{"id":2317,"date":"2013-11-08T13:54:03","date_gmt":"2013-11-08T13:54:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?p=2317"},"modified":"2013-11-08T13:55:40","modified_gmt":"2013-11-08T13:55:40","slug":"razgovor-s-msgr-athanasiusom-schneiderom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.paxtibi.net\/?p=2317","title":{"rendered":"Razgovor s msgr. Athanasiusom Schneiderom"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

“– Preuzvi\u0161eni, Vi ste podrijetlom Nijemac, no ro\u0111eni ste i odrastali u nekada\u0161njem Sovjetskom Savezu. Kako se to dogodilo?<\/em>
\nPo\u010detkom XIX. st. (1809.-1810.) bila je velika migracija njema\u010dkih seljaka iz jugozapadne Njema\u010dke na crnomorsko podru\u010dje biv\u0161eg Ruskog Carstva. Iseljavali su se iz Badena, Elzasa, Lotaringije i Fala\u010dke. Car im je besplatno dao parcele vrlo plodne zemlje (‘\u010dernozem’, crnica). Imali su pravo osnovati sela u kojima se govorio samo njema\u010dki, a bila su sa\u010duvala i vjersku posebnost (\u010disto katoli\u010dka sela ili pak luteranska). Uz to, nosila su i njema\u010dka imena- Strassburg, Elsass, Karlsruhe, Baden, Mannheim, Speyer… Moji pretci su bili doseljenici iz sjevernog Elzasa, iz okolice Seltza i Hagenaua. Na podru\u010dju Crnog mora su \u017eivjeli do II. svjetskog rata. Nakon rata ih je staljinisti\u010dki re\u017eim deportirao na razna mjesta Sovjetskog Saveza u kojima su bili internirani i osu\u0111eni na te\u017eak rad. Moji su roditelji tako deportirani na Ural. Kad su bili oslobo\u0111eni, preselili su se u sredi\u0161nju Aziju, u Kirgistan, gdje sam ro\u0111en.
\n– Djetinjstvo Vam je sigurno obilje\u017eio sveprisutni progon vjere koji je nametnuo sovjetski teror. U kakvim ste uvjetima, Preuzvi\u0161eni, Vi i Va\u0161a obitelj prakticirali vjeru? Na koji se na\u010din razvijao Va\u0161 vjerski \u017eivot i tko je pritom imao najva\u017eniju ulogu?<\/em>
\nCilj komunisti\u010dkoga re\u017eima bio je uspostaviti dru\u0161tvo bez Boga. Svaka javna vjerska gesta ili javni kult bili su, stoga, zabranjeni. Vjera se \u017eivjela i predavala u obitelji, zahvaljuju\u0107i katoli\u010dkoj obitelji kao ku\u0107noj crkvi. Imao sam veliku povlasticu i veliku sre\u0107u \u0161to sam na svijet do\u0161ao u vrlo katoli\u010dkoj obitelji, i takore\u0107i, upio katoli\u010dku vjeru s maj\u010dinim mlijekom. U vrijeme progona i u izo\u010dnosti sve\u0107enika (\u0161to je znalo potrajati godinama), moji su roditelji s nama, djecom, slavili i posve\u0107ivali nedjelju mole\u0107i uobi\u010dajene molitve u jutarnjim satima. Poslije smo se preselili u Estoniju gdje smo imali crkvu i sve\u0107enika udaljene oko 100 kilometara. Prelazili smo toliku udaljenost da svake nedjelje sudjelujemo na svetoj misi. Nismo mislili da je to velika udaljenost i voljeli smo ta nedjeljna putovanja do crkve, premda je to zahtijevalo neku \u017ertvu. Na\u0161a je obitelj imala privilegij osobno poznavati dvojicu svetih sve\u0107enika: bla\u017eenog Aleksija Zaritzkog, ukrajinskog sve\u0107enika iz Lavova koji je umro mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u u gulagu u Karagandi 1963., a beatificiran je 2001., te oca Janisa Andreasa Pavlovskoga, letonskoga kapucina koji je trpio kao ispovjednik vjere u karagandskom gulagu. On je bio moj \u017eupnik u Estoniji; umro je 2000. u Rigi.
\n– Sedamdesetih godina XX. st. Vama je, tada tinejd\u017eeru, i Va\u0161oj obitelji dopu\u0161ten povratak u Njema\u010dku. Kona\u010dno ste mogli slobodno prakticirati vjeru. Koja su bila Va\u0161a prva iskustva glede toga? Govorimo o vremenima kada su ve\u0107 bile provedene mnoge nesretne poslijekoncilske liturgijske reforme.<\/em>
\nMi koji smo \u017eivjeli katoli\u010dku vjeru u vrijeme progona, zami\u0161ljali smo Njema\u010dku i zapadni svijet kao ‘raj’. U progonjenoj smo Crkvi \u017eivjeli duboku vjeru s velikim po\u0161tovanjem prema svetim stvarnostima; sve\u0107eniku, liturgiji i osobito prema svetoj pri\u010desti.
\nOno \u0161to nas je duboko \u0161okiralo bio je nedostatak \u0161tovanja i svetosti u liturgiji svete mise. Po prvi smo put u \u017eivotu promatrali nezamislivu scenu podjele svete pri\u010desti na ruku. \u010cinilo nam se to tako banalnim i tako obi\u010dnim kao da netko dijeli kola\u010de. Kad smo se vratili doma osjetili smo u svojim du\u0161ama tihu bol. Kad je moja majka vidjela da se sli\u010dne scene odvijaju u gotovo svim crkvama koje smo posjetili, duboko je patila i plakala.
\n– Preuzvi\u0161eni, \u010desto nagla\u0161avate da bi svetu pri\u010dest trebalo primati samo na usta i kle\u010de\u0107i. Koji su najve\u0107i rizici i posljedice ra\u0161irene prakse primanja pri\u010desti na ruku (i u objektivnim kategorijama i u odnosu na vjeru pojedinca)?<\/em>
\nNajve\u0107i rizik i najte\u017ea posljedica prakse podjeljivanja svete pri\u010desti na ruku je ogromni gubitak euharistijskih \u010destica i posljedi\u010dno\u00a0 \u010dinjenica da te \u010destice ljudi gaze nogama u na\u0161im crkvama. Sljede\u0107i je ozbiljan rizik ogromna lako\u0107a kra\u0111e posve\u0107enih hostija. Prakticiranje pri\u010de\u0161\u0107ivanja na ruku kroz du\u017ee vrijeme slabi vjeru u stvarnu prisutnost i u pretvorbu, jer se Presveto tretira kao obi\u010dna hrana, bez uvjerljive geste klanjanja.
\n– Neki katolici koji podupiru primanje sv. pri\u010desti na ruku (ili su jednostavno navikli na tu praksu) tvrde da ljudski dlan manje grije\u0161i od jezika. Ka\u017eu da im gesta primanja na\u0161eg Spasitelja na dlan daje lijepu priliku da mu se na trenutak klanjaju. Tako\u0111er tvrde da je kle\u010de\u0107a pozicija protiv njihova ljudskog dostojanstva te da je stajanje puno prikladnije i odaje jednako po\u0161tovanje. Kako odgovarate na ove argumente?<\/em>
\nOrgani na\u0161ega tijela (ruke, jezik itd.) nisu krivi za grijeh. Grijeh ide ljudskoj osobi. Organi koje osoba koristi da po\u010dini grijeh ostaju uvijek nevini. Zato je glupost pretpostavljanje dlanova ustima. Klanjanje svjetovnjaka na\u0161em Gospodinu tako da primaju posve\u0107ene hostije na dlan, proturje\u010di cijeloj tradiciji univerzalne Crkve. Ta je praksa subjektivisti\u010dko, iako pobo\u017eno, pretjerivanje. Crkva je uvijek pridr\u017eavala pravo dodirivanja sakramentalnoga Tijela Kristova zare\u0111enim sve\u0107enicima. Iznimke su se \u010dinile zbog objektivnih razloga u vremenima progona ili u slu\u010daju velike nu\u017enosti, ali nikada da se zadovolji individualna pobo\u017enost. \u010cak i u vrijeme prvih stolje\u0107a, Presveti Sakrament nisu doticali svjetovnjaci svojim prstima, nego su svetu hostiju uzimali ustima izravno s dlana, a \u017eene bi prekrile svoje dlanove bijelom tkaninom. Pozicija stajanja ima svoju vrijednost i svoje vrijeme. To je tipi\u010dno kr\u0161\u0107anska pozicija jer je kr\u0161\u0107anin otkupljena osoba koja \u017eivi novim \u017eivotom i vjeruje u uskrsnu\u0107e tijela. No, i kle\u010de\u0107a pozicija je tipi\u010dno kr\u0161\u0107anska, i koristi se u trenutcima i \u010dinima klanjanja Bogu, Kristu, Utjelovljenom Bogu. Koristi se tako\u0111er da izrazi molitve pro\u0161nje, pokore i kajanja. S\u00e2m na\u0161 Gospodin je molio kle\u010de\u0107i kao i apostoli, \u017eene u jutro uskrsnu\u0107a. Kle\u010de\u0107i stav se vidi u Nebeskom Jeruzalemu u kojem an\u0111eli skupa s otkupljenim \u010dovje\u010danstvom padaju na koljena, pa i na lice, da se klanjaju Kristu, Jaganjcu Bo\u017ejem. Zato je najvi\u0161e biblijska, najprikladnija i najlogi\u010dnija gesta u trenutku kad vjernik pozdravlja i prima Jaganjca Bo\u017ejega pod prilikom kruha, pozicija kle\u010danja.
\n– Ka\u017eemo da vjerujemo u Boga, a ne znamo mu iskazati du\u017eno \u0161tovanje; poku\u0161avamo to raditi na svoj vlastiti, \u010desto jadan, na\u010din. Koji su po Vama Preuzvi\u0161eni uzroci pada iskazivanja \u0161tovanja na\u0161em Gospodinu Isusu Kristu? Koja bi pastoralna i katehetska rje\u0161enja po Vama mogla povratiti to \u0161tovanje?<\/em>
\nLjudska narav se sastoji od vidljivog i nevidljivog dijela, ili od unije duhovne du\u0161e i materijalnoga tijela. Prema tomu, \u010dovjek mora djelovati prema svojoj naravi, a u na\u0161em to slu\u010daju zna\u010di: treba se klanjati Bogu simultano, unutarnjim i vanjskim \u010dinom. Unutarnji je akt najva\u017eniji i animira vanjski \u010din, no vanjski se \u010din ne smije zanemariti. Isklju\u010divo nagla\u0161avanje unutarnjeg \u010dina i zanemarivanje vanjskoga vodi nas nehumanom stavu platonizma i gnosticizma. Nagla\u0161avanje samo vanjskoga akta, a zaboravljanje i zanemarivanje unutarnjega, vodi nas licemjerju i be\u017eivotnom formalizmu. Na\u0161 je Gospodin rekao: ‘Ovo je trebalo \u010diniti, a ono ne propu\u0161tati’ (Mt 23, 23). Da bi se povratilo \u0161tovanje, nu\u017eno je nau\u010davati te vjerno i potpuno propovijedati istinu\u00a0 o euharistijskom sakramentu, osobito o stvarnoj prisutnosti i pretvorbi; to treba pratiti uvo\u0111enje vanjskih gesta \u0161tovanja.
\n-Iako je mogu\u0107nost primanja svete pri\u010desti na ruku u Poljsku uvedena 2005., Bogu hvala, ta mogu\u0107nost jo\u0161 nije postala op\u0107a praksa. No, uvode se druge, zabrinjavaju\u0107e novosti: celebrantova stolica smje\u0161ta se u sredinu, izme\u0111u oltara i svetohrani\u0161ta, tako da sve\u0107enik sjedi okrenut le\u0111ima Gospodinu Isusu; ministranti prolaze\u0107i s jedne strane prezbiterija na drugu pobo\u017eno se klanjaju (iako vi\u0161e ne misle\u0107i) prema praznom oltarnom stolu, dok im je iza Sanctissimum, Kralj Kraljeva. Zamje\u0107ujemo i fenomen ‘bratimljenja’ vjernika, posebno mladih s Isusom Kristom. To ‘bratimljenje’ popra\u0107eno je trivijalizacijom i infantilizacijom na\u010dina na koji \u0161tujemo Boga i \u010desto ga odobravaju, ako ne i promi\u010du, sve\u0107enici. Kada se poku\u0161a razgovarati sa \u017eupnicima o tim stvarima, \u010desto se skrivaju iza najnovijih liturgijskih savjeta ili pastoralnih potreba, i op\u0107enito ne \u017eele relevantnu raspravu s ‘problemati\u010dnim’ vjernicima. Koje argumente trebamo koristiti da uvjerimo na\u0161e pastire da ‘lex orandi’ bitno utje\u010de na ‘lex credendi’? Spada li uop\u0107e na nas kao laike da upozoravamo na\u0161e sve\u0107enike svaki put kad je u opasnosti \u0161tovanje prema Gospodinu Isusu (na na\u010din koji nam je zapovjedio Isus u Evan\u0111elju)? <\/em>
\nNadnaravno znanje istine vjere o veli\u010dini euharistijskog otajstva prvenstveno treba rasti u kleru. Tako\u0111er zakon autenti\u010dnoga kr\u0161\u0107anskoga i katoli\u010dkog kulta mora se bolje razumjeti prema nepromjenjivoj Predaji i trajnom nauku U\u010diteljstva (‘perennis sensus ecclesiae’). Fundamentalni zakon bo\u017eanskoga kulta je ovaj: Bog, Krist, vje\u010dnost je centar te se svi aspekti i pojedinosti kulta moraju neprestano podre\u0111ivati i upravljati prema Njemu (tako nau\u010dava II. vatikanski koncil u ‘Sacrosanctum Concilium’, \u010dl. 2). Kad sve\u0107enik stavi svoju stolicu u sredi\u0161te, on na vidljiv na\u010din isti\u010de da je u liturgiji \u010dovjek u sredi\u0161tu. To je u suprotnosti s naukom Crkve, posebno sa spomenutim nau\u010davanjem II. vatikanskog koncila. Naprotiv, gdje su svetohrani\u0161te i veliki kri\u017e s Kristovim likom u sredi\u0161tu, a celebrantova stolica sa strane, jasno se nagla\u0161ava istina o tomu da je Krist predsjedatelj, vo\u0111a i glava svake euharistijske liturgije. Krist je Glava svoga Misti\u010dnoga Tijela i zato je tako\u0111er Glava svoga ‘liturgijskoga tijela’. Budu\u0107i da je Krist utjelovljen i liturgija je sakramentalna, vidljiva i u znakovima, istina o tom da je Krist sredi\u0161te i glava, tako\u0111er mora biti vidljiva, to zna\u010di: Njegova stvarna prisutnost u tabernakulu i njegov vidljivi lik na kri\u017eu moraju se nalaziti u sredi\u0161tu crkve i u sredi\u0161tu euharistijske liturgije.
\nDrugi vatikanski koncil i kanonsko pravo poti\u010du vjernike da izraze sve\u0107enicima svoju zabrinutost o duhovnom dobru Crkve (‘Lumen gentium’, 37; kan. 212 i kan. 213 Zakonik kanonskog prava). Zato svaki svjetovnjak ima pravo tra\u017eiti sve\u0107enike da isprave skandale i zloporabe koje su suprotne duhovnom dobru du\u0161a i pravima samoga Boga. Crkva vjernicima daje sljede\u0107e pravo: ‘Svaki katolik, sve\u0107enik, \u0111akon ili kr\u0161\u0107anski laik, ima pravo podnijeti \u017ealbu na liturgijsku zloporabu kod dijecezanskog iskupa ili nadle\u017enog Ordinarija, koji mu je pravno jednak, odnosno kod Apostolske stolice, na osnovu primata Rimskog Prvosve\u0107enika.’ (‘Redemptionis Sacramentum’, br. 184).
\n– Bla\u017eeni Ivan Pavao II. rekao je 1980. da je ‘privilegij zare\u0111enih da diraju svete prilike i da ih podjeljuju svojom rukom’. \u0160to mislite, Preuzvi\u0161eni, o dijeljenju pri\u010desti pomo\u0107u svjetovnih djelitelja? Unato\u010d tomu \u0161to se (barem u Poljskoj) pa\u017eljivo biraju ugledni ljudi, mu\u017eevi i o\u010devi, njihova dvojbena rastu\u0107a uloga donosi izvjesni nemir.<\/em>
\n\u010cinjenica da svjetovnjaci dijele svetu pri\u010dest za vrijeme euharistijske \u017ertve, proturje\u010di cijeloj tradiciji univerzalne Crkve (isto\u010dne i zapadne), to se nikada nije prakticiralo. Radi se o apsolutnom ‘novumu’ i pravom prekidu s Tradicijom. U vremenima progona (svjetovnjaci i) pustinjaci u eremitorijima mogli su dijeliti svetu pri\u010dest vjernicima, ali uvijek izvan svete mise. Uvo\u0111enje izvanrednih djelitelja opravdalo se \u017eeljom u\u0161tede vremena i olak\u0161anja svete pri\u010desti velikoj masi ljudi. Ako razmotrimo neusporedivu veli\u010dinu i svetost svete pri\u010desti, i da je taj trenutak primanja euharistijskog Gospodina zaista vrhunac u \u017eivotu katolika, nitko- ni sve\u0107enik ni vjernik- ne\u0107e brojiti minute ni jadikovati zbog okolnosti koje uzrokuju umaranje. Suvremena stvarnost ovako izgleda: u crkvama u kojima su anga\u017eirani svjetovni djelitelji svete pri\u010desti, sve\u0107enik nakon svete mise trati vrijeme na \u010davrljanje s ljudima ili na internet i gledanje televizije. U takvim slu\u010dajevima sve\u0107enik \u010desto vi\u0161e vremena gubi nakon svete mise, nego \u0161to bi utro\u0161io kad bi sam dijelio svetu pri\u010dest bez svjetovnih djelitelja. Drugo je opravdanje za uvo\u0111enje izvanrednih djelitelja ovo: da se izrazi aktivno sudjelovanje laika u liturgiji. To je krivo shva\u0107anje aktivnog sudjelovanja, u suprotnosti s nau\u010davanjem U\u010diteljstva i Tradicijom Crkve. Podjeljivanje pri\u010desti je bitni dio zare\u0111enog sve\u0107eni\u0161tva i nikada u Crkvi nije bilo na\u010dinom aktivnog sudjelovanja laika. Drugi vatikanski koncil pou\u010dava: ‘U bogoslu\u017enim slavljima neka svatko, bio to slu\u017eitelj ili vjernik, obavlja svoju zada\u0107u i \u010dini samo ono i sve ono \u0161to mu pripada prema naravi stvari i prema liturgijskim propisima’ (‘Sacrosanctum Concilium’, 28) i ‘Neka se radi promicanja djelatnoga sudjelovanja vodi briga o poklicima puka, odgovorima, psalmima, antifonama, pjesmama kao i o \u010dinima, odnosno gestama i o dr\u017eanju tijela. U pravo vrijeme neka se obdr\u017eava tako\u0111er sveta \u0161utnja’ (isto, 30). Nema spomena svjetovnih djelitelja svete pri\u010desti kao sredstva aktivnog sudjelovanja jer takvo shva\u0107anje i takva mjera proturje\u010di trajnoj tradiciji Crkve i sljede\u0107em na\u010delu koje nau\u010dava II. vatikanski: ‘kona\u010dno, neka se novosti uvode samo ako to zahtijeva prava i sigurna korist Crkve te uz oprezno nastojanje da novi oblici na neki na\u010din organski izrastu iz ve\u0107 postoje\u0107ih oblika’ (isto, 23).
\n– U Va\u0161oj lijepoj knjizi o svetoj pri\u010desti naslovljnoj ‘Dominus est’, opisujete ulogu ‘euharistijskih \u017eena’ u sovjetskom podzemlju koje su u izo\u010dnosti sve\u0107enika uspijevale odr\u017eati plamen vjere klanjaju\u0107i se na\u0161em Gospodinu u Presvetom Sakramentu i primaju\u0107i ga barem na duhovni na\u010din. Opisali ste dirljivu pri\u010du o Va\u0161oj majci Mariji Schneider kojoj je iznimno tajni sve\u0107enik dopustio da dade svetu pri\u010dest svojoj bolesnoj majci, pod uvjetom da to u\u010dini s najve\u0107im mogu\u0107im \u0161tovanjem. Va\u0161a je majka stavila bijele rukavice i pomo\u0107u pincete dala pri\u010dest svojoj majci. Zatim je spalila omotnicu u kojoj je bila posve\u0107ena hostija. Za razliku od opisanoga, postupanja \u017eene s najve\u0107im mogu\u0107im \u0161tovanjem u izvanrednim okolnostima, danas postoji izvjesna zbunjenost glede sve ve\u0107e aktivnosti \u017eena na svim podru\u010djima liturgijske slu\u017ebe (kao ministrantice, djeliteljice svete pri\u010desti ili ‘pastoralne asistentice’). \u0160to bi trebale biti granice liturgijskog aktivizma \u017eena i kakve argumente bi trebalo koristiti da se odvrati \u017eene od pretjeranog anga\u017emana u slu\u017ebi oltara?<\/em>
\nUlogu \u017eene u Crkvi odredio je s\u00e2m Bog i ona odgovara zakonima koje je Bog u svojoj mudrosti i ljubavi zapisao u odnosu na ulogu \u017eene. Redoslijed stvaranja ljudske naravi u dva spola odra\u017eava ljepotu i komplementarnost, a ne natjecanje. U nadnaravnom redu \u017eivota Crkve najvi\u0161i i najljep\u0161i uzor kr\u0161\u0107anke je Marija, Majka Bo\u017eja. Najdublja i najljep\u0161a karakteristika \u017eene je materinstvo. Krist, Utjelovljeni Bog te Vje\u010dni i Veliki Sve\u0107enik uzeo je ljudsku narav u mu\u0161kom spolu, te je u svojoj mudrosti neraskidivo povezao ministerijalno sve\u0107eni\u0161tvo u svim stupnjevima i slu\u017ebama s mu\u0161kim spolom; jer simbolizira duhovno o\u010dinstvo samoga Krista. Stupnjevi Kristova sve\u0107eni\u0161tva su episkopat i prezbiterat, i oni predstavljaju najvi\u0161u razinu slu\u017ebe na oltaru. \u0110akonat u svojoj slu\u017ebi oltara i rije\u010di simbolizira tu biskupsku i prezbitersku slu\u017ebu u konkretnoj i sakramentalnoj formi. Svi drugi redovi i slu\u017ebe ispod \u0111akonata (sub\u0111akon, akolit, lektor, ministrant) su prakticiranje \u0111akonata u nesakramentalnom obliku i slu\u017ee razvoju do uloge \u0111akonata i kona\u010dno tako\u0111er perzbiterata i biskupstva. U skladu s tom op\u0107om i trajnom tradicijom Crkve nikad se nije pripu\u0161talo \u017eene slu\u017ebi oltara ili rije\u010di za vrijeme euharistijske \u017ertve, koja je po sebi liturgija ministerijalnog sve\u0107eni\u0161tva. Tijekom liturgije \u010dasova, koja nije sve\u0107eni\u010dka ni \u017ertvena liturgija u strogom ministerijalnom smislu, svjetovnjaci i \u017eene, me\u0111utim, mogu ispunjavati ulogu lektora. Najvi\u0161i je uzor \u017ertvene liturgije u strogom smislu, liturgija Posljednje ve\u010dere gdje su bila samo dvanaestorica apostola, a nije bilo ni Marije, Majke Bo\u017eje. Cenakul Posljednje ve\u010dere odgovara oltarnom prostoru ili ‘prezbiteriju’ dana\u0161njih crkava. Stoga, tijekom euharistijske liturgije \u017eene nisu nikada bile djelatne u oltarnom prostoru, nego u la\u0111i crkve jer la\u0111a simbolizira op\u0107e sve\u0107eni\u0161tvo i zajedno s oltarnim prostorom, ‘prezbiterijem’, tvori cijelu Crkvu ili cijelo sve\u0107eni\u0161tvo Kristovo koje se sastoji u ministerijalnom i op\u0107em sve\u0107eni\u0161tvu kao jednom tijelu, ali s bitno razli\u010ditim funkcijama (usp. II. vatikanski koncil, ‘Lumen gentium’, 10).
\n– Htjela bih upitati o higijenskom aspektu primanja svete pri\u010desti na usta. Smatram da je nemogu\u0107e da bi se kakva bolest mogla prenijeti preko Gospodina Isusa koji je stvarno prisutan u posve\u0107enoj hostiji i, prema mojem znanju, nikada u povijesti Crkva nije optu\u017eena za izazivanje ili \u0161irenje neke epidemije. Ipak, nedavno se dogodilo da je primanje svete pri\u010desti na usta privremeno bilo zabranjeno, a primanje na ruku je jedna biskupska konferencija nametnula (sic!) iz straha od svinjske gripe. Kao \u0161to se moglo o\u010dekivati, u\u010dinak ove odluke bio je brz; drasti\u010dni gubitak \u0161tovanja prema Presvetom Sakramentu i nakon \u0161to je zabrana ukinuta, jer nitko u toj zemlji vi\u0161e ne prima svetu pri\u010dest na usta zbog ‘brige za higijenu’ koja je, na\u017ealost, prevladala nad vjerom u stvarnu prisutnost. Mo\u017ee li takva okolnost epidemije biti op\u0107enito razuman razlog za uvo\u0111enje svete pri\u010desti na ruku? Bi li preporuka biskup\u00e2 za primanjem duhovne pri\u010desti bila alternativa u slu\u010daju epidemije?<\/em>
\nDoista, u dvije tisu\u0107e godina kr\u0161\u0107anske liturgije nije se \u010dulo da bi se preko svete pri\u010desti prenosile bolesti ili epidemije. Dokazano je da ruka sadr\u017ei vi\u0161e bakterija od jezika. Svatko rabi slinu da napravi prvu dezinfekciju na rani, ali nitko ne\u0107e koristiti prste. Dlan osobe koja prima svetu pri\u010dest na ruku, obi\u010dno je prethodno dodirivao mnoge predmete na kojima je puno bakterija, pa i prljav\u0161tine: rukohvate u sredstvima javnog prijevoza i u crkvi, a posebno kovanice i nov\u010danice. Takvim neopranim prstima te osobe diraju svetu hostiju ostavljaju\u0107i na njoj ogroman broj bakterija i tako hostiju punu bakterija mirno stavljaju sebi u usta. Zapravo je pri\u010dest na ruku vrlo nehigijenska. Ako se dijecezanska uprava doista ‘brine zbog higijene’, prije svega treba zabraniti svetu pri\u010dest na ruku. U nekim rijetkim slu\u010dajevima vrlo opasne epidemije preporuka da se prima duhovna pri\u010dest mogla bi biti alternativa. Zaista, ponovo moramo otkriti i cijeniti plodnu praksu duhovne svete pri\u010desti.
\n– Moje sljede\u0107e pitanje ti\u010de se na\u010dina izbjegavanja rizika svetogr\u0111a tijekom svetih misa za velikih okupljanja, na kojima se mogu na\u0107i tako\u0111er ljudi koji nisu kr\u0161teni u katoli\u010dkoj vjeri (ili \u010dak nekr\u0161\u0107ani), koji na svetu misu dolaze iz znati\u017eelje i usto primaju svetu pri\u010dest. Zasigurno, praksa dijeljenja svete pri\u010desti na usta koju je povratio na\u0161 ljubljeni papa emeritus Benedikt XVI. i koju je zadr\u017eao Sveti Otac Franjo, prirodni je ‘filtar’ koji mo\u017ee sprije\u010diti nekatolike da primaju Tijelo Kristovo. Koje bi druge mjere sve\u0107enici mogli uvesti u situacijama u kojima je povi\u0161en rizik od svetogr\u0111a?<\/em>
\nCrkva je od po\u010detka svoga povijesnog puta uvijek \u010duvala Presveto, ‘Sanctissimum’, Tijelo Kristovo u euharistijskom sakramentu, prema Gospodinovu upozorenju: ‘Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje’ (Mt 7, 6). U euharistijskoj liturgiji prvih stolje\u0107a su nakon liturgije rije\u010di bili otpu\u0161tani svi katekumeni i svi nekr\u0161teni. \u0110akon je ogla\u0161avao: ‘Katekumeni, odstupite. Neka ne ostane ni jedan katekumen’. Tim se rije\u010dima i danas slu\u017ei bizantska liturgija. U Crkvi je postojala posebna liturgijska slu\u017eba, ‘vratara’ (ostijara), koji je trebao budno paziti da ni jedna nekr\u0161tena osoba ne primi svetu pri\u010dest i da ni jedna osoba sa zlim nakanama ne naru\u0161ava ili profanira sveto mjesto. Stvarna je pastoralna potreba u cijeloj Crkvi da se posvuda obnovi red i slu\u017eba takvog ostijara. U bizantskoj liturgiji osoba koja prima svetu pri\u010dest mora re\u0107i svoje ime, mora se identificirati sve\u0107eniku koji dijeli pri\u010dest. Taj na\u010din obred pri\u010desti \u010dini puno osobnijim, daju\u0107i mu obiteljsko ozra\u010dje, istodobno bolje izbjegavaju\u0107i profanaciju. To bi moglo biti usvojeno i u Crkvi latinskog obreda.
\n– Sve\u0107enici katolike koji idu u crkvu u zemljama Zapadne Europe, i \u017eele se pri\u010destiti kle\u010de\u0107i i na usta, katkad tretiraju s averzijom. Dogodilo mi se da sam sa suzama u o\u010dima morala moliti sve\u0107enika da mi dade svetu pri\u010dest na usta, \u0161to je on tvrdoglavo odbijao. Na koncu mi je dao, ali s o\u010ditim ga\u0111enjem. \u0160to je prema Vama Preuzvi\u0161eni bolje, uvijek ustrajati i biti spreman na ukor ili \u010dak verbalni konflikt sa sve\u0107enikom u trenutku u kojem bismo se trebali usredoto\u010diti samo na unutra\u0161nju, a ne na vanjsku (prividno o\u010dito) dispoziciju primanja Gospodina Isusa, ili radije odlu\u010diti u takvim situacijama primiti duhovnu svetu pri\u010dest, da se izbjegne situacija koja ranjava na\u0161a srca i savjest? Postoji li jo\u0161 kakva alternativa?<\/em>
\nCrkveni zakon je vrlo jasan: ni sve\u0107enik ni biskup nema pravo odbiti vjerniku svetu pri\u010dest samo zato \u0161to je \u017eeli primiti kle\u010de\u0107i i na usta. To je navedeno u naputku ‘Redemptionis Sacramentum’, br. 91. Kr\u0161enje te norme Crkva smatra za ‘te\u0161ko djelo’; vidi spomenuti naputak\u00a0 br. 173. Crkva posve\u0107ene slu\u017ebenike opominje ovim ozbiljnim rije\u010dima: ‘Tako se i svaki sveti slu\u017ebenik ozbiljno treba ispitati je li opslu\u017eivao prava kr\u0161\u0107anskih laika koji mu sebe i svoju djecu povjeruju s pouzdanjem i u uvjerenju, te da \u0107e sve zadatke koje Crkva po nalogu Krista \u017eeli, ispuniti na slavlju svete Liturgije, prije svega na pravilan na\u010din za vjernike. Svatko uvijek treba imati na umu da je slu\u017eitelj svete Liturgije’ (‘Redemptionis Sacramentum’, br. 186). Odbiti vjerniku svetu pri\u010dest samo zato \u0161to je \u017eeli primiti kle\u010de\u0107i ili na jezik, izraz je arogantnoga klerikalizma i klerikalnog despotizma.
\n– Oko petnaest godina kao sve\u0107enik i biskup slu\u017eite u Kazahstanu. Mnogo desetlje\u0107a vjernicima u biv\u0161em Sovjetskom Savezu nije bilo slobodno slu\u0161ati svetu misu, bili su li\u0161eni sve\u0107enika i sakramenata. Sve\u0107enici misionari koji su do\u0161li 1990.-ih, neminovno su slu\u017eili svetu misu prema novom misalu i uveli niz novih, dotad nepoznatih liturgijskih i pastoralnih praksa, koje nisu bile obilje\u017eene nekada\u0161njim \u0161tovanjem prema Presvetom. Kako su katolici koji su jo\u0161 pamtili staru misu i \u010dija je vjerska formacija bila puno vi\u0161e tradicionalna, primili ove novosti?<\/em>
\nNovi je obred u nekada\u0161njem Sovjetskom Savezu bio uveden jo\u0161 po\u010detkom sedamdesetih godina. No, slu\u017eio se u duhu staroga obreda s dubokom vjerom i \u0161tovanjem. U mojoj \u017eupi kojoj sam pripadao od 1969. do 1973., u estonskom Tartu, sveta misa se slu\u017eila prema novom redu, ali ‘versus Deum’, na glavnom oltaru na latinskom, a sveta se pri\u010dest primala na pri\u010desnoj klupi, na koljenima i na jezik. Tako da je za moje roditelje i za mene razlika izme\u0111u dva ‘orda’ bila gotovo neprimjetna. Celebracija ‘versus populum’ bila je uvedena u Kazahstanu jo\u0161 u vrijeme Sovjetskog Saveza, ali je na\u010din celebracije bio vrlo pobo\u017ean. To je uvedeno iz dubokog posluha prema Apostolskoj Stolici. Nakon pada i raspada Sovjetskog Saveza, do\u0161lo je mnogo sve\u0107enika misionara iz raznih zemalja. Neki su od njih uvodili liturgijske prakse u suprotnosti s pobo\u017eno\u0161\u0107u koja je obilje\u017eavala vjerski \u017eivot i naslije\u0111enom iz doba progona. Takve su prakse bile npr. primanje svete pri\u010desti stoje\u0107i, uporaba gitara i pljeskanja za vrijeme mise, sentimentalne pjesme i pjesme sa svjetovnim melodijama tijekom liturgije. Ali, Bogu hvala, Kazahstanska biskupska konferencija je ustanovila normu da je jedini dopu\u0161teni na\u010din primanja svete pri\u010desti kle\u010de\u0107i i na jezik, s izuzetkom onih kojima to onemogu\u0107uju tjelesna sprema.
\n– Mo\u017eete li opisati vjeru svoga stada? Iskazuju li vjernici u Kazahstanu i dalje ve\u0107e \u0161tovanje prema Presvetom Sakramentu, nego katolici na Zapadu ili je njihova pobo\u017enost previ\u0161e obilje\u017eena u\u010dincima ateisti\u010dnoga re\u017eima?<\/em>
\nKatolici u Kazahstanu sa\u010duvali su dragocjeno naslje\u0111e iz vremena progona, tj. duboku vjeru, veliko \u0161tovanje prema liturgiji, a nadasve prema Svetoj Euharistiji. Zadr\u017eali su jasnu svijest o grijehu, zato \u010desto pristupaju k sakramentu pokore. O\u010duvali su veliku ljubav prema molitvi, osobito euharistijskom klanjanju, ljubav i po\u0161tovanje prema sve\u0107enicima i biskupima, dubok osje\u0107aj i po\u0161tovanje za sveto.
\n– U isto\u010dnim crkvama u XX. st. nisu bile uvedene nikakve drasti\u010dne liturgijske reforme. Je li u tim crkvama sa\u010duvano \u0161tovanje prema euharistijskom Kristu ili je ono iskorijenjeno pod utjecajem sovjetskog ateizma?<\/em>
\nIsto\u010dne crkve, bilo katoli\u010dke bilo pravoslavne, sa\u010duvale su veliko po\u0161tovanje prema liturgijskoj tradiciji. Promjena liturgije je za njih ne\u0161to istozna\u010dno promjeni vjere.\u00a0 One su duboko ukorijenjene u vjernosti vjeri i liturgijskoj tradiciji. Liturgiju promatraju kao sveto blago koje Crkva mora bri\u017eno sa\u010duvati i predati budu\u0107im nara\u0161tajima. Takav stav isto\u010dnih crkava, posebno pravoslavnih, vrijednost je koja mo\u017ee i treba obogatiti Latinsku crkvu u dana\u0161nje vrijeme velike doktrinarne i liturgijske krize. To je moje iskustvo iz kontakata sa sve\u0107enicima i vjernicima Pravoslavne crkve. U\u010denje i usvajanje liturgijskoga duha i vjernosti od pravoslavnih crkava bila bi jedna od najljep\u0161ih ekumenskih gesta sa strane katolika.
\n– \u010cast koju iskazujemo Gospodinu Isusu nikada nije dovoljna. Na koji se na\u010din mo\u017eemo vje\u017ebati da je neprestano pove\u0107avamo? Biste li nam mogli dati u tom pogledu nekoliko prakti\u010dnih savjeta?<\/em>
\nMoramo, ponajprije, bolje upoznati puninu katoli\u010dke vjere o euharistiji, osobito iznimno bogate dokumente U\u010diteljstva. Od pomo\u0107i bi bila tako\u0111er lektira \u017eivot\u00e2 i primjera euharistijskoga \u017eivota svetaca i mu\u010denika. Moramo svoju vjeru izra\u017eavati jasnim gestama \u0161tovanja, klanjanja i pobo\u017enosti prema Euharistijskom Gospodinu. Vrlo korisna praksa koja donosi ploda je euharistijsko klanjanje. Moramo u na\u0161im zajednicama promicati euharistijsko klanjanje, pa i osnivati skupine ili bratstva euharistijskih \u0161tovatelja. Moramo, tako\u0111er, tje\u0161iti na\u0161ega Gospodina zbog ogromnih i brojnih djela svetogr\u0111a te nedostatka \u0161tovanja i u duhu pokore po rukama Presvete Djevice Marije, euharistijske \u017eene, prinositi djela pokore i nadoknade prema primjeru an\u0111ela koji se objavio djeci u Fatimi.
\n– Na kraju bih htjela pitati \u0161to je prema Vama definicija svetog sve\u0107enika?<\/em>
\nSveti sve\u0107enik je onaj koji je svjestan \u010dinjenice da je objektivno i ontologijski drugi Krist, ‘alter Christus’, i koji pomo\u0107u Bo\u017eje milosti svakodnevno poku\u0161ava sve vi\u0161e postati ‘alter Christus’, dakle u svom umu, u svojim nakanama, u svojim rije\u010dima i djelima u skladu s duhom i primjerom Krista, Vje\u010dnoga Velikog Sve\u0107enika, Dobrog Pastira koji daje svoj \u017eivot za vje\u010dno spasenje besmrtnih ljudskih du\u0161a, koji se ne brine o vlastitoj dobrobiti, nego samo za slavu Bo\u017eju i duhovno dobro du\u0161a. A, najve\u0107a pomo\u0107 u tom procesu je ako svakodnevno bude sa sve dubljom vjerom\u00a0 i ljubavlju slu\u017eio svetu misu.
\nRazgovarala: I. Parowicz”<\/p>\n

 <\/p>\n

LINK<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“– Preuzvi\u0161eni, Vi ste podrijetlom Nijemac, no ro\u0111eni ste i odrastali u nekada\u0161njem Sovjetskom Savezu. Kako se to dogodilo? Po\u010detkom<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2317"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2317"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2317\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2319,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2317\/revisions\/2319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2317"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2317"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2317"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}