Prosja\u010dki redovi – model velike obnove u novom povijesnom dobu<\/span><\/a><\/p>\n\u00a0<\/p>\n
Papina kateheza na op\u0107oj audijenciji u srijedu 13. sije\u010dnja 2010.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Draga bra\u0107o i sestre, na po\u010detku nove godine osvrnut \u0107emo se na povijest kr\u0161\u0107anstva da vidimo kako se povijest razvija i kako se mo\u017ee obnoviti. U njoj mo\u017eemo vidjeti kako su upravo sveci<\/strong>, vo\u0111eni Bo\u017ejim svjetlom, ti koji su istinski obnovitelji \u017eivota Crkve<\/strong>. Kao oni koji u\u010de rije\u010dju i svjedo\u010de vlastitim primjerom, itekako znaju promicati postojanu i duboku crkvenu obnovu<\/strong>, jer su oni sami duboko obnovljeni i u doticaju su s pravom novo\u0161\u0107u: Bo\u017ejom prisutno\u0161\u0107u u svijetu.<\/strong> Ta utje\u0161na stvarnost, naime, da se u svakom nara\u0161taju ra\u0111aju sveci i donose sa sobom kreativnost obnove, trajno je prisutna u povijesti Crkve usred \u017ealosti i negativnih aspekata njezina putovanja. Vidimo, naime, iz stolje\u0107a u stolje\u0107e, kako se ra\u0111aju tako\u0111er snage reforme i obnove, jer je Bo\u017eja novost neiscrpna i daje uvijek novu snagu za i\u0107i naprijed. Tako je bilo i u trinaestom stolje\u0107u kada su nastali i sna\u017eno se razvili prosja\u010dki redovi koji su bili model velike obnove u novom povijesnom dobu. Bili su prozvani tako zbog svojega “prosja\u010denja”, to jest poniznog tra\u017eenja ekonomske pomo\u0107i od ljudi kako bi \u017eivjeli zavjet siroma\u0161tva i vr\u0161ili vlastito poslanje. Od prosja\u010dkih redova koji su nastali u tome razdoblju, najpoznatiji i najva\u017eniji su manja bra\u0107a i bra\u0107a propovjednici, poznati kao franjevci i dominikanci. Prozvani su tako po svojim utemeljiteljima Franji Asi\u0161kom i Dominiku iz Guzmana. Ta su dvojica velikih svetaca znala pronicljivo i\u0161\u010ditavati “znakove vremena”, shvativ\u0161i izazove s kojima se Crkva njihova doba morala uhvatiti u ko\u0161tac.<\/p>\nPrvi je izazov predstavljalo \u0161irenje raznih vjerni\u010dkih skupina i pokreta koji su, premda nadahnuti legitimnom \u017eeljom za istinskim kr\u0161\u0107anskim \u017eivotom, \u010desto izlazili iz krila crkvene zajednice<\/strong>. Oni su bili su\u0161ta suprotnost bogatoj i lijepoj Crkvi koja se razvila upravo procvatom mona\u0161tva. U svojim sam nedavnim katehezama govorio o mona\u0161koj zajednici u Clunyju, koja je uvijek sve vi\u0161e privla\u010dila mlade te, dakle, vitalne snage, ali jednako tako i dobra i bogatstva. Razvila se tako, \u0161to je i logi\u010dno, u prvom trenutku Crkva bogata, tako\u0111er nepokretnom, imovinom. Takvoj se Crkvi opiralo shva\u0107anje da je Krist do\u0161ao na zemlju siroma\u0161an i da bi prava Crkva morala biti upravo Crkva siroma\u0161nih; \u017eelja za istinskom kr\u0161\u0107anskom autenti\u010dno\u0161\u0107u opirala se tako stvarnosti Crkve kakvu se moglo u to doba vidjeti. Rije\u010d je o takozvanim srednjovjekovnim pauperisti\u010dkim (prosja\u010dkim) pokretima. Oni su se \u017eestoko protivili na\u010dinu \u017eivota sve\u0107enika i redovnika toga doba, optu\u017euju\u0107i ih da su izdali evan\u0111elje i da ne prakticiraju siroma\u0161tvo poput prvih kr\u0161\u0107ana te da su biskupskoj slu\u017ebi suprotstavili vlastitu “paralelnu hijerarhiju”.<\/strong> Osim toga, da bi opravdali vlastita opredjeljenja, \u0161irili su u\u010denja nespojiva s katoli\u010dkom vjerom.<\/strong> Naprimjer, pokreti katara ili albigenza<\/strong> \u0161irili su krivovjerja, poput obezvrje\u0111ivanja i prezira materijalnog svijeta<\/strong> \u2013 protivljenje bogatstvu ubrzo se pretvorilo u protivljenje materijalnoj stvarnosti kao takvoj<\/strong> \u2013 nijekanja slobodne volje kao i dualizam<\/strong>, to jest postojanje jednog drugog, zlog po\u010dela kojeg se poistovje\u0107ivalo s Bogom. Ti su pokreti polu\u010dili uspjeh<\/strong>, osobito u Francuskoj i Italiji, ne samo zbog \u010dvrste organizacije<\/strong>, ve\u0107 tako\u0111er zato jer su prokazivali stvarni nered u Crkvi<\/strong>, prouzro\u010den nimalo uzornim vladanjem raznih predstavnika klera.<\/p>\nFranjevci i dominikanci, tragom svojih utemeljitelja, pokazali su, naprotiv, da je mogu\u0107e \u017eivjeti evan\u0111eosko siroma\u0161tvo bez raskida zajedni\u0161tva s Crkvom<\/strong>; pokazali su da Crkva ostaje pravi, istinski prostor evan\u0111elja i Pisma<\/strong>. \u0160tovi\u0161e, Franjo i Dominik su upravo iz dubokog zajedni\u0161tva s Crkvom i s papom crpili snagu svoga svjedo\u010danstva<\/strong>. S jednim potpuno novim izborom u povijesti posve\u0107enog \u017eivota, \u010dlanovi toga Reda ne samo da su se odricali posjedovanja osobnih dobara, kao \u0161to su to jo\u0161 od davnine \u010dinili monasi, ve\u0107 se isto tako nisu htjeli navezivati na zemaljska dobra i nepokretna dobra. Htjeli su tako svjedo\u010diti \u017eivot u krajnjoj skromnosti, da bi bili solidarni sa siroma\u0161nima i uzdali se samo u providnost, \u017eivjeli svaki dan od providnosti, od pouzdanog predanja u Bo\u017eje ruke. Taj osobni i zajedni\u010dki stil prosja\u010dkih redova, povezan s potpunim prianjanjem uz u\u010denje Crkve i njezin autoritet, veoma su cijenili pape toga doba, poput Inocenta III. i Honorija III., koji su pru\u017eili svoju punu potporu tim novim crkvenim iskustvima, prepoznav\u0161i u njima glas Duha Svetoga. Plodovi nisu izostali: pauperisti\u010dke skupine koje su se odijelile od Crkve ponovno su stupile u crkveno zajedni\u0161tvo ili su, polako, postajale sve manje da bi na kraju nestale.<\/strong> I danas, premda \u017eivimo u dru\u0161tvu u kojem \u010desto prevladava “imati” nad “biti”, ljudi su vrlo osjetljivi na primjere siroma\u0161tva i solidarnosti, koje vjernici pru\u017eaju hrabrim opredjeljenjima. Svijet, kao \u0161to je podsjetio Pavao VI. u Evangelii nuntiandi, rado slu\u0161a u\u010ditelje koji su ujedno i svjedoci. To je pouka koju se nikada ne smije smetnuti s uma u djelu \u0161irenja evan\u0111elja: \u017eivjeti prvi ono \u0161to se navije\u0161ta, biti zrcalo bo\u017eanske ljubavi.<\/p>\nFranjevci i dominikanci bili su svjedoci, ali i u\u010ditelji. Naime, druga potreba koja je bila ra\u0161irena u njihovo doba bila je pou\u010davanje u vjeri. Brojni su vjernici, koji su \u017eivjeli u gradovima koji su se sve vi\u0161e \u0161irili, \u017eeljeli prakticirati duhovno intenzivan vjerski \u017eivot. Nastojali su, dakle, produbiti poznavanje vjere i imati vo\u0111u na te\u0161kom, ali uzbudljivom putu svetosti. Prosja\u010dki su redovi znali uspje\u0161no iza\u0107i ususret tako\u0111er toj potrebi: navije\u0161tanje evan\u0111elja u jednostavnosti i u njegovoj dubini bio je, mo\u017eda \u010dak i glavni, cilj toga pokreta. S velikim su se, naime, \u017earom posvetili propovijedanju. Bilo je mnogo vjernika, \u010desto su to bila prava pravcata mno\u0161tva, koja su se okupljala radi toga da slu\u0161aju propovjednike u crkvi i na otvorenom, sjetimo se samo, primjerice, svetoga Antuna. U svojim su propovijedima obra\u0111ivali teme bliske narodu, prije svega vr\u0161enje teologalnih i moralnih kreposti, slu\u017ee\u0107i se konkretnim, lako shvatljivim primjerima. Osim toga, u\u010dili su ljude kako ja\u010dati molitveni \u017eivot i pobo\u017enost. Naprimjer, franjevci su veoma \u0161irili pobo\u017enost prema Kristovu \u010dovje\u0161tvu, te poticali vjernike da nastoje nasljedovati Gospodina. Ne \u010dudi stoga \u0161to je bilo mnogo vjernika, mu\u0161karaca i \u017eena, koji su izabirali franjevce i dominikance, tra\u017eene i cijenjene duhovne vo\u0111e i ispovjednike, za svoje vo\u0111e na putu vjere. Nastala su, tako, udru\u017eenja vjernika laika koja su se nadahnjivala na duhovnosti svetoga Franje i svetoga Dominika, prilago\u0111enoj njihovu \u017eivotnom stanju. Rije\u010d je o franjeva\u010dkom i dominikanskom tre\u0107em redu. Drugim rije\u010dima, ponuda jedne “lai\u010dke svetosti” privukla je brojne osobe. Kao \u0161to je podsjetio Drugi vatikanski koncil, poziv na svetost nije pridr\u017ean za neke, ve\u0107 je univerzalan (usp. Lumen gentium, 40). I danas svaki kr\u0161\u0107anin mora te\u017eiti “mjeri kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota”, kojem god da \u017eivotnom stale\u017eu pripadao!<\/p>\n
Va\u017enost prosja\u010dkih redova u srednjem vijeku bila je tako velika da su se lai\u010dke ustanove, poput radni\u010dkih udru\u017eenja, starih korporacija i samih gra\u0111anskih vlasti, \u010desto utjecale duhovnom savjetu pripadnika tih redova pri sastavljanju svojih pravila a, katkad, i za rje\u0161avanje unutarnjih i vanjskih sukoba. Franjevci i dominikanci postali su duhovne vo\u0111e u srednjovjekovnom svijetu. S velikom su pronicljivo\u0161\u0107u provodili u djelo pastoralnu strategiju prilago\u0111enu dru\u0161tvenim promjenama. Kako je bilo mnogo onih koji su se selili iz sela u grad, podizali su svoje samostane ne vi\u0161e u ruralnim, ve\u0107 u urbanim sredinama. Osim toga, u vr\u0161enju svojega du\u0161obri\u017eni\u010dkog djelovanja bili su prisiljeni seliti se prema pastoralnim potrebama. S jednim drugim, potpuno novim izborom, prosja\u010dki su redovi napustili na\u010delo stalnog boravi\u0161ta, uvrije\u017eeno u drevnom mona\u0161tvu, te izabrali potpuno novi na\u010din. Manja bra\u0107a i propovjednici putovali su od mjesta do mjesta, no\u0161eni misionarskim poletom. Slijedom toga njihov je unutarnji ustroj bio druk\u010diji od onoga kojeg je imala ve\u0107ina mona\u0161kih redova. Namjesto tradicionalne autonomije koju je u\u017eivao svaki samostan, oni su ve\u0107u va\u017enost pridali Redu kao takvom te generalnom poglavaru, kao i ustroju provincija. Tako su pripadnici prosja\u010dkih redova bili u ve\u0107oj mjeri raspolo\u017eivi za potrebe op\u0107e Crkve. Ta je fleksibilnost omogu\u0107ila slanje najprikladnije bra\u0107e u to\u010dno odre\u0111ene misije te su prosja\u010dki redovi stigli u sjevernu Afriku, na Bliski istok i u Sjevernu Europu. S tom fleksibilno\u0161\u0107u obnovljen je misijski dinamizam.<\/p>\n
Drugi veliki izazov<\/strong> predstavljale su onda\u0161nje kulturne promjene<\/strong>. U u\u010dili\u0161tima su se vodile \u017eive rasprave oko nekih novih pitanja<\/strong>. Manja bra\u0107a i propovjednici nisu se ustru\u010davali prionuti i toj zada\u0107i<\/strong> te su, kao studenti i profesori, u\u0161li u najpoznatija sveu\u010dili\u0161ta toga doba, osnivali studijske centre, iznjedrili vrijedne tekstove, osnovali prave pravcate filozofske \u0161kole, bili protagonisti skolasti\u010dke teologije u njezinom najboljem razdoblju te imali zna\u010dajan utjecaj na razvoj misli.<\/strong> Najve\u0107i mislioci, sveti Toma Akvinski i sveti Bonaventura, pripadali su prosja\u010dkim redovima, rade\u0107i upravo s tom snagom nove evangelizacije<\/strong>, koja je obnovila tako\u0111er hrabrost misli<\/strong>, dijalog izme\u0111u razuma i vjere.<\/strong> I danas postoji “ljubav prema istini i ljubav u istini”, “ljubav prema umnom radu” <\/strong>koji treba provoditi u djelo, kako bi prosvjetljivali duhove i povezali vjeru s kulturom<\/strong>. Silan trud koji su franjevci i dominikanci ulagali u svom radu na srednjovjekovnim sveu\u010dili\u0161tima poziv je, dragi vjernici, i nama da budemo prisutni u mjestima znanstvene elaboracije<\/strong>, kako bismo, s po\u0161tivanjem i uvjerenjem, pru\u017eili svjetlo evan\u0111elja o temeljnim pitanjima koja se ti\u010du \u010dovjeka, njegova dostojanstva, njegova vje\u010dnog usuda. Osvr\u0107u\u0107i se na ulogu franjevaca i dominikanaca u srednjem vijeku, duhovnu obnovu koju su pokrenuli te novi \u017eivot koji su saop\u0107avali svijetu, jedan je monah rekao: “U to je doba svijet stario. U Crkvi se pojavi\u0161e dva reda, koja joj vrati\u0161e mladost da mo\u017ee \u017eivjeti orlova vijeka” (Burchard d’Ursperg, Chronicon).<\/p>\nDraga bra\u0107o i sestre, zazovimo Duha Svetoga, neprolaznu mladost Crkve: on \u0107e svakom od nas dati osjetiti \u017eurnost pru\u017eati dosljedno i hrabro svjedo\u010danstvo evan\u0111elja, kako ne bi nikada nestalo svetaca, koji \u0107e u\u010diniti da Crkva zablista poput uvijek \u010diste i lijepe zaru\u010dnice, bez ljage i nabora, kadre neodoljivo privu\u0107i svijet prema Kristu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u00a0 Prosja\u010dki redovi – model velike obnove u novom povijesnom dobu \u00a0 Papina kateheza na op\u0107oj audijenciji u srijedu 13.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1365"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1365"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1365\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1367,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1365\/revisions\/1367"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1365"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1365"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1365"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"\"](\"http:\/\/www.ika.hr\/pics\/glava323.jpg\")
<\/p>\n