dr. Nediljko Ante Ančić o teologiji
Razvitak i teološko mjesto duhovnih pokreta u Crkvi
Među slabostima i dječjim bolestima crkvenih pokreta često se spominju sljedeće: duhovna jednostranost koja ih čini zatvorenima za druga iskustva, isključivost s obzirom na vlastitu karizmu koja može voditi netoleranciji i umišljenosti, bijeg u intimnost vlastite skupine da bi se izbjeglo suočavanje s pitanjima i izazovima modernoga svijeta, neobraćanje pozornosti na važnost razlikovanja duhova itd.63 Jedan od uzroka takvih devijantnih sklonosti zacijelo leži u nedostatku zdravog i argumentiranog teološkog promišljanja. Svaka je duhovnost naime bitno povezana s određenom teologijom koja iza nje stoji, štoviše, duhovnost je zapravo subjektivna strana dogmatike (von Balthasar). Kod duhovnih zajednica nerijetko nedostaje samokritička uloga teologije koja bi bistrila karizmu, davala potrebito usmjerenje i ukazivala na eventualne korekture u shvaćanjima i duhovnoj praksi vlastite zajednice. Ima slučajeva da pripadnici pokreta zaziru od takve teologije. Općenito je poznato da je, primjerice, teološka izobrazba svećenika u nekim od tih pokreta nedostatna i dijelom neprimjerena.64 Drugi uzrok jednostranosti kod eklezijalnih gibanja proizlazi iz prenaglašavanja vlastitoga duhovnoga poslanja i zadaće pokreta. Budući da kod njihovih utemeljitelja na početku stoji vrlo snažno osobno duhovno iskustvo pogođenosti Kristom i jednostavnošću poruke evanđelja kao cjeline, to može lako voditi apsolutizaciji zajednice koja svoj izraz svjedočenja vjere smatra jedinim putem za sve vjernike, a zaboravlja da postoje različiti putevi kako se ostvaruje jedan kršćanski poziv.65
Nadalje, valja primijetiti da pokreti nisu gotove veličine nego još uvijek prolaze faze rasta, promjena i sazrijevanja pa se na taj način i sami korigiraju. To je, u ostalom, vidljivo i tijekom posljednjih desetljeća iz njihova profiliranja, dijaloga i čvršće povezanosti s papom i biskupima te boljeg međusobnog poznavanja samih pokreta. Da bi se spomenute slabosti i ostale poteškoće mogle prevladati, a osobito one na razini župnih zajednica, duhovnim je pokretima potrebna klima dobrohotnosti, ohrabrenja i komunikacije unutar Crkve kao zajednice.66
___________
65 U svezi s tim dovoljno je pogledati studijski program i listu predavača Visoke teološke škole Neokatekumenskog puta u Puli
