Na koji način neokatekumeni, prema posljednjim Kikovim uputama, primaju Pričest?

    

Kako na dostojan način podijeljivati Pričest.

 

Pričest na koljenima garantira pobožnost i osjećaj za sveto. Određeni neozbiljni načini podjeljivanja ovog sakramenta pokazuju gubitak osjećaja za sveto. Vjernici ne smiju sami uzimati Kalež i Hostiju budući da je to ozbiljna zloporaba.

 

  

20. 7. 2009.

Pontifex Roma

 

Kako treba na dostojan način podjeljivati Pričest? Pitali smo teologa i cijenjenog liturgičara mons. Nicolu Buxa.  To može biti rijedak slučaj, ali modernizam i površnost određenih postkoncilskih tumačenja doveli su do takvog podcjenjivanja ovog sakramenta da postoji čitav niz načina na koji mu ljudi pristupaju…

 

Don Bux, koji je najispravniji način pričešćivanja?

 

„Rekao bih da postoje dva načina. Postoji način gdje netko stoji primajući Hostiju u usta, ili kleči na koljenima. Ne vidim ikakvog trećeg načina.“

 

Postoji način primanja stojeći.

 

„Dobro, nemam ništa protiv toga. Važno je da su vjernici intimno svjesni što je ono što će primiti, tj. da ne pristupaju pričesti s neozbiljnošću koja pokazuje nezrelost i potpunu distanciranost od Boga.“

 

Pričest stojeći, ali koji je najbolji način pričešćivanja?

 

„Gledajte, čak i primanje Pričesti stojeći može biti sasvim pobožno, skrušeno… i dobro je imati osjećaj za Sveto. Bilo bi jako dobro i prikladno, bez sumnje, učiniti formalni znak poštovanja prije pričesti (čak i ako se prima stojeći), što znači kod žena pokrivena glava, znak križa ili mali naklon u znak ljubavi.“

 

Ali iz kojeg razloga ljudi često pristupaju Pričesti kao da je to nekakav buffet?

 

„Sviđa mi se taj izraz i on je djelomično ispravan. Mnoge osobe ustaju mehanički i stvarno ne znaju ili čak ne mogu ni zamisliti što će primiti. Oni misle da je sudjelovanje na misi nešto što automatski uključuje Pričest i da moraju pristupiti i primiti je, iako je istina da samo oni koji su u milosti Božjoj smiju to činiti.“

 

U posljednjim misama papa Benedikt XVI. podjeljivao je Pričest samo onima koji su klečali.

 

„Da, s punim pravom je to činio. Vjerujem da klečanje kod primanja Pričesti pomaže kako bi se čovjek bolje sabrao i prihvatio otajstvo s više poštovanja. Kleknuti pred Tijelom Kristovim je čin nezaslužene ljubavi i poniznosti pred Bogom, i ovaj smisao svetoga se rijetko razumije. U naše vrijeme to je većinom prepušteno slučaju i izgubljeno ili gotovo nestalo.“

 

Sve u svemu, pričest klečeći pomaže duhu?

 

„Da, sigurno, ono favorizira pobožnost i duhovnost. Vjerujem da klečanje tijekom pričesti jest ono koje najbolje odgovara Svetome.“

 

A primanje na ruku?

 

„Žao mi je što moram reći, ali ne postoji tekst u Tradiciji koji podržava takvu praksu. Čak ni onda ako svi tako primaju i jedu na taj način. Ne postoji tekst koji se odnosi na to, i ako hoćemo mogli bismo reći da su apostoli bili svećenici i stoga su imali pravo uzimati pričest rukama. Istočna Crkva ne dopušta takvu praksu.“

 

U jednoj crkvi u Rimu, tzv. Caravita, obično puna, osobito članovima meksičke katoličke zajednice, jedan isusovački svećenik osobno podjeljuje pričest svojim vjernicima na način da hostiju umoči u kalež, nije li to istina?

 

„Da, to je najozbiljnija i neprihvatljiva zloporaba, za koju je dobro da ste mi kazali i za koju treba obavijestiti biskupa, on to mora znati. U paragrafima 88. i 94. (Redemptoris Sacramentum) jasno se kaže da nije dozvoljeno vjernicima da sami uzimaju hostiju, ili da dodaju kalež jedan drugome. Mislim da takva pričest nije valjana (non sia valida). Proučit ću problem, ali govorimo o nedopustivoj zloporabi koju moramo suzbiti što prije to bolje.“

 

Bruno Volpe

 

Link