Kikificirajte i vi vašu župu

piše Chuck White

Kako Neokatekumenski put postaje sve snažniji u važoj župi, mnogi od vas su jako nestrpljivi te želite ubrzati adaptaciju vaše župne crkve prema novoj estetici Kika Arguella. Dopustite mi da vam predložim neke korake koji će vam pomoći u toj zadaći.

Prvo, što brže možete, nabavite si knjigu “Spazi Celebrativi, L’Architettura dell’Ecclesia” (Slavljenički prostori, Arhitektura crkve) koju su napisali Maurizio Bergamo i Mattia Del Prete, Kikovi glavni arhitekti.  Knjiga je zlatni rudnik informacija o Kikovoj novoj estetici te će vam sigurno koristiti u što bržem preoblikovanju vaše župne crkve i liturgije. Knjiga je napisana na talijanskom, ali ne brinite se, u njoj ćete naći mnogo lijepih slika, a ja ću vam pomoći kratkim predstavljanjem najvažnijih stvari spomenutih autora.

Nakon što detaljno proučite slike u knjizi, učinite sve da što brže upostavite radni kontakt s Mattijom Del Prete ili s nekim članom iz njegove grupe arhitekata

Što prije to bolje, i naravno pomozite si kupnjom njegove knjige. Vidite, kako biste se upotpunosti uskladili s Kikovom novom estetikom, vaše crkva i župa trebaju biti potpuno renovirane, a samo arhitekte koje je Kiko odobrio možete unajmiti za taj posao. Katolici na Guamu dali su gosp. Del Preteu oko 80 000 dolara za nacrt kapele “Svetište Riječi” u Redemptoris Mater sjemeništu na Guamu. Na sreću, gosp. Del Prete nije trebao s tim novcem napraviti novi nacrt za novu kapelu jer je odlučeno da će on dati nacrte postojeće kapele koju je prethodno projektirao u Macerati, u Italiji. Kapela “Svetište Riječi” na Gaumu nikad nije sagrađena, no to sad nije važno, jer ćete mu i vi morati poslati novac – za idejne i izvedbene nacrte – tisuće dolara. Nakon što dobijete nacrte, morat ćete ih odnijeti nekom arhitektu koji ima licencu za rad u vašoj državi kako bi ih on preradio da odgovaraju lokalnim uvjetima koji uključuju dostupne materijale i načine izrade.

Pogledajno sada kratko navedenu knjigu zajedno sa slikama koje se nalaze u njoj. Izvadite svoje olovke i bilježite neke prijedloge koje ću vam sada dati o tome kako ćete provesti u praksu savjete gosp. Bergama i gosp. Del Pretea.

U poglavlju pod naslovom, “Kritički problemi i perspektive otvorene na Koncilu”, autori predstavljaju pet liturgijskih problema kojima se po njihovom mišljenju bavio II. vatikanski koncil. O tim problemima autori kažu,

“Mi želimo naglasiti one aspekte koji su često nazadnjački i čija prisutnost još uvijek spriječava ostvarenje istinske obnove liturgije te onda i oblikovanje učinkovite obnove crkvenog prostora.”

Budući da su autori jasno rekli da prisutnost tih stvari još uvijek spriječava liturgijsku obnovu, započnimo oslobađanje vaše župe od dvije takve stvari.

Autori navode prvi loši aspekt, “žrtveni mentalitet”. Autori kažu,

 

“To je tipično za prirodnu religioznost, iz koje su došle velike mase ljudi koji su uvećali Crkvu, uspostavljajući takav odnos s Bogom u kojem vi žrtvujete stvari kako biste udobrovoljili Boga i priskrbili si neka dobra: žrtve, janjci, novac, u nekim slučajevima sami ljudski životi. Izrael je također neko vrijeme imao tu vrstu žrtvenog bogoštovlja… To ostaje i danas… Arhitektonske posljedice su značajne: prvo u načinu na koji se naglašava svetost obreda, a onda okoliša, kroz veličanstvenu i bogatu arhitekturu, mozaike, svijeće i svijećnjake, tamjan, glazbu. To će također biti i značenje sumornih srednjovjekovnih dvorana, uspravnih gotičkih oblika, fantazmagorije prozora… Naglašen je otajstveni izgled, a mjesto liturgije je odijeljeno stvaranjem svetog prostora unutar iste crkve kojem samo jedna kategorija osoba može pristupiti, odvojena od ostatka ljudi, kao posrednici između svetoga i profanoga: kler, svećenici, kao u obredima prirodne religioznosti. Čak i oltar… sve više zadobiva oblik žrtvenog oltara: mali mramorni blok, jako ukrašen sa strane, postavljen na jako povišenom mjestu, nekoliko stepenica povišenom, koji često sadrži još jedan mali hram od tabernakula koji je nekada nadalje zatvoren zavjesama.”

Sada je jasno što morate učiniti! Uklonite žrtvu iz vaše mise!

Oh, ja znam da su vas učili da je Isus bio Jaganjac Božji, žrtva Nove Pashe, i da se u misi uprisutnjuje Isusova žrtva na Kalvariji.  Da, postoje mnogi biblijski retci koji to potkrjepljuju. Ali nastavite s programom! Što prije to zaboravite i složite se s Del Preteom i Bergamom da je Crkva otišla u krivo nakon cara Konstantina zbog svih tih neopranih pogana, tim bolje! Evo, dakle, mojih preporuka koje će vam pomoći da se oslobodite “žrtvenog mentaliteta” u vašoj župi:

• Zamijenite vaš “oltar” za običan stol
• Uvjerite vašeg župnika da minimalizira žrtveni liturgijski jezik tako da uvijek moli Drugu euharistijsku molitvu.
• Odbacite pojam “svetog” svetišta koji služi samo tome da bi isključio vjernike. Jedan od dobrih način za to je da župljane poučite živahnom plesu odmah nakon mise. Dovedite ih u svetište i plešite oko  oltaraeuharistijskog stola.
• Uvjerite svoga župnika da ukine prikazne procesije, sve, ako je moguće. One podjećaju na pojam “žrtvenog mentaliteta”!
• Što je više moguće oslovljavajte svoje svećenike samo imenom i učite svoju djecu da to isto čine.
• Smanjite korištenje tamjana i tih smiješnih svijeća. Umjesto toga stavite cvijeće na  oltar euharistijski stol.
• I na kraju, izbacite tabernakul ili ga barem maknite iz središta na stranu!  A ako to ne možete učiniti, razmislite o nabavci dvoetažnog tabernakula kojeg možete vidjeti dolje.

Drugi problem koji iznosi II. vatikanski sabor, kako kažu autori knjige, jesu “privatne pobožnosti”.  Autori kažu, 

“Devetnaesto stoljeće obilježava u povijesti zapadne liturgije jedan od vrhunaca osiromašenja: sudjelovanje naroda odavno je nestalo, a zamjenjeno je pasivnim “slušanjem mise”, ne samo s potpunom klerikalizacijom bogoštovlja, nego i s preoblikovanjem dinamike obreda u niz privatnih pobožnosti do najrazličitijih pojedinih objekata bogoštovlja… Klanjanje Kristu prisutnom u tabernakulu, pobožnost prema njegovom srcu i njegovoj patnji kao i kult Marije i svetaca u njegovim najrazličitijim oblicima malo je govorio vjernicima tako da gotovo ništa nisu razumijeli od liturgijskog izričaja;”

Evo mojih sugestija:

• Oslobodite se tih kipova, polako, ali sigurno! Jedan neokatekumenski pastor na Guamu imao je odličnu ideju te je jedne noći sve kipove iz župe poredao jedan iza drugoga na sredini crkve usmjerujući ih prema izlaznim vratima tako da se činilo da izlaze iz crkve. To se jako svidjelo vjernicima, tako da snažno preporučujem da i vi isto napravite u svojoj župi.
• Oslobodite se klecala. Nećete vidjeti nikakva klecala u Del Preteovoj knjizi, a niti u vašoj župnoj crkvi ne bi trebalo biti nijednog. Del Prete kaže da su to htjeli saborski oci na II. vatikanskom koncilu, pa se dakle uskladite s tim programom. To će doprinijeti uklanjanju bilo kakvoj smetnji za vašu molitvenu kontemplaciju koja bi se mogla pojaviti.
• Govoreći o kontemplaciji, nastojte ne ostaviti nikakvo vrijeme za šutnju prije, nakon ili za vrijeme mise. Privatne pobožnosti obično ispune te praznine, i kao što smo rekli, njih treba izbjegavati.

Nadam se da će vas ova knjiga i njezine preporuke dobro usmjeriti na vašem putu implementacije nove estetike proroka Kika u vašoj župnoj crkvi.

Kikificirajte vašu župu!

Primjeri “catecumeniums” iz knjige.  Jedna kapela sagrađena za svaku pojedinu zajednicu unutar župe kako bi one mogle odijeljeno, ali istovremeno slaviti svetu misu. Pobrinite se za povećanje jedinstva u župi!

Prozirne sjedalice, pa čak i  oltar euharistijski stol!  To sigurno nisu projektirali nečisti pogani.  Čisto nebeski!

Dvoetažni tabernakuli, za Presveti Sakrament i Evanđelistar. Siguran način kako potkopati euharistijsko klanjanje koje samo potkopava istinsku obnovu!

I na kraju, ali ne manje važno, svemirski brod/leteći tanjur crkva. Odvezite me na nebesa!

Poveznica