{"id":1548,"date":"2010-10-06T14:11:31","date_gmt":"2010-10-06T14:11:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?p=1548"},"modified":"2010-10-06T14:15:53","modified_gmt":"2010-10-06T14:15:53","slug":"treba-li-i-kada-papu-osuditi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.paxtibi.net\/?p=1548","title":{"rendered":"Treba li i kada Papu osuditi?!"},"content":{"rendered":"

\"Jutarnji<\/a><\/p>\n

Jutarnja propovijed<\/p>\n

don \u017divko Kusti\u0107<\/p>\n

Kad i papu treba osuditi<\/h1>\n

Pavao nakon 14 godina djelovanja ponovno dolazi apostolima u Jeruzalem da im izlo\u017ei \u0161to nau\u010dava po svijetu \u201cda ne bih mo\u017eda ili da nisam, tr\u010dao uzalud\u201d (Gal 2,1). Krivili su ga \u201cJakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima\u201d i pru\u017eili ruke njemu i Barnabi s posebnim poslanjem za navje\u0161tanje me\u0111u poganima. Ali uskoro dolazi do nesporazuma: \u201cKad Kefa sti\u017ee u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego \u0161to li stigo\u0161e neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima, a kad oni do\u0111o\u0161e, po\u010deo se povla\u010diti i odvajati boje\u0107i se onih iz obrezanja\u201d (Gal 11 do 12).<\/p>\n

Prvi papa pokazao se boja\u017eljiv u provo\u0111enju va\u017enih promjena u crkvenoj zajednici. Pavao je shvatio da to Petar ne \u010dini po nadahnu\u0107u, nego po svojoj slabosti i pred svima ga je upozorio da krivo postupa. A malo prije toga isti\u010de da je do\u0161ao ba\u0161 k njemu da provjeri svoje pravovjerje. Petar prvi je poglavar apostolskog zbora – mo\u017eemo re\u0107i da je prvi papa.<\/p>\n

Pavao je, eto, znao da svoj nauk mora pred Petrom provjeriti. Petar – odnosno Kefa, \u0161to zna\u010di Stijena, mora biti sigurni u\u010ditelj pravovjerja. Ali, eto, ne mora uvijek biti i uzor u onome \u0161to Bog nije izravno objavio, u \u010demu se Crkva vo\u0111ena Duhom Svetim mora uvijek iznova snalaziti. Zato papina rije\u010d ne mora svaki put biti zadnja.<\/p>\n

I papa mo\u017ee pogrije\u0161iti u postupcima i tuma\u010denju onoga \u0161to nije objavljeno. To je i danas i u cijeloj povijesti va\u017eno razlikovati. Papa je neprevarljiv u u\u010denju, ali mo\u017ee pogrije\u0161iti u vladanju – \u0161to Crkvu mo\u017ee jako ugroziti. Danas mo\u017eemo – slijede\u0107i Petrov postupak – prigovoriti nekom od Petrovih nasljednika za odre\u0111ene postupke, osobito na upravnom i politi\u010dkom podru\u010dju. Papa koji je u 13. stolje\u0107u dopustio mu\u010denje optu\u017eenih za krivovjerje sigurno je pogrije\u0161io. I veliki Grgur VII. kad je poku\u0161ao danskog kralja zvati da vojskom sredi prilike u Hrvatskoj, \u0161to su – na\u017ealost, Ma\u0111ari bolje obavili. I danas ako bi koji crkveni poglavar prije\u010dio dosljedniju obnovu Crkve u skladu s potrebama suvremenog svijeta.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

NA OP\u0106OJ AUDIJENCIJI<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Srijeda, 1. listopada 2008.<\/strong><\/p>\n

Pavao na strani istine Evan\u0111elja<\/p>\n

Draga bra\u0107o i sestre, po\u0161tovanje i \u010dast \u0161to ju je Pavao uvijek pokazivao prema Dvanaestorici nije se umanjila kad je jasno branio istinu Evan\u0111elja, koje nije ni\u0161ta drugo doli Isus Krist, Gospodin. Danas \u017eelimo zastati nad dva doga\u0111aja iz kojih je vidljivo po\u0161tovanje i istodobno sloboda kojom se Pavao obra\u0107a Kefi i ostalim apostolima. Rije\u010d je o takozvanom Jeruzalemskom “saboru” i o doga\u0111aju u Antiohiji Sirijskoj, o \u010demu se govori u Poslanici Gala\u0107anima (usp. 2,1-10; 2,11-14).<\/p>\n

Svaki crkveni sabor i sinoda “doga\u0111aj su Duha”, a za njegova odr\u017eavanja dolaze na vidjelo potrebe cijeloga naroda Bo\u017ejega. Iskusili su to svi koji su osobno primili taj dar da sudjeluju na II. vatikanskom saboru. Stoga sveti Luka, izvje\u0161\u0107uju\u0107i nas o tom prvom saboru Crkve koji je odr\u017ean u Jeruzalemu, ovako zapo\u010dinje pismo \u0161to su ga apostoli tom prigodom poslali kr\u0161\u0107anskim zajednicama u dijaspori: “Zaklju\u010dismo Duh Sveti i mi…” (Dj 15,28). Duh koji djeluje u Crkvi, za ruku vodi apostole dok polaze novim putovima u ostvarenje njegovih nauma: On je prvotni graditelj u izgradnji Crkve.<\/p>\n

Pa ipak, jeruzalemski sastanak odr\u017eavao se u trenutku nemale napetosti unutar zajednica s kr\u0161\u0107anskih po\u010detaka<\/strong>. Valjalo je, naime, odgovoriti na pitanje treba li zahtijevati od pogana koji su pristajali uz Isusa Krista, Gospodina, obrezanje ili ih je dozvoljeno osloboditi od Mojsijeva Zakona, pa onda i od obrezanja. O tom jeruzalemskom skupu izvje\u0161\u0107uje i sveti Pavao u Gal 2,1-10: \u010detrnaest godina nakon susreta s Uskrslim na putu za Damask – u drugoj smo polovici 40-ih godina – Pavao s Barnabom kre\u0107e iz Antiohije Sirijske i uzima kao pratitetlja Tita, svoga vjernoga suradnika koji, premda gr\u010dkoga podrijetla, nije bio prisiljen na obrezanje da bi u\u0161ao u Crkvu.<\/p>\n

Nakon \u0161to je Dvanaestorici, ozna\u010denima kao najuglednije osobe, izlo\u017eio svoje evan\u0111elje slobode od Zakona (usp. Gal 2,6), Pavao u Poslanici Gala\u0107anima s malo rije\u010di opisuje tijek sabora: s entuzijazmom napominje da su evan\u0111elje slobode potvrdili Jakov, Kefa i Ivan, “smatrani stupovima”, koji su mu pru\u017eili desnicu zajedni\u0161tva (usp. Gal 2,9). Ako, kao \u0161to smo primijetili, za Luku jeruzalemski sabor predstavlja djelovanje Duha, za Pavla on predstavlja kona\u010dno priznanje slobode koju su prihvatili svi oni koji su u saboru sudjelovali: to je sloboda od obveza koje proistje\u010du iz obrezanja i Zakona; ona sloboda za koju nas je “Krist oslobodio”, da ostanemo slobodni i da ne dozvolimo vi\u0161e da nam bude nametnut jaram ropstva (usp. Gal 5,1). Dva na\u010dina kako Pavao i Luka opisuju sastanak u Jeruzalemu<\/strong> povezana su osloboditeljskim djelovanjem Duha, jer “gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda”, re\u0107i \u0107e Pavao u Drugoj poslanici Korin\u0107anima (usp. 2Kor 3,17).<\/p>\n

Ipak, kr\u0161\u0107anska se sloboda nikad ne poistovje\u0107uje s razuzdano\u0161\u0107u ili samovoljom po kojoj se \u010dini ono \u0161to se \u017eeli; ona se ostvaruje u istinskom slu\u017eenju bra\u0107i, ponajprije u slu\u017eenju onima najpotrebitijima. Stoga se Pavlovo izvje\u0161\u0107e o ovom saboru zaklju\u010duje spominjanjem preporuke \u0161to su mu je dali apostoli: “Samo neka se sje\u0107amo siromaha, \u0161to sam vjerno i \u010dinio” (Gal 2,10). Svaki sabor ra\u0111a se iz Crkve i Crkvi se vra\u0107a: u ovom slu\u010daju vra\u0107a joj se brigom za siromahe, pri \u010demu se, na temelju Pavlovih rije\u010di u njegovim poslanicama, u prvom redu misli na one u jeruzalemskoj Crkvi. U brizi za siromahe, potvr\u0111enoj naro\u010dito u Drugoj poslanici Korin\u0107anima (usp. 2Kor 8-9) i u zaklju\u010dnom dijelu Poslanice Rimljanima (usp. Rim 15), Pavao pokazuje vjernost odlukama koje su sazrele za jeruzalemske skup\u0161tine.<\/p>\n

Mo\u017eda vi\u0161e ne mo\u017eemo za sigurno\u0161\u0107u odrediti zna\u010denje \u0161to su ga Pavao i njegove zajednice pridavali skupljanju za siromahe u Jeruzalemu. Bila je tu rije\u010d o sasvim novoj inicijativi na podru\u010dju religijskih aktivnosti: nije bila obavezna, ve\u0107 slobodna i spontana; u njoj su sudjelovale sve Crkve \u0161to ih je Pavao utemeljio zapadnije od Jeruzalema. Skupljanje je izra\u017eavalo osje\u0107aj duga \u0161to su ga njegove zajednice imale prema Crkvi majci u Palestini, od koje su primile neizreciv dar Evan\u0111elja. Tako je velika vrijednost \u0161to je Pavao pripisuje ovoj gesti dijeljenja, da ga rijetko naziva jednostavno “skupljanje”. Za njega je to prije svega “slu\u017eenje”, “blagoslov”, “ljubav”, “milost”, “liturgija” (2Kor 9). Na osobiti na\u010din iznena\u0111uje izraz “liturgija”, koji skupljanju novca pridaje i obrednu vrijednost: s jedne strane ona je liturgijska gesta ili “slu\u017eenje” \u0161to ga svaka zajednica prinosi Bogu, a s druge strane to je djelo u\u010dinjeno u korist naroda. Ta dva obzorja prisutna su svakoj liturgiji koja se slavi i \u017eivi u Crkvi, koja se po svojoj naravi protivi podjeli izme\u0111u obreda i \u017eivota, izme\u0111u vjere i djela, izme\u0111u molitve i milosr\u0111a prema bra\u0107i. Tako se jeruzalemski sabor ra\u0111a da bi rije\u0161io pitanje na\u010dinu postupanja prema poganima koji su pristupali vjeri, odlu\u010duju\u0107i se za slobodu od obrezanja i od Zakona, a zaklju\u010duje se kao crkveno i pastoralno mjesto odlu\u010divanja, kad u sredi\u0161te svoga djelovanja stavlja siromahe u Jeruzalemu i u cijeloj Crkvi.<\/p>\n

Drugi je doga\u0111aj poznati sukob u Atniohiji<\/strong>, u Siriji, koji govori kakvu nutarnju slobodu imao Pavao. Pitanje je bilo: kako se pona\u0161ati u odnosu na zajedni\u0161tvo stola izme\u0111u vjernika \u017eidovskog podrijetla i onih poganskoga roda? Ispo\u010detka Kefa je dijelio stol s jednima i drugima; no po dolasku nekih kr\u0161\u0107ana povezanih s Jakovom, “bratom Gospodinovim” (Gal 1,19), Petar je po\u010deo izbjegavati zajedni\u010dko blagovanje s poganima, kako ne bi sablaznio one koji su nastavili obdr\u017eavati zakone o \u010disto\u0107i hrane. Njegovu odluku podr\u017eao je i Barnaba.<\/strong> Takvo je pona\u0161anje potaklo o\u0161tru Pavlovu reakciju<\/strong>, koji je do\u0161ao do toga da je Petra i ostale optu\u017eio za licemjerje<\/strong>: “Ako ti, \u017didov, poganski \u017eivi\u0161, a ne \u017eidovski, kako mo\u017ee\u0161 siliti pogane da se po\u017eidove?” (Gal 2,14). Pavao je zapravo u vidu imao stvari razli\u010dite od onih koje su bile na umu Petru i Barnabi. Za njih dvojicu, odvojenost pogana predstavljala je oblik brige za vjernike iz \u017eidovstva, kako ih se ne bi sablaznilo.<\/strong> Za Pavla to je, me\u0111utim, predstavljalo opasnost da se krivo razumije univerzalno spasenje koje je ponu\u0111eno u Kristu kako poganima tako i \u017didovima<\/strong>. Ako se opravdanje ostvaruje samo po vjeri u Krista, bez ikakva djela Zakona, koja je svrha obdr\u017eavanja jo\u0161 i prehrambene \u010disto\u0107e kod zajedni\u0161tva stola? Vjerojatno su Petar i Pavao polazili od razli\u010ditih gledi\u0161ta: prvome je bilo va\u017eno ne izgubiti \u017didove koji su pristali uz Evan\u0111elje, dok je drugome bilo va\u017eno ne umanjiti spasenjsku vrijednost Kristove smrti za sve vjernike.<\/strong><\/p>\n

Za\u010du\u0111uje stoga da se nekoliko godina kasnije (sredinom 50-ih godina), pi\u0161u\u0107i kr\u0161\u0107anima u Rimu, sam Pavao na\u0161ao u sli\u010dnom polo\u017eaju<\/strong>, te je tra\u017eio od jakih da ne jedu ne\u010distu hranu kako ne bi izgubili ili sablaznili slabe<\/strong>: “Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ni\u0161ta o \u0161to se tvoj brat spoti\u010de” (Rim 14,21). Sukob u Antiohiji pokazao se, dakle, kao pouka kako za Petra tako i za Pavla. Samo iskreni dijalog, otvoren istini Evan\u0111elja, mogao je upraviti hod Crkve:<\/strong> “Kraljevstvo Bo\u017eje nije jelo ili pi\u0107e, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome” (Rim 14,17). Pouka je to koju moramo nau\u010diti i mi: razli\u010ditim karizmama povjerenim Petru i Pavlu, dozvolimo da nas vodi Duh, tra\u017ee\u0107i da \u017eivimo u slobodi koja se daruje slu\u017eenjem bra\u0107i. Temeljna briga mora uvijek ostati da se pona\u0161amo prema istini Evan\u0111elja, kako je to nepokolebljivom hrabro\u0161\u0107u \u010dinio Pavao u svim okolnostima.<\/p>\n

Papin pozdrav hrvatskim hodo\u010dasnicima na hrvatskom:<\/p>\n

S rado\u0161\u0107u pozdravljam hrvatske hodo\u010dasnike, osobito \u010dlanove Udruge hrvatskih branitelja iz Splita te skupine vjernika iz Barilovi\u010dkog Cerovca i Duge Rese. Srda\u010dnu dobrodo\u0161licu upu\u0107ujem i cijenjenom izaslanstvu Federacije Bosne i Hercegovine. Neka vas sve uvijek vodi briga za mir i pravdu te prati i \u010duva Bo\u017eji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jutarnja propovijed don \u017divko Kusti\u0107 Kad i papu treba osuditi Pavao nakon 14 godina djelovanja ponovno dolazi apostolima u Jeruzalem<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1548"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1548"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1548\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1550,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1548\/revisions\/1550"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1548"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1548"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1548"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}