![\"\"](\"http:\/\/3.bp.blogspot.com\/-bVSyvAW0X_M\/VbV1tZQGJEI\/AAAAAAAASsA\/4tz42vesvJk\/s320\/img1024_700_dettaglio2_marcello_pera_benedetto_xvi_infophoto_800_800.jpg\")
“Kardinal Biffi bio je heroj Crkve kojemu nema ravnoga me\u0111u ve\u0107inom dana\u0161njih prelata”<\/p>\n“Kardinal Biffi bio je heroj Crkve kojemu nema ravnoga me\u0111u ve\u0107inom dana\u0161njih prelata”<\/p>\n
To su rije\u010di Marcella Pere, predsjednika talijanskog Senata od 2001. do 2006., filozofa, jednog od vode\u0107ih talijanskih stru\u010dnjaka za Poppera. Tijekom svoje slu\u017ebe, druge po va\u017enosti u Italiji, sprijateljio se s papom Benedikom XVI., te nastavio s njim prijateljevati i nakon \u0161to je Ratzinger postao papa emeritus. Iz intelektualnog slaganja njih dvojice, objavljena su tri djela: Senza Radici<\/em> (Bez korijena) 2004., djelo koje su zajedno pisali i posvetili Europi, relativizmu, kr\u0161\u0107anstvu i islamu, zatim, L’Europa di Benedetto<\/em> (Benediktova Europa) 2005., koje je napisao Joseph Ratzinger, a Marcello Pera \u00a0Uvod, i Perch\u00e9 dobbiamo dirci cristiani: il liberalismo, L’Eruopa, L’etica<\/em> (Za\u0161to moramo re\u0107i da smo kr\u0161\u0107ani: liberalizam, Europa, Etika<\/a>) 2008., napisao je Marcello Pera, a Uvod Benedikt XVI.<\/p>\n Marcello Pera bio je u prvom redu na sprovodu Kardinala Biffija koji je bio nadbiskup Bologne od 1984. do 2003.<\/p>\n Postavili smo mu nekoliko pitanja.<\/p>\n P: \u0160to je kardinal Biffi zna\u010dio za Bolognu, Crkvu i Italiju?<\/em><\/p>\n Ukratko, tri stvari: vjeru, teolo\u0161ku mudrost, hrabrost. Sva tri dobra ne samo da su danas rijetka, nego ih je prakti\u010dni nemogu\u0107e na\u0107i. Bologna i cijela Crkva trebale bi biti ponosne \u0161to su njega imale za svoga biskupa.<\/p>\n P: Prisje\u0107aju\u0107i se osobe kardinala Biffija u proteklih nekoliko dana, neki komentatori napisali su da je on bio izri\u010daj Crkve koja je danas gotovo pa definitivno nestala, uzev\u0161i u obzir da Crkva dana\u0161njice \u017eeli biti politi\u010dki korektna, \u010dak i u obeshrabrivanju, ako ne i u suprotstavljanju, kao \u0161to smo vidjeli kod generalnog tajnika Talijanske biskupske konferencije, monsinjora Nunzija Galantina, demonstracijama za obranu obitelji koje su se odr\u017eale 20. lipnja. \u0160to vi mislite o svemu tome?<\/em><\/p>\n Tamo gdje sam nekad vidio duboku vjeru i hrabro, dobrodu\u0161no svjedo\u010denje, danas vidim mnogo kalkulacija i ambicija. Tamo gdje sam nekad \u010duo dubok, promi\u0161ljen nauk, danas \u010dujem mnogo aproksimacije. I gdje sam nekad svjedo\u010dio hrabrim rije\u010dima, danas primje\u0107ujem konformizam. Molima Vas, nemojte se vi\u0161e usuditi uspore\u0111ivati sada\u0161njeg generalnog tajnika CEI, i ne samo njega, s kardinalom Biffijem!<\/p>\n P: Za\u0161to?<\/em><\/p>\n Kardinal Biffi bio je heroj Crkve, gorostas nauka. On se nije kolebao u teologiji i nije ju prilago\u0111avao trendovima ili trenutnim mo\u0107nicima. On nije mislio da bi milost trebala biti izuzetak od istine ili da je istina apstraktna, te da je istini potrebna integracija milosti kako bi ju \u010dinila \u017eivom, primjenjivom i prihvatljivom. On nije bio zainteresiran za karijerizam: on mu se rugao. Njegove dosjetljive primjedbe bile su predivne, brze i o\u0161tre!<\/p>\n P: Kardinal Biffi izazvao je vrlo o\u0161tru raspravu svojim razmi\u0161ljanjem na temu imigracije 2000. godine. Osim \u0161to je tada izgovorio proro\u010dke rije\u010di, pozvao je na “spa\u0161avanje nacionalnog identiteta” budu\u0107i da “Italija nije pustinja ili gotovo nenastanjena, bez povijesti, bez \u017eive tradicije, bez nepogre\u0161ive kulturne i duhovne fizionomije, neselektivno nastanjena, ukratko kao da nema ba\u0161tinu svojstvenu humanizmu i civilizaciju koja bi na kraju mogla biti izgubljena”. U tom smislu, on je tra\u017eio da “muslimansko pitanje” ne treba podcijeniti, da ono “treba tretirati vrlo pa\u017eljivo”. Petnaest godina je pro\u0161lo i moglo bi se re\u0107i da je i u tome imao jasno vi\u0111enje. \u0160to vi mislite?<\/em><\/p>\n Odgovorit \u0107u na to istim onim rije\u010dima koje sam izgovorio u mom prvom susretu s njim: “Oprostite mi, va\u0161a uzoritosti, ja sam me\u0111u onima koji jo\u0161 uvijek ne razumiju. Hvala Vam \u0161to ste mi to objasnili, ne\u0107u to zaboraviti.” Danas mi je \u017eao \u0161to su \u010dak i njegova subra\u0107a to zaboravila. Kakvog vi\u0161e smisla ima razgovarati o evangelizaciji, ako se propovijeda dijalog pod kojim se misli i prakticira popustljivost, \u0107akulanje i razmjena mi\u0161ljenja? Kad je Isus rekao “Ja sam Istina”, je li on mo\u017eda mislio da postoje mnoge druge “istine” i da je to sve sasvim uredu? Kad netko ka\u017ee: “Ja sam Kristov sljedbenik”, misli li on to na isti na\u010din kao kad ka\u017ee “ja sam vegeterijanac” ili “ja navijam za Juventus”? Pada mi napamet poznati i teolo\u0161ki vrlo uznemiruju\u0107i imperativ koji je Isus uputio onima koji su odbili prihvatiti poziv gospodara: “compelle intrare”.<\/p>\n Istina je, Isus nije mislio na silu ili na prisiljavanje, On je mislio na otkupljuju\u0107u i nepromjenjivu istinu. No, bez obzira na to, ako uzmemo u obzir silu i prisilu, kakva je vrijednost svetih, nepromjenjivih principa zapisanih u ustav, ako ne upravo primjena sile i prisile, po zakonu, na one koji namjeravaju biti dio zajednice u kojoj je taj ustav vrlo va\u017ean? Kada musliman do\u0111e u Italiju i dr\u017eava ga lai\u010dki obvezuje da po\u0161tuje ustavne odredbe da ne smije sklopiti vi\u0161e od jedne \u017eenidbe, ili da ne smije prekidati svoj rad pet puta u danu, ne ka\u017ee li sama dr\u017eava: “compelle intrare”? Biffi je to razumio bolje od mnogih konstitucionalista i samoprozvanih filozofa, otvoren i tolerantan zakon: dr\u017eava koja se odri\u010de snage svojih principa nije dr\u017eava. Koliko je bio mudar i o\u0161trouman prema formalnostima i formaciji na\u0161ih unitarista, masonske i anti-kr\u0161\u0107anske dr\u017eave – osobito u vrijeme kad su retori\u010dki brbljavci zvonili, slave\u0107i i dodvoravaju\u0107i se na\u0161im politi\u010darima, spremni uvesti jo\u0161 jedan nacionalni blagdan (Dan Republike, 2. lipnja. Uveden slu\u017ebeno 2000. godine) – hladni – kao i ostali – u srcu i savjesti za talijanski narod. Vjerujte mi, Giacomo Biffi bio je veliki \u010dovjek.<\/p>\n Jo\u0161 jednom, oprostite mi va\u0161a ekselencijo, i hvala vam!<\/em><\/p>\n