mozda ne bi bilo zgorega i u ovim slucajevima formirati kakvo mjesovito povjerenstvo u kojem bi sjedili recimo bivsi sljedbenici Opus Dei i Neokatekumenskog puta koji su jedva izvukli zivu glavu iz tih sekti kako bi se dobio objektivniji uvid u pozadinu “putova svetosti”. Na kraju krajeva, iako je Kardinal Alojzije Stepinac bio vrlo mlad i ponizan sluga Bozji, imao je taj dar da je vec tada uvidjao kako se medju svecenstvom nalaze pojedinci “kojima bi prije pristajao revolver negoli raspelo” te da takve nikako ne treba pustati da evangeliziraju u ime Isusa Krista, pogotovo na vjersko-politicki osjetljivom teritoriju. Pitanje je zbog cega i koga takva Kardinalova konstatacija smeta?

  4. Uglavnom, iako se Opus Dei cini opcijom desno orijentiranih vjernika, a Neokatekumensku put opcijom lijevo orijentiranih vjernika, ni jedno ni drugo nisu autenticni Katolicki pokreti jer je njihov modus operandi u suprotnosti s moralom i duhovnoscu Katolicizma. Moglo bi se reci da su to “vukovi u habitu”, odnosno da im koza izgleda kao ovcja ali su im namjere i djela vucja. Iako Crkva jos nije pronasla pravi nacin da se uhvati u kostac s unutarnjim antagonizmom ovih pokreta, on se vise ne moze ni negirati niti gurati pod tepih.

  5. Postovani Opus,

    Nemam namjeru nikoga impresionirati… pogotovo ne one koji to ocekuju zbog “majstorskog statusa” koji su si sami dodijelili 😉

    Ipak, moram reci da je ovo bilo tek – zagrijavanje. Ima tu puno vise konkretnog materijala nego sto bi se “prosjecni segrt” nadao, samo nije jos trenutak za izlazak u javnost ☺

  6. Evo i sluzbenog izvjesca o suvremenim beatifikacijama i kanonizacijama: http://www.catholicherald.co.uk/news/2017/01/12/four-out-of-10-causes-are-from-italy-says-vatican-prefect/

    Gledajuci iz perspektive jednog laika, ova danasnja procedura nekako ne izgleda bas puno zahtjevnijom od recimo dobivanja vlastite petokrake na Hollywoodskoj stazi slavnih. No kako uvijek postoje iznimke, tako se ipak postuje nepisano pravilo da se uslijed “guzve u sesnaestercu” malo teze dolazi do postignuca ako niste pripadnik “katolicke elite”, odnosno ako dolazite iz redova bezube sirotinje ili ste pak previse autenticni za suvremeni Vatikan. Stoga hiperprodukcija svetaca talijanskog i spanjolskog porijekla nije nista neobicno niti se pokusava sakriti. Jos kad se postojecem popisu dodaju i razni karizmatici koji su si svoj kult sami podigli vec za zivota i osigurali izdasnu svotu novca za posthumnu proceduru, ne treba se iznenaditi ukoliko univerzalni blagdan Svih Svetih uskoro postane “pretijesan” pa se ubuduce u katolicki kalendar uvede poseban datum slavljenja talijanskih i spanjolskih Svih Svetih. Dakako, covjek ne smije zanemariti ni ekumenski doprinos te bi svakako trebalo uzeti u obzir i mogucnost proslave “uvoznih svetaca”, kao recimo Martina Luthera ili Henryja VIII. Sudeci prema pojedinim ishodima vezanim uz pobudnicu Amoris Laetitia – nista se vise ne cini nemogucim!

  7. Zapravo, u danasnje doba ne samo da bi se Martin Luther i Henry VIII mogli bez problema pricestiti u nekim Katolickim crkvama, nego bi im se isto tako mogao omoguciti status mucenika. Naime, ako civilno rastavljeni i ponovno vjencani mogu primati Svetu pricest onda im to u buducnosti ne treba uzeti niti kao zapreku za eventualnu beatifikaciju ili kanonizaciju, pogotovo onima koji su u ime Boga uspjesno usustavili vlastito vjersko tijelo sa znacajnim brojem sljedbenika. U tom smislu, cini se da su Katolici zaista ucinili veliku nepravdu Martinu Lutheru i Henryju VIII. Ta nisu momci krivi sto je Katolicka Crkva u 16. stoljecu tako “nazadno” cuvala svoje jedinstvo pa nije postojala mogucnost da im se dodijeli status – osobne prelature. No kako je to danas moguce, a “propust” crkvenih otaca u vidu ekskomunikacije ove dvojice postaje sve vecom brigom modernog Vatikana, moguce je da ce se u cilju postizanja “novog vjerskog jedinstva” u buducnosti pokusati pribjeci nekoj vrsti “unapredjenja” Martina Luthera i Henryja VIII. S obzirom na cijelu pricu, mucenistvo se nekako cini najprihvatljivijim rijesenjem.

  8. I sad smo opet dosli natrag do suvremene procedure kanonizacije svetaca. Evo, uzmimo primjer Isidora Zorzana koji je, prema misljenju cca 94 000 sljedbenika Opus Dei, vec za zivota bio svetac i mirotvorac. Mozda doista i je. Kazu isti da je ured postulature zaprimio 5000 svjedocanstava milosti pripisanih zagovoru Isidora Zorzana, te da ima 390 000 isprintanih molitvenih kartica poboznosti prema Isidoru Zorzanu te 300 000 kopija biltena o njemu na najmnogoljudnijim svjetskim jezicima. Kada ne bi postojala sumnja u autenticnost takvih svjedocanstava, ne bismo ustvari imali nikakav prigovor. No ukoliko poznamo unutarnje hijerarhijsko ustrojstvo pokreta kakvi su Opus Dei i Neokatekumenski Put te njihov totalitarni i manipulacijski “mindset”, odnosno konstantnu teznju ka uspostavi apsolutne kontrole nad cijelokupnim zivotom clanova te njihovom obvezivanju na bespogovornu poslusnost vrhovnom autoritetu koji je mnogima iznad autoriteta samoga Pape, onda se ne cini nikakav problem uvjeriti 5000 sljedbenika da pisu pisma u korist Opus Dei, zar ne? Tako iz ovakvog hvalisanja Opusovaca mozemo zakljuciti samo to da njihovi sveci imaju jako dobar PR. Ne usudim se niti pomisliti kako bi tek izgledala kampanja za Martina Luthera! Pretpostavljam da bi glavnu rijec imali Kardinal Walter Kasper u suradnji s Angelom Merkel. Istina da je broj Katolika u Njemackoj u stabilnom padu, ali ima Protestanata koji ce svjedociti. Ukoliko usfali koji potpis do 5000… Bogu hvala, pripomoci ce i imigranti. Kad kancelarka obeca radno mjesto i boravisnu dozvolu, potpisat ce i napisati stogod zatreba. Kao da je njima vazno je li to sve bas sukladno proceduri vazecoj za Katolicku Crkvu. Sto se tice Carmen Hernandez, njenu ce kanonizaciju vjerojato gurati sama kompanija Adidas. Mislim, koliko je doprinijela promidzbi njihovog brenda, to je najmanje sto ovi mogu uciniti za uzvrat. I tako nekako svi imaju izglede pomalo napredovati na svojim putevima svetosti… osim blazenog Kardinala Alojzija Stepinca. On se, nazalost, rodio u Hrvatskoj koja iz raznih razloga nikako da skupi 5000 svjedocanstava u pismima: Slavonija je toliko vec iseljena da skoro pa nema vise tko ni pisati, Dalmatincima je takva akcija “tlaka”, Istra i Primorje su ionako vise skloni brojim talijanskim svecima, a ono malo Sjeverne Hrvatske oko Kardinalova rodnog mjesta mora voditi brigu da se Krasic uslijed Melanijamanije uskoro ne proglasi – slovenskim teritorijem. Naime, ako se taj scenarij dogodi, onda smo tek u problemu jer ne samo da cemo morati dokazivati svetost Kardinala Alojzije Stepinca, nego i njegovo hrvatsko porijeklo! Zato bi trebalo sto prije, dok nam opet ne prekroje drzavne granice, aplicirati na kakav Europski fond za kanonizaciju svetaca ili pak sklopiti deal s Medjunarodnim monetarnim fondom. Mislim, njihova preporuka ipak Vatikanu nesto znaci, jel tako? U suprotnom, Hrvatima preostaje samo jedno: zanemari “proceduru i papirologiju”, krunicu u ruke i “veslaj dalje”, uzdajuci se da ce “nadlezni” uskoro shvatiti kako je svoju svetost vlastitim zivotom vec odavno posvjedocio sam Kardinal Alojzije Stepinac.

  9. “Mentez, mentez, il en restera toujours quelque-chose. Il faut mentir comme le diable, non pas timidement, non pas pour un temps, mais hardiment et toujours.”

  10. Hvaljen Isus i Marija

    Citiram “NP: Pogled iznutra (Iz Bosne i Hrvatske)”

    To se ne događa samo u Bih i Hrvatskoj, nego se to to događa svugdje gdje su neosi (neokatekumeni, Kikovi svjedoci).

    Pozivam sve da svjedoče o neosima. Nemojte misliti da svjedočenjem o neosima, svjedočite protiv Boga. Ne, nego svjedočite o lažnim prorocima, vukovima, hereticima i krivim učiteljima.

    “Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršćite pred njima!” Pnz 20,3

  11. Hvaljen Isus i Marija

    Citiram “Opus – January 11, 2017 at 9:42 am – Draga Kora – Ludlum je za tebe šegrt”

    To je tipičan isprano mozgovski neokatekumenski odgovor. Ili, odgovor nekog drugog sektaša. Ti sektaši jednostavno ne znaju što bi smisleno odgovorili, nego odmah kreću u napad na osobu, te vrijeđanje onih koji ne misle, rade, vjeruju, govore kako oni žele.

    Nije to ponašanje samo prema onima koji nisu u njihovim sektama i kultovima, nego i prema svojim sljedbenicima koji ne misle, rade, vjeruju, govore kako oni žele.

    Molim također one koje neosi napadnu, da se ne brane pred njima. Ne opravdavajte se pred neosima ili nekim drugim sektašima. Što se vi više opravdavate pred njima, to oni sve više preuzimaju kontrolu nad vama. Što vi više osobno kažete o sebi, to će oni te informacije iskoristiti za nove obrezano-razumske napade.

    Ti svi napadi imaju točno određene ciljeve. Na primjer, ne prođe tjedna a da ne čuješ u neosima napad na sve neose “da im je bog novac” ili neke druge ispirno mozgovske fraze o novcu. Jasno, iza toga se skriva namjera da svojim sljedbenicima otmu što više novaca, pa čak bez imalo grižnje savjesti i cjelokupnu imovinu, a sve zbog financiranja neo sekte. Ili dio ide i za podmazivanje?

    Za kraj, ako je opus u neosima, pozivam ga da zatraži oprost od Kore jer ju je sudio riječima: Ludlum je za tebe šegrt.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.

  12. Odgovor za Opus JANUARY 13, 2017 AT 2:29 PM

    الذيعاشمعشخصينتوفيشخصي

    Za ostatak postenog svijeta svaki komentar na Opusov citat je suvisan, neovisno iz koje kulture dolazite.

  13. P.S. – Poruka za Administratora

    Tekst pisan arapskim pismom sadrzi arapsku izreku koja u prijevodu glasi: “Tko zivi s dva lica umire bezlican.”

  14. Za one koji ne razumiju francuski jezik pojasnit cu da u pozadini Opusovog citata lezi pokusaj prikazivanja Neokatekumenskog Puta i Opusa Dei kao “ugrozenih vjerskih vrsta” koje drugi “diaboliziraju”. Naravno, iz njihove perspektive takav proces olicenje je nepravde jer se “diabolizacija” odvija bez ikakve osnove i razloga.

    Da nebismo previse otisli u raspravu, ukratko cu pojasniti da su nemogucnost suocavanja s Istinom i primjena dvostrukih standarda kljucni problem ljudi uhvacenih u zamku ovakvih sekti, pa tako i Opusa. Stoga se isti koriste citavim nizom obrambenih tehnika, trazeci onu koja im daje najveci privid funkcionalnosti. Jedna od njih je i papagajsko ponavljanje kako su oni zapravo genijalni umovi koji su uslijed svoje neshvacenosti proganjani i diabolizirani. Uglavnom, nista novo niti neocekivano ali pomaze Opusu da se bolje osijeca 😉

  15. Kad smo vec kod diaboliziranja, stigmatiziranja, progonstva, licemjerja, dvostrukih standarda… i portala Bitno.net, ne mogu ne primjetiti paradoks koji proizlazi iz pera njihovih suradnika. Primjerice, u svom najnovijem clanku (https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/n1-zeljko-tanjic-hks-klinika-za-infektivne-bolesti-dr-fran-mihaljevic/) Tino Krvavica okomio se na neeticnost i ideologizirano novinarstvo dviju novinarki jer su doticne pisale o temi vezanoj uz Crkvu, a “nemaju temeljno znanje o njezinom nauku.” Kad bi se gospodin Krvavica samo malo osvrnuo oko sebe, onda bi primjetio da njegov kolega Marko Milosrdni Glogovic pise svoju Markobiotiku unatoc tome sto ne samo da nema temeljno znanje o nauku Katolicke Crkve, nego ne raspolaze niti s osnovama novinarstva, a bome ni poznavanja hrvatskih zakona. Drugim rijecima, unatoc punim ustima eticnosti takvi “veliki Katolici” zapravo ni sami ne drze do principa koje toboze brane. U konacnici, kakvi novinari takav i portal (medij)… za primjer drugima kako ne treba raditi ukoliko zelite biti vjerodostojni.

  16. Hvaljen Isus i Marija

    Odgovor na “Opus – January 13, 2017 at 2:29 pm – “Mentez, mentez, … le diable,….”

    Za početak, Kora kaže da iza toga “leži pokušaj prikazivanja Neokatekumenskog Puta i Opusa Dei kao “ugroženih vjerskih vrsta” koje drugi “diaboliziraju””

    Može se to i tako promatrati. Ne tvrdim da to nije istina. Ali, ono što je uočljivo jest to da su neosi oni koji demoniziraju sve koji ne misle, vjeruju, govore i rade ono što ti sektaši i kultaši traže od njih. Ne samo da demoniziraju “ono što im ne odgovara”, nego demoniziraju i sve ono što nije neokatekumenska sekta. Na primjer, sebe su proglasili “rajem” a sve ono što nije “neo zajednica” paklom.

    I, sad je lakše shvatiti kako netko tko je ušao u neose već za 2-3 godine može biti katehist. I to netko tko tvrdi da je tek u neosima “upoznao boga”, netko tko nema nikakvo teološko obrazovanje, netko tko je iz neke druge sekte prešao u neo sektu, netko tko “nije išao u crkvu sve dok nije došao u neose”, netko tko nije niti u djetinjstvu išao na vjeronauk, netko tko je išao u Crkvu ali “tamo nije ništa čuo”, netko tko niti ne vjeruje u Boga, netko tko je druge vjere i religije, netko tko je i ateist. Pa, kako je moguće? Vrlo jednostavno. Sve što je potrebno jest početi što više i žešće govoriti bolesne mozgoperne obrezano-razumske teološko-retardirane neo fraze (Kikove dogme). (Napomena, ima tu i teološki ispravnih fraza, ali je način mozgoperno retardirano teološko isključiv. Na primjer, svako malo ćete u neosima čuti o predbračnoj čistoći. A, o ostalim grijesima skoro pa nikada.) Nadalje, uz to je potrebno “biti redovit u zajednici” i ponašati se kako Kikova pravila (takozvana pravila puta koja su k tome i proglasili božjim) traže. Na primjer: postavljati stolice u obliku slova U, pjevati Kikove (kopirane) pjesme a ne neke druge, davati odjeke, u tim odjecima ružno govoriti o sebi a lijepo “o putu”, dolaziti subotom na Kikovu euharistiju, uređivati prostor kako je Kiko propisao, postavljati Kikove (kopirane) slike, i tako dalje. A, kad postaneš katehist, tada dobiješ napisane Kikove kateheze koje naučiš napamet i kao papagaj ih ponavljaš. K tome, kada postaneš katehist, tada ti Kikovo “pravilo puta” nalaže da uvjeravaš druge da sve što ti kažeš, da to ne kažeš ti nego da to bog govori preko tebe.

    Ali, što ako se nađe netko tko se ne slaže s tobom kao katehistom ili kao “običnim neosom”? Što ako taj to neslaganje pri tome i argumentirano obrazloži na stotine strana? Što ako taj koji se ne slaže s neosima to obrazloži i Svetim Pismom, Katekizmom, naukom Crkve, teološkim spisima, Katoličkom enciklopedijom, Papinim angelusima? Eh, sad dolazimo do onoga što sam htio reći. Tada ćeš ga kao neos “teološki argumentirano” početi demonizirati (ili ga osobno vrijeđati). Evooo, etooo, nekih od NeoKikoFraza na tu temu: “Đavao te vara”, “Đavao te prevario”, “Otac ti je đavao”, “Pun si demona”… Zapravo, demoniziranje je Kikov odgovor (pravilo puta) u slučajevima kada netko ne misli, vjeruje, govori i radi što prvenstveno Kiko (neokatekumenski put) želi, a zatim i što neosi žele. A neosi su Kikovi i hipnotizirani sljedbenici i opsjednuti Kikom i “neo putom” i Kikovi i robovi i roboti i papagaji.

    Da zaključim, neo (Kikova) teologija jest par desetaka neo fraza i nekoliko stotina “pravila puta”. K tome, oni koji su katehisti moraju naučiti napamet par strana teksta neo kateheza. A sve ostalo van te neo Kiko teologije je proglašeno da je od đavla i to se jednostavno i kratko “teološki argumentirano” isključi i demonizira.

    Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.

  17. Draga Kora, neokatekumenski vožd Kiko Arguello je jednom prilikom napao Opus Dei “da je to samo jedna politička organizacije unutar Crkve koja se bori za svoje pozicije itd, pokušat ću naći tekst u originalu i by the wayl, jako lijepo pišete!

  18. Kiko Arguello contro l’Opus Dei

    Chissà se gli aderenti all’ istituzione cattolica fondata da San Josemaría Escrivá sono al corrente della pessima opinione che il fondatore del Cammino neocatecumenale ha dell’Opus Dei, un giudizio negativo che il pittore spagnolo ha diffuso tra i suoi iniziati.

    “Un’organizzazione religiosa composta di laici che pretendono di conquistare i posti della società”, così Kiko Arguello (negli Orientamenti alle equipe di catechisti) definì la Prelatura personale della Chiesa. Qual è il motivo della contesa? Chi legge non si preoccupi per la complessità della questione: non si tratta di disputationes theologicae o di controversia liturgica oppure di una polemica in tema di evangelizzazione. Molto più materialmente, la disputa riguarda la parabola di un… miliardario.

    «…noi abbiamo in una comunità
    un uomo molto ricco
    che non è passato ad uno scrutinio
    perché incapace di vendere i beni…»
    Lasciamo la parola a Kiko, anzi alla parabola di Kiko (Cfr. Or. II Scr. Batt., pp. 83-84).
    «Mi ricordo che noi abbiamo in una comunità un uomo molto ricco che non è passato ad uno scrutinio perché incapace di vendere i beni; però faceva molta elemosina, ha molti miliardi, è un industriale».
    Una brava persona questo miliardario, è da supporre: faceva molta elemosina e, essendo un industriale, creava posti di lavoro. Senza sfruttare gli operai, si può presumere dalla sua inclinazione alla carità. Purtroppo l’uomo non passò l’esame neocatecumenale perché “incapace di vendere i beni”. Egli fu lasciato per tre anni nel secondo scrutinio, dopo di che gli fu drasticamente comunicato: “Non puoi continuare”. Ancora dopo tre anni, infatti, l’industriale non si era deciso a rinunciare a Mammona. Magari, viene da riflettere nei nostri giorni di crisi economica, quei beni avrebbero potuto servire, in caso di mancanza di liquidità dell’impresa, da garanzia per ottenere crediti bancari finalizzati all’acquisto di materiali e servizi, necessari alle attività produttive, e al pagamento degli stipendi.

    Cosa fece, allora, il miliardario, una volta “bocciato” dai catechisti? Ritorniamo alla parabola di Kiko Arguello, per apprenderlo.
    «Adesso è andato ad una conversazione religiosa, l’Opus Dei, un’organizzazione religiosa composta di laici che pretendono di conquistare i posti della società. E lui ha detto a questa gente: “Non mi venite più con surrogati. Io so dove sta la verità”. E’ venuto a parlare con lui la Legione di Maria, l’Azione cattolica, il parroco l’ha mandato a chiamare perché ritorni e lui ha risposto: “Non mi ingannate più. Oggi non posso fare lo scrutinio perché mi rendo conto che sono un uomo debole”. Però ritornerà, un giorno ritornerà dicendo: “Ecco, qui sono tutti i miei beni fratelli, vengo con voi, partiamo con questa nave verso la Terra promessa”».

  19. Poštovani Ivane,

    Hvala za kompliment, a osobito za trud oko posljednjeg posta. Kako sam već komentirala, Neokatekumenski Put i Opus Dei nadovezuju se ne samo kronološki, nego i ideološki i operativno, jer unatoč prividnoj oprečnosti imaju slična uvjerenja, ambicije i koncepte. Stoga razlog zbog kojeg Kiko nastoji “diskreditirati” Opus Dei nije drugi nego “zavarati protivnika” (neupućene Katolike), odnosno istupiti protiv onoga koga smatra sebi glavnom konkurencijom unutar Crkve. Neokatekumenski Put je također (para)religijska organizacija laika koja nastoji zauzeti važne crkvene i svjetovne pozicije, a “rivalstvo” s Opusom Dei vidljivo je i u nedavnom imenovanju voditelja press ureda Svete Stolice. Naime, još od doba Pape Ivana Pavla II ured je godinama vodio španjolski psihijatar i novinar Joaquin Navarro-Valls, inače numerarij Opusa Dei (http://navarro-valls.info/navarrovalls/). Ubrzo nakon dolaska Pape Benedikta XVI ured počinje voditi Jezuit Federico Lombardi, da bi Papa Franjo nedavno povjerio isti laicima koji su profesionalni novinari (http://corpus-blog.blogspot.qa/2016/07/no-there-wont-be-reform-of-reform.html). Tako je ravnatelj postao Amerikanac Greg Burke koji je već 33 godine prisutan u Opusu Dei kao numerarij, dok je njegova zamjenica Španjolka Paloma Garcia Ovejero, koja je kao članica Neokatekumenskog Puta (roditelji su joj i Neo-katehisti) godinama radila za radio Cadena Cope, koju pak vodi Španjolska Biskupska Konferencija. Dakle, u svim ovim slučajevima, od 1984. godine do danas oblikovanje i puštanje službenih informacija u javnost od strane Vatikana nalazi se pod kontrolom španjolskih pokreta (Jezuiti, Opus Dei i Neokatekumenski Put). To što se imenovanje Burkea i Ovejero na mjesto Lombardija opravdava reformom Crkve koja uključuje internacionalizaciju, profesionalizaciju, snažnije uključivanje žena i laicizaciju pojedinih vatikanskih službi (jer kakti svećenika iz Italije zamijenili su profesionalni novinari iz Amerike i Španjolske), zapravo je bacanje pjeska u oči – kome doli opet naivnim Katolicima. Ništa manje nije upadljivo niti imenovanje Američkog Neo-Kardinala Seana O’Malleya novim članom Kongregacije za doktrinu vjere, u okviru koje će voditi ured zadužen za slučajeve svećeničkog seksualnog zlostavljanja (https://cruxnow.com/vatican/2017/01/14/sign-resolve-pope-taps-omalley-vatican-office-handling-abuse-cases/). Ukoliko znamo da su toj Kongregaciji zbog “nepravilnosti u radu” prijavljena dva ključna “Neo-igrača” – Anthony Sablan Apuron i Camillo Ballin – koji Kiku pomažu izgraditi “vjerski imperij” na Guamu i u Apostolskom Vikarijatu Sjeverne Arabije, a oba ova teritorija nadgledana su od Kongregacije za evangelizaciju naroda čiji je prefekt Neo-Kardinal Fernando Filloni, sukob Neo-interesa i Katolicizma više je nego jasan, zar ne?

    Stoga je dobro povremeno se podsjetiti da je Papa Benedikt XVI rekao kako je proročko poslanje udjeljeno pojedinim osobama, a nije fiksirano u neki stalež, profesiju, red ili pokret; te da je važno čuvati svijest o jedinstvu Crkve, dakle jednoj Gospodinovoj Crkvi kojoj svi pripadamo. Tako se ne može dopustiti da se razvija elitističko kršćanstvo. Prema Papi Benediktu XVI, kršćanstvo nije skupina prijatelja koji se odjeljuju od drugih te se zatvaraju sami u sebe, nego su osobe koje Gospodin nalazi i koje prihvaćaju braću koju im Gospodin daje… dodali bismo bez razvijanja kompleksa više ili manje vrijednosti, zavisti, rivalstva, i sl. Nažalost, sljedbenici Opusa Dei i Neokatekumenskog Puta imaju svoje učenje pa ih ne zanima previše autentična tradicija i doktrina Katoličke Crkve, osobito ako im ne ide u prilog. Kako je njihov mentalitet doista bliži konkvistadorskom negoli apostolskom, nekako mi se čini da je za njih, figurativno rečeno, “nogom u stražnjicu” jedina mogućnost iskoraka kako prema spoznaji Vječne i Nepromjenjive Istine, tako i prema osobnom obraćenju, jer dosadašnje opomene u ljubavi koje im je Katolička Crkva opetovano pružala očito nisu urodile plodom.

  20. I tako je u Vatikanu upravo osvanula postanska marka s likom Martina Luthera (http://www.onepeterfive.com/vatican-issued-martin-luther-stamp-works/). Povod je 500 obljetnica Reformacije koja je urodila – crkvenim raskolom. Nas dragi Opus ce opet reci da “fantaziram”, ali ovakvo iskazivanje casti Martinu Lurheru stvarno se cini kao pocetni korak na putu prema njegovoj svetosti… i cisto podilazenje Lutheranima kako bi prihvatili ruku pomirenja s Rimom. Kao da je obracenje vazno kad sve administrativno besprijekorno funkcionira, jel tako? Za moderni Vatikan stvarno vrijedi ona da papir sve trpi.

  21. Oprostite unaprijed na ovolikom sarkazmu, ali nadam se da nas Vatikan povodom nadolazeceg Uskrsa nece “razveseliti” postanskom markicom s likom Poncija Pilata.

  22. A propos diktature relativizma o kojoj govori Papa Benedikt XVI, a koja nam nazalost dolazi iz samog Vatikana jer IN je biti moderan, zanimljivo je promatrati kako pojedine teorije Pape Franje same sebe prokazuju kao promasene. Prvi primjer je njegovo vidjenje Martina Luthera na granici izmedju potencijalnog mucenika Katolicke Crkve i neshvacenog genija, jer navodno isti nije imao namjeru raskoliti Katolicku Crkvu nego ju reformirati (http://www.catholicherald.co.uk/news/2017/01/19/pope-francis-martin-luther-wanted-to-renew-the-church-not-divide-her/). Covjek se pita otkud odjednom tolika bliskost Pape Franje s Martinom Lutherom i postoji li jos koji motiv, osim Papinog suosjecanja s marginaliziranima, za odluku da Vatikan u cast Martina Luthera objavi prigodnu postansku marku? S druge strane, ukoliko netko svoje osobne stavove i nastojanja zeli ostvariti “milom ili silom” ne gledajuci kolika je cijena kojom Sveopca Crkva to placa (ukljucujuci izazivanje konfuzije i podjele unutar Tijela Kristovog), cini se legitim postaviti pitanje dolaze li takve pobude doista od Duha Svetoga?

    Drugi primjer je konkretizacija Amoris Laetitia u slucaju osoba o kojima pjevaju tekstovi Jelene Rozge. Naime, iako je Bruno Simslesa daleko od apologete katolickog ucenja, na zgodan je nacin prikazao kljucan problem teorije Pape Franje (http://www.jutarnji.hr/komentari/simlesa-zasto-ne-zelim-da-moja-kci-slusa-rozge-i-ostale-rozgice-jedan-od-razloga-sto-volim-adele-je-u-tome-sto-nemam-pojma-kako-joj-izgleda-dekolte/5528987/). Ukoliko se “moderna zena” i “moderni muskarac” nalaze u ovakvom odnosu kakav pjesma opisuje te se ravnaju prema svojim “genima” i “modernom s(a)vjescu”, uvjereni usput da zive “pomireni s Bogom”, proizlazi da za “modernog” Papu Franju to ne predstavlja nikakvu zapreku za primanje Svete Pricesti. S druge strane, namece se pitanje cemu tolika halabuka onih koji cak niti nisu apologeti katolickog nauka zbog pjesmuljka “Moderna zena”? Nesumnjamo da bi Papa Franjo sigurno imao rijec utjehe i za ovu neshvacenu umjetnicu cije se pjevacke kvalitete nepravedno marginaliziraju uslijed pretjeranog i nicim izazvanog isticanja onih tjelesnih. Stovise, mozda bi Papi Franji trebalo pokloniti jedan latinski prijevod izvornog teksta “Moderna zena” kako bi ga mogao priloziti svojoj pobudnici kao primjer iz konkretne prakse i konacan nedvosmislen odgovor kojekakvim “konzervativcima” koji ga maltretiraju s nekakvim bezveznim “dubiama”.

  23. Inace, danas je vazan dan za Katolicku Crkvu jer se odrzava happening koji bismo mogli nazvati “unutarstranacki izbori”. Naime, nakon nedavnog reizbora medju Jezuitima (https://cruxnow.com/global-church/2016/10/18/new-jesuit-leader-says-reconciliation-key-peace/), jos jedna “vatikanska stranka” koja cini “vladu iz sjene” danas bira svoga novog “vodju” (https://cruxnow.com/global-church/2017/01/20/need-know-opus-dei-chooses-new-leader/). Unatoc svim medijskim hvalospjevima “Jezuitima”, “Djelu” i “Putu”, ne mogu se oteti dojmu da su ove “mocne gomilice” blize nekakvoj Katolickoj Federaciji negoli Jednoj Svetoj Katolickoj i Apostolskoj Crkvi, pa po uzoru na slicne politicke tvorevine odrzavaju svoje izbore 2016-2017 godine.

  24. P.S. – Po svemu sudeci ni latinski prijevod “Moderne zene” ne bi mogao pomoci “progresivistima” u jacanju spoznaje o vaznim pitanjima kao sto su nepromjenjivosti crkvene doktrine i nerazrijesivosti sakramenta zenidbe. Naime, unatoc “obecanju” malteskih biskupa da nece suspendirati svecenike koji odbijaju udijeliti Svetu pricest prema Papinoj preporuci i novoizdanom pastoralnom vodicu malteskih biskupa (https://cruxnow.com/global-church/2017/01/20/malta-bishop-denies-threatening-suspend-anti-amoris-priests/), u Crkvi ne postoji jedinstven stav ni oko takvih situacija jer je svecenik iz Kolumbije koji se suprotstavio “doktrinalnom i pastoralnom ucenju Svetog Oca Franje, uglavnom vezano uz Brak i Euharistiju” nedavno suspendiran (http://rorate-caeli.blogspot.qa/2017/01/urgent-bergoglian-doctrine-persecution.html?m=1). Izgleda da diktatura relativizma putem taktike “milom ili silom” odnosi nove svecenicke zrtve, dok mnogi jos nisu u stanju shvatiti sto se to dogadja unutar Katolicke Crkve. No, ako je vjerovati “progresivistima”, nema zapravo razloga za uzbunu jer se mjesta katolickih svecenika bez problema mogu upotpuniti svecenicima iz raznih krscanskih denominacija koji su, za razliku od autenticnih Katolika, vise nego dobro dosli u Vatikan.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *