Potresno svjedočanstvo bivšeg neokatekumena iz Zadra

 

UVOD

 

Pisati ću ovaj tekst u muškom rodu, kao da sam muško, jer je moj spol nebitan.

Nije važno koliko sam “bio na putu” jer kad bi nekom neokatekumenu dali da ovo pročita, on bi prvo pitao koliko je ta osoba bila na putu, pa bi počeli sipati teorije da je to zato jer …, ne bi im bilo važno što ovdje piše. U upoznavanju s njima prvo te pitaju koliko si na putu, pa onda počnu s tobom razgovor, najmanje ih zanima što im imaš za reći.

Isto tako, kad bi jedan neokatekumen čitao ovo rekao bi “ja ovo ne bih nikad napravio, ja se ne slažem s ovim”. Da, ti ne bi napravio ovo, ali si napravio ono.

Mnogi neokatekumeni bi se sablaznili kad bi ovo pročitali, rekli bi da ne mogu vjerovati. Razlog tome je sljepoća, neka vrsta opsjednutosti. Autor ovog pisma je i sam radio (sudjelovao, propagirao) mnogo od ovog što ću opisati, a da ni sam nisam bio toga svjestan. Jednostavno, tamo ti operu mozak, usade ti strah, daju ti obećanja “u ime Boga”, stave te u ropski odnos, uvjere te da je “bijelo   crno” a “crno bijelo”, uvjere te da ništa ne vrijediš i da ništa ne znaš. U tom slučaju ne vladaš sobom i mogu ti svašta servirati, postaneš lutka na koncu, slušaš a ne čuješ, gledaš a ne vidiš. Moj izlazak iz tog paka je trajao malo po malo.

Isto tako, mnogi neokatekumeni bi rekli da se ove stvari na primjer događaju samo u toj i toj zajednici, ili da se to događa samo zato jer je takav odgovorni te i te zajednice. Ne, ovdje sam nastojao prenijeti ono što se događa U SVIM ZAJEDNICAMA, KOD SVIH KATEHISTA, KOD SVIH NEOKATEKUMENA, U SVIM GRADOVIMA… Zapravo nisu niti toliko bitne konkretne svari, nastojati ću prenijeti duh koji tamo vlada.

Još jedna napomena, bilo je i dobrih stvari. O njima ne želim govoriti jer je sve od Boga, osim grijeha, grijeh je od nas.

Kad budem govorio zajednica, put, mislim na neokatekumensku zajednicu, neokatekumenski put.

 

Kad smo već kod razlika, nekih razlika ima od grada do grada. Evo jedan primjer. Priča se da su splićani još gori fanatici nego ovi u Zadru. Kad im je splitski Biskup zabranio da u crkvi imaju uskrsno bdijenje jer nisu htjeli pristati da ono bude otvoreno za sve vjernike, napravili su šator ispred crkve i u njemu održali bdijenje na kojem su govorili da je Biskup faraon. (Tu priču sam čuo, nisam bio prisutan). Ovi u Zadru su “blaži”. Kad je jednom Biskup došao u posjet rekao je neke stvari koje im se nisu svidjele. Svećenik koji podržava put, a koji je stajao ispred Biskupa, dok je to Biskup govorio davao nam je geste “tko šljivi Biskupa”. To sam osobno vidio. Inače, Biskup je dolazio nekoliko puta u posjet neokatekumenima. Među ostalim bi uvijek rekao: ima dosta povika na vas, ali vi i dalje radite po svom. Da ponovim: vi i dalje radite po svom. Nakon svega što sam tamo prije i poslije doživio, te biskupove riječi izazvale su u meni želju da izađem iz Katoličke crkve. Bio sam u velikoj napasti, ali kad sam pogledao u činjenicu da 90 posto svećenika i vjernika zadarske županije ne podržava neokatekumenski put, ta napast je prošla, iako su te riječi izazvale i ostavile ranu u meni. Kad već spominjem Biskupa, da se dotaknem i zagrebačkog Biskupa, odnosno Kardinala Bozanića. Na jednom hodočašću mladih u Njemačkoj bio je zakazan zajednički susret svih hodočasnika iz Hrvatske. Odmah pri dolasku bio je susret dobrodošlice. Nakon toga je uslijedila stanka. Tad su neki pitali katehiste: što ćemo sad, što ima dalje. Oni su rekli, (uz ciničan smiješak na licu), što se  nas tiče vi ste do daljnjeg slobodni, možete ići na kavu, jer slijedi susret s Bozanićem, a to nije ništa bitno, ha, ha, ha (doslovno prenosim). Inače, na tom susretu su se pjevale pjesme kao što je Krist na žalu, svi slavimo i slično. 90 posto neokatekumena nije htjelo pjevati te pjesme, nego su  još i komentirali da to nisu prave pjesme, da su to neke tra-la-la pjesmice, kako su “naše (kikove)” 100 put bolje. Za vrijeme Mise koju je predvodio Kardinal Bozanić, prije molitve Oče naš, Kardinal je rekao: a sad se svi uhvatite za ruke (uhvatite jedni druge za ruke). 90 posto neokatekumena to nije htjelo uraditi, nego su kao što je to običaj u neokatekumenskoj zajednici digli ruke u zrak.

Napomena: da je meni netko tek kad sam ušao u zajednicu rekao: idi Biskupu (ili svom župniku, bilo kome) i reci mu: Obratite se i vjerujte Evanđelju, ja bih to bez pardona i učinio. Gledajući danas na to, iz ove pozicije, mogu reći da me sram što bih to tad učinio, ali tad sam bio zahvaćen tim duhom.

 

ZAZIVANJE ZLA I PROKLETSTAVA         

 

Svjedočenje bih počeo s prijetnjama koje su upućivane onima koji žele izaći iz zajednice, onima koji ne žele slušati katehiste, onima koji nisu redoviti u zajednici, onima koji jesu u zajednici ali kako oni to kažu “ne čine put”. Na početku mala napomena: često se služe frazom “U slobodi si da odeš iz zajednice, ali se nećeš obratiti”. Ili “u slobodi si da ne slušaš katehiste, ali će ti se dogoditi “neko zlo”. Pod ovim neko zlo ima bezbroj konkretnih primjera.  U ovim prijetnjama ima i onog drugog, neka obećanja što će biti ako ostaneš. Evo jedan primjer. Uz ostalo, za sve koji su izašli iz zajednice kažu da ih je đavao prevario. No, to ti kažu i ako si u zajednici i nisi došao na službu riječi. To ti i kažu ako ne zoveš katehiste da se s njima konzultiraš, zapravo tu još idu i korak dalje pa ti prorokuju da će te u budućnosti đavao 100 posto prevariti ako ne slušaš katehiste. Kod ovog slučaja otvaraju se slijedeća pitanja. Ako su rekli da te đavao prevario jer nisi naprimjer utorkom došao na službu riječi (pokušavaju opravdati tu činjenicu da te Bog pozvao da slušaš Njegovu Riječ a da ti nisi to učinio), zašto onda u tom slučaju nisu rekli da te đavao taj dan prevario još mnogo puta: da taj dan nisi izmolio Krunicu, da nisi išao na Misu, da taj dan nisi bio uključen u rad svoje župe, da nisi čitao Sveto Pismo, da nisi učinio neko dobro djelo, da nisi pokazivao ljubav za druge… ima mnogo primjera. Ali ne, samo te prevario jer taj dan nisi došao na službu riječi.

Moram reći da i neki svećenici koji su na putu ili prate put da se služe istim prijetnjama, a neki svećenici su neke od prijetnji koje ću nabrojati izrekli i za vrijeme Mise u homiliji. Da ponovim, neke od prijetnji koje ću nabrojati izrekli su i svećenici, i to za vrijeme Mise.

Prijetnje:

nitko tko je izašao iz zajednice nije postigao ništa u životu,

sotona ih je prevario

ne žele slijediti Boga

neće napredovati u vjeri

đavao će ih ubiti, proždrijeti će ih

oni su farizeji

Bog im je novac

žive životom nedostojnim kršćanskim

žele griješiti

uživaju u grijehu

ne vide da ih Bog ljubi

osuđeni su da žive samo za sebe i da ne budu dar drugima

to su mrtvi ljudi

odijelili su se od Boga

bježe od smrti i u svačem traže ljubav

jadničci koji ništa ne razumiju

ne vide da im Bog pomaže

dogoditi će im se neka nesreća

dobiti će neku bolest

to su izgubljene ovce

neće se nikada obratiti

na nebu neće biti gore nego će na nebu biti dolje (ako se i uopće spase)

do kraja života će živjeti u svojim malenim jadnim i bijednim životima

vratiti će se uskoro nazad u zajednicu potpuno uništeni

oni su u krizi

nisu sol svijeta

najviše što mogu biti su ono treće sjeme (neće donijeti ploda),  ali ne i ono zadnje koje donosi plod

brak će im biti katastrofa

brak će im se raspasti

doživjeti će silovanje u braku

završiti će u zatvoru radi droge

kukavice su

neće postići ništa u životu

Bog im neće pomagati

neće im imati odakle dolaziti život (jer život dolazi od puta)

prijete i riječima: a što ako dobiješ rak

Neki neokatekumeni bi na dijelove ovog teksta ostali začuđeni i rekli da ne mogu vjerovati da se to događa. Ako ne vjeruju, neka isprobaju na vlastitoj koži. A možda i ne vide. Jer će reći da su htjeli izaći s puta i kad su o tome razgovarali s “mjerodavnim organima” da nisu nikad čuli da im je netko rekao da će ih naprimjer đavao proždrijeti ako odu ili da im je netko rekao da ako su napustili zajednicu da su napustili i Boga. Na pitanje a što su ti “mjerodavni organi” rekli, odgovoriti će da su im rekli: u slobodi si da odeš, ali ako ostaneš Bog će ti pomagati. (Ovaj primjer se stvarno dogodio). Ali, što znači izjava “ako ostaneš Bog će ti pomagati?”. Znači ako odeš ća da ti Bog neće više pomagati? Da, to su “mjerodavni organi” htjeli reći, samo mnogi to ne vide. Da skratim, ako želiš ići ća iz zajednice, ako si u zajednici a ne želiš “činiti put”, ako ne želiš slušati katehiste, NITKO TI NEĆE REĆI: paa, dobro, Bog te blagoslovio. Sve i svašta će ti reći, svako zlo će zazivati na tebe, vrijeđati će te na sve načine, ali to nećeš od njih čuti (da te blagoslivljaju).

Evo još dva primjera iz kojih je vidljivo da su ljudima isprani mozgovi i da što se tiče odnosa prema neokatekumenskoj zajednici djeluju (i jesu) opsjednuti. Priča jedna osoba, koja je dugo na putu, da je najvažnija Vjera u boga, ići na Misu, čitati Sveto Pismo, redovito se ispovijedati, ići na klanjanje. U tom trenutku netko zapita tu osobu, pa kad je to najvažnije, znači ti onda možeš sutra slobodno otići iz neokatekumenske zajednice? Na te riječi, osoba je promijenila izraz lica i govora i počela je ovo govoriti: Neee, ja ne mogu otići iz zajednice, vrata, vrata, vrata su se zatvorila i ja ne mogu otići. Drugi primjer. S jednom osobom iz zajednice pričam o prijetnjama koje se upućuju ljudima koji žele izaći iz zajednice. Osoba mi na to odgovori da su to najobičnije gluposti, da se ona ne slaže s tim, da je to najblaže rečeno fanatizam, da ona ne bi nikad nešto takvo rekla. (Pomislih ja u sebi: evo jednog koji nije opsjednut). I dalje nastavlja ta osoba govoriti kako ona razumije ljude koji su izašli iz zajednice i da je sama htjela puno puta izaći iz zajednice. I tad (zabrinuto) nadoda ovu rečenicu: “Tko zna, možda će i mene jednog dana đavao prevariti pa ću izaći iz zajednice”. (a ja se poradovao).

Za kraj jedno upozorenje. Da se naprimjer 100 ljudi danima moli “za nečije dobro“ i da vjeruju da će se to “dobro” i dogoditi, te bi molitve proizvele učinak. Isto tako, da danima ne sto nego kažu da neokatekumena ima milijun, moli i vjeruje u gore opisane prijetnje, dali bi to isto proizvelo ili proizvodi neki učinak? Kakav?

 

Cijelo svjedočanstvo

 

    

admin

Svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje usmjereno prema istini, a kad spozna Istinu dužan je promijeniti svoje mišljenje ukoliko nije u skladu s Istinom. To je prava demokracija.

72 thoughts on “Potresno svjedočanstvo bivšeg neokatekumena iz Zadra

  • October 16, 2009 at 7:13 am
    Permalink

    Postovani,
    kategoricki i pred Bogom tvrdim da ovo sto je navedeno u ovome svjeocanstvu JE KLEVETA I LAZ. Do sada sam se suzdrzavao da komentiram svakojake izjave jer je bilo jasno da se radi o osobama koje govore bez dubljeg poznavanja stvarnosti.
    Ja imam kao sto sam naveo u svome prethodnom komentaru NKP u svojoj zupi vec dugi niz godina i osobno poznajem katehiste iz svih vecih gradova. o Hrvatske. Osobno sam bio na svim vecim konvivencijama koje su se odrzavale na nasim prostorima u zadnjih 10 godina i nikada, PONAVLJAM PRED BOGOM NIKADA I NITKO, nije izjavio ista od ovoga sto je navedeno u ovom svjedocanstvu.
    Vecina ljudi koje su na NKP su ozbiljni bracni parovi, mladici i djevojke, udovice i udovci koji ozbiljno traze volju Bozju u svome zivotu. Naravno da u svakom zitu ima kukolja i mozda je netko nekada i izjavio nekakve slicne izjave ali ponavljam to NIJE STAV NKP I NIJE DUHOVNOST NKP NEEGO NESPRETNA INTERPRETACIJA POJEDINCA.

    Kao garanciju gore navedene izjave stavljam svoju osobu, svoje dugogodinje djelovanje u pastoralu i svoj svecenicki integritet. Molimo jedni za druge da mozemo vidjeti stvarne probleme u Crkvi i drustvu i da nas Bog ocuva u zdravon rasudjivanju i pastoralu.

  • October 16, 2009 at 8:41 am
    Permalink

    Pridružujem se izjavi “don siromasnog”!

    Koliko poznajem Neokatekumenski put i ljude koji su uključeni u njega,
    a posebno prezbitere, katehiste i odgovorne, bilo u domovini, bilo vani,
    mogu potvrditi da nikada nisam imao iskustva koja je opisao bivši neokatekumen.

    Svjesno izbjegavam svaku vrstu manipulacija i ispiranja mozga,
    i ne želim imati išta s onima koji vjeru zamjenjuju s fašizmom.
    Gnušam se nad izjavama i postupcima koje je opisao bivši neokatekumen,
    i ukoliko su istinite, osobno se ograđujem od njih!

    Međutim, ponavljam, nijednu od tih stvari nisam vidio ili čuo.
    Naprotiv, što znam o Neokatekumenskom putu, za pohvalu je!

  • October 16, 2009 at 12:48 pm
    Permalink

    Moje iskustvo s Neokatekumenima je upravo suprotono. Nisam u zajednici ali ono sto sam cuo i vidio od njih nema nikakve veze s onime sto je navedeno u gornjem clanku. Naprotiv, uvijek su na strani Pape, biskupa i svecenika; cak i onda kada je potrebno malo i kritike;. Ja odem ponekad na njihovu misu i bas je simpaticno cuti odjeke, a pricest je kao i na svakoj drugoj misli osim sto je jos i vino.

  • October 16, 2009 at 2:48 pm
    Permalink

    Kako ste se zapjenili… Izgleda da čovjek ima bujnu maštu kad je sve ovo uspio izmisliti. A izgleda da je i Don X u svom svjedočenju također sve izmislio.Izgleda da vam se ništa ne smije prigovoriti, zar ne? Dragi moji, ako je išta od ovoga istina, i vi i Kiko i svi odgovorni NKP-a u dno pakla će radi sablazni. Hvala vam svima koji ste pokrenuli ovu stranicu jer se napokon stvaraju uvjeti da istina dođe na vidjelo. nadam se živo da će ovo ohrabriti i ostale da iznesu svoje “izmišljotine” o neokatekumenima. Ali, svakako ste se dobro zapjenili…

  • October 16, 2009 at 4:07 pm
    Permalink

    Reagirati ili ne? Poznajem mnogo članova NP. Nista ih ne ispitujem, mnogo doznam. Minimum 60 % svjedočanstva istinito. PREEEEEVELIIIIKKKKI POSTOTAK da bi se ušlo u Zajednicu

  • October 17, 2009 at 10:34 am
    Permalink

    Ja mislio ovo neki ozbiljna i strucna stranica a ono bablje price. Majko moja sto se sve tu nije nadrobilo bez glave i repa, kao neka svjedocanstva s jedne i druge strane a ono izmisljene price i izmisljeni likovi. Samo covjek koje nema pametnija posla posjecuje ovu strancu i posvecuje joj vrijeme i samo naivci misle da je nesto od ovoga istinito.
    Virtuala trpi svasta i najbolje je mjesto za sakrivanje i izmisljanje svakakvih identiteta. Samo oni koji nemaju hrabrosti izaci na vidjelo sudjeluju u ovakvim raspravama. Nema tu ni N od istine jer istina se ne skriva iza nekakvih imena kao pajo bepo cila don ova ili onaj. Ovo se strucno zove vojaerizam. Zao mi je to tako zvati ali to je to. Iskljucite ljudi internet i izadjite medju ljude na zrak, prosetajte s djecom, popijte kavu s prijateljima pe ce vam se mozda mozak provjetriti i vidjet cete malo jasnije stvari.

  • October 18, 2009 at 6:36 pm
    Permalink

    Don siromašni kategorički i pred Bogom tvrdi da sve što je svjedočio bivši neokatekumen jest laž i kleveta. Ide i dalje te pred Bogom ponavlja da nitko i nikada nije tako nešto izjavio. A onda nakon samo jedne rečenice kaže da je netko možda nekada izjavio slične stvari. Povlači se pa kaže da to doduše nije stav NKP. Pa onda za sve gore navedeno garantira svojim svećeničkim integritetom. Sad nije jasno za što garantira, a za što ipak ne garantira. Malo logike i konzistentnosti ne bi bilo na odmet.

  • October 19, 2009 at 3:43 pm
    Permalink

    Pred snagom argumenata čak i neokatekumeni posustaju.

  • October 19, 2009 at 5:25 pm
    Permalink

    E pa dragi moji, bijah na putu i sve ovo što je navedeno je ISTINA.

    A to je drugo što ostali neosi nemaju hraborsti pogledati stvarnosti u oči… Slično iskustvo imam i ja… A ima nas još. Tako da nemogu baš sva svjedočanstva biti lažna kao što vi tvrdite…

  • October 20, 2009 at 7:07 am
    Permalink

    pajo :Pred snagom argumenata čak i neokatekumeni posustaju.

    Nes ti argumenata moj pajo. Izvor: internet:)))))))) Imalo ozbiljna strucna analiza ne dopusta kao izvor podataka INTERNET. Raspitaj se.

  • October 20, 2009 at 7:11 am
    Permalink

    @Perica

    Dragi moji i ja bijah na putu i sve je ovo LAZ.
    Meni je PUT pomogao da jasnije vidim neke stvari. Otisla sm zbog privatnih razloga i nitko me nije progonio niti bacio kletvu na mene, niti su mi rekli da cu u pakao. Dapace, kada god sretneme nekog od neosa uvijek su normalni prema meni. Ne znam s kom ste vi imali posla ali ja sam tamo nasla normalne ljude.

  • October 20, 2009 at 7:15 am
    Permalink

    Poštovani,

    a osobito don siromašni i sl. Do kada mislite zatvarati oči? Zar mislite negirati i cjelu knjigu svjedočanstava dr Zoffolija? Zar mislite negirati i otvoreno pismo zadarskih svečenika?
    Zar mislite i dalje živjeti izolirani u svojoj maloj zajednici, ne videći pri tom ništa van nje?
    Zar vam nije poznato iz psihologije koja je razlika između zaljubljenosti i prave ljubavi?
    Zaljubljeniku je sve idealno i ne vidi ništa “loše”. Onaj koji ljubi Božjom ljubavi, vidi u ljubljenome i dobro i loše. I to loše nastoji promjeniti. Da u istinu ljubite svoju zajednicu ljubavi Kristovom, onda biste vidjeli i sve mane i majčinskom ljubavlju ih ispravljali. Otac često šibom odgaja svoju djecu. ZAr ćete negirati i Sv. Ivana i Evanđelje kad kaže da je lažac onaj koji tvrdi da je bez grijeha. Sve da je i moguće i istina da su članovi zajednica tako bezgriješi, nili bi u raju, a ne ovdje na zemlji.
    Probudite se i otvorite oči.
    Nedavno sam imao priliku sjediti 9 mjeseci u školskoj klupi s jednim pripadnikom neokatekumenskog puta. (Da ne bi bilo zabune radi se o zrelim četrdesetogodišnjacima). Čovjek je odlučio više ne odlaziti na sastanke i službe puta.
    Ne samo ja, nego i ljudi koji ne znaju ništa o putu, svjedoci smo bili 9 mjeseci maltretiranja dotičnog od strane članova splitskih zajednica. Da, uistinu je čovjek dnevno dobivao na desetine SMS poruka, sa sličnim “prijetnjama” gore navedenima. Namjerno sam stavio u navodnike ovo prijetnjama, jer ih ja ne smatram tako, onome tko je duboko ucjepljen u misterij Kristova Otajstva, ne može mu nitko prijetit. Prije bih ovo nazvao, onako kako je to već definiralo američko udruženje doktora psihijatrijskih znanosti, brainwashing. To je ono što je karakteristično za zajednice puta. To vi gospodo iznutra ne vidite, ali je vidljivo svima izvana. O katehistima da ne govorim, svojim ušima sam u prilici slušati katehista, kad izriče: đavao ga je poveo, đavao ga je skrenio s puta, ne zna što radi, izgubljen je, neće dobro proći i sl….
    Pa čak iako mi je jedan katehist dugogodišnji prijatelj i ja ga neizmjerno ljubim, ne mogu biti pristran i neobjektivan pa ne vidjeti i prikriti neke stvari samo zato jer mi je prijatelj; čak i on mene stalno podgovara, pokušava pridobiti i uvjeriti kako će mi biti bolje na putu, ponekad čak primjećujući onako ispod glasa o jedinom spasenju na putu. Sic!
    Da ne kažem da župljani moje župe koji odlaze na subotnje tamburaške mitinge, redovito se ne pojavljuju na Svetim nedjeljnim Misama!!!
    Žao mi je što moram tako nazvati, ali u trenutku kad na podizanje svečenikovih ruku, Bog silazi na oltar, da se iznova žrtvuje i proživi Kalvariju na oltaru, za nas, treba biti u dubokom poklonu, na koljenima, i prije i poslije tog događaja i u najdubljem miru dopustiti i pustiti da nas Mir Gospodnji obuzme i prožme, a ne svirati i tamburati balalajke.

    Još je više krajnje neumjesno, neprihvatljivo, sasim sablažnjivo i nadasve heretično doživjeti i vidjeti (svojim sam očima gledao) u jednoj od zajednica u Konkatedrali Svetoga Petra (u podrumskoj dvorani, da tko ne pomisli da je to u crkvi), sjediti na stolicama dok laik!!!!! ide od jednog do drugog nudeći im Predragocjenu Krv Kristovu, dok svečenik za to vrijeme sjedi na stolici iza oltara, ako da to nisu njegova posla. Uistinu, taj je brat svečenik, pravi zarobljenik puta (i ne samo on) i pravi sluga.
    Bog vas svih blagoslovio i prosvjetlio!
    Dao vam da shvatite da se klanjate Kiku, a ne Bogu!

  • October 20, 2009 at 8:24 am
    Permalink

    “Pred snagom argumenata čak i neokatekumeni posustaju.” (Pajo)

    O navedenom iskustvu rekao sam svoje u prethodnom komentaru.
    Još jednom izjavljujem da je ovo iskustvo jako žalosno, teško…
    i žao mi je čovjeka koji se tako osjeća. Međutim, koliko god
    to iskustvo Neokatekumenskog puta bilo negativno, ono je samo
    pojedinačno iskustvo. Nasuprot tom negativnom iskustvu veoma
    lako može doći jedno jako pozitivno iskustvo. Nije teško naći
    primjere… Dakle, treba promatrati bit stvari, objektivno.
    Naime, može se naići na mnoga jako negativna iskustva pojedinaca
    i skupina ljudi i s drugim zajednicama, župama, pojedincima…
    Spomenuo sam jedan primjer (Kanada), a nedavno su na vidjelo
    izašle strašne stvari kod Kristovih legionara i njihovog osnivača.
    Ili, mnoštvo svjedočanstava protiv Opusa Dei. Ovih dana u stečaj
    je otišla sedma biskupija u SAD, zbog ogromnih tužbi za zlostavljanje.
    Osobno sam čuo strašna iskustva pojedinaca u nekim redovničkim
    zajednicama tu kod nas, u Hrvatskoj. Užasne stvari…

    Sva negativna iskustva dokazuju da je čovjek (ljudi) slabo,
    jadno biće, nesposobno za dobra djela… Da je čovjek bez Boga,
    bez njegova Duha, mrtav, i da su njegova djela mrtva.
    Svakom je potrebno milosrđe Božje!

    Potrebno je pogledati bit stvari:
    Što je Put? Što Crkva kaže o njemu?
    Tu su stvari nedvosmislene, i tako ih treba držati:
    Put je karizma (dar) Duha Svetoga i patrimonij (baština) Katoličke Crkve!

    Put je to unatoč svim raznoraznim zloporabama, grijesima,
    propustima. Na Neokatekumenskom Putu djeluje milosrdni Bog,
    koji gresnike poziva na obracenje…

  • October 20, 2009 at 10:07 am
    Permalink

    a na što Marjane poziva nas katolike koji nismo na Putu? Da se obratimo i krenemo na Put! Da se ostavimo vlastite župe i krenemo u neku drugu u kojoj djeluje tzv.Put! Da se ostavimo sv.mise nedjeljom! Da se ostavimo izvornih hrvatskih liturgijskih pjesama(jer su one pogane) i prebacimo se na Kikove pjesme! Da pređemo svi na gitare i bubnjeve! Da li nas na to poziva??? To bi bio poziv poniženja a ne obraćenja

  • October 20, 2009 at 11:38 am
    Permalink

    @marko
    A gdje je to moj Marko Marijan i rekao u svom postu? Ja to nisam nigdje procitala. Osim toga tko je ikada rekao da u hrvatske liturgijske pjesme pogane, ili da se netko ostavi mise nedjeljom ili da se prijedje na bubnjeve i gitare. Nemoj Marjanu stavljati u usta ono sto nije rekao.

  • October 20, 2009 at 12:28 pm
    Permalink

    Ne razumijem, dragi brate Marko, tvoja pitanja. Oprosti.

    Spominješ neupitne stvari (župa, nedjelja, pjesme…), kao da
    je Neokatekumenski put definiran nasuprot njima. To nije tako.
    Neokatekumenski put je “jedan od načina biskupijskog ostvarenja
    kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja u vjeri.” (Statut)
    Dakle, jedan od načina… Da se poslužim narodnom poslovicom:
    “Tko voli, nek izvoli!”

    Ovdje bi bilo dobro natuknuti dvije velike i važne teme:

    1.
    Koji su to drugi načini biskupijskog ostvarenja kršćanske
    inicijacije? Posebno pri tom mislim na odrasle koji žele ući u Crkvu.
    Poznajem slučajeve gdje se odrasli krste nakon par mjeseci
    slusanja predavanja, tek toliko da bi se mogli vjenčati kao
    kršteni…

    2. Kakva je naša priprava za sakrament ženidbe, kao dio permanentnog
    odgoja u vjeri?
    Pet predavanja u tri večeri, 200injak parova… Čuo sam na tim
    pripravama otvorena suprotstavljanja Crkvi, vjeri, moralu. Ruganje
    svemu. Nažalost. Nije čudo da se statistike rastava ne razlikuju
    s obzirom na to je li brak sklopljen u Crkvi ili ne.

  • October 20, 2009 at 1:36 pm
    Permalink

    @marijan
    to je točno, ali ono o čemu on govori u svom iskustvu ne može se svesti samo na osobno. On tu govori o maltretiranju svih koji su tamo. I dalje. O prijetnjama, o zastrašivanjima. To nije samo jedno iskustvo, to je činjenica.

  • October 20, 2009 at 1:38 pm
    Permalink

    @marijan
    A onda što se javljaš ako je internet nepouzdan izvor. Onda je i ovo što ti pišeš nepouzdano, jer je na internetu. Joj kako nemate snage prihvatiti ni najmanju kritiku, pa se svim sredstvima služite da diskreditirate one koji govore za vas neugodnu istinu. Vi svojim komentarima potvrđujete istinitost ovoga svjedočanstva.

  • October 20, 2009 at 10:32 pm
    Permalink

    Draga Majo(prije svega imaš lijepo ime)!
    Nisam citirao Marjana, već opće poznato stajalište neokatekumena(očito si i ti jedna od njih). Vjeruj mi da sam to napisao jer sam čuo ne samo od jednog, već od više njih koji su u toj organizaciji, a nažalost imam dvoje mudraca u bližoj ili daljoj obitelji koji su “katehisti”, pa itekako dobro znam i vidim o čemu se tu radi. Najiskrenije, duša mi plače kada vidim što su si ti ljudi umislili, a još više što si uzimaju za pravo. Nitko se s njima neće da druži, kamoli da čuje za njih. Bez uvrede ako si ti isto njihov član, ali jadni ti ljudi koji zovu katehiste za savjete. Pa zar nemaju vlastiti mozak, nego zovu još gluplje i zavedenije ljude od nji i to slušaju. Ako su takvi svi katehisti, što vjerujem da jesu, sve je dalje suvišno.Ali, nikad mi nije bilo jasno da netko može izvršavati takvu funkciju bez potrebne kvalifikacije, u ovom slučaju bez teološkog fakulteta, već samo ako je duže na putu ima veću titulu. Jadna je naša crkva ako se po tome rangiramo. Onda bi mi svi mogli biti liječnici, jer cijeli život idemo kod liječnika kad smo bolesni, ili završiti prvi stupanj tečaja engleskog jezika, i kazati kako smo profesori istog.Malo ironično, zar ne.Isto Majo, pozdrav

  • October 21, 2009 at 7:27 am
    Permalink

    @pajo
    “A onda što se javljaš ako je internet nepouzdan izvor.” (pajo)
    Mislim da si se obratio krivom čovjeku, to je Bepo tvrdio, a ne ja.
    Nema veze. Oprošteno ti je. 😉

    Nije lako prihvatiti kritiku. Ako je iskreno, to je čin poniznosti,
    koje nam svima nedostaje. Zar ne?

  • October 21, 2009 at 7:32 am
    Permalink

    Dragi Marko ( i tvoje je ime jako lijepo)

    Ja nikada od neokatekumena nisam cula nista slicno a poznaje ih jako puno u svojoj okolini. Ono sto sam ja cula i vidjela na NKP ne izlazi iz okvira Katolicke Crkve i katolicke liturgije. Dapace, malo je zivlja Misa kod njih jer dolazi puno mladih i ugodno je. A sto se Teologije tice ima puno teologa u Hrvatskoji koji su heretici u izjavama i u osobnom zivotu pa prema tome teoloska sprema nije jedini uvijet po kojem mozemo ljude smatrati kvalificiranima ili ne. I Kung je jedan od najvecih teologa modernog doba pa je neko vrijeme bio na ledu sto se tice predavanja jer bas nije imao katolicku liniju. Ali ti to vec znas.
    Pozdrav i tebi

  • October 21, 2009 at 4:44 pm
    Permalink

    Oprosti Majo, ali ako teološka sprema nije jedini i glavni uvjet za obavljanje tako časnih i vrlo, vrlo, vrlo odgovornih funkcija koje čovjeka mogu stajati i života, tu se s tobom ne bi nikako složio. Kao da ti je svejedno hoćeš li ići npr.po pravni savjet kod odvjetnika ili ing.prometa.Daj, razmisli malo. Tvoje ime mi se i dalje jako sviđa, pa ne bi htio da ovo pređe u prepucavanje. Pozdrav Marko

  • October 22, 2009 at 7:29 am
    Permalink

    @marko
    Marko,
    svakako da je vrlo vazna intelektualna formacija katehista, vjeroucitelja, svecenika…..ali niji JEDINI I GLAVNI UVJET. U povjesti Crkve imamo dokaza za to. Pocitaj zivotopis svetog zupnika Arskog, koji je imao ogromne poteskoce s polaganjem ispita, a bio je SVET.

  • October 22, 2009 at 10:32 am
    Permalink

    da, Majo.Ispričavam se, evo mi je baš palo na pamet kako su svi Vaši katehisti sveti, da ne mogu biti svetiji. Trebali bi od njih napraviti ikone i uz kikov križ i slike stavite i njihove ikone pored oltara i njima se klanjajte i plešite.Ali, vi to ionako radite i bez ikona.Pozdrav

  • October 22, 2009 at 10:41 am
    Permalink

    Daj Marko,
    i sam znas da to nisam rekla, ali valjda je ovdje normalno da se sve izvtce i da sve interpretira krivo.
    Ja nisam niti jedan trenutak pomislila na KATEHISTE NKP kada sam spomenula zupnika Arskog. Osim toga nitko normalan iz onoga sto sam ja napisala u postu 24 ne bi to niti pomislio.

  • October 22, 2009 at 11:30 am
    Permalink

    Integralni tekst ovog svjedocanstva je interesantan. Stil i jezik su mu skoro idensticni (meni je to btw struka) jednom drugom pismu koje je kruzilo hrvatskom prije cca 6 mjeseci a bilo je napisano na cca 20 stranica.
    Svi relevantni na ovom blogu znaju o cemu govorim.

  • October 22, 2009 at 12:05 pm
    Permalink

    @ivan
    Ivane, ako ti je to struka onda si možda u pravu, ne ću ulaziti u diskusiju o nečemu u čemu nisam stručan. Međutim, potvrđuješ moje teze: vama je bitno tko e ne što. Tu se govori o tome je li nešto istina ili ne, a ne tko je to napisao.Kakve veze ima tko je sve ovo napisao? zar nije bitno je li istina ili ne? A svi bivši neosi potvrđuju da je istina. Qui bene distinguit bene docet!!!

  • August 3, 2010 at 6:42 am
    Permalink

    Sveti Pavao je bio revan židov. Vjerovao je da izvanredno služi Bogu ako progoni kršćane. A onda ga je Krist oslijepio. Onda je Pavao progledao. Koga Krist dotakne taj mijenja svoj mentalni sklop. Život mu postaje objektivno teži, pred njega se postavljaju veliki zahtjevi, ljestvica ideala se podiže vrlo visoko. Samo obavljanje pobožnosti niti je ikada bilo niti će ikada biti cilj kršćanskog poslanja. Cilj je ljubiti Krista i pokazati to u odnosu na čovjeka. Ako među neokatekumenima nema ljubavi, ako se nisu spremni žrtvovati i podlagati Božjoj volji i onda kad im se ona čini preteškom, onda su zaslužili da ih se smatra sektom. No, ako nisu, ako Krist djeluje u njima i ako su oni u Kristu, sektom bi se mogli smatrati oni koji osporavaju njihovu vjerodostojnost. Koliko znam, papa kao onaj kojeg imamo slušati, nije ih osporio…

  • December 25, 2010 at 7:24 pm
    Permalink

    Znaš šta, ko jesi da jesi, mogu ti reć da imaš pravo. Bila sam i sama u toj vražjoj zajednici i prošla torturu, a kad sam izašla iz nje, spasila sam se. Bila sam pet godina i još ni sad ne znam kako sam izdržala. Nisam vidila nepravednije stvari od toga.
    I sama mislim sada da je to sekta i ništa drugo.
    Ne znam šta je, ali normalno nije…

  • December 26, 2010 at 2:12 pm
    Permalink

    Kad ih sretnem vani, ili pozdrave ili ne pozdrave…
    Malo mi je čudno da prolaze pokraj mene kao pokraj stranca, a družili smo se pet godina. Pa javila bi se ciganinu, a ne ‘bratu’ iz zajednice. Nemoj mislit da nisu ostavili posljedice na meni; poljuljali su mi samopouzdanje, no ubrzo sam ga vratila jer sam bila okružena ljudima koji su mi svaki dan davali do znanja tko sam i koliko vrijedim.
    A što se tiče zajednice i svih tih ljudi tamo, ježim se pri samoj pomisli na sve to.
    Moju majku i mene je u sve to uvukla jedna njezina navodna prijateljica, a ja sam odmah uvidjela da je ta žena guja. Moja majka je provela sedam godina u zajednici i izašla jer joj se nije svidilo to što oni žele znat o svima sve, a svoje kriju ka zmija noge.
    Za kraj samo mogu reći da mi je žao one puste djece koju rađaju jer ta djeca nisu kriva nizašto.
    Djeca bi trebala biti plodovi ljubavi, a ne hirovi nastranih sektaša.

  • April 6, 2011 at 2:10 pm
    Permalink

    NE DIRAJ DJECU!
    Djeca su DAR BOŽJI I NAJVEĆE BOGATSTVO ČOVJEKU!
    To što neokatekumeni imaju MILOST rađanja i odgajanja djece koju im dragi BOG ŠALJE to je DAR BOŽJI.
    Ako su ”prihvaćena”djeca za tebe ”plodovi ljubavi”, što su onda za tebe ona djeca kojoj se ne dopušta život nego se ubijaju pilulom, spiralom, abortusom? Otkuda vam pravo?!
    Kad bi svi kršćani rađali kao neokatekumeni ne bi bilo pada broja stanovništva u Hrvatskoj niti u katoličkom svijetu. Ovako se samo nazivamo katolicima a nemamo pojma gdje taj naziv počinje niti gdje završava.Što se tiče onih koji ti se ne javljaju, pa javi se ti prva. što se guja tiče, obično one slične sebi odmah prepoznajemo.
    Zato, ako si napustila nešto radi svoje odluke, ne diraj u blago na koje si pljunula. Nije bilo za tebe.
    Ako hoćeš možeš postati prava kršćanka na puno drugih načina. Sve je dobro u katoličkoj Crkvi, ali ti nisi kršćanka, zato ti savjetujem, nađi put da to postaneš, pa ma koji bio, važno je da je Kristov i vođen Duhom Svetim, a ne pustim tlapnjama kao ove vaše.
    Marija

  • April 30, 2011 at 9:16 pm
    Permalink

    i ja sam bila neko vrijeme u neokatekumenskoj zajednici, otišla iz osobnih razloga nisam doživjela neugodnosti zbog toga.bilo je to prije dosta godina pa su se moji dojmovi do sada sedimentirali pa mogu izreći svoje mišljenje u nekoj čistoj liniji sjećanja.koncept zajednice nije loše osmišljen,donijela je nove ideje, privukla ljude: mlade i stare, one koje vjera i crkva do tada nije zanimala,tradicionalne vjernike kojima je trebalo osvježenja i mnoge druge kojima je trebao smisao.moje iskusvo je da sam u početku osjećala nekakv uzlet,neke su mi stvari u mom životu bile jasnije ali je to donijelo i nekakvu umišljenost, lažnu samouvjerenost i stavilo me u okvire gdje smo se svi slično izražavali i koristili nekakve frazice. mislim da za to ne treba kriviti zajednicu nego ljudsku prirodu, želju pripadanja tako jednoj divnoj ideji.ovaj spomenuti uzlet tako usko graniči sa fanatizmom, a opet je ljudski faktor ne uspjeti to dvoje razgraničiti.neokatekumeni imaju snažnu poruku vidjeti svoj život kao Put Spasenja i smisao jedino u Kristu.mislim da laganini trebaju promjene otvarati se prema van ane zatvarati prema unutra i molim malo više” pjesničke slobode izražavanja”

  • April 30, 2011 at 9:35 pm
    Permalink

    osnovni koncept zajednice nije loše osmišljen, privukla je nove ljude, ponudila drugačiji pristup vjeri poslala snažnu poruku: naš život je i put našeg spasenja, smisao je u Kristu…svi negativni osjećaji ; lažno samopouzdanje,ushit koji nerijetko pribjegava fanatizmu,osjećaj veće vrijednosti zbog pripadnosti zajadnici, nekakav sličan obrazac ponašanja i frazice članova zajednice treba pripisati ljudskoj prirodi, varci vremena, priči koja nas slijedi…ovako izgleda da se je osnovna ideja pomalo iskrivila; moje mišljenje je da neokatekumeni trebaju osvježenje, fleksibilnost da se usvoje promjene i malo prodrmaju temelji. molim lijepo svi van iz kalupa, otvarajte se više prema van(drugim vjernicima) a manje zatvarajte prema unutra.malo manje krutosti kod vjerskog izražavnja a malo više”pjesničke slobode govora”.Slava BOGU

  • May 19, 2011 at 3:17 pm
    Permalink

    Admin bi trebo objavljivati sve komentare a ne samo podobne. Jeli tako Admine?

  • June 3, 2011 at 2:55 pm
    Permalink

    ja ne mislim da ti lažeš, dapače, mislim da je to istina, barem je tako ti doživljavaš. ali dragi moj, to što si ti opisao to je slučaj u 99% svih kršćanskih i općenito ljudskih zajednica. vjeruj, ni u samoj crkvi nije bolja situacija. to su tipične pogreške mladih, zanesenih ljudi, svi mi mislimo da je naše bolje, postavimo se kao konkurenti.
    ne vidim u tome ništa strašno, kad se na to gleda razumno. proučiš li malo psihologiju religije vidit ćeš da se uobičajene pojave u razvoju, ništa neobično i opasno. ali način na koji ti to doživljavaš jest.
    možda bi trebao preispitati što te u tome zapravo pogodilo. moraš razumit da zajednice imaju svoja pravila koja su po sebi dobra jer potiču na poslušnost, odricanje od sebe, stavljanje u službu drugome.

    razlog zašto ti to tako teško pada možda bi trebao potražiti u svojoj nutrini. s druge strane, ljudi koji provode ta pravila često su i sami na početku, doslovno ih tumače pa i pretjeruju. ali to ne umanjuje tvoj problem.
    hoću reći, nesumnjivo ima grešaka, ali mislim da je tvoja interpretacija odraz osobne nesigurnosti i povrijeđenosti i uopće nesklonosti da se podložiš – jer to doživljavaš kao neko robovanje. a Isus se isto podložio, tu se ne misli na ropstvo bez razuma, nego ropstvo ljubavi.
    nećeš nikad naći mira budeš li hodao od zajednice do zajednice, crkver do crkve, jer ljudi su svugdje isti, poanta je da se podložimo u ljubavi, mijenjamo sebe a druge strpljivo podnosimo u ljubavi.

  • August 29, 2011 at 5:30 pm
    Permalink

    cijelo svjedočanstvo koje je napisano je napisano lukavo, da sve ono što je dobro ispadne nevaljano.Moja iskustva s putem kojeg Papa naziva biserom crkve je nešto drugo.Poslije rata izgubljen u gomili grijeha,put mi je pomogao da ih mogu viditi i ispovjedati,da mogu praštati i tražiti oproštenje.Da ljubim crkvu kao što ona mene ljubi,počevši od Pape,Biskupa,Svečenika i naših Časnih sestara.Danas sretan da sam našao put obračenja,neosporivši nijednu karizmu u Crkvi imam milost da na pohvalama s djecom mogu čuti i sud prema meni jer nisam savršen i bez grijeha tako da mogu s ljubavlju prihvačati sudove i uz Božju pomoć se mijenjati da budem bolji otac i muž.Uvijek se ražalostim kad čujem da neko napada put,jer uvijek mislim da je preko Crkve i njenog puta moglo biti spašeno još Branielja ove NAŠE LJEPE DOMOVINE,još spašenih brakova,OBITELJI, KOJA JE DANAS NAPADNUTA SVIM SILAMA,koje ne dolazi od BOGA kao i ova lažna svjedočansva koja nemaju veze s istinom.Molim Boga da može cijela crkva bez obzira na karizme u crkvi imati zajedništvo i davati se jedni za druge i biti znak ovom naraštaju da i oni upoznaju Božju ljubav dali preko Marijine legije,fokolarina ili nekog drugog.Mene i moju obitelj Bog je pozvao na neokatekumenski put i hvala mu na tome jer tek sada vidim CRKVU U SVOJ SVOJOJ DOBROTI I LJUBAVI.Prihvatila me kad je ovaj svijet rekao da sam neljubljen,a upravo preko katehista sam čuo da je KRIST U CRKVI i da je on taj koji če mi spasiti život.Kad je počinjao rat dobrovoljno sam u njega krenuo zbog ljubavi prema HRVATSKOJ DOMOVINI i danas da mi neko govori da se pjevaju samo neke pjesme la la la, to me boli i pitam se gdje je bio on tada i gdje je sada u svojoj ljubavi prema drugom.

  • August 29, 2011 at 10:28 pm
    Permalink

    Često se pitam zbog čega je napadano sve ono dobro što dolazi od Boga?Prvo i osnovno napadnuta je OBITELJ.Svim silama oče da je unište i razore.Napadnuta je Crkva i sve što u njoj potiće na dobro.Tako mi nije jasno kako može netko svedočanstvo ili komentar napisati tolike laži o neokatekumenskom putu koji Papa kaže da je biser crkve i sa radošću govori o njima.Moje iskustvo je to da sam upravo preko puta vidio svu ljepotu i ljubav crkve koja me je prihvatila onda kad ovaj svijet nije ipokazala svu KRISTOVU LJUBAV.Boli me i to što se govori o pjesmama da su zaboravljene Hrvatske pjesme i da se nediljom ne ide na misu.Hrvatski sam dragovoljac i kad sam vidio da če moja zemlja prokrvariti ljubav prema DOMOVINI JE BILA JAKA,te sam svoj život dao njoj na raspolaganje.Nakon istog u moru grijeha upravo sam preko katehista čuo da me BOGljubi upravo takvog.Danas imam milost ispovjedi,da vidim da je moja obitelj na okupu zahvaljujući KRISTU jer me pozvao na jedan put obračenja ne osporivši bilo koju karizmu u Crkvi ili one koji idu samo nediljom na misu.Imam milost da mogu sa djecom imati pohvale i da mogu mene i moju ženu suditi ako vide na nama pogreške koje smo možda neznajuč napravili ili znajuč svejedno,ali isto tako da mi njima možemo u ljubavi reči ono što bi trebali mjenjati,te im prenijeti vjeru onako kako je nama Crkva prenosi.Molim za zajednišvo u Crkvi i da umjesto napadanja i laži svi skupa pokažemo KRISTOVU LJUBAV ovom naraštaju,koji je izubljen negdje na rivi i nezna da i njega BOG LJUBI.Da nije toliko zavisti mogli smo skupa posvetiti se braniteljima,obitelji,mladima,izgubljenim,ali i pitam se gje su bili ljudi s lažnim svedočanstvima kad je trebalo pokazati ljubav za našu HRVATSKU ZEMLJU I SADA KAD TREBA LJUBIT DRUGE.

  • September 4, 2011 at 2:43 pm
    Permalink

    Joooj.Ljudi moji na kraju su vam komentari postali pravo prepucavanje i prošla me volja da ih čitam…I neokatekumeni i katolici su krščani. Oboje su napravili svoj vlastiti izbor i kako je netko ovdje već rekao: TKO VOLI NEK IZVOLI.
    Mislim da ste , prepucavajući se o crkvi, izgubili pravi smisao naše vjere:Vjera u sv. trojstvo i međusobna ljubav.Ljubav u Boga,naše bližnje i tolerancija onih koji imaju drukčije mišljenje od našega.
    Mislim da Bog neće nikoga bacit u pakao zato što se pojavio na krivu misu ili nije došao na nju.Ali bilo bi žalosno da ne pušta one koje rade dobra djela,trude se za sebe i za druge u istoj mjeri,koji su iskreni i pošteni te se međusobno vole i poštuju samo zato što ne idu na pravo bogoslužje.Svako ima pravo na svoje mišljenje i mi tu nemamo što prigovarat.I katolici i neokatekumeni imaju svoje dobre i loše strane(Nemojte prigovarati jer da…Imate svoje mane).
    Svi smo mi krščani i trebali bismo tražiti zajedništvo i poštovati nke male razlike u vjeri među nama.Tko smo mi da propovjedamo ljubav i sudimo druge ako se sami ne držimo Božje riječi.
    Ne zaboravite:svi smo mi ljudi. 😉

  • September 8, 2011 at 10:29 pm
    Permalink

    citajuci sve ovo osjecam potrebu da i ja nesto napisem obzirom da sam i ja bivsi clan neokatekumentske zajednice.istina je da se neke stvari nije jednostavno razumjeti i da se mogu ciniti cudnima ili neispravnim nekom ajmo to rec “sastrane” mada i samim clanovima dok dublje ne uđe u put (bar je to bio slucaj samnom). kako sam duze bio u zajednici tako su neke nejasnoce postale razumljivije, nazalost nisam uspio pratiti put al nikad nebi mogao reci niti jednu ruznu rijeci protiv puta ni clanova zajednice, dapace mislim da je to nesto jako pozitivno i dobro i da treba imati jaku vjeru da se ustraje na putu a kako je ja nisam ima danas nisam clan zajednice i nemogu je blatit kao sto je napisano gore. na koncu ni svi neokatekumeni nisu isti, oni koji su tu dosli da mjenaju sebe vjerom u Isusa Krista sigurno ce se svremenom na njima vidijeti promjene i takvi ljudi ce ti uvjek pomoci a ima i onih drugih sto su samo zagrebli po povrsini i daleko su ono od pravog obracenja al toga ima i u vecoj mjeri u svim nasim zupnim crkvama tako da ne trena globalizirati, kako broj nije bitan tako i jedan obraceni al pravo obraceni neokatekumen moze napraviti puno u drustvo i zajednici kojoj zivi a oni drugi ce ionako pomalo otici jer im nije temelj Isus Krist, ma ljudi moji u svakom slucaju svi oni koji su u crkvi ova ili ona zajednica nemoze bit nista lose samo dobro al sve ovisi o pojednicu kako on to shvaca ili koliko se daje nijedna krajnost nije dobra. sto se tice neokatekumeske zajednice odgovorno tvrdim da to nije nikakva sekta, ni prisiljavanje na bilo sto, tko god se tu ne nađe slobodno moze otici kako sam i ja otisao (moj razlog nije bitan sad u kontekstu ove price). clanovi moje bivse zajednice idu na misu u zupu redovno i boze moj neko je spomenio kako se nece jave, ja sa nekim imam tako jak odnos da kad kog ih vidim uzivam sa njima popricati jer osjecam istinsku dobrotu i zivog Boga u tim ljudima a ima neki sto se nece jave i onih koji meni ne pase al ljudi moji sto ljudi sto cudi toga ima svugdi i ne triba se vacat sitnica…

  • April 18, 2012 at 12:46 am
    Permalink

    Dakle, draga braćo i sestre. Generalno mišljenje ljudi o Neokatekumenskom putu, priznali vi i mi to ili ne nije dobro. Odnosno, radi pojedinih katehista i načina na koji se odnose prema neokatekumenima, ljudi nemaju visoko mišljenje o njima, pogotovo oni koji izađu iz zajednice radi njihovih konstantnih pritisaka, zivkanja, slanja smsova, dolazaka na kuću (iako je osoba pod br.1 navela da ne želi da ga/ju se više zove, šalje poruke, dolazi na kuću itd.).

    Nadalje, neki od neokatekumena osobno mi djeluju kao da su otupjeli, nemaju više istančan osjećaj za stvarnost, djeluju kao da su u jednom vremenskom tjesnacu i ne znaju bi li naprijed ili nazad. Ukratko, djeluju izgubljeno, a to im se može vidjeti i u očima, iako možda djeluju veselo i sreton.

    Eto, to je ukratko to. U globalu, NEOS put je dobra stvar dok se ne započne s teškim stvarima kao što su prisiljavanje braće na ovo ili ono, da ne spominjem kako je katehistima ravno ubojstvu da član puta hoda s curom van Neokatekumenske zajednice. Ljude se tjera na prekide itd. to NIJE KRŠĆANSKI.

  • May 5, 2012 at 7:17 pm
    Permalink

    Bolje da sam napisala “zabrinuta majka” 5 djece, od kojih je jedno na neokatakumenskom putu. (nikad nekih većih problema s djecom nisam imala, dapače..dobra su djeca).
    Brinem za svoju kći, koja se ulaskom u zajednicu toliko promijenila da svi u kući imamo velikih problema s njom i njenim odnosom prema nama jer se povlači u sebe i ne komunicira kao prije s ostatkom obitelji.
    Na putu je oko godinu i pol dana. Sve nas u kući opterećuje odlaskom na kateheze s namjerom da slijedimo njen put. Sada već dolaze i druge osobe iz njezine zajednice koje mi nagovaraju ostalu djecu da idu s njima u Trst, Milano..itd. Ja to ne mogu financirati, ali odgovor je “to ćemo mi “. To nije moralno po meni i ja to ne dopuštam, jer smatram da ako žele biti na neokatakumenskom putu, neka prvo idu na kateheze, a poslije neka sami odluče. Nadam se da ću na kateheze ići i ja, ali samo zato što me zanima što je i kako i na koji način promijenilo i utjecalo na moju kći (za sada više, puno više u negativnom negoli u pozitivnom smislu). Majka sam 5 djece, trudila sam se i trudim se odgojiti ih po načelima katoličke crkve, ali ovo što se događa u mojoj obitelji vezano za kći koja je krenula na neokatakumenski put, izaziva strahote unutar moje obitelji. Nešto nije kako treba, a ja mogu za sada činiti sami jedno. MOLITI se da mi bog da snagu i zdravlje, sačuva mir u obitelji (koji je teško narušen), te očuva moju obitelj na okupu.

  • May 19, 2012 at 9:19 pm
    Permalink

    svjedočim da je Neokatekumenski put, na kojemu sam PUNIH 15 godina PROMJENIO moj život i naglašavam ISUS KRIST je promjenio moj život a NP mi je pokazao put k Njemu.. Zahvalna sam Bogu da sam upoznala Put i da danas imam obitelj, svoju zajednicu- drugu obitelj i da SVE OVO GORE NAPISANO NAPISANO JE od strane nekog ili premladog ili “slijepog” brata kojemu poručujem : OBRATI SE!!
    NP je pomogao mnogima, spasio mnoge brakove, tinejđere, podigao mnoge svećenike, podupire Crkvu, širi Crkvu, poslušan je biskupima ( samo što neki biskupi nisu poslušni Papi) a sam Papa je rekao:
    otvorite vrata Putu, Neokatekumeni su sol zemlje i svjetlo svijeta!! amen

    ps. a ti, draga majko, budi zahvalna Bogu da bar jedno od tvoje djece ima takvih “problema” nego probleme djece ovoga svijeta..i ja sam bila dijete na Putu i danas sam majka na Putu, nisam poput mojih poznanika i prijatelja završila na cesti,rastavljena, drogirana i slično.

  • May 20, 2012 at 7:02 am
    Permalink

    Dragi moji,dok se vi prepucavate jesu li neokatekumeni od Boga ili nisu, ja mogu dati iskustvo iz osobnog zivota pa vi procijenite od kojeg duha je to!Imam 31 godinu,u zajednici sam 13. Udata sam, imam 3 djece, od kojih je prvi autist. Pet godina braka. otvoreni smo zivotu, i ja i muz smo neokatekumeni i nas brak je plod neokatekumenskog puta.Nisam glupa,zavrsila sam fakultet,odgajana sam u krscanskom braku.Imamo krizeve i trpljenja kao i svi ostali ljudi na zemlji ali ono sto mene cini sretnom sto je Bog u svojoj ljubavi providio za mene bas ovo mjesto gdje se nalazim, jest to sto sam duboko zadovoljna.I ovo mi nitko ne moze oduzeti! Slobodna sam blagoslivljati Boga za svoju povijest, za mane svog muza kao i vrline, za bolesno dijete i za svu zdravu, i za sve ono sto nam jos namjerava dati, a sigurna sam puno toga jer me ljubi, do kraja! Divno je biti slobodan! Ako je ovo od Sotone, onda on ide protiv samoga sabe, a niti jedno kraljevstvo unutar sebe podjeljeno ne moze opstati.

  • June 9, 2012 at 11:27 am
    Permalink

    Ja sam imala bliske susrete s neokatekumenima. Nisam u toj zajednici, ali sam se družila sa ljudima koji su tamo aktivni.
    Sve ti oni lijepo opišu i obećaju prilikom ulaska (bila sam na onim katehezama za ulaz), pričaju o nekoj slobodi i svemu, a na kraju ti sam postaneš fanatik. Ti ljudi su meni u nekoj suštini nesretni. Kad s njima pričaš o vjeri to je sve nekako nategnuto, čudno i neiskreno. Takav je moj dojam, nemojte me suditi zbog toga.
    Ima istine u gore napisanom. Dva bivša dečka su mi bili u toj zajednici i 3 jako dobre prijateljice iz osnovne su po tim zajednicama. Uvijek sam rado pričala s njima o tome, no slavljenje mise za Čistu srijedu u utorak navečer mi nema smisla. Zatvaranje u dvorane mi nema smisla. Zatvorenost prema ne-neokatekumenima mi nema smisla. I nemaju mi smisla ti katehisti. To su, koliko sam upućena, obični ljudi. Da su svećenici još bi to i imalo nekog smisla, ali da mi neki laik dijeli savjete i bude duhovni, bračni, financijski savjetnik… ne, hvala! A ovo sa đavlom sam čula i od svojih prijateljica – ako ne uđeš ti se nećeš obratiti. Kakvo obraćenje? Duboko u sebi ne osjećam potrebu za tim. Imam 10 Božjih zapovijedi i živim po njima. Ne drogiram se, ne ločem, djevica sam sa svoje 24 godine, imam dečka s kojim živim čistoću, idem na mise redovito, na vjeronauke, ispovjedam se svako malo, molim svakodnevno… ljudi iz zajednice to ne rade (konkretno moje prijateljice). Meni se ta zajednica ne sviđa i točka. I normalno je da će ne-neokatekumeni pljuvati po tome, a neokatekumeni braniti svoje. Ova diskusija nema previše smisla. Osoba je napisala svoje iskustvo. Ono je, nažalost, negativno. Kod nekih ljudi je pozitivno. Kod mene je li-la, no više negativno nego pozitivno.
    A što se tiče braka. Znam nekoliko priča gdje su brakovi (a i ljubavne veze, kao ove moje s neokatekumenima) pucale baš zbog te zajednice. Partner ne želi ući i tu stvar puca. To je, koliko sam skužila, dosta učestalo u zajednici. Veza nek pukne, Bože moj. Ali brak! Zbog toga? I to mi je neka sloboda…
    Ja vjerujem u Boga i ne trebaju mi nikakvi dokazi, svjedočanstva, zajednice i druge stvari da ja bolje, ili više vjerujem.

    Nadam se da nisam nikoga naljutila. Oprostite ako sam nekoga uvrijedila. Samo iznosim svoje mišljenje. 🙂
    BVB +

  • July 27, 2012 at 9:08 pm
    Permalink

    U cijelosti potpisujem ovo svjedocanstvo. 10 godina sam bio/bila na putu. Nakon toliko vremena mucenja i doslovnog ‘ispiranja’ mozga sam se napokon uspjeo/la istrgnuti iz svega toga. Volio/voljela bih sa doticnom osobom popit kavu i porazgovarati o slicnom zivotnom iskustvu. Pozz

  • October 18, 2012 at 9:26 pm
    Permalink

    na putu sam osam godina,sutra idem da zavrsimo drugu tapu,ko prodje prodje ko neprodje vrata su mu zatvorena,tako kazu katekisti(oni odlucuju o tebi a ne Bog)stalno pricaju da pare nisu vazne a uvijek gledaju da skupe sto vise,da neko od katekista promijeni auto,a svi imaju mercedese,ljetos sam bila u bolnici zbog operacije,nijedan “BRAT”me nije ni nazvao telefonom da pita kako sam a kamo da dodje u posjetu,zelim izaci ali je tesko,stalno ti pricaju o prokletstvu,koje izasao nije zavrsio dobro,proklinju jednostavno,i kazu bog prica preko njih,svi koji imaju imalo vjere znaju da bog voli i vjernika i nevjernika isto.

  • November 5, 2012 at 4:20 pm
    Permalink

    pročitala sam sve komentare. Najviše me se dojmila osoba MAJKA. Molit ću isto što ona moli.

    Nisam bila neo ali dobro poznajem put. On ima elemente sekte. Pročitajte o sektama i prepoznajte.

    Iskustvo mladića je točno opisano. Katehisti su uključeni u živote članova i kontroliraju. Potiču da se prekida veza ako oboje nisu na putu! Taj slučaj se dogodio meni i mom zaručniku. Za ljude koji nisu na putu govore da ih vodi sotona. Da se neće spasiti. Imala sam priliku družiti se s članovima. Ti ljudi bili su puni prezira prema meni iako sam katolik koji nastoji živiti vjeru!

    Ako je put ispravan čemu onda tolika zatvorenost za ostale? Zašto se brakovi i veze raspadaju ako oboje nisu članovi? Imam par primjera teškoća u obitelji zbog toga!

    Ako je put ispravan zašto se pjevaju samo kikove pjesme? Ostalo ništa ne vrijedi.

    Bog je milosrdan prema svima i ljubi istinu. Treba reći istinu!

  • November 9, 2012 at 8:17 pm
    Permalink

    Draga Anđela,ovo svjedočanstvo je istinito,poznajem mnoge koji su izašli i pričaju svi iste priče,to je jedna nova teologija,to nije katekizam katoličke Crkve,to je Kikov katekizam,papa Benedikt im je rekao 2008 da objave kateheze,do sada ništa od toga,svatko tko njih kritizira je “demon”ili “faraon”.Dok njih nisam srela nisam znala da postoje “katolici nedjelje,”a to smo svi mi koji idemo na nedjeljne mise,sve je to jako dvosmisleno,sve je to tako u rukavicama da nemaš pojma,njih ne zanima je li se ide na sv.misu nedjeljom nego samo subotom.Bila sam jednom na njihovim slavljima,usred crkve su stavili stol,a oltaru su okrenuli leđa,oni sve rade onako kako je propisao njihov vođa KIko,nevjerojatno,ali istinito,to je put prepun tajnovitosti,dvosmislenosti,oni užasno puno spominju demone itd.Oni toliko hvale tu svoju organizaciju i užasno me podsjećaju na jehovce.Čovjek stekne dojam da ako nisi s njima nećeš se spasiti,pjevaju pjesme koje je njihov vođa napisao,nose križ kojeg je Kiko napravio,slave misu onako kako je to neka izvjesna Karmen modificirala,borave u prostorijama gdje su zidovi oslikani Kikovim slikama.Čovjek se stvarno mora zapitati što se krije iza svega toga.Ne priznaju ostale katoličke pobožnosti,niti kad spominju druge katoličke pokrete samo oni,oni,oni.

  • January 16, 2013 at 1:54 pm
    Permalink

    Najprije da zhvalim ljudima koji vode stranicu. Djelujte i neka se istina čuje!

    Želja mi je da oslobodim svoju dušu i da sklonim teret koji dugo nosim.

    Dok nisam istraživala o neokatekumenskom putu bila sam uvjerena da sam ja krivac zbog svih osjećaja koje osjećam.

    Sada ću kratko opisati svoje iskustvo. Nikada nisam bila član neokatekumenskog puta. Član je bio moj dečko. Nakon kateheza on je postao totalno druga osoba. U nekoj mjeri pozitivno ali većinom negativno(moj dojam ali i dojam njegove obitelji). Kako smo bili u ozbiljnoj vezi tako se često se postavljalo pitanje kada ću ja ući u zajednicu. Bila sam na nekim neokatekumenskim slavljima(mislim agape) i par puta na euharistiji. Duh koji tamo vlada nije unosio mir u mene(nisam se osjećala prihvaćeno). Nije mi se sviđalo nešto u svemu tome . Mogu opisati i stavove prema meni koje sam osjetila od nekih članova. To su pogledi s visoka,nisu željeli razgovarati sa mnom, ako bi i razgovarali o banalnim temama većinom su ignorirali moje mišljenje. Dečko je svaki slobodan trenutak morao biti dosupan članovima, a katehisti su bili glavni savjetnici u vezi svakog problema(ja to nisam odobravala).
    Nakon prekida između nas(čini mi se da je i to bilo pod njihovim utjecajem) njihov zaključak je bio: to je jer nisi htjela u zajednicu, izgubila si ljubav jer nisi htjela slijediti Kristov put, dobivala sam SMS-ove u 3 ujutro da Sotona vodi moj život, pojavljivali su se kod mene na poslu i još dosta toga!
    Dugo vremena zbog svega što sam čula i doživjela, nisam željela ići na misu, počela sam sumnjati u svoju vjeru i Katoličku Crkvu.
    Trebalo je neko vrijeme da sve dođe na svoje i da neke rane zacjele(još uvijek ne sve).

    Danas kada razmišljam o svemu, pitam se kako se osjećaju bivši članovi kada se ja još uvijek osjećam loše. Kako se njima može pomoći da se oslobode boli koju osjećaju? Hoće li ikada doći do toga da im netko pomogne? Pa ja nisam bila član puta a još uvijek nosim ožiljke!

    Želja mi je porazgovarati s nekim bivšim članovima i otvorena sam za to!

    Na kraju svega- vjerujem u Isusa Krista i istinu! Neka se sazna prava istina!

Comments are closed.