{"id":2544,"date":"2015-07-25T09:52:26","date_gmt":"2015-07-25T09:52:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?p=2544"},"modified":"2015-07-25T10:09:17","modified_gmt":"2015-07-25T10:09:17","slug":"u-cast-mons-landucciju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.paxtibi.net\/?p=2544","title":{"rendered":"U \u010dast mons. Landucciju"},"content":{"rendered":"

\"\"Neokatekumenski put ili Neokatekumenat je kr\u0161\u0107anska inicijacija unutar Rimokatoli\u010dke crkve koja je posve\u0107ena vjerskom odgoju odraslih. Utemeljio ga je 1964. godine \u0161panjolski umjetnik Kiko Arg\u00fcello. Nastao je kao odgovor na II. vatikanski sabor, te vjeruje da Crkva mora odgovoriti na socijalne promjene nastale u 19. i 20. stolje\u0107u, osobito na sekularizam postaju\u0107i vi\u0161e zajednica i vra\u0107aju\u0107i se u\u010denju ranih kr\u0161\u0107ana. U proteklih trideset godina pokret je sagradio sjemeni\u0161ta diljem svijeta i danas je jedan od najbr\u017ee rastu\u0107ih pokreta unutar rimokatoli\u010danstva. Djelomi\u010dno je odobren od strane Svete Stolice kao \u00abput kr\u0161\u0107anske inicijacije\u00bb, ad experimentum<\/em><\/i>, do lipnja 2007.<\/span><\/p>\n

Kiko Arg\u00fcello i oblikovanje Neokatekumenskog puta<\/span><\/p>\n

Nakon \u0161to je do\u017eivio egzistencijalnu krizu u ranim \u0161ezdesetim pro\u0161loga stolje\u0107a, \u0161panjolski slikar imenom Kiko Arg\u00fcello poistovjetio je patnju siroma\u0161nih s raspe\u0107em Isusa Krista. Ovo otkri\u0107e promijenilo je njegov \u017eivot. Prije svoga obra\u0107enja Kiko je bio ateist.<\/span><\/p>\n

Slijede\u0107i put Charles de Foucaulda, Arg\u00fcello je oti\u0161ao \u017eivjeti u Palomeras Atlas, siroma\u0161na predgra\u0111a Madrida. Ta predgra\u0111a bila su nastanjena Romima i \u00abquinquis\u00bb (bijelim nomadima) kao i nepismenim ljudima, skitnicama, lopovima, prostitutkama, mladim delikventima itd. Tamo je jedna \u0161panjolska \u017eena, Carmen Hernandez koja je diplomirala kemiju, susrela Kika Arguella. Ona se susrela s obnovom II. vatikanskog sabora kroz prijateljstvo s liturgi\u010darom mons. Pedro Schererom, te ju je njezin biskup pozvao da okupi grupu ljudi koji \u0107e evangelizirati rudare u Orurou u Boliviji. Hernanedez nikad nije oti\u0161la u Boliviju ve\u0107 je napustila Misioneras<\/em><\/i> kako bi slijedila Kika. Kasnije, 1970. godine, talijanski sve\u0107enik Mario Pezzi napu\u0161ta Comboni Misionare kako bi se pridru\u017eio Putu, postaju\u0107i jedan od vo\u0111a zajedno s Kikom i Carmen.<\/span><\/p>\n

Kikov umjetni\u010dki temperament, njegovo egzistencijalno iskustvo, prija\u0161nja katehisti\u010dka formacija u Kursilju, te Carmenina evangelizacijska snaga oblikovana na Institutu Misioneras de Cristo Jesus<\/em><\/i>, njezina teolo\u0161ka priprava (ima licencijat iz teologije), njezino poznavanje pashalnog misterija i liturgijske obnove II. vatikanskog sabora zajedno sa okolinom \u00abnajsiroma\u0161nijih od svih siromaha\u00bb na zemlji, bili su elementi u kojima je nastala kerigmatska, teolo\u0161ko-katehetska sinteza. Ta sinteza postala je kralje\u017enica procesa evangelizacije odraslih katolika, kasnije nazvana Neokatekumenski put.<\/span><\/p>\n

Ime potje\u010de od starog katekumenata rane Crkve koji je slu\u017eio za formiranje odraslih kr\u0161\u0107ana. Ova praksa uklju\u010divala je razdoblje od dvije do tri godine u kojem je netko bio nazivan katekumenom, te je u\u010dio i sve vi\u0161e razumijevao kr\u0161\u0107ansku vjeru. Katekumen je postao competens<\/em><\/i> tijekom Velikog tjedna u kojem je bio kr\u0161ten. Do srednjeg vijeka Crkva je toliko broj\u010dano narasla da se ova praksa izgubila. Neokatekumenski put se fokusira na primjenu odgoja odraslih u vjeri ne samo za one koji se obra\u0107aju na katoli\u010danstvo, ve\u0107 slu\u017ei kao sredstvo katolicima da bi evangelizirali druge katolike.<\/span><\/p>\n

Kriti\u010dki aspekti Neokatekumenskog puta<\/span><\/p>\n

Mnogi biskupi i sve\u0107enici hvale i ohrabruju Put; naj\u010de\u0161\u0107e se citira pismo pape Ivana Pavla II. <\/span>\u00abOgniquavolta\u00bb<\/span><\/a> monsinjoru Paul Josef Cordesu od 30. 8. 1990. gdje on pi\u0161e: \u00abNakon \u0161to sam pogledao dokumentaciju koju ste mi poslali, pozdravljaju\u0107i zahtjev koji ste mi uputili, priznajem Neokatekumenski put kao jedan itinerarij katoli\u010dke formacije, valjan za na\u0161e dru\u0161tvo i za na\u0161e vrijeme\u00bb, objavljeno u Acta Apostolicae Sedis<\/em><\/i>, 82\/1990., str. 1513-1515, uklju\u010duju\u0107i bilje\u0161ku koja ovo poja\u0161njava: \u00abSveti Otac nije mislio dati bilo kakvu obvezuju\u0107u uputu biskupima, ve\u0107 ih samo ohrabriti za pozorno promatraju neokatekumenske zajednice; biskupi \u0107e odlu\u010diti ho\u0107e li i kako prihvatiti neokatekumenske zajednice u svojoj biskupiji\u00bb. Engleski prijevod na neokatekumenskoj internet stranici ispu\u0161ta dio re\u010denice \u00abnakon \u0161to sam vidio dokumentaciju koju ste mi poslali.\u00bb<\/span><\/p>\n

Postoje, ipak, ozbiljna zabrinutost glede njihovog polo\u017eaja u Katoli\u010dkoj crkvi. Ve\u0107 1983. godine, papa Ivan Pavao II. rekao je neokatekumenskim zajednicama: \u00abNe izolirajte se od \u017eupa i biskupija (\u2026) Slijedite pozorno i bez ispu\u0161tanja kanonske i liturgijske propise\u00bb, objavljeno u L\u2019Osservatore Romano,<\/span><\/span><\/a><\/em><\/i> 11. 2. 1983.<\/span><\/p>\n

Zabrinutost glede Puta o\u010dituje se u \u010detiri stvari: doktrina<\/em><\/i>; dvosmislene i zavodljive doktrinarne izjave, ponekad skoro hereti\u010dne: liturgija<\/em><\/i>; ozbiljne razlike izme\u0111u Puta i liturgije Katoli\u010dke crkve (dugi \u00abodjeci\u00bb \u2013 \u00abuvodi\u00bb kao homilije \u2013 upotreba stolnjaka za prekrivanje \u010detverokutnog stola koji nalikuje na stol za objedovanje umjesto oltara, primanje Svete pri\u010desti sjede\u0107i, duge i zatvorene liturgije, itd.): pastoral<\/em><\/i>; neki aspekti sekte (originalni katehetski tekstovi se \u010duvaju tajnima koliko god je mogu\u0107e; Put se predstavlja kao jedini put da se bude katolik; du\u017eina Puta, \u010desto preko 15-20 godina; pretjerano nagla\u0161avanja Starog zavjeta; reduciranja va\u017enosti sakramenata; reduciranje pobo\u017enosti Bla\u017eenoj Djevici Mariji; neokatekumenske vo\u0111e smatraju se boljima od sve\u0107enika i biskupa, itd.): drugi aspekti<\/em><\/i>; \u010dudne pjesme, lo\u0161e mi\u0161ljenje o katoli\u010dkoj hijerarhiji izme\u0111u Konstantina i II. vatikanskog sabora, pretjerano nagla\u0161avanja demona, itd.).<\/span><\/p>\n

Neokatekumeni se brane optu\u017euju\u0107i kriti\u010dare za pristranost, ogovaranje i nerazumijevanje, te tvrde\u0107i slaganje izme\u0111u Puta i Katoli\u010dke crkve. Kakogod, jedino Rimokatoli\u010dka crkva ima pravo suditi jesu li i kako oni u skladu s njoj. U sljede\u0107im odlomcima donosimo neka razmi\u0161ljanja katoli\u010dke hijerarhije o prve tri to\u010dke.<\/span><\/p>\n

Primjedbe sve\u0107enika<\/span><\/p>\n

Prva dokumentirana kritika, Il movimento neocatecumenale. Esposizione e guidizio di mons. P. C. Landucci<\/strong><\/b><\/span><\/a><\/em><\/i> (Nekatekumenski pokret: obja\u0161njenja i komentari mons. Pier Carlo Landuccija) dolazi nam od talijanskog monsinjora Landuccija (1900.-1986.)<\/strong>, biv\u0161eg in\u017eenjera koji je postao sve\u0107enik, te je napisao brojne apologetske knjige i \u010dlanke. U tijeku je proces njegove beatifikacije koji je zapo\u010deo Camillo Cardinal Ruini 2002. godine. Landucci analizira \u00abtajne katehetske knjige\u00bb Puta i pi\u0161e da, uspore\u0111uju\u0107i ih s Katoli\u010dkom crkvom \u00abne postoji niti jedna doktrinarna izjava ili prakti\u010dna akcija koji ne bi bila deformirana; sve je o\u010dito grubo i konfuzno, i u teolo\u0161kom i u biblijskom smislu, dok zadr\u017eava izaziva\u010dki pristup osobnom anga\u017emanu\u00bb. Landucci isti\u010de da: \u2013 uspore\u0111uju\u0107i Put s Crkvom \u00absve temeljne teolo\u0161ke istine su stra\u0161no izobli\u010dene, i \u2013 slijedno tome \u2013 tako\u0111er i sakramenti\u00bb;<\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>u Putu, dok zadr\u017eava neke aspekte istine, \u00absve izjave imaju namjeru impresionirati\u00bb ljude, kao u nekoj sekti;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>Neokatekumenski nauk je \u00abna liniji protestantske negacije istinskih sakramenata\u00bb;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>u Putu susre\u0107emo \u00abveliku konfuziju o teologiji i Bibliji, koja se prikazuje kao to\u010dna i karizmati\u010dna\u00bb;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>Neokatekumeni pokazuju \u00abprijevarno poistovje\u0107ivanje\u00bb Puta s II. vatikanskim koncilom, \u00abkao da je II. vatikanski bio (i samo on) njihov\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

Druga dokumentirana kritika dolazi kasnije od teologa i filozofa, pasionisti\u010dkog sve\u0107enika\u00a0Enrica Zoffolija<\/strong><\/b> (1915.-1996.), koji je, u posljednjim godina svoga \u017eivota, napisao mnoge knjige o Putu. U svom Rje\u010dniku kr\u0161\u0107anstva<\/em><\/i> (1992.) napisao je o neokatekumenima: \u00abnjihov nauk je ozbiljno pomije\u0161an s pogre\u0161kama protiv temeljnih istina crkvene dogme, papa i koncila. Oni negiraju otkupljenje, \u017ertveni karakter euharistije, transupstancijaciju, itd\u2026 Oni ne razumiju pojmove grijeha i milosti\u2026 njihove doktrinarne izjave su u temelju krive.\u00bb<\/span><\/p>\n

U svom <\/span>pismu<\/span><\/a> direktoru Radio Marije, <\/em><\/i>vl\u010d. Liviju Fanzagi 1994. godine, Zoffoli pi\u0161e da je ve\u0107 u kasnim \u0161ezdesetim Padre Pio iz Pietrelcina ozna\u010dio Kika i neokatekumene kao \u00abnove la\u017ene proroke<\/em><\/i>\u00bb.<\/span><\/p>\n

Primjedbe biskupa i kardinala Biskupske konferencije Italije koji su iznijeli svoju kritiku protiv Neokatekumenskog puta: npr. biskup Bruno Foresti (Brescia, kasne 1986.), biskup Lorenzo Bellomi (Trst, tijekom 1989.), biskup Arduino Bertoldo (Foligno, 1. 8. 1995.), biskup Pietro Nonis (Vicenza, 18. 12. 1996.), biskup Benito Cocchi (Modena, 2002.), biskup Giulio Sanguineti (Brescia, 25. 12. 2003.), Silvano kardinal Piovanelli (Firenca, 25. 2. 1995.), Giovanni kardinal Saldarini (Torino, 17. 5. 1995.), Giacomo kardinal Biffi (Bolonja, 31. 3. 1996.), Carlo Maria kardinal Martini (Milano, 29. 10. 1999.), Ersilio kardinal Tonini (5. 6. 2006.), te talijanske Biskupske konferencije Umbrije (2. 3. 1986.), Puglije (1. 3. 1996.) i Basilicate (1. 3. 1998.).<\/span><\/span><\/strong><\/b><\/p>\n

Salvatore kardinal Pappalardo<\/span><\/strong><\/b>, nadbiskup Palerma, napisao je 1996. godine pismoCammino Neocatecumenale, diocesi e parrocchia<\/em><\/i> (Neokatekumenski put, biskupija i \u017eupa) koje je poslao svim neokatekumenskim zajednicama i tako\u0111er svim sve\u0107enicima svoje biskupije. U njemu zabranjuje neokatekumenima odr\u017eavanje \u00abzatvorenih liturgija\u2026 ili bilo \u010dega \u2018izoliranog\u2019 od drugih katolika\u00bb. Tako\u0111er pi\u0161e da: \u00abPut nije jednak cijeloj Crkvi\u2026 te stoga Put ne\u0107e izbjegavati \u017eupnu liturgiju\u00bb. Pismo je objavljeno <\/span><\/span>u Il Regno<\/em><\/i><\/a>\u00a0<\/span><\/span><\/span>9\/1996., talijanskom mjese\u010dniku o Katoli\u010dkoj crkvi.<\/span><\/p>\n

Basil Hume, nadbiskup Westminstera<\/span><\/strong><\/b> (Velika Britanija) odbio je 1996. godine zarediti petnaestoricu neokatekumenskih bogoslova. Vijest se pojavila u<\/span><\/span> Adista<\/em><\/i><\/span><\/span><\/span><\/a> 67\/1996. (Adista<\/em><\/i> je ljevi\u010darska Internet stranica jako polemi\u010dna prema katolicima) i u<\/span> Jesus<\/em><\/i><\/span><\/span><\/span><\/a> 1\/1997. (Jesus<\/em><\/i> je talijanski mjese\u010dnik o Katoli\u010dkoj crkvi). Razlog je bio taj \u0161to su oni poslu\u0161ni svojim zajednicama umjesto biskupu.<\/span><\/p>\n

Mervyn Alban Alexander, biskup Cliftona<\/span><\/strong><\/b> (Velika Britanija), <\/span><\/span>dekretom<\/span><\/a> je zabranio Neokatekumenski put u svojoj biskupiji. On ka\u017ee da \u00abkatehetske i evangelizacijske metode \u2018Neokatekumenata\u2019 nisu niti korisne niti prikladne\u00bb.<\/span><\/p>\n

Krajem 2001. godine, Luigi Bommarito, nadbiskup Catanije<\/span><\/strong><\/b> (Italija), napisao je pismo\u00a0<\/span>Lettera al Cammino Neocatecumenale <\/em><\/i><\/span><\/span><\/span><\/a>Neokatekumenskom putu svoje biskupije isti\u010du\u0107i da u Putu:<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>sve\u0107enik je reduciran na obi\u010dnog \u00abliturgijskog egzekutora (izvr\u0161itelja)\u00bb;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>\u00abpesimizam\u00bb zamjenjuje \u00abkr\u0161\u0107ansku nadu\u00bb;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>postoji namjerno \u00abodjeljivanje\u00bb od ostalih vjernika;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>\u00abnavodna\u00bb \u00abnenadma\u0161iva\u00bb neokatekumenska \u00abmetoda\u00bb;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>\u00abozbiljni problemi\u00bb \u00abjavljaju se u \u017eupama gdje je Put prisutan\u00bb;<\/span><\/span><\/p>\n

\u2013<\/span> <\/span>takozvani \u00abskrutiniji\u00bb, zapravo su \u00abjavno ispovijedanje grijeha\u00bb, kao u najgorim fundamentalisti\u010dkim sektama.<\/span><\/span><\/p>\n

Pitanje liturgije<\/span><\/p>\n

Sveta Stolica se uglavnom bavi neokatekumenskom liturgijom. 1. 12. 2005., nekoliko dana nakon susreta Kika Arguella, Carmen Hernandez i Marija Pezzi s papom Benediktom XVI., Francis kardinal Arinze poslao im je pismo koje sadr\u017ei odredbe Svetog Oca o Neokatekumenskoj liturgiji.<\/span><\/p>\n

Na slu\u017ebenoj web stranici Neokatekumenskoj puta nema teksta tog pisma, nego \u010dudna interpretacija Giuseppe Gannarinija, vo\u0111e Puta za Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. On je poku\u0161ao argumentirati svoju interpretaciju pisma kad je engleski prijevod pisma iza\u0161ao na internetu. Kiko, Karmen i Mario Pezzi nikad nisu rekli ni rije\u010di o Gennarinijevoj interpretaciji.<\/span><\/p>\n

Statuti: djelomi\u010dno odobrenje<\/span><\/p>\n

Statuti Neokatekumenskog puta su odobreni u lipnju 2002. godine ad experimentum <\/em><\/i>na pet godina, dakle do lipnja 2007. Prva verzija Statuta nije dobila odobrenje 1999. godine. Tra\u017ei se odobrenje Katehetskog direktorija<\/em><\/i> koji treba sadr\u017eavati \u00abpravovjernu\u00bb verziju katehetskih postavki Puta; u tijeku je verificiranje i korigiranje dokumentacije Puta (vi\u0161e od 14 tomova) od strane kongregacija Svete Stolice. Kao \u0161to samo ime kazuje, Statuti govore o tome \u0161to Put \u00abmora raditi\u00bb, dok \u00abKatehetski direktorij\u00bb govori o metodi i katehetskim postavkama Puta.<\/span><\/p>\n

Stoga, izjava da je \u00abSveta Stolica odobrila Put\u00bb je prili\u010dno neto\u010dna (samo sada\u0161nje i budu\u0107e smjernice su odobrene); \u010dak i s kona\u010dnim odobrenjem samih Statuta, \u010dak i s pohvalama i ohrabrenjima mnogih biskupa, Put ne mo\u017ee dobiti status \u00abodobren od strane Katoli\u010dke crkve\u00bb sve do formalne verifikacije odsutnosti (ili osude) pogre\u0161aka, zloupotreba, hereza i liturgijskih problema, itd. Neki ka\u017eu da bi moglo do\u0107i do \u00abparcijalnog\u00bb ili sub condicione<\/em><\/i> \u00abkona\u010dnog\u00bb odobrenje Puta zbog budu\u0107ih \u00abpastoralnih\u00bb razloga (stoga jo\u0161 uvijek je nemogu\u0107e govoriti o formalno odobrenju Svetoga Oca).<\/span><\/p>\n

Poveznica 1<\/a><\/p>\n

Poveznica 2<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Neokatekumenski put ili Neokatekumenat je kr\u0161\u0107anska inicijacija unutar Rimokatoli\u010dke crkve koja je posve\u0107ena vjerskom odgoju odraslih. Utemeljio ga je 1964.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2544"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2544"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2544\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2550,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2544\/revisions\/2550"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2544"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2544"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2544"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}