{"id":1380,"date":"2010-01-23T16:18:57","date_gmt":"2010-01-23T16:18:57","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?p=1380"},"modified":"2010-01-23T16:18:57","modified_gmt":"2010-01-23T16:18:57","slug":"kardinal-canizares-o-novom-liturgijskom-pokretu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.paxtibi.net\/?p=1380","title":{"rendered":"Kardinal Ca\u00f1izares o novom liturgijskom pokretu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Intervju s kardinalom Ca\u00f1izaresom vodio Paolo Rodari <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kardinal Ca\u00f1izares nakon jedne godine u Rimskoj kuriji ka\u017ee: <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Primio sam \u2013 ka\u017ee on \u2013 poslanje zavr\u0161iti, sa neizostavnom i jako vrijednom pomo\u0107i svojih suradnika, one zadatke koji su dati Kongregaciji za bogo\u0161tovlje i sakramentalnu stegu u apostolskoj konstituciji Pastor Bonus<\/em> Ivana Pavla II. u svezi ure\u0111enja i promaknu\u0107a svete liturgije, u prvom redu sakramenata. Zbog vjerske i kulturne situacije u kojoj \u017eivimo i zbog istog prioriteta koji korespondira s liturgijom u \u017eivotu Crkve, vjerujem da je temeljno poslanje koje sam primio promicati sa potpunom predano\u0161\u0107u i zauzeto\u0161\u0107u o\u017eivljenje i razvoj duha i istinskog smisla liturgije u svijesti i \u017eivotu vjernika; tako da liturgija mo\u017ee biti u sredi\u0161tu i srcu zajednice; tako da ju svi, sve\u0107enici i vjernici smatraju bitnom i neizostavnom stvarno\u0161\u0107u na\u0161ega \u017eivota; tako da \u017eivimo liturgiju u punoj istini; tako da \u017eivimo iz nje; da ona mo\u017ee biti u svoj svojoj punini, kako ka\u017ee II. vatikanski sabor, \u201eizvor i vrhunac\u201c kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Nakon godine dana na \u010delu ove Kongregacije, iskusio sam i svakodnevno najsna\u017enije osje\u0107am nu\u017enost promicanja u Crkvi, na svakom kontinentu, sna\u017enog i rigoroznog liturgijskog impulsa. Impulsa koji o\u017eivljava najbogatiju ba\u0161tinu Koncila i velikog liturgijskog pokreta 19. i prve polovice 20. stolje\u0107a \u2013 s ljudima kao \u0161to je Guardini, Jungman i toliki drugi \u2013 koji je Crkvi donio plodove na Drugom vatikanskom saboru. Ondje, bez ikakve sumnje, stoji na\u0161a budu\u0107nost i budu\u0107nost svijeta. Govorim to zbog toga \u0161to se budu\u0107nost Crkve i \u010dovje\u010danstva nalazi u Bogu, u Bo\u017ejem \u017eivotu, i u onom \u0161to dolazi od Njega; a to se doga\u0111a u i po liturgiji. Samo Crkva koja \u017eivi istinu liturgije bit \u0107e u mogu\u0107nosti obnoviti, preoblikovati i nanovo stvoriti svijet: Bog i samo Bog i Njegova milost. Liturgija, u svojem naj\u010di\u0161\u0107em zna\u010denju, jest Bo\u017eja prisutnost, spasenjsko i obnoviteljsko Bo\u017eje djelo, komunikacija i sudjelovanje Njegove milosrdne ljubavi, adoracija i priznanje Boga. To je jedina stvarnost koja nas mo\u017ee spasiti.\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Guardini i Jungamnn su bili dva stupa liturgijske obnove pro\u0161lih desetlje\u0107a. Figure koje su tako\u0111er nadahnule Josepha Ratzingera u njegovoj knjizi Duh liturgije. Figure koje su, vjerojatno, nadahnule objavljivanje Motu proprija, Summorum Pontificum<\/em>. Ka\u017ee se da Motu proprijo tako\u0111er predstavlja (ima onih koji ka\u017eu prije svega) Papinu ispru\u017eenu ruku Dru\u0161tvu svetog Pija X. Je li tome tako?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u201eUstvari jest. Me\u0111utim, vjerujem da Motu proprijo ima najva\u017eniju vrijednost u sebi samome, za Crkvu i za liturgiju. Iako je neke ra\u017ealostio \u2013 sude\u0107i prema reakcijama koje nam jo\u0161 uvijek dolaze\u2013 jedino je ispravno i nu\u017eno re\u0107i da Motu proprio nije korak unazad ili povratak u pro\u0161lost. Treba priznati i prihvatiti, u poniznosti, u svoj njezinoj punini, blago i ba\u0161tinu velike Tradicije koja u liturgiji ima svoj najautenti\u010dniji i najdublji izraz. Crkva si ne mo\u017ee dopustiti uklanjanje, zaborav ili odreknu\u0107e od blaga i bogate ba\u0161tine tradicije sadr\u017eane u Rimskom obredu. To bi bilo izdajstvo i negacija njezinog vlastitog bi\u0107a. Ona ne mo\u017ee napustiti povijesnu ba\u0161tinu crkvene liturgije ili \u017eeljeti sve izgraditi nanovo \u2013 kao \u0161to si neki uzimaju za pravo \u2013 bez odsjecanja temeljnih sastavnica same Crkve. Neki su shvatili koncilsku liturgijsku obnovu kao prekid, lom, a ne kao organski razvoj tradicije. U godinama nakon Koncila, \u201epromjena\u201c je bila gotovo magi\u010dna rije\u010d; postalo je nu\u017eno modificirati ono \u0161to je bilo prije, sve do zaborava istoga; sve novo; bilo je nu\u017eno uvesti novotarije, u kona\u010dnici ljudsko djelo i kreaciju. Ne mo\u017eemo zaboraviti da su liturgijska obnova i godine nakon Koncila koincidirale s kulturnom klimom obilje\u017eenom ili sna\u017eno dominiraju\u0107om koncepcijom \u010dovjeka kao ‘kreatora’ koji jako te\u0161ko koegzistira s liturgijom koja, iznad svega, jest djelo Bo\u017eje i Njegov prioritet, Bo\u017eje ‘pravo’, klanjanje Bogu i tako\u0111er tradicija klanjanja koju primamo i koja nam je dana jednom zauvijek. Mi ne smijemo liturgiju u\u010diniti svojom, ona nije na\u0161e djelo, nego Bo\u017eje djelo. Ova koncepcija \u010dovjeka kao ‘kreatora’ koja vodi sekulariziranoj viziji svega, gdje za Bog \u010desto nema mjesta, ova strast za promjenom i gubitak tradicije jo\u0161 uvijek nije prevladana. I stog razloga, po mom mi\u0161ljenju, me\u0111u drugim stvarima, mnogi gledaju na Motu proprijo s tolikom nepovjerenjem ili ga s tolikim nezadovoljstvom primaju i prihva\u0107aju, da se ponovno susretnu s velikim bogatstvom rimske liturgijske tradicije koju ne mo\u017eemo prokockati ili tragaju za ili prihva\u0107aju uzajmno oboga\u0107enje jednog Rimskog obreda izme\u0111u \u201eredovitog\u201c i \u201eizvanrednog\u201c oblika.\u00a0 Motu proprijo, Summorum Pontificum<\/em>, ima najva\u017eniju vrijednost koju svatko mora cijeniti, \u010dija vrijednost nema samo veze s liturgijom, nego s cijelom Crkvom \u010dija je to tradicija i koju ta tradicija ozna\u010dava, bez koje se Crkva pretvara u ljudsku instituciju koja je u trajnoj promjeni. O\u010dito je da Motu proprijo treba gledati kroz \u010ditanje i tuma\u010denje Drugog vatikanskog sabora. Kad netko \u010dita Koncil i tuma\u010di ga s interpretativnim klju\u010dem prekida i diskontinuiteta, on ni\u0161ta ne razumije od Koncila i potpuno ga iskrivljava. S tog razloga, kao \u0161to ka\u017ee Sveti Otac, samo hermeneutika kontinuiteta nam omogu\u0107uje pravedno i ispravno \u010ditanje Koncila i razumijevanje istine onoga \u0161to on ka\u017ee i u\u010di u svojoj cjelovitosti, a osobito u konstituciji Sacrosanctum Concilium<\/em> o bo\u017eanskoj liturgiji, koja je najve\u0107im djelom neodvojiva od te iste cjeline. Iz toga slijedi da Motu proprijo tako\u0111er ima najve\u0107u vrijednost za zajedni\u0161tvo Crkve.\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Papa stoji iza polaganog ali nu\u017enog procesa pribli\u017eavanja autenti\u010dnom liturgijskom duhu. Ne nedostaju tako\u0111er niti podjele i suprotna stajali\u0161ta. Kardinal govori o tome: <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u201eVeliki Papin doprinost, po mom mi\u0161ljenju, jest taj da nas on dovodi bli\u017ee istini liturgije, mudrom pedagogijom, uvode\u0107i nas u autenti\u010dni ‘duh’ liturgije (naslov jednog od njegovih djela prije nego je postao Papa). On, prije svega drugoga, slijedi jednostavni edukacijski proces koji ide za tim da nas pribli\u017ei ovom ‘duhu’ ili autenti\u010dnom smislu liturgije, da prevlada usko gledanje koje je jo\u0161 uvijek jako ukopano u liturgiji. Kao Papa, on je prvi koji treba sprovesti u praksu svoje u\u010denje, tako bogato na ovom podru\u010dju. Dok nas njegove evociraju\u0107e geste koje prate slavlja kojima predsjeda, vode u tome pravcu. Du\u017enost nam je prihvatiti te geste i u\u010denje ako smo raspolo\u017eeni \u017eivjeti liturgiju na na\u010din koji odgovara samoj njezinoj naravi i ako ne \u017eelimo izgubiti blago i liturgijsku ba\u0161tinu tradicije. Nadalje, te geste predstavljaju veliki dar za odgoj, tako hitan i nu\u017ean, kr\u0161\u0107anskog puka. U toj perspektivi treba gledati na Motu proprijo koji je potvrdio mogu\u0107nost slavljenja s Rimskim misalom kojeg je odobrio Ivan XXIII., a koji ide u povijest sa susljednim modifikacijama do vremena sv. Grgur Velikog, \u010dak i ranije. Sigurno je da postoje mnoge pote\u0161ko\u0107e koje imaju oni koji koriste\u0107i to \u0161to je njihovo pravo, slave ili sudjeluju u svetoj misi prema \u201edrevnom obredu\u201c ili \u201eizvanrednom\u201c obliku. Po sebi, ne bi trebalo biti protivljenja, ili \u010dak jo\u0161 manje sumnji\u010davog gledanja ili etiketiranja istoga kao \u201epretkoncilskog\u201c ili \u010dak gore kao \u201eantikoncilskog\u201c. Razlozi za to su mnogi i razli\u010diti. Me\u0111utim, u biti, oni su isti oni koje donosi reforma liturgije shva\u0107ena kao prekid, lom, a ne u horizontu tradicije i ‘hermeneutike kontinuiteta’ koja vra\u0107a obnovu i istinsku liturgijsku reformu u interpretativni klju\u010d II. vatikanskog sabora. Na kraju, ne mo\u017eemo zaboraviti da u liturgiji dodirujemo ono \u0161to je najbitnije za vjeru i Crkvu, i s tog razloga, u svakom vremenu kad se diralo u ne\u0161to u liturgiji, tenzije i \u010dak podjele nisu bile rijetkost.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Misao izre\u010dena u govoru Benedikta XVI. Rimskoj kuriji 22. 12. 2005., da je nu\u017enost \u010ditati II. vatikanski sabor ne kroz nao\u010dale diskontinuiteta s pro\u0161lo\u0161\u0107u, nego u kontinuitetu, postala je sredi\u0161nja u njegovom pontifikatu. Koje zna\u010denje to ima s liturgijskoj stajali\u0161ta?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u201eTo ozna\u010dava, me\u0111u drugim stvarima, da ne mo\u017eemo upotpuniti liturgijsku obnovu i staviti liturgiju u sredi\u0161te i izvor kr\u0161\u0107anskog \u017eivota ako joj pristupamo s interpretativnim klju\u010dem loma ili prekida s tradicijom koja joj prethodi i koja nosi taj bogati izvor \u017eivota i Bo\u017ejeg dara koji je hranio i davao \u017eivot kr\u0161\u0107anskom narodu. U\u010denje, upute i geste Benedikta XVI. su u tom smislu temeljne. S tog razloga, treba promicati ozbiljno i temeljito poznavanje onoga \u0161to nam on govori, uklju\u010duju\u0107i ono \u0161to je rekao prije nego je postao Papa, a \u0161to je tako jasno iznio u Sacramentum Caritatis<\/em>.\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Kongregacija koju vodite pro\u0161log je o\u017eujka na plenarnoj sjednici predstavila Svetom Ocu neke prijedloge. <\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u201ePlenarna sjednica Kongregacije bavila se, prije svega, euharistijskim klanjanjem, euharistijom kao klanjanjem i klanjanjem izvan svete mise. Neki zaklju\u010dci koji su bili odobreni predstavljeni su onda Svetom Ocu. Ti zaklju\u010dci predvi\u0111aju nivo rada Kongregacije u nadolaze\u0107im godinama koje je Papa i odobrio i ohrabrio. Zaklju\u010dci se bave o\u017eivljavanjem i promicanjem novog liturgijskog pokreta koji, vjeran svemu u\u010denju Koncila i u\u010denju Benedikta XVI., stavlja liturgiju na sredi\u0161nje mjesto koje joj pripada u \u017eivotu Crkve. Zaklju\u010dci prijedloga ti\u010du se impulsa i promicanja klanjanja Gospodinu, utemeljenom na bogo\u0161tovlju koje moramo dati Bogu u kr\u0161\u0107anskoj liturgiji; a \u0161to je neodvojivo od stvarne i supstancijalne Kristove prisutnosti u Euharistijskom sakramentu; apsolutno nu\u017ene za \u017eivu Crkvu. Zaustaviti zloporabe \u2013 koje su na\u017ealost mnoge \u2013 i ispraviti ih nije ne\u0161to \u0161to proizlazi iz plenarne sjednice Kongregacije, nego to (kraj zloporabama) je ne\u0161to \u0161to sama liturgija i \u017eivot Crkve i budu\u0107nost Crkve i zajedni\u0161to iste tra\u017ei. O mnogobrojnim liturgijskim zloporabama i o njihovom ispravljanju, Kongregacija je izdala va\u017enu Uputu nekoliko godina prije pod imenom Redemptionis Sacramentum<\/em> i svi se moramo na nju vratiti. Najhitnija je du\u017enost ispraviti postoje\u0107e zloporabe ako kao katolici \u017eelimo ne\u0161to doprinjeti svijetu, da bismo ga obnovili. Prijedlozi nemaju svrhu dokidanja kreativnosti, nego radije \u017eele ohrabriti, favorizirati, o\u017eivjeti istinu liturgije, njezin najautenti\u010dniji smisao i duh. Nitko od nas ne mo\u017ee zaboraviti niti ignorirati da je liturgijska kreativnost kako ju se \u010desto shva\u0107alo i shva\u0107a, kraj liturgije i uzrok njezine sekularizacije, budu\u0107i da je ona u kontradikciji s biti liturgije same.\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Govore li prijedlozi o upotrebi latinskog jezika?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Ni\u0161ta nije re\u010deno o tome da se da vi\u0161e prostora latinskom jeziku, uklju\u010duju\u0107i u redovitom obredu, niti o izdavanju dvojezi\u010dnih misala, koji su, istina, ve\u0107 bili izdavani u nekim mjestima nakon zavr\u0161etka Koncila. \u0160tovi\u0161e, ne smije se zaboraviti da nas Koncil nije oslobodio latinskog u konstituciji Sacrosanctum Concilium<\/em>, tog \u010dasnog jezika s kojim je Rimski obred povezan.\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ima jo\u0161 mnogo drugim va\u017enih pitanja, orijentacija…<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Nismo razgovarali o pitanju \u201eversus Orientem\u201c, niti o pri\u010desti na jezik ili drugim vidovima koji ponekad izazivaju optu\u017ebe o \u201evra\u0107anju unazad\u201c, kozervatizmu ili elitizmu. Vjerujem da pitanja kao \u0161to su orijentacija, kri\u017e postavljen na sredini oltara, pri\u010dest na jezik kle\u010de\u0107i, upotreba gregorijanskog korala, da su va\u017ena pitanja koja ne mo\u017eemo u\u010diniti lakima na samovoljan i povr\u0161an na\u010din i o kojima se u svakoj prilici mora govoriti sa znanjem i s utemeljenjem kao \u0161to, na primjer, Sveti Otac \u010dini. Ove stvari tako\u0111er odgovaraju i u prilog su ve\u0107oj spoznaji istine liturgijskog slavlja. Isto mo\u017eemo re\u0107i o aktivnom sudjelovanju, u smislu kako je Koncil o tome govorio, a ne u drugom smislu. Va\u017eno je slaviti liturgiju u njenoj istini, s istinom, da se favorizira i intenzivno promi\u010de smisao i duh liturgije u svem narodu Bo\u017ejem na takav na\u010din da \u010dovjek \u017eivi iz liturgije. Doista je jako va\u017eno da slavlja imaju i unaprije\u0111uju osje\u0107aj za sveto, Otajstvo, da o\u017eivljavaju vjeru u stvarnu prisutnost Gospodina i Bo\u017ejeg dara koje djeluje u njoj, kao u adoraciji, \u0161tovanju, kontemplaciji, molitvi, slavljenju i zahvaljivanju i u mnogim drugim stvarima za koje je opasnost da se izgube. Kad sudjelujem ili promatram Papinu liturgiju koja je ve\u0107 inkorporirala mnoge navedene elemente, uvijek sam jo\u0161 vi\u0161e uvjeren da to nisu neva\u017eni aspekti, nego oni koji u sebi imaju izra\u017eajnu i odgojnu snagu, \u010dija se odsutnost jako primje\u0107uje u istinskoj liturgiji.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ca\u00f1izares je godinama bio va\u017ena figura u Crkvu u \u0160panjolskoj. Jo\u0161 uvijek i jest, iako sada rezidira u Rimu. U \u0160panjolskoj je tajnik Biskupske konferencije, mons. Juan Antonio Martinez Camino, dao izjavu u kojoj se ka\u017ee da oni politi\u010dari koji javno podr\u017eavaju abortus ne mogu primiti pri\u010dest. Dijelite li vi to stajali\u0161te mons. Camina? Budu\u0107i da je \u0160panjolska postala predvodnica takozvane \u201esekularne\u201c (laicisti\u010dke) politike? Kako se biskupi i biskupske konferencije trebaju nositi s takvim stajali\u0161tima koja negiraju \u017eivot?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u201eBiskupi kao pastiri koji vode i \u0161tite povjereni im narod, imaju neizbje\u017enu du\u017enost ljubavi u\u010diti i prenositi vjernicima, vjerno, mudro, nauk i mudrost koju vjera Crkve vjeruje i u\u010di, \u010dak i ako nas to ko\u0161talo, \u010dak i ako to ide protiv struje ili vrije\u0111a javno mnijenje. Ono \u0161to je u igri vezano za temu abortusa i ono \u0161to netko \u017eeli propisati u \u0160panjolskoj na tu temu, kad \u0107e odobriti sve zakonske procedure, to je ne\u0161to jako te\u0161ko i odlu\u010dno i mi ne mo\u017ee ostati tihi ili skrivati istinu. Crkva, ispunjavaju\u0107i Gospodnju zapovijed, govori istinu i to tra\u017ei od svojih vjernika; ona zahtijeva i o\u010dekuje od njih istinu. Moramo slu\u017eiti i upravljati vjernike svjetlom istine koju smo primili, i koju ne mo\u017eemo staviti u stranu kad do\u0111e do moralnih pitanja i ponekad ne\u010deg dolikatnog s tim u svezi. Moramo tako\u0111er pomo\u0107i katolicima u javnom \u017eivotu da donose svoje odluke svjesni odgovornosti pred Bogom i ljudima u skladu s razumom kako prili\u010di sinovima Crkve i vjernicima u Isusa Krista. Mi ne mo\u017eemo i ne smijemo, osim ako bismo bili zli pastiri, djelovati u ovim pitanjima s relativisti\u010dkih pozicija, politi\u010dkih kalkulacija ili s vje\u0161tom ili suptilnom ‘diplomacijom’. Vjerno vr\u0161enje na\u0161e biskupske slu\u017ebe, s druge strane, nije u apsolutnom konfliktu, nego prije u mudrosti, mjeri, milosti i nje\u017enosti te u ispru\u017eenoj ruci koja nas mora pratiti u svemu. Doista je te\u017eak trenutak u kojem sada \u017eivimo u \u0160panjolskoj. Niti je to lako za biskupe. Ne vjerujem, s druge strane, da je \u0160panjolska barjaktar i predvodnica politi\u010dkog sekularizma. Sekularizam, vidljivi i skriveni, i politi\u010dki sekularizam pro\u0161irio se gotovo svuda, u nekim zemljama vi\u0161e u nekima manje, a u nekima punom snagom i silom. Postoji sila, o\u010dito nezustavljiva, anga\u017eirana da uvede sekularizam po svem svijetu ili, \u0161to je ista stvar, da izbri\u0161e objavljenog Boga s ljudskim licem Isusa Krista, Njegova jedinoro\u0111enog Sina, iz svijesti ljudi.<\/strong> Istina je da taj sekularizam ima neke osobite konotacije, mo\u017eda s obzirom na njezinu povijest i osobiti identitet. \u0160panjolska prolazi veoma radikalnu transformaciju mentaliteta, u mi\u0161ljenju, u prosudbenim kriterijima, u obi\u010dajima i na\u010dinu djelovanja, u kulturi, ukratko, u njezinoj naravi i identitetu. Nadalje, to se pokazuje u velikoj i dubokoj krizi vrijednosti ili moralnom lomu, iza kojeg se krije religijska i dru\u0161tvena kriza, te fragmentacija \u010dovjeka. Uvijek sam dr\u017eao da mi biskupi, poslu\u0161ni Bogu prije nego ljudima, moramo uvijek navije\u0161tati evan\u0111elje i Isusa Krista, ne stavljaju\u0107i ni\u0161ta prije Njega i Njegovih djela, navije\u0161tati neumorno i hrabro Bo\u017ea \u017eivoga, Njegovu slavu koja je \u017eivi \u010dovjek, \u0161to \u010dini potpuni i totalni ‘da’ koji netko mo\u017ee dati \u010dovjeku, njegovom dostojanstvu, \u017eivotu, njegovim temeljnim pravima, svemu onome \u0161to je istinski ljudsko. Navije\u0161tati i svjedo\u010diti Njega koji je ljubav, rade\u0107i u svemu s ljubavlju i brigom te svjedo\u010de\u0107i pred svima ljubav Bo\u017eju, ljubav koju Bog ima za \u010dovjeka, na osobit na\u010din za slabe, za one koji se ne mogu braniti i one prema kojima se nepravedno postupa. Sve je usmjereno prema obra\u0107enju, tako da mo\u017ee nastati nova humanost, od novoga \u010dovjeka u\u010dinjena, novo\u0161\u0107u evan\u0111elja Isusa Krista u njihovom novom postojanju, mi\u0161ljenju i djelovanju koje u Njemu, istini Boga i ljudi, mo\u017eemo susresti i prona\u0107i svoj izvor. Govorimo jednostavno kako bismo potaknuli i donijeli plodove nove i odlu\u010dne evangelizacije. To je situacija u kojoj se Crkva i biskupi \u0160panjolske nalaze ve\u0107 du\u017ee vrijeme. To je polagan i te\u017eak posao, ali koji donosi svoje plodove. Nadalje, vjerujem, da se biskupi u \u0160panjolskoj, snagom afirmacije Boga i vjere u Isusa Krista, nalaze u velikoj bitci za \u010dovjeka, pravo na \u017eivot, slobodu, u bitci za ono \u0161to je neodrecivo za \u010dovjeka kao \u0161to je obitelj, istina i ljepota obitelji temeljena na braku izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene, otvorena \u017eivotu u ljubavi. Oni poti\u010du odgoj osobe i slobodu pou\u010davanja, te religijsku slobodu. Crkva u \u0160panjolskoj svaki dan gleda s ve\u0107om snagom i intenzitetom na \u010dovjeka i njegova temeljna prava, osje\u0107aju\u0107i poziv za osna\u017eenjem iskustva Boga tako da vjernici mogu biti ‘svjedoci \u017eivoga Boga’, kao \u0161to ka\u017ee jedan o njihovih vrlo va\u017enih dokumenata prije nekoliko godina. Njihov zadatak nije politi\u010dki niti trebaju politi\u010dki djelovati, nego jednostavno trebaju biti Crkva, prisutnost Krista me\u0111u ljudima, \u010dak i ako to zna\u010di ka\u017enjavanje Crkve. Situacija je te\u0161ka, ali mi gledamo u budu\u0107nost s velikom nadom i velikim pozivom da dopustimo Gospodinu da nas oja\u010da i da Ga stavimo u sredi\u0161te svega i da nastavimo hoditi bez umora i bez gledanja unatrag, o\u010dima usmjerenim na Isusa Krista. Apsolutno sam siguran da \u0107e se \u0160panjolska promjeniti i vratiti onoj snazi \u017eive vjere i obnovljenog dru\u0161tva. Ne mo\u017eemo ne bdijeti ili spustiti ruke koje moraju biti uzdignute Bogu u vjernoj i trajnoj molitvi. Jako je bitno da, prije svega drugoga, ona obnovi svoju vitalnost i svoju teolo\u0161ku snagu i religioznost, da Bog koji nam se dao u Isusu Kristu, mo\u017ee doista biti njezino sredi\u0161te i njezin \u010dvrsti temelj, kako bi bila sposobna i kako bi moglo izrasti novo dru\u0161tvo. To je mogu\u0107e, \u0161tovi\u0161e, ni\u0161ta nije nemogu\u0107e s Bogom.\u201c<\/p>\n

Link<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 \u00a0 Intervju s kardinalom Ca\u00f1izaresom vodio Paolo Rodari \u00a0 \u00a0 Kardinal Ca\u00f1izares nakon jedne godine u Rimskoj kuriji ka\u017ee:<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1380"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1380"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1382,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1380\/revisions\/1382"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}