Glorijini anđeli
Život mlade, praktične katolikinje inspirira mnoge na povratak Crkvi
Seattle, Washington, 31. 7. 2009..- Kratki život pobožne, mlade katoličke djevojčice iz Seattlea vratio je mnoge katolike diljem Sjedinjenih Američkih Država natrag ka Crkvi. Njezin sveti primjer pun ljubavi kao i njezina borba sa zloćudnom bolesti dovela je mnoge do obraćenja na katoličanstvo i inspirirala osnivanje organizacije za pomoć obiteljima čiji se voljeni suočavaju sa teškom bolešću.
Gloria je rođena 1996. od oca Douga i majke Kristen Strauss. Sa svojih sedam godina bila je kao i svako drugo dijete. Uživala je igrati se sa svojih šestero braće i sestara i sa svojim prijateljima, brati cvijeće i gledati show na Fox televiziji, “American Idol”. Osobito mjesto u srcu ove djevojčice imala je Krunica i želja da ljude usrećuje. Međutim, nitko nije mogao predvidjeti koliko će mnogo ljudi dirnuti njezin kratak boravak na zemlji.
Diagnosticiran rak
CNA je razgovarao s njezinim ocem Dougom koji je ispračao kako ju je jednog dana 2003. godine kad je Gloria imala 7 godina pogodila lopta u lice uzrokujući modricu u oku. Kad je modrica nestala nakon, kako se činilo, manje ozlijede, ostala je sumnjiva kvržica. Nakon dva liječnička pregleda poslana je specijalisti koji je odmah posumnjao na rak.
Dijagnosticiran joj je rak poznat kao neuroblastoma i procijenjeno je da će živjeti od tri mjeseca do tri godine. Nakon dijagnoze Glorija je odmah operirana i započela je sa kemoterapijom. Doug je ispričao da iako im je bilo teško, da je obitelj odlučila ostati “otvorena Božjoj volji u nadi da će to ojačati obitelj”.
U to vrijeme Doug je bio srednjoškolski trener basketballa i poznavao je kolumnistu Seattle Timesa, Jerryia Brewera. Brewer je bio odlučio da će pisati jednu kolumnu o borbi obitelji dok je Doug trenirao tijekom sezone. Međutim, prva kolumna je privukla toliko čitatelja da se prvotna nakana pretvorila u petomjesečnu seriju intervjua sa obitelji Strauss koji su pripovijedali o Glorijinoj vjeri i povjerenju u Boga onima u Seattleu i dijeljem Sjedinjenih Država.
Kad se 2007. Glorijino zdravlje pogoršalo, obitelj je otvorila svoj dom za članove zajednice kako bi mogli doći i moliti za nju. Doug kaže da je tijekom tri tjedna došlo 50-60 ljudi na molitvu krunice od ponedjeljka do petka. Kasnije, kad nije više bilo mjesta u kući, pet članova zajednice su otvorili svoje domove kako bi nastavili moliti za Gloriju.
Privlačeći druge Kristu
Nakon što je Glorija izdržala sedam krugova kemoterapije, liječnici su odlučili pokušati sa transplantacijom matičnih stanica koristeći njezini vlastite matične stanice. Doug je rekao da je u tom trenutku znao da je Glorija u najgorem zdravstvenom stanju. Bio je očajan i počeo je moliti, „Bože pomozi mi, ja ne razumijem“.
Čuo je glas koji mu je rekao, „kvaliteta života“. Bio je zbunjen, ali je otišao Gloriji slijedeći dan i upitao ju je li ona ima kvalitetan život. Nije očekivao da će ona razumijeti pitanje, no ona je odmah odgovorila, „da, tata“! Uzbuđeno je dodala da je toliko mnogo ljudi počelo moliti zbog njezine bolesti.
Doug je objasnio da je Glorija imala prelijepi dar, bila je kadra privući ljude Kristu kroz svoju bolest. „Ona nas je sve naučila kako nositi križ. Njezin dar nama bio je njezin životni primjer predanosti odnosu s Bogom u trajnoj molitvi. Ona bi uvijek rekla, „da“.
Pišući kolumnu za Seattle Times, Doug se prisjetio „kako bi ju pitali je li u redu da imaju misu za njezino ozdravljenje“, a ona bi odgovorila, „oh da“! Drugi put su ju pitali: „Želiš li da večeras dođe 50 ljudi k nama moliti Krunicu za tebe?“ Ona bio rekla, „oh da!“
„Od samog početka tretiranja bolesti uvijek bi počinjala i završavala sa znakom križa“, nastavlja Doug. „Često bi liječnici morali stajati i čekati dok ona ne učini znak križa i pomoli se. Bilo je predivno to vidjeti!“
Nisu samo njeni čini privlačili ljude Kristu. Njezin otac je također objasnio kako su svi govorili o Glorijinoj prisutnosti. „Ona je imala takvu prisutnost koja je omogućavala ljudima da žele biti s njoj i moliti za nju.“ Čak i kao sedmogodišnjakinja, „ona je znala da je njezin poziv da dovede ljud Bogu po svojoj bolesti.“
Ljudi svih religija bili su privučeni Gloriji i njezinoj obitelji preko naslovne kolumne u Seattle Timesu. „Mormoni, budisti, hindusi, svi su pisali kako je njezin život imao utjecaj na njih“, kaže Doug. „Svi su znali da smo katolici – nismo to morali govoriti – željeli smo da se svi mole“, nastavlja Doug.
Doug je čak spomenuo jednog slijepog čovjeka koji mu je napisao pismo u kojem kaže da je molio Krunicu za Gloriju i želio je susresti. Čudesno, kad je ona ušla u sobu mogao ju je vidjeti obučenu u bijelo. Slijepac je rekao Dougu da kad je ona otišla bio je ponovno slijep.
Iako su nastavili moliti za Gloriju, rak se nastavio širiti i ona je umrla 21. 9. 2007.
Glorijin utjecaj
Odmah nakon njezine smrti, obitelj je shvatila koliko je velik utjecaj Glorija imala na zajednicu.
Doug je objasnio kako su ljudi dolazili sa svih strana kako bi vidjeli njeno tijelo prije i nakon Krunice. Dodao je da je primio pismo od jednog luterana koji je prisustvovao euharistijskom klanjanju u jednoj katoličkoj crkvi i koji je rekao da je morao ići kako bi mogao „osobno vidjeti sveticu“.
Onda se na sprovodu pojavilo preko 3200 ljudi i obitelj je slušala priče kako su Glorijin život i borba promijenili mnoge živote.
Jedan čovjek iz Virginije je bio čitao o Gloriji i ispričao je kako je osjetio kao da ga je nešto „pogodilo u glavu 2 puta 4.“ Čovjek je bio na četverodnevnoj pijanci i potpuno je ostavio alkohol nakon što je pročitao priču o njezinoj bolesti i snazi njezine vjere.
Ne samo da Straussovi imaju listu drugih ljudi koji su se ostavili raznih ovisnosti zbog Glorije, nego im je poznato najmanje deset ljudi koji su postali katolici na temelju Glorijine priče – i još mnogi nastavljaju prelaziti na katoličanstvo. Jedan osobit primjer je jedna medicinska sestra u dječjoj bolnici koja u svom djetinjstvu nije išla u crkvu. Nakon što je vidjela Glorijinu vjeru, znala je da mora nešto učiniti po tom pitanju.
Prema Catholic Northwest Progressu, jedna prezbiterijanska obitelj postala je katolička nakon što je Glorija bila u kampu za bolesnu djecu i njihove obitelji. Jedna od volonterki, Brinn Funai ostala je u kontaktu s Kristen Strauss, Glorijinom majkom, nakon tjednih aktivnosti.
Brinn je ispričala kako je bila preipitivala katoličanstvo, ali susret s Kristen i Straussovima „bio je prekretnica za mene“. Oni su mi „stvarno pomogli, olakšali put, da da dođem u crkvu.“
„Prije nego što je umrla, rekla sam joj, ‘Glorija postat ćemo katolici’“, kaže Brinn. „A ona je rekla, ‘Wow!’“ Funaiovi su primljeni u Katoličku Crkvu na Uskrs 2008. godine.
Glorijin život nije samo dirnuo pojedine ljude, nego je također inpirirao osnivanje organizacije, „Glorijini anđeli“.
Kad je Glorijino zdravlje sve više slabilo, obiteljski duhovnih je razgovarao s Bobom Turnerom, biznismenom iz Seattlea, o pomoći obitelji u danima nakon Glorijine bolesti. „Ili će ona čudesno ozdraviti ili će umrijeti“, objašnjava Turner. „U svakom slučaj, (duhovnik) je prepoznao da će obitelj Strauss imati neko poslanje“.
Turner je objasnio kako je odlučio „upotrijebiti svoje poduzetničke vještine zajedno s obitelji Strauss kako bi im pomogao da nastave njezino poslanje i uspomenu na nju.“ Nakon tjedana razmišljanja, Turner i obitelj Strauss su odlučili kako bi se Glorijino poslanje najbolje nastavilo pomažući obiteljima koje se suočavaju sa smrtonosnim bolestima.
I tako su rođeni Glorijini anđeli.
Organizacija se brine kako olakšati poteškoće obiteljima koje imaju bolesnike. Iako postoje mnoge agencije koje pomažu obiteljima u potrebi, često članovi obitelji nisu svjesni te pomoći ili trebaju asistenciju u koordiniranju te pomoći. Glorijini anđeli su tu kako bi sve zajedno povezali.
