“Papina smrt”
Katolički triler romanopisca istražuje crkvenu podjelu u svijetlu ‘sekularnog duha’
Denver, Colorado, 20. 5. 2009. – Novi roman britanskog autora Piersa Paula Reada govori o uzbudljivoj priči o terorizmu, izboru pape u 2005., i sadašnjim sukobima unutar Katoličke Crkve. U intervjuu za CNA, Read objašnjava kako je knjigu „Papina smrt“ pisao na temelju svojih iskustava s teologijom oslobođenja i „socijalnim katolicizmom“.
U svom posljednjem romanu koji je izmišljena priča, a koji je objavio Ignatius Press, Read opisuje misteriozno ponašanje bivšeg svećenika Juana Uriartea, bivšeg zagovornika teologije oslobođenja koji je doveden na sud zbog posjedovanja nervog plina sarina. Kako se Uriarteove mračne namjere postupno otkrivaju, urota prati mnoge osobe na mjestima zbivanja od Londona i Vatikana do jedne afričke bolnice za AIDS bolesnike. Read je također autor bestsellera „Uživo: Priča o preživjelima na Andama“ o strašnoj avionskoj nesreći urugvajskog ragbi tima. 
U telefonskom intervjuu za CNA u ponedjeljak, objašnjava kako mu je nekoliko iskustava služilo kao inspiracija za roman „Papina smrt“.
Scena na početku romana na primjer, rezultat je njegova praćenja jednog sudskog postupka na engleskom Središnjem kriminalnom sudu, kolokvijalno zvanom Old Bailey.
Read objašnjava kako je bio također zaprepašten „mržnjom“ koju neki ljudi gaje prema Katoličkoj Crkvi i snaženjem „sekularnog duha“ osobito vidljivog u Britaniji i Europi.
Neki ljudi koriste zagovaranje kondoma u afričkoj AIDS krizi kao „štap kojim bi udarali po Crkvi“ dodaje, primjećujući kako progresivni katolici misle da bi se Crkva promjenila s novim Papom.
Ovi elementi kombinirani su kako bi oblikovali njegovu priču o ex-isusovcu, ex-teologu oslobođenja na sudu u Londonu. Read je rekao CNA kako je želio napisati roman koji je dobra priča o terorizmu, ali na način kojim bi osvijetlio fenomen teologije oslobođenja i njezina kontrasta s onim što on naziva „više nadnaravno i sakramentalno vrednovanje onoga što Katolička Crkva jest“.
CNA, primjećujući da Readova knjiga izvodi svoju dramatsku snagu iz frakcionaštva u Katoličkoj Crkvi, pita što njegova knjiga govori o sadašnjoj situaciji u Crkvi.
„Katolička Crkva je podijeljena. Ne želim klevetati ljude dobre volje, ali doista mislim da je nakon II. vatikanskog sabora veliki broj katolika uzeo nekoliko fraza iz ‘Gaudium et Spes’ i uzdigao ih u neku vrstu socijalne ideologije“.
Kaže da je to na poseban način istina u Južnoj Americi i Salvadoru i među nekim isusovcima u Sjevernoj Americi.
Read objašnjava da je jednom bio pisao o Salvadoru na godišnjicu ubojstva nadbiskupa Oscara Romera. U svom intervjuu za priču, otkrio je da su „progresivni, revolucionarni, marksistički katolici“ bili preuzeli kontrolu i propisali nešto što je bilo „gotovo progon“ tradicionalnih katolika.
Do tog vremena, kaže Read, on se već bio odrekao svog „mladenačkog entuzijazma“ za liberacionizam i odbacio njegovu sliku Isusa kao društvenog revolucionara. On je bio povjerovao da Crkva jest „mnogo više o duhovnim, onosvjetskim vrijednostima“.
To iskustvo ga je učinilo svijesnim „polarizacije“ unutar Crkve između „liberalnog ili progresivnog ili socijalnog katoličkog nazora“ i „tradicionalnog, duhovnog, sakramentalnog nazora“.
Diskutirajući o crkvenoj interakciji sa sekularnim svijetom, Read primjećuje religiozne razlike između SAD-a i Europe.
Dok su Amerikanci „mnogo više otvoreni za govor o Bogu, o Isusu i kršćanskom životu“, njegova rođena Engleska je izgubila svoj prijašnji „širokorasprostranjeni“ kršćanski konsenzus nakon „iznenađujućih promjena“ u posljednjim desetljećima, kaže on.
Kršćani i napose katolici su „marginalizirani“, kaže Read, i mnogi katolici „drže pognute glave“.
„Mnogi katolici su na vrlo prominentnim pozicijama u Britaniji, ali nikad ne biste znali da su oni katolici.“
Govoreći o kontroverzi u svezi katoličke zabrane kondoma i naporima u AIDS prevenciji, Read kaže da on daje „poštenu priliku da se iskaže“ objema stranama ovog „kompleksnog“ argumenta.
Jednom kad netko prestane vjerovati u nadnaravni aspekt katolicizma i „svetu narav ljudskog tijela“, kaže on, ovaj manjak vjere kombinira se s obezvrijeđivanjem čestitosti i otvara ljude tvrdnjama da je crkveno učenje o kondomima „zlo“.
„Papina smrt“ počinje s citatom Guardianovog kolumniste Pollya Toynbeea, koji je 2002. rekao da Papa „ubija milijune bezobzirno šireći AIDS“.
Read se također osvrće na optužbe da se njegova objašnjenja katoličkih vjerovanja nameću čitatelju. Autor odgovara da rasprave nisu „katolička propaganda“, objašnjavajući da nekatolik može čitati njegov roman i ne osjećati kao da su mu vjerovanja nametnuta.
On dodaje da kardinal i dva svećenika koji su karakteri u knjizi nude „različite poglede na stvari koje se mogu naći među katoličkim svećnicima danas, ali oni nisu samo tumači svojih pojedinačnih stajališta“.
„Oni su, nadam se, utemeljeni psihološki karakteri koji imaju svoj vlastiti život“, primjećuje on.
Upitan da prodiskutira razvoj svoje vlastite vjere i njezina odnosa prema svom djelu, Read kaže:
„Svi mi prolazimo kroz razlčite uspone i padove svoje vjere i Bog nam se ponekad čini bližim, a ponekad daljim… Oduvijek sam vjerovao i uvijek išao na svetu misu u nedjelju, no, bilo je određenih trenutaka kad mi je to značilo više nego u nekim drugim trenutcima.“
Neki romani imaju katoličke uloge i nužno govore o katoličkim temama, objašnjava, dodajući da njegove katoličke vrijednosti često također ulaze i u njegove non-fiction romane, kao što je „Alive“ („Uživo“).
„U 50-tima ste mogli pisati romane o vjerskim temama koje bi bile razumljive širokom čitateljstvu. Dok sada, ovaj roman nije izdan u Britaniji zbog toga što previše otvoreno obrađuje religiozne teme.“
Zaključio je intervju izražavajući nadu da će čitatelji romana uživati u njegovoj „moralnoj ljepoti“.
