OSTAVITE SVE, UZMITE SVOJ KRI\u017d I PO\u0110ITE ZA MNOM<\/p>\n
Ovo nije bio problem u Kristovo vrijeme jer ljudi su bili mnogo skromniji nego \u0161to su danas, ali zar mislimo da i danas ne postoje skromni ljudi?
\n\u2013 Ako tako mislimo, varamo se neizrecivo.
\nU svijetu je jo\u0161 uvijek mogu\u0107e prona\u0107i skromnog \u010dovjeka \u2013 mu\u0161karca\/\u017eenu\/dijete, ali na NP to jednostavno nije mogu\u0107e.
\nRekli bi u na\u0161em narodu: \u2018Izvana gladac, iznutra jadac!\u2019.
\nU onoj silnoj bujici osu\u0111ivanja nekog \u010dovjeka koji se uredio za euharistiju, moglo se \u010duti kako se hvale novom odje\u0107om, automobilom, pa \u010dak i ponekim ku\u0107anskim aparatom.
\nIpak, mene sve to nije moglo zaobi\u0107i jer na svoje u\u0161i sam \u010dula sve to. Svaki put bi mi se poput trnja zabilo u srce, pa bih pomislila: \u2018O Bo\u017ee, gdje je ta skromnost o kojoj toliko pri\u010daju? -Ho\u0107u li je ikad vidjeti, osjetiti??\u2019
\nMeni su se smijali kad sam rekla da ve\u010deram kruh, malo sira i jogurt, a oni su pri\u010dali o jastogu i kavijaru, misle\u0107i kako sam mentalno zaostala ili u najmanju ruku gluha.
\nZar sam Isus nije rekao: \u2018Ne \u017eivi \u010dovjek samo o kruhu nego o svakoj rije\u010di koja izlazi iz Bo\u017ejih usta??\u2019
\n\u2013 I dalje sam poku\u0161avala shvatiti njihovo pona\u0161anje, ali .. nisam uspjela. Do dana dana\u0161njeg je ostalo nedoumica.
\nUvijek sam nastojala \u017eivjeti skromno, a onda do\u0111em na NP i misle\u0107i da \u0107u tamo to i do\u017eivjeti, te da \u0107u mo\u0107i \u017eivjeti tako u pravom smislu rije\u010di, dogodilo se upravo suprotno.
\nToliko razbacivanje hrane poslije agapea na jednodnevnoj konvivenciji koja bi se obi\u010dno odr\u017eavala nedjeljom ujutro do poslijepodnevnih sati jer nedjeljom je bio cilj odvu\u0107i nam pa\u017enju kako slu\u010dajno ne bismo oti\u0161li na sv. Misu.
\nZar nisu mislili na gladne ljude, na sirotinju diljem svijeta??
\nPodsjetilo me na prispodobu o Lazaru kad je jeo mrvice koje su padale s bogata\u0161eva stola, a kad su obojica umrli, Lazar se odmarao, dok se onaj drugi mu\u010dio u vje\u010dnim mukama i molio da se po\u0161alje proroka njegovoj bra\u0107i u ku\u0107u. Nisu vjerovali jednom proroku, a jo\u0161 \u0107e manje kad bi tko od mrtvih ustao\u2026
\nSve to me poga\u0111alo poput strijele u du\u0161u\u2026
\nNagovaraju\u0107i ljude da ra\u0111aju toliku djecu, izvana se stjecao dojam da \u017eele upravo to \u2013 SKROMNOST; ljude nau\u010diti da ne \u017eive samo za sebe nego da sve dijele sa vlastitom djecom koja tako\u0111er moraju sve dijeliti sa bra\u0107om i sestrama.
\nAli\u2026 sve bija\u0161e privid jer djeca su trebala poslu\u017eiti samo kao sredstvo do cilja; ponajprije za \u0161irenje tog bolesnog pokreta\/sekte\/kulta, a onda za osiroma\u0161enje njihovih roditelja i njih samih, pa ipak, slijepci pored zdravih o\u010diju ne vidje\u0161e da je jedino va\u017eno bilo pokazati Kiku \u0161to su i koliko postigli u njihovim malim, jadnim \u017eivotima ili makar onom \u0161to je ostalo od njihovih \u017eivota.
\nOsje\u0107ala sam se kao u horor-filmu ili u najgoroj no\u0107noj mori iz koje se ne mogu probuditi.
\nStalno su ponavljali kako ne smijemo \u017eivjeti sebi ni umirati sebi i kako moramo vidjeti u njima Krista jer ako to nije tako, onda ionako ni\u0161ta od svega toga nema smisla.
\nBila sam dovoljno stara da razumijem njihove rije\u010di, ali ih nisam htjela razumjeti jer su zvu\u010dale prestra\u0161no.
\n\u010cak i moja majka se zamislila nad njihovim rije\u010dima.
\nDobra stara vjernica, znala je, Krist je samo jedan, a oni su onda tko? \u0160to????
\nNismo razumjele jer jo\u0161 je sve bilo obavijeno velom tajne; jo\u0161 su se tajne NP dobro \u010duvale.
\nJednom je jednoj \u2018sestri\u2019 slu\u010dajno \u2018izletjelo\u2019 pa je izlanula kako je drugi prijelaz doista PRIJELAZ i kako poslije toga vi\u0161e NEMA \u0160ALE.
\nGledala sam je u \u010dudu jer shvatih to kao prijetnju, a moje slutnje su se i obistinile kad sam saznala od ljudi iz drugih zajednica tj. drugih \u017eupa da se na tom prijelazu doga\u0111a \u2018ne\u0161to\u2019 zbog \u010dega se NE SMIJE OTI\u0106I IZ ZAJEDNICE.
\nEh, sad me ve\u0107 uhvatila panika. Ni mojoj majci se nije svidjelo \u0161to to \u010duje, ali ona je ionako ve\u0107 bila napustila NP, pa iako se to nje nije ticalo, bila je jo\u0161 zabrinutija zbog \u2013 mene.
\nTog dana sam znala da ne\u0107u oti\u0107i na drugi prijelaz.
\nTo je bila moja odluka i nitko me nije mogao razuvjeriti.
\nUvijek sam bila odlu\u010dna u svemu, pa tako i ovaj put.
\nDefinitivno tu no\u0107 nisam spavala jer spoznaja da bi me netko negdje zarobio pa makar i u duhovnom smislu, bila je jeziva.
\n\u010cesto su me vrije\u0111ali govore\u0107i mi kako sam na NP do\u0161la tra\u017eiti de\u010dka, a to je bila potpuna la\u017e jer osim \u0161to sam bila premlada da bih stupala u bilo kakvu vrstu veze, bila sam u fazi kad sam htjela postati redovnica. Vjerojatno sam zato i \u010deznula za jednim dubljim odnosom s Bogom, pa ipak, nisam se zaredila; nisam oti\u0161la ni na duhovnu obnovu jer moji roditelji nisu bili za to da postanem \u010dasna sestra. Danas razmi\u0161ljam o tome ovako: Da je Bog htio da mu slu\u017eim, pozvao bi me u redovnice, ali nije jer Njemu uvijek ima tko slu\u017eiti, a mom suprugu supruga mogu biti samo ja. Tim rije\u010dima me utje\u0161ila jedna redovnica kad sam joj ispripovjedila svoju \u017eivotnu pri\u010du.
\nNadalje, neokatekumeni su znali \u010desto pretjerivati kako u svemu tako i u molitvama. Za objedom su se molile Pohvale u njihovim obiteljskim ku\u0107ama, tako da njihova djeca nisu smjela jesti dok se Pohvale ne bi privele kraju. Uvijek sam \u017ealila tu djecu jer ili su presko\u010dili ru\u010dak da ne bi kasnili u \u0161kolu ili su pojeli na brzinu, pa bi im na putu do \u0161kole pozlilo.
\nNajgore je nemati mjeru u ni\u010demu, a neosi su jedni od takvih.
\nNi sama nisam mogla vjerovati koliko puta su \u2018spali na niske grane\u2019 kad bi nekoga vrije\u0111ali, pa iako im je poslije taj \u010dovjek dokazao da nisu u pravu jer bi katehisti tako rekli, va\u017eno je bilo samo posramiti tog jadnika.
\nU pravilu, na NP se \u010dinilo doista sve kako bi se ljudi osje\u0107ali nevoljeno, ne\u017eeljeno, neprihva\u0107eno, a jo\u0161 ako bi tko imao kakvu manu, otvoreno su mu se izrugivali i to tuma\u010dili kao ne\u0161to dobro za ego tog jadnog \u010dovjeka kojemu bi se rugali; kao ono: \u2018To je dobro za tvoj ego, da se ne uzoholi\u0161.\u2019
\nKatastrofa!!!
\nNo jedno moram navesti: nisam primijetila da je IKAD na NP do\u0161ao netko tko je bio nepokretan ili kome je nedostajao neki ud (ruka, noga). Dugo sam razmi\u0161ljala za\u0161to je tako, a Krist je uvijek oko sebe imao hrome, slijepe, gubave, opsjednute i lije\u010dio ih, ozdravljao i volio, a iznad svega prihva\u0107ao.
\nVolio je ljude, ali je mrzio grijeh jer kako nam je re\u010deno: \u2018S Kristom jednaki u svemu osim u grijehu.\u2019
\nA onda sam doku\u010dila\u2026. njima ne trebaju nepokretni ili hendikepirani iz tako o\u010ditog razloga, a taj je \u2013 ne mogu iskoristiti takve ljude za njihove prljave ciljeve i poslove.
\nSve to me jo\u0161 vi\u0161e zgrozilo.
\nIz svega se dalo zaklju\u010diti da \u017eele samo zdravo, mlado i jako roblje koje \u0107e im slu\u017eiti, ako treba i \u017eivot dati za njih, a oni \u0107e takvog \u010dovjeka uvjeriti da daje \u017eivot za Krista.
\nEh, vidite bra\u0107o moja, tu dolazimo do te uvijek iste klasi\u010dne zablude \u2013 ne umire se za Krista; ne daje se \u017eivot za onoga koji je DOBROVOLJNO dao svoj \u017eivot za svakog od nas, nego se tu tra\u017ei umiranje odnosno davanje \u017eivota za Kika Shizofrenika i njegov izopa\u010deni pokret.
\nTu sam prestala razmi\u0161ljati \u0161to bih vi\u0161e mogla u\u010diniti.
\nNisam imala vi\u0161e \u0161to tra\u017eiti na tom nazovimo putu.
\nOdlu\u010dih krenuti u boj, pravedno i po\u0161teno po pravici, pa kud me god odvelo. Pomislih, Bog mi je sidro i konop da ne zalutam i ne skrenem s puta u potrazi za pravdom i istinom nego da se uvijek imam za \u0161to uhvatiti kad osjetim da gubim tlo pod nogama kao Petar kad se po\u010deo utapati, a Krist ga je spasio.
\nIpak, \u010desto puta mogla bih re\u0107i za sebe da sam nevjerni Toma jer ne vjerujem dok se ne uvjerim. Eto to je NP u\u010dinio od mene. Prije nisam bila takva. Kako god, jo\u0161 jednom bih uzela svoj kri\u017e i po\u0161la za Isusom jer dok di\u0161em, borit \u0107u se za istinu i pravdu.
\nDo\u0161av\u0161i na NP nisam tako zami\u0161ljala cjelokupnu situaciju.
\nMislila sam da \u0107emo se ondje voljeti i slagati koliko nam na\u0161i stavovi, razli\u010ditosti i mi\u0161ljenja budu dopu\u0161tali, a ako se i posvadimo, to \u0107e jo\u0161 istog dana biti zaboravljeno. Pjevat \u0107emo i slaviti Onoga koji je umro za na\u0161e grijehe, a ne hvaliti se sobom niti tra\u017eiti Njega u nekom nadre\u0111enom, pa \u010dak ni sve\u0107eniku jer sve\u0107enici su tako\u0111er Bo\u017eji sluge\/poslanici.
\nPrimijetila sam da na NP odgovorni od neke zajednice vole nare\u0111ivati ostalim \u010dlanovima zajednice, pa govore: \u2018Ti \u0107e\u0161 staviti stol, ti \u0107e\u0161 razvu\u0107i tepih, ti \u0107e\u0161 donijeti posu\u0111e, ti \u0107e\u0161 razvrstavati cvije\u0107e, i sl.\u2019
\nJednom sam jednome \u2018spustila\u2019 rekav\u0161i da \u0107u u\u010diniti to \u0161to tra\u017ei od mene ako promijeni ton i ako me zamoli.
\nZa divno \u010dudo, u\u010dinio je to i ja sam poslu\u0161ala.
\nOdgojena sam da mnogo u \u017eivotu zna\u010de one \u010detiri kratke rije\u010di: MOLIM \u2013 HVALA \u2013 IZVOLI \u2013 OPROSTI i da lijepa rije\u010d i \u2018\u017eeljezna vrata\u2019 otvara.
\nNeka me netko ispravi ako grije\u0161im, ali stekla sam dojam da u zajednici ima previ\u0161e neodgojenih ljudi ili im status nekog tamo \u2018odgovornog\u2019 daje pravo da budu bahati i neotesani, ne znam, ali \u010dinjenica je da nikad nigdje nisam vidjela toliko neodgoja na jednom mjestu kao \u0161to je to tamo.
\nNije va\u017eno koliko tko ima godina, sa svima se mora biti na \u2018ti\u2019. Bilo me tako sram davati staroj \u017eeni \u2018ti\u2019, a po godinama mi je mogla biti baka.
\nOsje\u0107ala sam se primorano i prisiljeno pona\u0161ati tako, a kad ne bi htjela, naravno, po x-ti, y-ti, q-ti i n-ti put bi \u010dula da nisam u poslu\u0161nosti i da ne \u017eelim biti ponizna, te da \u0107e biti pritu\u017ebe katehistima.
\nNisam razumjela za\u0161to za sve moraju prijetiti i za\u0161to nas jednostavno ne puste da budemo pristojni i kulturni ako smo ve\u0107 imali \u010dast imati fine roditelje koji \u0107e nas nau\u010diti pristojnosti.
\nPrevi\u0161e je tu nejasno\u0107a koje do dana dana\u0161njeg nitko nije razjasnio. A da ne govorim o pokorni\u010dkom bogoslu\u017eju gdje kad pjesma utihne, drugi \u010duju tvoje grijehe.
\nSre\u0107om, nisam se \u010desto ispovijedala na takav na\u010din jer kao kantor nisam ni mogla; netko je trebao svirati, a nije nas \u2013 kantora bilo previ\u0161e.
\nDobila bih opasku od odgovornih kad se ne bih ispovijedila, te su me optu\u017eivali da zasigurno masturbiram, pa da se zato ne \u017eelim ispovjediti, a istini za volju, nisam pravo ni znala \u0161to ta rije\u010d zna\u010di jer sam odgojena strogo tradicionalno i u mojoj ku\u0107i se o seksu nikad nije govorilo.
\nA \u0161to da ka\u017eem vi\u0161e\u2026.
\n\u010cinjenice dovoljno govore same za sebe.
\nPitala sam se, mogu li se ljudi poput njih jo\u0161 vi\u0161e srozati u silnoj \u017eelji da osramote sve i svakoga, zgaze i satru i ono malo \u010dovjekove dobre volje i \u017eelje za pokajanjem i promjenom?
\nLjudima su nadjevali grijehe koje nikad nisu po\u010dinili, a sve u svrhu \u2018obra\u0107enja\u2019.
\nMA O KAKVOM OBRA\u0106ENJU ONI GOVORE??, pomislih u sebi. Tko su oni da si dopu\u0161taju takva monstruozna pitanja i situacije u koje gurnu ljude, a onda ih puste da \u2018tresnu o zemlju bez padobrana\u2019?!?
\n\u0160to je doista grijeh, sad se postavlja pitanje?
\nGrijeh je ono \u0161to Bog ka\u017ee da je grijeh, a nije grijeh ako nisi do\u0161ao u zajednicu jer si bolestan ili radi\u0161 kod poslodavca prekovremeno u strahu da ti ne da otkaz jer ne\u0107e ti katehisti pla\u0107ati struju i vodu, samo \u0107e ti zahvaljuju\u0107i njima isklju\u010diti iste.
\nDo\u0161la sam do zaklju\u010dka da je vrijeme \u010dovjekovog oporavka proporcionalno vremenu provedenom na NP i to dvostruko.
\nAko je \u010dovjek proveo 5 godina, treba mu minimalno deset godina da se oporavi, ovisno o intenzitetu zlostavljanja i psihi\u010dkoj jakosti pojedinca. Ja sam provela pet godina, a tek nakon deset godina mogu re\u0107i da sam do\u0161la sebi i da sam mirnija. Nadam se da \u0107e se svi uspjeti otrgnuti iz ni\u0161tavila u koje ih je bacio NP odnosno, svi ti likovi tamo.
\nSve rije\u010di ne\u0107e biti dovoljne da bih opisala zgra\u017eanje koje sam do\u017eivjela u vezi NP jer trebali smo se voljeti, me\u0111usobno po\u0161tivati i potpomagati u svemu, a ne vrije\u0111ati, mrziti, omalova\u017eavati i poni\u017eavati kao i prednja\u010diti u grubostima (ovdje mislim na odgovorne pojedinih zajednica).
\nSvi smo samo ljudi i svima nam je zajedni\u010dko jedno \u2013 grijeh, ali svi \u0107emo se spasiti samo i jedino po Isusu Kristu koji nije Kiko Shizofreniko i ne znam tko sve.<\/p>\n
\u201cAko se grijeha bude\u0161 spominjao, Gospodine, tko \u0107e se spasiti?\u2026 Al\u2019 u Tebe je pra\u0161tanje, u Tebe je ljubav\u2026\u201d<\/p>\n
Eto, bra\u0107o moja, nadam se da je barem ne\u0161to od svega ovog imalo smisla i da je barem ne\u0161to od ovoga ostavilo traga na va\u0161oj du\u0161i, tek toliko da znam da moja borba nije uzaludna.<\/p>\n
Blagoslovio vas i \u010duvao dragi Bog!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
OSTAVITE SVE, UZMITE SVOJ KRI\u017d I PO\u0110ITE ZA MNOM Ovo nije bio problem u Kristovo vrijeme jer ljudi su bili<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2510"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2510"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2510\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2513,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2510\/revisions\/2513"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2510"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2510"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2510"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}