Kikovo blato, I. dio

Ako se slučajno zateknete na jednoj od nekoliko neokatekumenskih “katehetskih” sesija koje sada započinju na otoku, bit ćete doskora poučavani, možda već i u prvoj noći, o vrlo čudnoj intepretaciji  izvještaja o ozdravljenju slijepca iz devetog poglavlja Ivanova evanđelja.  Izokrenuto tumačenje Pisma treba vam poslužiti kao upozorenje…

Govoreći ranije u svom programu, Kiko u svojoj katehezi govori o neokatekumenatu sljedeće: “Isus će staviti blato u vaše oči kako biste osjetili da ste grešnici, kako biste mogli otkriti da ste prljavi.” ^[0] 

U jednom klasičnom primjeru među mnogim njegovim poluistinama, Kiko Arguello iskrivljuje poznatu biblijsku priču u kojoj Isus ozdravlja sljepca (John 9) kako bi objasnio osnovni princip Neokatekumenskog puta odnosno pokrsni katekumenat.   

Nakon detaljnijeg predstavljanja njegova učenja, dopustite mi da vam iznesem tri razloga zbog kojih Kiko iskrivljuje smisao i značenje “katekumenata”.

Kiko naučava o sljepcu iz 9. poglavlja Ivanova evanđelja:

“Što je katekumenat? Vrijeme u kojem će vam blato biti stavljeno na oči. To sam Isus Krist čini. Budući da ne znate da ste slijepi. Ne znate da..vi-ste prljavi i stoga ne želite biti oprani. Isus će staviti blato u vaše oči tako da se možete osjećati neugodno i da se morate ići oprati u vode vašega krštenja, oprati se od vaših grijeha. To je krasna kateheza… Isus će staviti blato u vaše oči tako da ćete osjetiti da ste grešnici, da možete otkriti da ste prljavi.” ^[0]   

Kiko je u pravu kad kaže da je rana Crkva vidjela krštenje i katekumenat u svjetlu čuda iz Ivanova evanđelja. Sv. Augustin je to učio vrlo jasno. Prizor sljepca koji se pere u Siloamu odgovara krštenju i Augustin čak naziva sljepca “katekumenom”.^[1]

No, od tog mjesta Kiko namjerno iskrivljuje svetopisamsko čitanje, vjeru rane Crkve i osobito značenje katekumenata. Poslušajte jednog neokatekumenskog svećenika iz Nadbiskupije u Denveru kako upravo to naučava: 

Ta priča ne govori o grijesima slijepog mladića i Isus ne čini čudo kako ga uvjerio u njegove grijehe, niti u njegovu sljepoću. Slijepac zna da je slijep. Kad su ga njegovi učenici upitali, “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?’ Odgovori Isus: ‘Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.” ^[2]  Zapravo, cijelo Ivanovo evanđelje strukturirano je oko sedam čuda ili “znakova”, a ovo je bilo šesto od sedam čuda koja imaju svrhu Božju proslavu.^[3]

Drugo, pozornije čitanje odlomka pokazuje da Isus nije uopće stavio “blato” u oči slijepca, nego zapravo “glinu”. Grčka riječ koja se koristi u ovom poglavlju je “pelon” (transliterirana iz izvornog koine grčkog), a njezino prvotno značenje je “glina”, kao u slučaju lončara koji koristi glinu. Ta riječ se na isti način koristi u Izaije 29,16; 41,25; Nah 3,14; i u Rim 9,21.^[4]  Ta “glina” podsjećala je ranu Crkvu da je Bog stvorio čovjeka, uključujući i njegove oči, od gline (zemlje). ^[5]

St. Ivan Krizostom [347. –  407. AD] uči:

 “Zašto nije On uzeo vodu umjesto pljuvačke za glinu? On je namjeravao poslati čovjeka u Siloam: kako ne bi, stoga, ništa moglo biti pripisano izvoru vode, nego da biste mogli naučiti da snaga dolazi iz Njegovih usta, koje su i oblikovale i otvorile čovjekove oči, On je pljunuo na zemlju; na to barem ukazuje Evanđelist, kad kaže, I on način kal od pljuvačke.”^[6]

Ili na drugom mjestu, sv. Ivan Krizostom kaže: 

“On onda potvrđuje Svoje riječi djelima: Kad je tako bio govorio, On pljunu na tlo i učini kal od pljuvačke i pomaže oči slijepčeve tim kalom. On koji je bio stvorio i veće stvari ni iz čega, mogao je i više učiniti bez da koristi bilo kakvu tvar: ali On je htio pokazati da je On Stvoritelj, Koji je u početku upotrijebio zemlju kako bi oblikovao čovjeka. On čini kal pljuvačkom, a ne vodom, kako bi bilo bijelodano da nije voda Siloama, u koju ga je kanio poslati, nego snaga koja izlazi iz Njegovih usta, ona koja vraća vid slijepcu.”^[7]

Na kraju, odlomak kaže da Isus nije ispunio slijepčeve oči blatom, nego je pomazao slijepčeve oči glinom (kalom).

Ovdje koine grčki koristi riječ “epechrisen”, što doslovno znači “on pomazuje”. ^[8]

Sv. Augustin kaže [354. – 430. AD]:  

“Naš Gospodin pljunuo je na zemlju i načinio kal od pljuvačke zbog toga što je On bio Riječ koja je uzela tijelo. Čovjek nije mogao vidjeti odmah dok je bio pomazan; tj. bio je tada samo učinjen katekumenom. Ali je bio poslan prema bazenu koji se nazivao Siloam, tj. bio je kršten u Kristu; i onda je bio prosvjetljen.”^[9] 

Zaključak

Možemo vjerovati sv. Augustinu da je ovaj odlomak doista vezan za pripravu na krštenje, ili vezan za dublje vrednovanje našega krštenja. Dok netko sigurno može doći do većeg razumijevanja vlastitog stanja pred Bogom tijekom svoga katekumenata, katekumenat nema smisla u tome da nas Isus čini da se osjećamo prljavi kako bismo mi onda htjeli biti čisti. Naravno, tu se radi o Njegovoj moći ozdravljanja i otkrivanja snage Njegove milosti. On nas pomazuje kalom i oblikuje u nama nove, duhovne oči.    

To je daleko bolje od gubljenja desetljeća u Kikovom katekumenatu, u kojem nas se kalja blatom, zar ne?