![\"Kiko](\"http:\/\/www.paxtibi.net\/wp-content\/upLoads\/2010\/01\/2015\/06\/Kiko-i-kri.jpg\")
<\/a><\/p>\nDemonstracije su bile protiv rodne ideologije, ali u ime \u010dega? Nitko od govornika nije se referirao na Bo\u017eji i naravni zakon \u010dije kr\u0161enje predstavlja \u00a0mnogo ve\u0107u pogre\u0161ku nego nepravde koju podnose djeca koja su li\u0161ena svoje mame i tate. Samo Kiko Arguello se usudio dati religiozni sadr\u017eaj tom doga\u0111aju, dr\u017ee\u0107i u svojoj ruci, kao neki pastir Crkve, svoj veliki astilarni kri\u017e. U svojoj intervenciji, koju se mo\u017ee vidjeti na Youtube<\/a>, on je tvrdio da \u017eeli objasniti: “\u0161to to zna\u010di biti kr\u0161\u0107anin danas” i to je u\u010dinio, nazna\u010duju\u0107i Neokatekumenski put kao put prema odrasloj vjeri: vjeri o\u010di\u0161\u0107enoj od dogmatskih i doktrinarnih formula te reduciranoj na \u010distu “kerigmu”, navije\u0161taj doga\u0111aja kojega je sam Kiko i tuma\u010d i prorok. Nepovezani na\u010din njegova izlaganja kojemu je manjkalo logike (umjetni\u010dki potezi kista kako ih on opisuje) dio je njegove “teologije povijesti” sumirane u zavr\u0161noj “pjesmi Apokalipese” kojoj se mno\u0161tvo na ki\u0161i pridru\u017eilo pjevaju\u0107i.<\/p>\n Kiko Arguello nikad nije odgovorio na mnoga pitanja koja su mu postavljana desetlje\u0107ima a ti\u010du se njegovog poimanja Crkve, sakramenta Svetoga reda i Svete Euharistije. Cijena koju treba platiti za njegovu obranu braka i obitelji ne mo\u017ee biti napu\u0161tanje ili zatamnjivane istina koje pripadaju pologu vjere, kao \u0161to je postojanje jedni otkupiteljske istine koju (samo) Katoli\u010dka Crkva ima, ili \u010dinjenice da misa nije sve\u010dana gozba nego nekrvno obnavljanje \u017drtve na Kri\u017eu. \u0160tovi\u0161e, alternativa apstinenciji biskupa ne mo\u017ee biti reinterpretacija kr\u0161\u0107anstva od strane karizmatskog i anti-institucionalnog pokreta.<\/p>\n Vjera je cjelovita i potpuna ili uop\u0107e nije vjera. Za biti heretik nije nu\u017eno negirati sve dogme, nego je dovoljno uporno negirati samo jednu dogmu, \u010dak i ako je ona najmanja ili najmanje va\u017ena \u00a0istina katoli\u010dke vjere i moralnosti. Tkogod odbacuje i samo jednu dogmu, odbacuje ih sve, i mora biti smatran heretikom budu\u0107i da on vjeruje ili ne vjeruje, ne zbog Bo\u017ejeg objaviteljskog autoriteta, nego na temelju svoga vlastitoga razuma: ono \u0161to on naziva vjerom zapravo je njegovo mi\u0161ljenje i on nema nikakvog prava o\u010dekivati da drugi slijede njegovo osobno mi\u0161ljenje.<\/p>\n Entuzijazam, koji je bio vidljiv na skupu od 20. lipnja, \u0107e pro\u0107i, ali enormni vjerski i moralni problemi polako se skupljaju na obzorju. Suo\u010diti se s njima nije mogu\u0107e na trgu, nego u vjeri; to nije snaga brojeva ili medija, nego integriteta nauka; to nije sposobnost oblikovanja koalicija, nego koherentnost izbora. Samo to mo\u017ee pokrenuti Nebesa i bez intervencije Onoga Kojemu je sve mogu\u0107e, svaka bitka je izgubljena.<\/p>\n