{"id":1527,"date":"2010-08-19T12:37:56","date_gmt":"2010-08-19T12:37:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?p=1527"},"modified":"2010-08-19T12:37:56","modified_gmt":"2010-08-19T12:37:56","slug":"istinita-i-lazna-ukazanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.paxtibi.net\/?p=1527","title":{"rendered":"Istinita i la\u017ena ukazanja"},"content":{"rendered":"<p><strong>Istinita i la\u017ena ukazanja<\/strong><\/p>\n<p><em>Prenosim \u010dlanak objavljen u magazinu<\/em> <a href=\"https:\/\/komunikator.tportal.hr\/common\/services\/go.php?url=http%3A%2F%2Fwww.insidethevatican.com%2F\" target=\"_blank\">Inside the Vatican<\/a><em>, broj 3\/2005. 2001. Autor, o. Peter Joseph, iz Wagga Wagga, Australija, doktorirao je iz dogmatske teologije na Papinskom Gregorijanskom sveu\u010dili\u0161tu u Rimu.Urednik je dopunjenoga izdanja Apologetike i katoli\u010dkoga nauka, nadbiskupa Sheehana (Saint Austin Press, 2001.), i sada je kancelar maronitske biskupije u Australiji. \u00a9 Urbi et Orbi Communications <\/em><\/p>\n<p>Kao uvod, izrazio bih svoje vlastito zanimanje u privatnim objavama. Posjetio sam Paray-le-Monial (gdje je Isus pokazao svoje Presveto Srce sv. Margareti Mariji u XVII. st.). Posjetio sam Rue de Bac (gdje je \u010cudotvorna medaljica dana sv. Katarini Labour\u00e9, 1830.). Posjetio sam Lourdes, Knock, i Fatimu, i tako\u0111er dva belgijska grada gdje se Gospa ukazala: Beauring (1932.-1933.) i Banneux (1933.). Nosim sme\u0111i \u0161kapular i \u010cudotvornu medaljicu. Obavljao sam klanjanje za proslavu blagdana Bo\u017eanskoga milosr\u0111a od 1993.<\/p>\n<p>Mislim da, iz svega ovoga, mo\u017eete vidjeti da se ne protivim privatnim objavama. Ali se <em><strong>protivim<\/strong><\/em> la\u017enim objavama; <em><strong>protivim<\/strong><\/em> se sumnjivim objavama; <em><strong>protivim<\/strong><\/em> se neodobrenim objavama; <em><strong>protivim<\/strong><\/em> se opsjednutosti\u00a0privatnim objavama. Protivim se svemu ovomu upravo zato \u0161to <em>vjerujem<\/em> u istinite privatne objave i njihovu ulogu u \u017eivotu Crkve. Izobilje navodnih poruka i objava u proteklih 40 godina \u010dini sve potrebnijom tradicionalnu opreznost i razlikovanje duhova. Usred dana\u0161nje zbunjenosti i duhovne pusto\u0161i mnogi katolici tra\u017ee kontakt s nadnaravnim putem novih privatnih objava, bez obzira jesu ili nisu odobrene, ili \u010dak jesu li ili nisu u skladu s vjerom.<\/p>\n<p><strong>Privatne se objave\u00a0doga\u0111aju<\/strong><\/p>\n<p>Bog mo\u017ee dopustiti objave privatnim pojedincima, i ponekad to i \u010dini. Oni koji ih prime, i savr\u0161eno su sigurno da dolaze od Boga, trebali bi im vjerovati. Ali Crkva nikada ne name\u0107e katolicima obvezu vjerovanja u bilo \u010dije privatne objave, \u010dak i kod objava velikim svecima. Crkva im daje svoje odobrenje samo kada je zadovoljna nakon rigoroznih ispitivanja njihovih duhovnih korisnosti i o\u010diglednosti dokaza o kojima ovise.<\/p>\n<p><strong>Katekizam<\/strong><\/p>\n<p>Novi Katekizam u br. 67 ka\u017ee: \u201eTijekom stolje\u0107a bilo je takozvanih &#8216;privatnih&#8217; objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da &#8216;pobolj\u0161aju&#8217; ili &#8216;upotpune&#8217; kona\u010dnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u odre\u0111enom povijesnom razdoblju potpunije \u017eivi. Pod vodstvom crkvenog u\u010diteljstva osje\u0107aj vjernika znade razlu\u010diti i prihvatiti ono \u0161to je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca. Kr\u0161\u0107anska vjera ne mo\u017ee prihvatiti \u201eobjav\u00e2\u201c koje bi htjele nadi\u0107i ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovr\u0161ena. Toga ima u nekih nekr\u0161\u0107anskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim &#8216;objavama&#8217; zasnivaju.\u201c (Vidi sv. Toma, Summa II-II, q. 174, art. 6, ad 3.). Koga Katekizam ima na umu? Izme\u0111u ostaloga, muslimane i mormone. Muhamed je tvrdio da Evan\u0111elja krivo predstavljaju Krista, a Mormoni vjeruju da postoji Tre\u0107i zavjet.<\/p>\n<p><strong>Izvori objava<\/strong><\/p>\n<p>Postoje, u kona\u010dnici, tri izvora objava, vizija, znamenja, i sli\u010dnih stvari: Bog, \u010dovjek ili \u0111avao. Pod naslovom <em>Bog<\/em>, uklju\u010dujem Bo\u017eja sveta stvorenja, kao \u0161to su Gospa ili neki drugi svetac ili an\u0111eo. Pod \u010dovjekom, mislim bilo koje ljudsko znanje ili mo\u0107 imaginacije, bilo koju ljudsku vje\u0161tinu ili prijevaru, ili neku ljudsku aktivnost ili ure\u0111aj koji uzrokuje da se ne\u0161to dogodi. Pod \u0111avlom, uklju\u010dujem \u0111avla osobno ili bilo kojega od drugih demona.<\/p>\n<p><strong>\u0110avlova mo\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Vrlo je malo ljudi\u00a0svjesno punih \u0111avlovih mo\u0107iju i njegove spostobnosti prijevare. Mnogi katolici misle da, \u010dim se ne\u0161to \u010dudno dogodi, to <em>mora<\/em> biti Bo\u017eje djelo. Ali, kao \u0161to sam rekao, poruke i znamenja mogu proizi\u0107i iz tri krajnja izvora: Bog, \u010dovjek ili \u0111avao. Djelo je razlikovanja identificirati tko je posrijedi u pojedinom slu\u010daju. Znanje o \u0111avolskim prijevarama \u010dini Crkvu ovdje opreznom. Sljede\u0107i je dio o mo\u0107ima demona uzet od oca Jordana Aumanna, sve\u0107enika dominikanca, koji je godinama pou\u010davao na Sveu\u010dili\u0161tu Angelicumu u Rimu.<\/p>\n<p><em><strong>\u0160to \u0111avli mogu i ne mogu u\u010diniti?<\/strong><\/em><\/p>\n<p>\u0110avli <em><strong>ne mogu<\/strong><\/em> u\u010diniti sljede\u0107e:<\/p>\n<p>1.\u00a0\u00a0Proizvesti bilo kakvu vrstu istinski nadnaravnoga fenomena.<\/p>\n<p>2.\u00a0\u00a0Stvoriti tvar, jer samo Bog mo\u017ee stvarati.<\/p>\n<p>3.\u00a0\u00a0Vratiti mrtvaca u \u017eivot, iako mogu proizvesti obmanu da to \u010dine.<\/p>\n<p>4.\u00a0\u00a0Istinski prorokovati, jer samo Bog zna apsolutno budu\u0107nost, i oni kojima On odabere objaviti njezin dio. Me\u0111utim, inteligentna \u0111avolska slutnja o budu\u0107nosti mo\u017ee se pukim smrtnicima u\u010diniti kao proro\u010danstvo.<\/p>\n<p>5.\u00a0\u00a0Poznavati tajne uma i srca neke osobe. Me\u0111utim, njihova o\u0161troumna inteligencija i promatranje\u00a0mo\u017ee im omogu\u0107iti da zaklju\u010de mnoge stvari o osobi.<\/p>\n<p>Ali \u0111avli <em>mogu<\/em> u\u010diniti sljede\u0107e:<\/p>\n<p>1.\u00a0\u00a0Proizvesti tjelesne ili imaginarne vizije.<\/p>\n<p>2.\u00a0\u00a0Falsificirati ekstazu.<\/p>\n<p>3.\u00a0\u00a0U hipu izlije\u010diti bolest uzrokovanu \u0111avolskim utjecajem.<\/p>\n<p>4.\u00a0\u00a0Proizvesti stigme.<\/p>\n<p>5.\u00a0\u00a0Glumiti \u010duda i fenomene levitacije i bilokacije.<\/p>\n<p>6.\u00a0\u00a0Pri\u010diniti da ljudi ili predmeti nestaju utje\u010du\u0107i na ne\u010diji vid ili vi\u0111enje.<\/p>\n<p>7.\u00a0\u00a0Uzrokovati da netko \u010duje zvukove ili glasove.<\/p>\n<p>8.\u00a0\u00a0Uzrokovati da netko govori u jezicima.<\/p>\n<p>9.\u00a0\u00a0Izre\u0107i \u010dinjenicu koja je skrivena ili udaljena.<\/p>\n<p>\u0160to god priroda ili znanost mogu uzrokovati, mogu i \u0111avli, prema onomu \u0161to Bog dozvoli. U knjizi Izlaska faraonovi magi\u010dari i \u010darobnjaci mogli su izvesti <em><strong>neka<\/strong><\/em> od znamenja koja su u\u010dinili Mojsije i Aron (Izl 7,11-12; 7,22; 8,7; 8,18-19; 9,11). Oko 200. godine Tertulijan pi\u0161e: \u201ePrije svega, oni (\u0111avli) u\u010dine vas bolesnima; zatim da bi od toga napravili \u010dudo, propi\u0161u lijekove koji su ili sasvim novi, ili suprotni\u00a0onima u uporabi, i zatim prestaju\u0107i sa \u0161kodljivim utjecajem, navodno su postigli izlje\u010denje\u201c (Apologija kr\u0161\u0107anske religije, 22).<\/p>\n<p>Nasuprot mo\u0107i palih an\u0111ela da prevare, nije \u010dudno da je Crkva uvijek bilo vrlo spora pri progla\u0161avanju \u010duda ili poruke autenti\u010dnim. \u0110avao ima nadljudsku inteligenciju i vrlo je vje\u0161t, i preuzetno je pretvarati se da mo\u017eete definitivno suditi u korist autenti\u010dnosti ne\u010dega, bez pomo\u0107i. Da bi se znalo da je ne\u0161to la\u017eno, dostatno je znati da je izre\u010deno ne\u0161to suprotno nauku Crkve. Stoga, lak\u0161e je izre\u0107i sud protiv vidjelaca, nego u njihovu korist. Ali sama odsutnost doktrinarne zablude nije dovoljna. Moraju postojati druge <em>pozitivne<\/em> naznake.<\/p>\n<p>Sljede\u0107i su citati iz zavr\u0161noga poglavlja ozbiljne knjige <em>Spiritual Theology<\/em> (Sheed &amp; Ward 1980.), oca Jordana Aumanna.<\/p>\n<p><strong>Znaci bo\u017eanskoga duha<\/strong><\/p>\n<p>\u201eSljede\u0107e su karakteristike op\u0107i znakovi bo\u017eanskoga duha:<\/p>\n<p>1.\u00a0<em><strong>Istina<\/strong><\/em><em>.<\/em> Bog je istina, i ne mo\u017ee nadahnuti ni\u0161ta doli istinu u du\u0161i. Ako osoba za koju se vjeruje da je nadahnuta Bogom, dakle, odr\u017eava mi\u0161ljenja koja su o\u010dito protiv objavljene istine, nezabludivoga nauka Crkve ili dokazane teologije ili filozofije ili znanosti, mora se zaklju\u010diti da je osoba opsjednuta \u0111avlom, ili je \u017ertva pretjerane fantazije ili pogrje\u0161noga zaklju\u010divanja.<\/p>\n<p>2.\u00a0<em><strong>Ozbiljnost<\/strong><\/em><em>.<\/em> Bog nikada nije uzrok stvari koje su beskorisne, isprazne, ni\u0161tave ili nepotrebne. Kada Njegov duh pokrene du\u0161u, to je uvijek radi ne\u010dega ozbiljnoga i korisnoga.<\/p>\n<p>3.\u00a0<em><strong>Prosvjetljenje<\/strong><\/em><em>.<\/em> Iako se ne mo\u017ee uvijek razumjeti zna\u010denje Bo\u017ejega nadahnu\u0107a, u\u010dinak bilo kojega bo\u017eanskog poticaja ili pobude\u00a0uvijek je prosvjetljenje i sigurnost, vi\u0161e nego tama i zbunjenost. To je istinito i za u\u010dinke na osobu koja prima nadahnu\u0107e i za u\u010dinke na druge.<\/p>\n<p>4.\u00a0<em><strong>Pou\u010dljivost<\/strong><\/em><em>.<\/em> Du\u0161e koje su pokrenute Bo\u017ejim duhom radosno prihva\u0107aju savjet i upozorenje svojih voditelja ili drugih koji imaju auktoritet nad njima. Ovaj duh poslu\u0161nosti, pou\u010dljivosti i podlo\u017enosti jedan je od najjasnijih znakova da pojedina inspiracija ili poticaj dolazi od Boga. Ovo posebno vrijedi kod obrazovanih, koji imaju ve\u0107u tendenciju biti privre\u017eni svojim mi\u0161ljenjima.<\/p>\n<p>5.\u00a0<em><strong>Diskrecija.<\/strong><\/em> Duh Bo\u017eji \u010dini du\u0161u diskretnom, razboritom i promi\u0161ljenom u svim njezinim djelima. Nema ni\u0161ta od naglosti, lako\u0107e, pretjerivanja, nasrtljivosti; sve je ujedna\u010deno, izgra\u0111uju\u0107e, ozbiljno, i ispunjeno smireno\u0161\u0107u i mirom.<\/p>\n<p>6.\u00a0<em><strong>Poniznost<\/strong><\/em><em>.<\/em> Duh Sveti uvijek ispunja du\u0161u osje\u0107ajima \u00a0poniznosti i skromnosti. \u0160to su uzvi\u0161enije poruke s visina, dublje se du\u0161a priginje u nizine vlastite ni\u0161tavosti. Marija je rekla: &#8216;Evo slu\u017ebenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rije\u010di&#8217; (Lk 1,38).<\/p>\n<p>7.\u00a0<em><strong>Mir.<\/strong><\/em> Sv. Pavao \u010desto govori o miru koji dolazi od Boga (Rim 15.33; Fil 4,9), a Isus spominje mir kao jedno od o\u010ditovanja svoga Duha (Iv 14,27). Ovo je odlika koja uvijek prati komunikaciju od Boga; du\u0161a prolazi kroz iskustvo duboke i stabilne mirno\u0107e u dubinama svoga duha.\u201c (str. 402-3)<\/p>\n<p>O. Aumann spominje i druge znakove: Povjerenje u Boga<em>, <\/em>fleksibilnost volje, \u010disto\u0107a nakane, strpljenje u patnji, samozatajnost, jednostavnost, sloboda duha&#8230;<\/p>\n<p><strong>Znakovi \u0111avolskoga duha<\/strong><\/p>\n<p>\u201e\u2026 budu\u0107i da se \u0111avao mo\u017ee preru\u0161iti kao dobar duh i \u010dak u\u010diniti da se ne\u0161to \u010dini autenti\u010dnim misti\u010dnim fenomenom, od pomo\u0107i je ukratko spomenuti razli\u010dite znakove \u0111avolskoga duha.<\/p>\n<p>1.\u00a0<em><strong>Duh la\u017ei<\/strong><\/em><em>.<\/em> \u0110avao je otac la\u017ei, ali on smi\u0161ljeno prikriva svoje prijevare poluistinama i pseudomisti\u010dnim fenomenima.<\/p>\n<p>2.\u00a0<em><strong>Morbidna znati\u017eelja<\/strong><\/em><em>.<\/em> Ovo je karakteristika onih koji strastveno istra\u017euju ezoterijske aspekte misti\u010dnih fenomena ili su op\u010darani magijom mimo naravnoga.<\/p>\n<p>3.\u00a0\u00a0<em><strong>Zbunjenost, tjeskoba i duboka poti\u0161tenost<\/strong><\/em><em>.<\/em><\/p>\n<p>4.\u00a0\u00a0<em><strong>Tvrdoglavost<\/strong><\/em><em>.<\/em> Jedan od najsigurnijih znakova \u0111avolskoga duha.<\/p>\n<p>5.\u00a0<em><strong>Trajna indiskrecija i nemiran duh<\/strong><\/em><em>.<\/em> Oni koji ustrajno idu u krajnosti, kao u pokorni\u010dkim vje\u017ebama ili apostolskoj aktivnosti, ili zanemaruju svoje glavne obveze kako bi radili ne\u0161to \u0161to osobno izaberu.<\/p>\n<p>6.\u00a0\u00a0<em><strong>Duh oholosti i ta\u0161tine<\/strong><\/em><em>.<\/em> Vrlo su tjeskobni objaviti svoje darove milosti i misti\u010dna iskustva.<\/p>\n<p>7.\u00a0\u00a0<em><strong>La\u017ena poniznost<\/strong><\/em><em>.<\/em> Ovo je prikrivanje njihove oholosti i sebeljublja.<\/p>\n<p>8.\u00a0\u00a0<em><strong>O\u010daj, nedostatak povjerenja i obeshrabrenje<\/strong><\/em><em>.<\/em> Kroni\u010dna karakteristika koja se izmjenjuje s preuzeto\u0161\u0107u, ispraznom sigurno\u0161\u0107u i neosnovanim optimizmom.\u201c (str. 412)<\/p>\n<p>O. Aumann spominje i druge znakove. Nestrpljivost u patnji i tvrdoglavi otpor; nekontrolirane strasti i sna\u017ena naklonost senzualnosti, obi\u010dno pod krinkom misti\u010dna sjedinjenja; licemjerstvo, himba i dvoli\u010dnost; pretjerana navezanost na osjetne utjehe, posebno u njihovoj molitvenoj praksi; nedostatak duboke pobo\u017enosti prema Isusu, i Mariji, skrupulozno prianjanje uz slovo zakona i fanati\u010dan \u017ear u promicanju stvari.<\/p>\n<p><strong>Znakovi ljudskoga duha<\/strong><\/p>\n<p>\u201eLjudski je duh uvijek naklon svojim vlastitim zadovoljstvima; prijatelj je u\u017eitka i neprijatelj trpljenja bilo koje vrste. Spremno se naklinje svemu \u0161to je sukladno njegovu temperamentu, osobnim ukusima i hirovima, ili zadovoljenju sebeljublja. Ne \u017eeli \u010duti o \u010dinima poniznosti, pokori, odricanju ili mrtvljenju. Ako bilo koji voditelj ili ispovjednik ide protiv njegovih sklonosti, odmah je ozna\u010den neprikladnim i nemjerodavnim. Tra\u017ei uspjeh, \u010dast, pljesak i razonodu. Uvijek je veliki promicatelj svega \u0161to \u0107e izazvati divljenje ili razvikanost. Ukratko, ljudski duh niti razumije niti se brine za bilo \u0161to osim svoga vlastitog egoizma.<\/p>\n<p>Ponekad je u praksi te\u0161ko prosuditi proizlaze li pojedine manifestacije od \u0111avla ili iz posve ljudskoga i egoisti\u010dnoga duha, ali je uvijek relativno lako razlikovati ova dva duha od Bo\u017ejega duha. Bit \u0107e mogu\u0107e u ve\u0107ini slu\u010dajeva, dakle, odrediti da odre\u0111eni duh ne bi mogao biti od Boga, i da ga treba suzbijati, \u010dak i ako\u00a0nije sigurno je li zapravo od \u0111avla ili od ljudskoga ega.\u201c (str. 413)<\/p>\n<p><strong>Neke norme za razlikovanje<\/strong><\/p>\n<p>\u201eSljede\u0107e norme su ponu\u0111ene kao smjernice duhovnicima u razlikovanju duhova, kad su posrijedi\u00a0objave i proro\u010danstva.<\/p>\n<p>1.\u00a0Bilo koja objava protivna dogmi ili moralu mora se odbaciti kao la\u017ena. Bog ne proturje\u010di sebi.<\/p>\n<p>2.\u00a0\u00a0Bilo koja objava suprotna zdravu nauku teologa ili ukazuje na razrje\u0161enje nekog predmeta me\u0111u teolo\u0161kim \u0161kolama\u00a0duboko je sumnjiva.<\/p>\n<p>3.\u00a0\u00a0Ako je jedan ili drugi detalj ili sli\u010dno u objavi la\u017ean, nije nu\u017eno odbaciti cijelu objavu, ostatak mo\u017ee biti autenti\u010dan.<\/p>\n<p>4.\u00a0\u00a0\u010cinjenica da se proro\u010danstvo ispunilo nije sama po sebi kona\u010dan dokaz da je objava od Boga; to bi mogao biti prirodni slijed stvari ili rezultat vi\u0161ega prirodnog znanja na strani vidioca.<\/p>\n<p>5.\u00a0 Objave koje se ti\u010du\u00a0znati\u017eeljnih ili\u00a0beskorisnih stvari trebalo bi odbaciti kao nebo\u017eanske. Isto treba re\u0107i o onima koje su detaljne, duge i ispunjene vi\u0161kom dokaza i razloga. Bo\u017eanske su objave op\u0107enito kratke, jasne i precizne.<\/p>\n<p>6.\u00a0\u00a0Osobu koja prima objavu treba ispitati pozorno, posebno o temperamentu i karakteru. Ako je osoba ponizna, dobro uravnote\u017eena, diskretna, o\u010dito napredna u krjeposti, u dobru mentalnom i fizi\u010dkom zdravlju, postoji dobar razlog za nastavak i ispitivanje same objave. Ali ako je osoba iscrpljena pretjeranim mrtvljenjima, pati od \u017eiv\u010dane poti\u0161tenosti, prolazi kroz razdoblja velikih iscrpljivanja ili velikih depresija, ili je pohlepna obznaniti objavu, postoji temelj za ozbiljnu sumnju.<\/p>\n<p><strong>Znati\u017eelja<\/strong><\/p>\n<p>Je li informacija korisna za spasenje du\u0161a? Ako je rije\u010d samo o zadovoljenju znati\u017eelje, nije izgledno da je bo\u017eanskoga podrijetla. Neki navodni vidioci djeluju kao mediji, daju informacije o ro\u0111enjima, vjen\u010danjima, pravnim postupcima, bolestima, politi\u010dkim doga\u0111ajima itd. Bog nije voditelj ureda za istragu. Neki su vrlo sposobni u promatranju, ili vrlo intuitivni, i mogu raditi s malo stvari. Na seansama, namje\u0161taj se \u010desto okre\u0107e, ili duh pomi\u010de ne\u010diju ruku kako bi napisala poruke, itd. Bog nikada nije radio takve stvari u bilo kojoj odobrenoj objavi.<\/p>\n<p>Znati\u017eelja str\u0161i u ljudima koji tvrde da vam kazuju kona\u010dnu sudbinu princeze Dijane, Franka Sinatre, Elvisa Presleya itd. Svi bismo \u017eeljeli znati tko je na nebu i tko nije! Gospo\u0111a, o kojoj sam \u010duo, tvrdi da zna gdje je svaka pokojna osoba: smije\u0161no, svi su ili u \u010distili\u0161tu ili u nebu. Pretpostavljam da bi joj na\u0161kodilo poslu i popularnosti kad bi rekla ljudima da su neki ro\u0111aci u paklu! Zapravo, bilo komu tko izri\u010de sudbinu poznatih, istoga trena ne treba vjerovati. Tako\u0111er, sumnjive su objave koje daju samo floskule i otrcane fraze.<\/p>\n<p><strong>Za\u0161to \u0111avao to radi?<\/strong><\/p>\n<p>Katolici bi trebali biti vrlo pozorni pri davanju povjerenja vizijama i porukama <em><strong>prije<\/strong><\/em> nego \u0161to ih Crkva odobri. \u0110avao je podigao brojne la\u017ene misti\u010dare zadnjih godina. Ljudi pitaju: \u201eZa\u0161to bi \u0111avao bio iza objave koja poti\u010de ljude na molitvu i pokoru? Time bi bio razdijeljen u samome sebi.\u201c<\/p>\n<p>Umjesno pitanje. Za\u0161to bi on to radio?<\/p>\n<p>Odgovor &#8211; Iz brojnih razloga: kako bi odvukao ljude od istinitih privatnih objava; kako bi ih odveo u prakse koje Bog kao takve ne blagoslivlja; kako bi potpuno uni\u0161tio ugled privatnih objava; kako bi uzrokovao razo\u010daranje i \u010dak krizu vjere kada se vidjelac kasnije jasno iska\u017ee la\u017enim, i, najgore od svega, kako bi suptilno odveo neke ljude iz Crkve u potpunosti. \u0110avao je voljan izgubiti puno, ako mo\u017ee dobiti dugoro\u010dno.<\/p>\n<p>\u0110avao se raduje kada katolici odbace isku\u0161ane i istinske na\u010dine duhovnoga rasta kako bi tr\u010dali za izvanrednim i neodobrenim. Crkva je krajnje pozorna prije odobrenja privatne objave, jer zna da \u201esam se Sotona preru\u0161uje u an\u0111ela svjetla\u201c (2 Kor 11,14). Ona mora izbje\u0107i i lakovjernost i neutemeljeni skepticizam. \u201eDuha ne trnite, proro\u0161tava ne prezirite! Sve provjeravajte,\u201c odre\u0111uje sv. Pavao (1 Sol 5,19-21). A sv. Ivan upozorava, \u201eLjubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga\u201c (1 Iv 4,1). Neke je duhove sasvim lako razlikovati, druge vrlo te\u0161ko. Sve\u0107enici na poseban na\u010din moraju biti primjeri razboritosti i poslu\u0161nosti na ovom podru\u010dju.<\/p>\n<p><strong>Primjeri vidjelaca koji su prosu\u0111eni la\u017enima<\/strong><\/p>\n<p>Neki su pojedinci prozvani imenom, npr. Vassula Ryden, i Little Pebble \u2013 William Kamm. Vassulu je dva puta osudio\u00a0Kongregacija za nauk vjere, tvrde\u0107i\u00a0da njezine objave ne dolaze od Boga, i jer sadr\u017ee zablude protiv vjere. Mogu se \u010duti ljudi koji govore: \u201eAli njezini su spisi\u00a0tako duhovni i tako lijepi!\u201c Sla\u017eem se; vjerojatno 99%\u00a0Vassulinih poruka\u00a0u skladu su s katoli\u010dkom vjerom \u2013 ali upravo je to na\u010din kako \u0111avao djeluje kako bi zavarao pobo\u017ene katolike. Onaj 1% \u010dini \u0161tetu.<\/p>\n<p>Otrovna jabuka\u00a0uglavnom je dobra jabuka \u2013 ali \u0107e vam svejedno na\u0161koditi. \u0110avao zna da ne mo\u017ee zavesti katolike s otvorenom herezom, ali mo\u017ee se pozvati na njihovu pobo\u017enost i onda im suptilno zasaditi zablude. U svakom slu\u010daju, nije bilo odobrenih objava u povijesti Crkve gdje je Bog uzeo ne\u010diju ruku i davao poruku pi\u0161u\u0107i svojim perom. Ali \u0107ete na\u0107i rukom pisane poruke sa seansi, a seanse su osu\u0111ene od Crkve kao okultna praksa protiv Bo\u017ejega zakona.<\/p>\n<p>Vidio sam jedan pobo\u017eni magazin koji brani Vassulu, pi\u0161u\u0107i da kardinal Ratzinger nikada nije potpisao izjavu protiv nje, objavljenu u L&#8217;Osservatore Romano. \u010covjek kojega poznajem poslao im je slu\u017ebenu izjavu iz <em>Acta Apostolicae Sedis<\/em>, slu\u017ebenoga vatikanskog glasila, s kardinalovim potpisom na dnu, zajedno s potpisom nadbiskupa tajnika Kongregacije za nauk vjere. Na\u017ealost, urednik magazina nije imao ni poniznosti ni po\u0161tenja objaviti ispravak u sljede\u0107em broju.<\/p>\n<p>Drugi primjer: navodna ukazanja u Garabandalu u sjevernoj \u0160panjolskoj, gdje su \u010detiri mlade djevojke tvrdile da im se Gospa ukazivala od 1961. do 1965. Odgovor svakoga pojedinog biskupa biskupije Santandera bio je jednoobrazno negativan, i sada\u0161nji je biskup Vilaplaua suglasan s tim pravorijekom. Unato\u010d tomu, postoje brojne aktivne udruge koje podr\u017eavaju Garabandal. Jednostavan slu\u010daj neposluha zakonitu auktoritetu.<\/p>\n<p>Ovo je samo jedan od mno\u0161tva drugih. Montichiari u Italiji (1947.), Necedah u Sjedinjenim Dr\u017eavama (1949.), Palmar de Troya u \u0160panjolskoj (1968.), Bayside u SAD-u (1970.), Dozule u Francuskoj, i stotine drugih \u2013 da ne govorimo o svima navodnim vidiocima i primateljima unutarnjih govora, pro\u0161lim i sada\u0161njim, kao \u0161to je Irkinja, g\u0111a Christina Gallagher i mnoge druge jadne zavedene du\u0161e. Poruke g\u0111e Gallagher, dijelom, zvu\u010de kao ludo zabrinuta \u017eena koja o\u010dajava nad sudbinom svijeta.<\/p>\n<p>Postoji mno\u0161tvo ludo zabrinutih ljudi, koji jadikuju nad stanjem u svijetu, koji su dobri katolici \u2013 ali Bla\u017eena Djevica s nebesa ne govori poput njih, na tako ljudski, zemaljski, zlovoljan na\u010din. Uvreda je pripisati takav govor Gospi.<\/p>\n<p>\u201eImam vizije; \u017eelim putovati\u201c \u2013 takvim tra\u017eiteljima publiciteta ne treba vjerovati. Istinski vidioci bje\u017ee od publiciteta. Ne idu okolo s fotografima i ekipom snimatelja. Podvrgnu se istrazi crkvenih vlasti, a nemaju posrednike za publicitet.<\/p>\n<p><strong>Auktoritet suda i zada\u0107a posluha<\/strong><\/p>\n<p>Nijedan privatni pojedinac nema auktoritet suditi definitivno i slu\u017ebeno koje su privatne objave\u00a0istinite, a koje nisu. Auktoritet za procjenu istinitosti privatnoga ukazanja po\u010diva prvenstveno na mjesnom biskupu. Ukazanja u Lourdesu, Knocku, Fatimi, Beauraingu, Benneuxu \u2013 da spomenemo samo neka \u2013 odobrio je mjesni biskup. Pape toga vremena nisu izdale nikakav sud o njima.<\/p>\n<p>Sada\u0161nja je kanonska praksa\u00a0da mjesni biskup mora imenovati povjerenstvo za istra\u017eivanje i procjenu privatnih objava (ako je smatra vrijednom istra\u017eivanja), ali Sveta Stolica mo\u017ee intervenirati ako je potrebno ili ako to biskup zatra\u017ei. Ili, biskup mo\u017ee zatra\u017eiti od biskupske konferencije svoje zemlje da mu pomogne u istra\u017eivanju i procjeni.<\/p>\n<p>Zabranjeno je, a i grje\u0161no, \u0161iriti privatne objave koje su dobile negativan sud od mjesnoga biskupa, biskupske konferencije, ili vatikanske Kongregacije za nauk vjere. Neki ka\u017eu: \u201eJa \u0107u podr\u017eavati dok Papa ne ka\u017ee da je la\u017eno\u201c. Ovo je beskorisan na\u010din djelovanja u ovoj stvari \u2013 vrlo se rijetko Pape izjasne za ili protiv objave.<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de izjava pripisanih Papi (npr. \u201e\u010cuo sam da je Papa rekao g\u0111i Smith nakon Mise u njegovoj privatnoj kapelici da on vjeruje u Garabandal i Bayside\u201c; \u201ePapa je rekao Jacku da on mo\u017ee nastaviti i tiskati tu osu\u0111enu knjigu\u201c) \u2013 nitko nema pravo djelovati na temelju takvih pri\u010da. Crkvom se upravlja javno izre\u010denim izjavama \u2013 ne s pomo\u0107u naklapanja i osobnih poruka.<\/p>\n<p>Pape mogu\u00a0pokazati svoju potporu odre\u0111enim objavama, <em><strong>nakon<\/strong><\/em> odluke lokalnoga biskupa, ili biskupske konferencije, govore\u0107i o njima, ili odre\u0111uju\u0107i novi blagdan u liturgijskom kalendaru, ili posje\u0107uju\u0107i mjesta bitno povezana s njima (npr. Guadalupe, Paray-le-Monial, Rue de Bac, Lourdes, Knock, Fatima, Beauraing, Banneux). \u010cak i ako mjesni biskup krivo ne odobri istinitu objavu, poslu\u0161nost Crkvi ostaje va\u017enija. Grijeh je \u0161iriti privatnu objavu na neposlu\u0161an na\u010din, ali <em><strong>nikada<\/strong><\/em> ne mo\u017ee biti grijeh <em><strong>ne \u0161iriti<\/strong><\/em> je.<\/p>\n<p>Ovo vrijedi i za navodne vidioce i sljedbenike.<\/p>\n<p>Zapravo, ako navodni vidjelac ne poslu\u0161a legitimnu odredbu biskupa, i tvrdi da ga Bog u tome podr\u017eava, ovo je siguran znak da poruka nije od Boga. \u010cak ako je dana istinska privatna objava, <em><strong>ni sam Bog ne bi \u017eelio ili naredio vidiocu da je \u0161iri protiv biskupova zakonita dekreta da je ne \u0161iri<\/strong><\/em>.<\/p>\n<p>Postoje, naime,\u00a0doga\u0111aji u \u017eivotu sv. Tereze od Isusa, Avilske (umrla 1582.), i sv. Margarete Marije (umrla 1690.) i s. Josefe Menendez (umrla 1923.), gdje im je Gospodin dao odredbu, a zatim im njihov superior zabranio da to u\u010dine. \u0160to su uradile? Poslu\u0161ale su svoga poglavara na zemlji. \u0160to im je Gospodin rekao na to? \u201e<em>U pravu ste \u0161to ste poslu\u0161ale moga predstavnika<\/em>.\u201c<\/p>\n<p>Jednom prilikom Presveto je Srce Isusovo reklo sv. Margareti Mariji da u\u010dini ne\u0161to, ali njezina poglavarica nije odobrila. Kada je On ponovno do\u0161ao, pitala ga je o tome, i On je odgovorio: \u201e\u2026 <em>ne samo da \u017eelim da \u010dini\u0161 \u0161to ti poglavarica odredi, nego tako\u0111er ne bi trebala raditi ni\u0161ta od svega onoga \u0161to ti odredim bez njezina pristanka. Volim poslu\u0161nost i bez nje mi nitko ne mo\u017ee udovoljiti<\/em>\u201c (Autobiografija sv. Margarete Marije).<\/p>\n<p>Duhovni pisci imaju na\u010delo: Tvoj poglavar mo\u017ee ili ne mo\u017ee biti nadahnut Bogom kad izdaje odredbe, ali ti si uvijek nadahnut u posluhu. (Naravno, ne govorimo o poglavaru koji bi naredio grijeh; a, kao \u0161to sam gore rekao, nije grijeh odbaciti privatnu objavu.)<\/p>\n<p>Sotona doista mo\u017ee \u0161iriti dobre stvari neko vrijeme, tako\u00a0da dobiva dugoro\u010dno. Objave u Necedehu u Wisconsinu\u00a0izgledale su da imaju dobre plodove, ali su bile la\u017ene. Pri\u010dalo se da se krunice pretvaraju u zlato.<\/p>\n<p>Sli\u010dno i u Baysideu. Ali neposluh je pokazao da su ukazanja la\u017ena.<\/p>\n<p>Gospodin je rekao sv. Margareti Mariji: \u201e<em>\u010cuj, moja k\u0107eri, i nemoj lako vjerovati i povjeriti se svakomu duhu, jer sotona je ljut i poku\u0161at \u0107e vas prevariti. Stoga ne \u010dinite ni\u0161ta bez odobrenja onih koji vas vode. Tako, budu\u0107i pod auktoritetom poslu\u0161nosti, njegovi \u0107e poku\u0161aji protiv vas\u00a0biti uzaludni, jer nema mo\u0107i nad poslu\u0161nima<\/em>\u201c (Autobiografija).<\/p>\n<p>Nakon same zablude, oznaka je krivoga mistika\u00a0samovolja i neposlu\u0161nost. Svi\u0111a mi se ovaj citat sv. Faustine Kowalske: \u201e<em>Sotona se mo\u017ee zaogrnuti pla\u0161tom poniznosti, ali on ne zna kako nositi pla\u0161t poslu\u0161nosti<\/em>\u201c (Dnevnik, par. 939).<\/p>\n<p>Istinski mistici, poput sv. Pija iz Pietralcine (Padre Pio),\u00a0uzori su poslu\u0161nosti. Oni nikada ne poku\u0161avaju staviti Krista protiv Njegove Crkve.<\/p>\n<p>Svatko je slobodan imati mi\u0161ljenje, ali svi se trebaju pokoriti sudu Crkve s prakti\u010dnom poslu\u0161no\u0161\u0107u. Ono \u0161to time mislim jest ovo: slobodni ste ne slagati se (biskup nije nezabludiv u ovoj stvari), ali mu dugujete <em><strong>prakti\u010dnu poslu\u0161nost<\/strong><\/em>, to jest, ne smijete <em><strong>djelovati<\/strong><\/em> protiv dekreta; ne smijete \u0161iriti objavu o kojoj je biskup donio negativan sud, ili nastaviti javno govoriti da je smatrate istinitom.<\/p>\n<p>Zapamtite, crkveno povjerenstvo mo\u017ee donijeti negativan pravorijek iz razloga koje ne mo\u017ee javno obznaniti, npr. mo\u017eda su na\u0111ene stvari protiv karaktera vidjelaca, ali se to ne \u0107e javno re\u0107i, iako bi to opravdalo odluku i pomoglo ljudima da je prihvate. Ako je takozvana poruka prosu\u0111ena neautenti\u010dnom iz doktrinarnih razloga, tada niste slobodni braniti takve poruke, jer \u0107ete tada braniti zabludu. Vassula Ryden\u00a0primjer je\u00a0ovoga: prosudba protiv nje bila je zbog krivoga nauka u njezinim spisima.<\/p>\n<p>Kako i za\u0161to je pobo\u017eni katolici brane nakon negativnoga suda Kongregacije za nauk vjere Svete Stolice, to je izvan moga shva\u0107anja. Cijeli njezin slu\u010daj jest crno-bijeli. Osim nepravovjernosti, njezine navodne poruke, koje je navodno pisao Gospodin osobno, sadr\u017ee pogrje\u0161ke u engleskom pisanju i gramatici!<\/p>\n<p>Mo\u017eete li javno re\u0107i da mislite da odobrena objava nije istinita? Da, ako \u017eelite. Crkva vam nikada ne odre\u0111uje da prihvatite privatnu objavu. Ali svako takvo neslaganje treba izre\u0107i s po\u0161tovanjem.<\/p>\n<p><strong>Oprez nikada ne \u0161teti<\/strong><\/p>\n<p>Jednostavna je \u010dinjenica da su najrazvikanije objave la\u017ene.<\/p>\n<p>Krajnje je nerazumno, dakle, posvetiti se \u0161irenju neodobrene ili sumnjive poruke, koja bi zapravo mogla potjecati od Oca la\u017ei. Ako jednoga dana spoznate neistinu za sebe, silno \u0107ete to \u017ealiti, a ne \u0107ete biti u mogu\u0107nosti popraviti \u0161tetu na\u010dinjenu drugima.<\/p>\n<p>S druge strane, ima vi\u0161e nego dovoljno odobrenih poruka za \u0161irenje, ako ih \u017eelite \u0161iriti. Bolje je dr\u017eati se onoga \u0161to je Crkva odobrila, negoli i\u0107i svojim putem i riskirati da te \u0111avao prevari.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Istinita i la\u017ena ukazanja Prenosim \u010dlanak objavljen u magazinu Inside the Vatican, broj 3\/2005. 2001. Autor, o. Peter Joseph, iz<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1527"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1527"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1527\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1529,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1527\/revisions\/1529"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1527"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1527"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1527"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}