Papa imenovao novog nadbiskupa koadjutora za Guam
Papa Franjo imenovao je novog nadbiskupa koadjutora za Nadbiskupiju Agana u ponedjeljak. Novi koadjutor ima pravo nasljediti nadbiskupa Anthonyja S. Apurona, koji je suočen s kanonskim postupkom u Vatikanu zbog navodnih seksualnih zlostavljanja ministranata. CONTINUED
Nota: Baš je prikladno da smo se probudili s tom viješću na Apuronov rođendan!
KUAM: Rome makes major announcement regarding leadership of local catholic church
My thoughts after the video
The Michigan Catholic editorial board meeting with Bishop Michael Byrnes, March 26, 2012
I like what he has to say here. And so far he sees the right man for the job. Yes, he has a background in the Charismatic movement and is currently supportive of an “evangelization” program called Alpha, both of which veer towards the same attitudes which permitted the cancerous growth of the NCW, but subscribing to some sort of a “program” appears to be standard stuff for bishops today. More on that later.
Meanwhile, here’s the message. NOTHING CHANGES. And here’s what I mean. We got ourselves into this horrible mess by looking the other way for decades. One thing must remain certain. WE WILL NEVER DO THAT AGAIN. It doesn’t matter who is the bishop. THAT’S THE MESSAGE. The laity of Guam have been empowered. And here’s the larger message. The laity have been empowered, NOT by any program, NOT by any priest or bishop, but by OURSELVES.
We said HELL NO, WE’RE NOT GONNA TAKE IT ANYMORE. We STOOD UP when no one else would. WE went out into the streets and embraced Apuron’s mutilated victims. WE pushed that law through which put up a NO RETURN sign to the abuse of the past. WE got rid of Apuron (and we will do so permanently soon). WE have forced the return of the Yona property (which will happen soon if we do not give up). WE forced Apuron’s rats (Adrian and David the Villain) from their rat holes in the chancery. WE forced Hon to get rid of Pius. And WE have caused the pope to act in this new appointment.
Make no mistake. It is the people on the street Sunday after Sunday which has caused all this. This blog has provided the motivation and information, but it would have remained just a blog without results if not for the action of the laity. And we can be damn sure that this new bishop knows this.
Many of us, including myself (for about 2 days) were fooled into thinking that Rome had responded to our prayers when Apuron was removed and Hon was appointed. We almost stopped. Within days we learned the horrible truth: that Hon was not here to fix anything but to maintain the status quo until Apuron could be restored. Remember Hon’s famous pronouncement back in June: “over in two weeks” he said about the protest in front of the Cathedral.
I believe Hon is having a gradual epiphany and finally coming around. He has seen now for himself the sheer evil Pius and Apuron planted here. He has seen for himself that the neocats, especially their presbyters, do NOT respect the authority given him by the pope. He has seen for himself the complete disregard for this Church by the arch-neocats like Tricky Dick Eusebio and Jackie “the trained lawyer” Terlaje. He has seen for himself the filthy selfishness that is Cristobal.
But he would have seen NONE of this if he was not haunted week after week by that marching line of HEL NO WE AREN’T GONNA TAKE IT ANYMORE Catholics in front of the Cathedral Sunday after Sunday. And the new guy must see it too.
This revolution has never been about the original mantra of Restore, Return, and Resign. It has been about the building up and empowerment of the real Church, the people, the baptized faithful, the people in the streets who Jesus spent almost all his time on earth with.
And now to business. Once the new bishop takes over, his first test will NOT be restoring unity, but restoring the liturgy, without which there is NEVER unity. His first test is whether he will require the neocats to conform to what is permitted in their statute, or then if not, to produce what Apuron said he would find “somewhere.” The supposed permission to depart, in their liturgies, from what is permitted in the statute.
THIS has always been at the root of the division. It was Apuron’s public rejection in 2006 of the pope’s demand that the neocats conform their liturgy to the liturgical books which set off this volcano that has erupted and torn this diocese apart. That REJECTION remains at the root of our division because the very Sacrament of Unity has been destroyed by the man ordained and consecrated to protect it.
It remains to be seen what sort of man this new bishop is. Like others, I am hoping for the best. But our Church is not about this or that bishop. It is about Jesus Christ. True God and True Man.
Hvaljen Isus i Marija
“Vatikan osudio Radio Mariju: To je uvredljivo za vjernike”. O tome na linku http://www.vecernji.hr/svijet/vatikan-osudio-radio-mariju-to-je-uvredljivo-za-vjernike-1126248
Prenosim nekoliko rečenica iz tog članka. “Spiker na radiju je rekao da su potresi, među kojima i onaj iz kolovoza u kojem je poginulo blizu 300 ljudi a srušeni gradovi i crkve u središnjoj Italiji, bili “Božja kazna” za grijehe ljudi.” “Vatikan je jučer osudio desničarski katolički radio koji je objavio da je niz potresa koji je u posljednja tri mjeseca pogodio Italiju “Božja kazna” za zemlju koja odobrava istospolno građansko partnerstvo.” “Te su opaske uvredljive za vjernike i skandalozne za nevjernike”, kazao je zamjenik državnog tajnika, nadbiskup Angelo Becciu. Od žrtava potresa je zatražio oprost zbog komentara izrečenih ovaj tjedan na Radiju Marija.
No, za razliku od toga, nitko iz Vatikana nije reagirao kada su neosi na svojim godišnjim konvivencijama prije desetak godina govorili u vezi tsuamija koji je odnio 50.000 života slijedeće: “To im je bog poslao taj tsunami da bi se oni obratili”.
Ima još jedan primjer. Jednom prilikom je jedan Biskup napravio susret za sve “crkvene pokrete” u svojoj biskupiji. I tada je jedno desetak minuta “ribao” jedan od tih pokreta jer su krivo preveli jednu riječ u nekoj molitvi kad su je prevodili s talijanskog na hrvatski. Dakako, i neosi su bili na tom susretu, ali o njima nije imao primjedbi.
Da skratim, na djelu je podmuklo rušenje RKC od strane “neokatekumenskog puta”. U ovim slučajevima je izvršen uspješan napad na vjerodostojnost vrha RKC. Ne samo u tim slučajevima, nego u tisućama slučajeva. Za mnoge bivše neose, pa i za one koji su na bilo koji način došli u doticaj s njima, mnogi iz vrha RKC više nisu pastiri nego vukovi. Ili, ako im doslovno nisu pastiri nego vukovi, onda su zasigurno izgubili povjerenje u njih. A na riječ o “nezabludivosti” tih pastira, i bivši neosi, kao i mnogi koji su došli u kontakt s neosima, ne znaju bili se na tu riječ “nezabludivost” smijali ili plakali. No, da još jednom napomenem, to sve je došlo zbog neosa.
Koliko je bivših neosa kad su izašli od tamo reklo: “Nakon svega što sam tamo doživio/doživjela, čuo/čula, vidio/vidjela više neću u neose ali neću ni u RKC jer je to isto. Ili, neću u RKC zato jer neosima dopuštaju da to rade.”
Koliko je bivših neosa kad su izašli od tamo reklo: “Nakon svega što sam tamo doživio/doživjela, čuo/čula, vidio/vidjela više neću u neose. Ali, razmišljam da umjesto u RKC odem u pravoslavce. Ili, razmišljam da se prebacim u pravoslavnu Crkvu jer RKC neosima dopušta da rade to što rade.”
Koliko je bivših neosa kad su izašli od tamo reklo: “Nakon svega što sam tamo doživio/doživjela, čuo/čula, vidio/vidjela više neću ići u one župe u kojima postoje neosi, te više neću imati nikakav kontakt s neokatekumenskim prezbiterima kao i s onim svećenicima RKC koji dopuštaju neose.”
Koliko je župljana koji nisu bili u neosima, ali u njihovim župama postoje “neo zajednice”, odlučilo otići iz svojih župa i ići u druge župe u kojima ne postoje neosi.
Kako je krenulo, tko zna kako će se završiti. Može se govoriti kako su “neosi prevarili (kako lažu) mnoge u RKC, pa i Papu.” Može se govoriti “čekajmo da onaj guru i meštar umre”. Samo, kada će netko reći da je sotonin dim i lažni proroci “neokatekumenski put” bio uvredljiv za vjernike i skandalozan za nevjernike. Te zatražiti od žrtava neo puta oprost zbog svega što su tamo doživjeli. Kao i oprost od onih koji nisu bili u neosima ali su od njih doživjeli “sve i svašta”.
Da, da, skandalozan i za nevjernike. Ima dosta nevjernika koji su čuli “horor” priče o neo putu. A nisu čitali paxtibi, niti knjige “protiv” neosa, niti neke druge strane portale o neosima.
“Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.” Mt 18,7
Hvaljen Kiko i Carmen!
Oh, oprostite, hvaljen Isus i Marija! Neosi su u više navrata rekli kako se mole za mene. Njihove uobičajene molitve glase: “Molim te da se taj i taj obrati tako što će ući u neo zajednicu”. Vjerojatno su se neo molitve počele ostvarivati pa sam se ja i bez da uđem u neo zajednicu počeo “obraćati” te sam umjesto Isusa i Marije počeo hvaliti i veličati Kika i Carmen.
No, šalu na stranu. Zaboravio sam prenijeti jedno svjedočanstvo iz knjige “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” koja se može pronaći na linku http://www.paxtibi.net/?page_id=665. Nažalost, teško da se može pronaći u knjižarama jer su neosi zabranili prodaju te knjige. To je svjedočanstvo broj 14 iz te knjige:
” Monsinjor (…) je prepričavao pred 5 svećenika što se dogodilo monsinjoru (…), nadbiskupu iz (…), kojemu su Kiko i Carmen na jednoj audijenciji prijetećim tonom rekli da nikad ne bi postao dobrim nadbiskupom da nije bilo Neokatekumenskog pokreta, tj. da godinama nije bio pristaša Pokreta. Na to im je biskup pokazao vrata. Isti taj biskup umro je od infarkta u veljači ili ožujku. Saznalo se da je te večeri kad je umro imao sastanak i okršaj s neokatekumenima. Oni su, kao što vrlo često rade, za tu smrt rekli da je kazna Božja jer se protivio Neokatekumenskom pokretu. ”
A, evo i još jednog dijela iz tog svjedočanstva broj 14:
” Biskupa koji je želio intervenirati Carmen je drsko i na neprimjeran način spriječila da govori rekavši mu: Vi niste dopustili da Pokret uđe u vašu biskupiju (i da se ondje razvije). A biskupu koji je tvrdio da zna sve o Pokretu, Carmen je odgovorila da se Pokret može upoznati samo tako da se živi i da se prihvati. Tko je izvan njega ne razumije ga i ne može ga razumjeti. Prema tim riječima biskupove prosudbe – koji nije bio član Pokreta – nemaju neku vrijednost. Na tom Kongresu htjeli su govoriti i drugi biskupi, ali im nisu dali riječ, nego je riječ dana samo onima koji su zagovarali Pokret. ”
Ja, Pehar, samo bih pitao tu staru bogatu babu koja ne želi rađati zvanu Carmen, kako to da oni biskupi koji su zagovarali “Pokret”, kako oni to mogu razumjeti? Zašto zagovaraju nešto što ne razumiju? Naime, po Carmeninim tvrdnjama, ni oni to ne mogu razumjeti jer niti oni nisu u “Pokretu” te ga tako niti oni nisu upoznali. A hvale ga. Odnosno, citiram Carmen “Pokret može upoznati samo tako da se živi i da se prihvati. Tko je izvan njega ne razumije ga i ne može ga razumjeti.” No, to je samo jedna od stotina situacija u kojoj se neosi nedosljedno ponašaju, odnosno ponašaju se kako im paše. Uzimaju što im odgovara, odbacuju i demoniziraju ono što im ne odgovara.
Za Carmen sam napisao da je bogata zato jer i jest. O tome na linku http://www.paxtibi.net/?p=2558 “Bogatstvo obitelji HERNÁNDEZ BARRERA”. A naziv stara baba koja ne želi rađati je zbog slijedećeg. U neosima žene dok rađaju zovu “kraljice”. Kad dođu u godine da ne mogu više imati djecu, zovu ih “stare babe koje ne mogu više rađati”. A Carmen nije nikada niti pokušala imati djecu, a već je u godinama. No, to je ne sprečava da nagovara svoje sljedbenike da što više djece rađaju jer zna da će tim putem svome “Pokretu” osigurati buduće članove. Naime, svi neosi moraju učlaniti svoju djecu u “Pokret” kad za to dođe vrijeme, to jest, kad ta djeca budu imala između 12-14 godina.
Poštovani gospodine Pehar,
u pravu ste u vezi svega što navodite, ali sam primjetila da ste propustili jedan važan događaj: smrt Carmen Hernandez (https://www.bitno.net/vijesti/svijet/umrla-carmen-hernandez/). Dakle, suosnivačica Neokatekumenskog puta umrla je u srpnju 2016. godine., iako je za Neokatekumene njezina smrt “samo simbolična”, jer su među svojim sljedbenicima i Carmen i Kiko već za života smatrani svecima i prorocima koji će živjeti vječno… slično kao Marko “Milosrdni” Glogović.
Realnost je, naravno, sasvim drugačija: svojim “simboličnim činom” Carmen ne da je ostavila Kika samoga na cjedilu, nego je ujedno najavila konačni odlazak Neokatekumenskog puta u ropotarnicu (neslavne) katoličke prošlosti. Naime, svjedoci smo da se Trojedini Bog upravo proslavio okrenuvši Ameriku naglavačke i neovisno o tome što Vatikan brani ovakva shvaćanja, a mnogi još ne vide Istinu, Trumpova pobjeda ima višestruki značaj:
1) Osujetila je korumpiranoj svjetskoj eliti diabolične globalističke planove vezane uz Euroarapsko carstvo;
2) Probudila je vjerske osjećaje koji će potaknuti duhovnu obnovu američkog društva;
3) Oslabila je progresiviste u korist skorašnjeg povratka autentičnih katoličkih biskupa i kardinala na značajnije funkcije unutar Katoličke Crkve. Ovdje treba reći da će se već sljedeći tjedan u Baltimoreu održati konferencija američkih katoličkih biskupa( https://cruxnow.com/analysis/2016/11/10/trump-change-priorities-us-bishops-election/). Svjestan promjene koja će uslijediti, čak je licemjerni John L. Allen Jr. već počeo prilagođavati retoriku u svojim člancima;
4) Zahvaljujući najavljenim istragama fondacija Hillary Clinton i Georgea Sorosa, omogućit će se uvid u tzv. “proljećarske pokrete” unutar Katoličke Crkve koje su isti financirali kako bi mijenjali tradiciju i doktrinu Katolika, odnosno potčinili Katoličke vjernike vladavini globalne elite.
I eto nas natrag kod Neokatekumenskog puta, koji je neporedno prije Trumpove revolucije u Americi već temeljito načet:
1) Imenovanjem Michaela Byrnesa za novog nadbiskupa koadjutora na Guamu.
2) Pokretanjem sudskog postupka na civilnom sudu koji će prokazati organiziranu pedofilsku i kriminalnu mrežu Neokatekumena, počevši s nadbiskupom Anthonyjem Sablanom Apuronom na Guamu.
3) Imenovanjem Josepha Tobina za novog nadbiskupa u Newarku – New Jerseyu (https://cruxnow.com/church-in-the-usa/2016/11/07/pope-francis-names-new-cardinal-joseph-tobin-newark/).
Za one koji ne shvaćaju odnose, pojasnit ću da su Guam i New Jersey Kikove i Gennarinijeve “neokatekumenske tvrđave” u Americi, a razlozi zbog kojeg su neokatekumenski sljedbenici uklonjeni sa svojih pozicija podudaraju se u puno detalja.
Što se tiče Hrvatske, kako je rekao gospodin Pehar, Neokatekumeni rodilje nazivaju “kraljicama”, a Glogovićevo učestalo ponavljanje kako su žene u Betlehemskoj kući tretirane kao “kraljice”, baš kao i inicijativa “40 dana za život” koja je trebala dočekati “kraljicu” ispred Vukovarske bolnice, samo su još jedan od p(r)okazatelja neokatekumenskih riječi i djela. Kako Istina i Pravda zahtijevaju da izađu na vidjelo širom Katoličkog svijeta, tako će se vrlo brzo dogoditi i kod nas… na sramotu i zaprepaštenje mnogih.
EGO
Ego je čovjekova slika sebe, slika svijeta, slika drugih. Ako nešto narušava našu prijašnju sliku svijeta mi osjećamo frustraciju. Naprimjer ako misliš da dobro radiš čučnjeve i onda ti netko kaže da nemaš pojima.
Tada se događaju dvije stvari.
Ili kažeš drugom da je budala i da on nema pojima.
Ili pogledaš u ogledalo i uvjeriš se sam i korigiraš svoju sliku o sebi. Ovo drugo je nelagodno jer ego ne voli promjenu i zato nevoli da je u krivu. Promjena je nelagodna pa ljudi u praksi to rijetko rade.
Problem koji ljudi imaju s egom nije da ga imaju. Nije da je ego nešto loše. Nego je problem kada ideje koje ego drži više ne odgovaraju stvarnosti a mi ih se ne želimo odreći. Ovo osim što sprečava napredak također stvara jednu raspuklinu između stvarnosti koju nosimo u svojoj glavi to jest našeg ega i stvarnosti koja se događa oko nas. Ukoliko ne želimo prihvatiti stvarnost koja je oko nas moramo smisliti nekakav način da je negiramo, da kažemo “ma znam ja radit čučnjeve, on nema pojima”.
Ovdje je ideja đavla jako korisna, jer đavao služi kao mehanizam koji objašnjava zašto bi netko bio protiv zajednice ili zašto netko nebi uspio u zajednici. Sva opažanja koja su u suprotnosti sa idejom neokatekumenskog ega da je zajednica super super super su odmah obrisana kao nevaljana, neistinita, pogrešna jer ih je đavao proizveo.
Ovo je super korisno jer je đavao nevidljivi agent pa nitko nemože reći da zaista nije bilo tako.
Iako je to zapravo kontradiktorno s idejom da nas Bog štiti i da za nas ima neki plan i da nebi pustio da đavao pokvari njegov plan… ali pustimo sad to, točnije obrežimo svoj mozak.
IRONIJA JEST…
Što drugima propovjedaju da je put prema sreći umiranje sebi i to bi upravo trebalo biti umiranje ega ali kad njih , njihov ego to jest njihova uvjerenja netko dotakne odmah izvuku kandže i opale tamo gdje te boli. Ovi forumi su dokazali da je napad na tebe prva i jedina reakcija.
Istina je ta da u zajednici ti i tvoj ego morate umrijeti da biste nahranili ego koji je tamo već prisutan koji su stvorili katehisti i posvojili mnogi neokatekumeni. 6 godina sam umirao sebi da bi hranio neko čudno biće….
Jedan dio mene tamo zaista i jest umro….
I rodio se neki stari/novi čovjek…
Za one koji ne shvaćaju odnose, pojasnit ću da su Guam i New Jersey Kikove i Gennarinijeve “neokatekumenske tvrđave” u Americi, a razlozi zbog kojeg su neokatekumenski sljedbenici uklonjeni sa svojih pozicija podudaraju se u puno detalja.
hvala na ovim sjajnim vijestima!
Nema na cemu, Ivane 🙂
Jos jedna lijepa vijest stize iz Amerike vezano uz ishod Americke biskupske konferencije: vecinom glasova americki su biskupi ovaj tjedan izabrali Kardinala Daniela DiNardo za novoga predsjednika. Kardinal DiNardo se smatra “tradicionalnim svecenikom” koji je posebno upucen u imigrantske probleme jer vodi zahtjevnu biskupiju Galveston-Houston. Drugim rijecima, rijec je o covjeku koji ce se svojom duhovnom snagom, pastoralnim iskustvom i teoloskim obrazovanje sasvim sigurno moci nositi s ocekivanim “udarcima”, kako pristasa Trumpove imigracijske politike tako i Vatikanskih progresivista. Stoga su Katolici vise nego zahvalni na ovom prijelaznom periodu prije Trumpovog aktivnog preuzimanja vlasti, jer im je omoguceno da se osnaze, pregrupiraju i naprave strategiju djelovanja koja ce ih vratiti na politicku scenu kao vidljivog i utjecajanog faktora na razvoj buduce americke politike… sasvim neovisnog od medijskog utjecaja i spletki samozvanih demokrata.