Otac neokatekumenske vjere prema Gennariniju

 

 

 

 Koncert pomirenja

 

Giuseppe Gennarini, jedan od neokatekumenskih vođa u Sjedinjenim Američkim Državama,
rekao je za internetski portal The Jewish Week da njegov pokret smjera prema “ponovnom otkrivanju, i prva stvar koju otkrivamo u vjeri jesu njezini židovski korijeni, otkrivamo riječ Božju, otkrivamo Abrahama, otkrivamo Izlazak i Pashu. S otkrićem dolazi ljubav. Zahvalni smo Židovima za ono što su nam dali, što su nam pomogli da spoznamo Boga.

 

On radije gleda na Židove, ne kao na ‘starijeg brata’, kao što kažu neki kršćani, nego kao na ‘roditelje’, jer je u Bibliji “često bilo poteškoća između braće, kao na primjer s Ezavom i Jakovom, Josipom i njegovom braćom. Stoga mi kažemo, ne braća, nego vi ste naši roditelji, naš otac u vjeri.”

 

Gennarini: gli ebrei “padre” nella fede neocatecumenale

A Concert Of Reconciliation

 

 

 

admin

Svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje usmjereno prema istini, a kad spozna Istinu dužan je promijeniti svoje mišljenje ukoliko nije u skladu s Istinom. To je prava demokracija.

7 thoughts on “Otac neokatekumenske vjere prema Gennariniju

  • October 4, 2012 at 10:25 pm
    Permalink

    Nevjerojatno!

  • October 6, 2012 at 3:21 pm
    Permalink

    Nevjerovatno da oni govore isto što i papa Benedikt. Pročitati Svjetlo Svijeta (Verbum) strana 152.

  • October 7, 2012 at 5:22 pm
    Permalink

    Ne kaze to Gennaini nego i dokumenti 2.Vatikanskog sabora. Nije nevjerojatno nego treba ciati kao i uvijek dokumente Crkve.
    Osim toga i nas Gospodin Isus Krist je bio zidov i njegova Majka i svi apostoli.

  • October 9, 2012 at 7:04 pm
    Permalink

    KKC 594 Isus je vršio djela, kao što je oproštenje grijehâ, koja su očitovala da je on sâm Bog Spasitelj. Neki Židovi, koji nisu priznavali Boga koji je postao čovjek, u njemu su vidjeli čovjeka koji se pravi Bogom (Iv 10,33), te su mu sudili kao bogohulniku.

    KKC 597 … Stoga je Crkva na II. Vatikanskom saboru izjavila: “Za ono što je počinjeno za vrijeme Muke ne mogu biti okrivljeni ni svi onda živući Židovi bez razlike, ni Židovi našega vremena. (…) Židove se ne smije prikazivati kao od Boga odbačene ni proklete, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga Pisma”.

    KKC 598 …Uzimljući u obzir to da naši grijesi vrijeđaju samoga Krista, Crkva ne oklijeva pripisivati kršćanima najtežu odgovornost u muci Isusovoj, odgovornost kojom su oni prečesto opterećivali jedino Židove: Krivce te užasne krivnje moramo vidjeti u onima koji nastavljaju opet padati u svoje grijehe. … I treba priznati da je u tom slučaju naš vlastiti grijeh veći nego grijeh Židovâ. Jer oni, po svjedočanstvu apostolovu, “da su upoznali Kralja slave, nikad ga ne bi bili razapeli”.

    KKC 781 “…. Ipak je Bog htio posvetiti i spasiti ljude ne pojedinačno, bez ikakve veze između njih, nego je htio od njih učiniti narod koji bi Ga priznavao u istini i vjerno mu služio. Zato je izabrao izraelski narod za svoj narod, s njim sklopio savez i postupno ga učio (…). Sve se to dogodilo kao priprava i slika onoga novog i savršenog saveza koji se imao sklopiti u Kristu (…). To je novi savez u njegovoj krvi, kojim se iz Židova i pogana saziva narod da bude jedan ne po tijelu, nego po Duhu”.

    KKC 791 …”Koji ste god u Krista kršteni, Kristom ste se zaodjenuli. Nema više: Židov – Grk!…

    KKC 839 Odnos Crkve sa židovskim narodom. Crkva, Božji narod u Novom savezu, razmišljajući o svom vlastitom otajstvu, otkriva svoju vezu sa židovskim narodom, “kojemu je Bog prvom govorio”. Za razliku od drugih nekršćanskih religija, židovska je vjera već odgovor na Božju objavu u Starom zavjetu. Židovskom narodu “pripada posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njegovi su i oci, i od njih je, po tijelu, Krist” (Rim 9,4-5), jer “neopozivi su Božji dari i poziv” (Rim 11,29).

    KKC 1096… Suodnos židovske i kršćanske liturgije, ali i različitost njihova sadržaja, osobito su vidljivi na velike blagdane liturgijske godine, kao Vazam (Pasha). I kršćani i Židovi slave Pashu: Pashu povijesnu, upravljenu budućnosti Židovi, a kršćani Pashu ispunjenu smrću i uskrsnućem Kristovim, premda i dalje u iščekivanju konačnog dovršenja.

    U NP-u čas govore kako žele biti nalik prvim kršćanima, čas navode za primjer Židove, tako da prosječni NP-ovac nezna bili trebao biti sličan prvim kršćanima, Židovima ili nekom trećem. NP je mješavina sadašnjeg židovstva, kršćanstva i tko zna još čega, protekla iz glave Kika. NP-ovci vjeruju da je sve to djelo Boga, odnosno da je to došlo od Boga “preko Kika” i nastoje u to uvjeriti sve ostale. Krivo je mišljenje da NP-ovci misle preobratiti Židove na kršćanstvo ili preobratiti kršćane na židovsku vjeru. Istina je da NP-ovci žele i sve Židove i sve kršćane preobratiti na neokatekumenizam. NP je sam sebi počelo i kraj, cilj i svrha.

    Za kraj, osobno zapažanje: Moji zemaljski roditelji su moja majka i moj otac. Moj nebeski roditelj je Bog. Ne želim više nikog proglašavati svojim roditeljima.

  • October 10, 2012 at 7:00 am
    Permalink

    DRUGI VATIKANSKI SABOR, DEKLARACIJA O ODNOSU CRKVE PREMA NEKRŠĆANSKIM RELIGIJAMA “NOSTRA AETATE” (28. 10. 1965.)

    Istražujući misterij Crkve, ovaj se Sveti Sabor sjeća veze kojom je narod Novoga saveza duhovno povezan s rodom Abrahamovim.

    Kristova Crkva priznaje da se počeci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Božjem otajstvu, nalaze već kod patrijarha, Mojsija i proroka. Ona ispovijeda da su svi Kristovi vjernici, Abrahamovi sinovi po vjeri, uključeni u pozivu istog patrijarha i da se spas Crkve otajstveno predoznačuje u izlasku izabranog naroda iz zemlje ropstva. Stoga Crkva ne može zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojio iz svog neizrecivog milosrđa sklopiti Stari savez, primila objavu Staroga zavjeta i da je hrani korijen dobre masline u koju su ucijepljene divlje maslinske mladice pogana. Jer Crkva vjeruje da je Krist, naš mir, križem pomirio Židove i pogane i oboje u sebi učinio jednim. Crkva ima također neprestano pred očima riječi apostola Pavla u svojim sunarodnjacima, kojima »pripada: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja; njihovi su patrijarsi, od kojih potječe Krist po tijelu« (Rim 9, 4-5), sin Djevice Marije. Sjeća se također da apostoli, temelji i stupovi Crkve, a i mnogi od onih prvih učenika koji su navijestili Kristovo evanđelje svijetu potječu od židovskog naroda.

    Kako svjedoči Sveto pismo, Jeruzalem nije spoznao vrijeme svog pohoda, i Židovi velikim dijelom nisu primili evanđelja, dapače mnogi su se suprotstavili njegovu širenju. Usprkos tomu, prema Apostolu, Židovi ostaju sveudilj vrlo dragi Bogu, čiji su darovi i poziv neopozivi, zbog otaca. Zajedno s prorocima i s istim apostolima očekuju dan, koji je znan samo Bogu, u koji će svi narodi jednim glasom zazivati Gospodina i »služiti mu jednodušno« (Sef 3, 9).

    Kad je dakle kršćanima i Židovima zajednička tako velika duhovna baština, ovaj Sveti sabor želi gajiti i preporučiti međusobno poznavanje i poštivanje jednih i drugih, koje se zadobiva osobito biblijskim i teološkim studijem i bratskim razgovorima.

    Premda su židovske vlasti sa svojim sljedbenicima insistirale na Kristovoj smrti, ipak se ono što je u njegovoj muci počinjeno ne može uračunavati niti svim Židovima bez razlike koji su tada živjeli, niti današnjim Židovima. Iako je Crkva novi Božji narod, neka se ipak Židovi ne prikazuju kao da su od Boga odbačeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga pisma. Stoga neka svi paze da u katehezi i u propovijedanju Božje riječi ne naučavaju nešto što se ne bi slagalo s evanđeoskom istinom i Kristovim duhom.

    Stoga Crkva, koja osuđuje sve progone protiv bilo kojih ljudi, sjećajući se zajedničke baštine sa Židovima, potaknuta religioznom evanđeoskom ljubavlju a ne političkim motivima, žali mržnju, progone, očitovanja antisemitizma kojima su u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane Židovi bili pogođeni.

    Uostalom Krist je, kako je Crkva uvijek držala i drži, pretrpio svoju muku i smrt dobrovoljno, neizmjernom ljubavlju, zbog grijeha sviju ljudi, da bi svi postigli spasenje. Kad dakle Crkva propovijeda, dužnost joj je da naviješta Kristov križ kao znak sveopće Božje ljubavi i izvor sve milosti.

  • October 16, 2012 at 9:19 pm
    Permalink

    “sve kršćane preobratiti na neokatekumenizam”
    Bože moj pa gdje ti živiš Pehar?
    Zanimljivo da tebe i onih koji misle kao ti nisu zvali u neku kongregaciju da dokažete Papi da su neosi zapravo sinovi đavla koji žele sve ubaciti u svoju sektu onda ih dobro nasamariti tako da dođu do svog univerzalnog cilja da svi budu neosi jer svaki otpor je uzaludan. Znimljivo, da jedna stvarnost unutar Crkve koja daje plodove na korist Crkve (kršćanski brakovi, dijeca, sjemeništa, missio ad gentes, obitelji u misijama, madići u sjemeništima, djevojke u samostanima itd.), želi tu istu Crkvu izjesti iznutra kao rak.
    Bogu hvala da Svi dosadašnji Pape (njih 4!!!!) i cijela vojska biskupa, svećenika, redovnika i laika su imali mudrost u vođenju Crkve i sigurno če tako i nastaviti. Ili su možda i oni pali pod vlast Kika i Carmen?
    Ova stranica govori protiv Pape i njegova nauka i ide protiv njegovih odobrenja, oni koji održavaju ovu stranicu moraju se zapitati za kime oni idu? Pogledajte dobro što se dešava oko vas.

  • November 26, 2012 at 11:26 am
    Permalink

    Potpisujem Pehar sve što ste rekli,bio sam sljedbenik te organizacije i sve apsolutne sve je istina što ste napisali,nemam ništa protiv drugih sekti,oni su se odvojili od KC,ali ovi na vrlo perfidan način u sjeni zvonjka,inače citat jednog katoličkog svećenika iz Italije,katehiziraju i ruše nauk KC,promovirajući učenje njihovog vođe koji je sav negativizam i besmisao bivšeg mu idola Jean-Paul Sartrea utkao u svoje pesimistične kateheze,bez nade u otkupljenje!

Comments are closed.