![\"\"](\"http:\/\/3.bp.blogspot.com\/_oN5K_WcO5JM\/S0UxSG6fgYI\/AAAAAAAADRE\/s6wQyfc8yRU\/s1600-h\/marini_web.jpg\")
<\/a><\/p>\nMo\u017ee li se stvarno govoriti o Crkvi pro\u0161losti i Crkvi budu\u0107nosti kao da se dogodio nekakav povijesni lom<\/strong> u tijelu Crkve? Mo\u017ee li itko re\u0107i da je Zaru\u010dnica Kristova \u017eivjela bez asistencije Duha Svetoga<\/strong> u jednom razdoblju u pro\u0161losti, tako da bi trebalo izbrisati njezino pam\u0107enje<\/strong>, namjerno ga zaboraviti?<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Jedino pravo raspolo\u017eenje koje nam omogu\u0107uje razumijeti autenti\u010dni duh liturgije, s rado\u0161\u0107u i istinskim duhovnim zadovoljstvom, jest smatrati staru i novu liturgiju Crkve kao jednu ba\u0161tinu u kontinuiranom razvoju<\/strong>.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Neki pojedinci su izvrnuli liturgiju Crkve na razli\u010dite na\u010dine pod izgovorom krivo shva\u0107ene kreativnosti<\/strong>. U\u010dinjeno je to zbog prilago\u0111avanja mjesnim prilikama i radi potreba zajednice<\/strong> prisvajaju\u0107i si tako pravo ispu\u0161tati, dodavati ili mijenjati<\/strong> liturgijski obred u svrhu postizavanja subjektivnih i emocijonalnih ciljeva<\/strong>. Za to smo odgovorni ve\u0107inom mi sve\u0107enici.<\/span><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Liturgija nije zatvoreni krug<\/strong> u kojem smo se mi odlu\u010dili susresti<\/strong>, mo\u017eda kako bismo ohrabrili<\/strong> jedni druge, kako bismo se osje\u0107ali protagonistima nekakve gozbe<\/strong>. Liturgija je Bo\u017eji poziv<\/strong> njegovu narodu da bude u Njegovoj prisutnosti<\/strong>; to je advent Boga me\u0111u nama; to je Bo\u017eji susret s nama u ovom svijetu.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kakva je ludost uzimati sebi za pravo mijenjati na subjektivan na\u010din svete znakove<\/strong> koji su se dugo vremena oblikovali, kroz koje Crkva govori o sebi, svom identitetu i svojoj vjeri!<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Mislim na moljenje usmjereno prema istoku<\/strong>, tradicija koja ide sve do samih po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva.<\/strong><\/p>\n \u0160to podrazumijevamo pod \u201emoljenjem okrenuti prema istoku\u201c? To se odnosi na orijentaciju srca koje moli prema Kristu<\/strong>, od kojega dolazi spasenje i komu je molitva usmjerena kako na po\u010detku tako i na kraju povijesti. Sunce se ra\u0111a na istoku<\/strong>, a sunce je simbol Krista<\/strong>, svijetla koje se ra\u0111a na istoku.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Nedavne i vrlo pouzdane studije dosad su u\u010dinkovito pokazale da je, u svakom razdoblju njezine pro\u0161losti, kr\u0161\u0107anska zajednica nalazila na\u010din kako izraziti kroz izvanjski i vidljiv liturgijski znak ovu temeljnu orijentaciju za \u017eivot vjere. Zbog toga nalazimo crkve koje su tako gra\u0111ene da je apsida okrenuta prema istoku<\/strong>. Kad takva orijentacija liturgijskog prostora nije vi\u0161e bila mogu\u0107a, Crkva je stavljala Kri\u017e na oltar<\/strong> na kojeg su se svi mogli usmjeriti. U tom smislu su mnoge apside bile ukra\u0161ene sjajnim prikazima Krista Gospodina<\/strong>. Svi su bili pozvani razmatrati te slike tijekom slavlja euharistijske liturgije.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u201eIdeja da sve\u0107enik i narod trebaju gledati jedan prema drugome tijekom molitve ro\u0111ena je samo u modernom kr\u0161\u0107anstvu<\/strong> i potpuno je tu\u0111a drevnoj Crkvi<\/strong>. Sve\u0107enik i narod sasvim sigurno se ne mole jedan drugome, nego Gospodinu. Stoga, oni gledaju u istom pravcu tijekom molitve:<\/strong> ili prema istoku kao kozmi\u010dkom simbolu Gospodina<\/strong> koji dolazi, ili, gdje to nije mogu\u0107e, prema slici Krista<\/strong> u apsidi, prema kri\u017eu<\/strong>, ili jednostavno prema nebesima<\/strong>, kao \u0161to je sam Gospodin u\u010dinio u svojoj Velikosve\u0107eni\u010dkoj molitvi u no\u0107i prije svoje muke ( Iv 17, 1). U me\u0111uvremenu, ono \u0161to sam predlo\u017eio na kraju poglavlja koji razmatra ovo pitanje u mojoj knjizi ‘Duh liturgije’ na sre\u0107u postaje sve \u010de\u0161\u0107i slu\u010daj: umjesto da nastavljamo sa daljnjim promjenama, jednostavno staviti kri\u017e na sredi\u0161te oltara<\/strong>, koji i sve\u0107enik i narod mogu gledati i na taj na\u010din biti vo\u0111eni prema Gospodinu, kome se svatko obra\u0107a mole\u0107i zajedno.\u201c (Benedikt XVI.)<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Teolo\u0161ki govore\u0107i, sveta misa<\/strong> zapravo je uvijek obra\u0107anje Bogu<\/strong> po Kristu na\u0161em Gospodinu, i doista bi bila te\u0161ka pogre\u0161ka zamisliti da je k zajednici<\/strong> prvotno orijentiran \u017ertveni \u010din. Takva orijentacija okretanja prema Gospodinu, stoga, mora animirati unutarnje sudjelovanje svakog pojedinca tijekom liturgije. Na isti na\u010din je jednako va\u017eno da ova orijentacija bude jasno vidljiva i u liturgijskim znakovima<\/strong>.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Sve u liturgijskom \u010dinu<\/strong>, kroz plemenitost, ljepotu i sklad izvanjskog znaka, mora voditi prema adoraciji<\/strong>, prema jedinstvu s Bogom: to uklju\u010duje glazbu, pjevanje, vrijeme ti\u0161ine, na\u010din navje\u0161taja rije\u010di Bo\u017eje, na\u010din molitve, gesta, liturgijskog ruha, svetog posu\u0111a i drugih predmeta, kao i svete gra\u0111evina u njezinoj cjelini. U toj perspektivi treba promatrati odluku njegove Svetosti, Benedikta XVI., da od blagdana Tijelova pro\u0161le godine svetu pri\u010dest podjeljuje vjernicima samo na jezik kle\u010de\u0107i<\/strong>.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Htio bih jo\u0161 jednom navesti jedan odlomak iz posinodalne pobudnice ‘Sacramentum Caritatis’: \u201eIako je obnova u\u010dinila prve korake, katkada unutarnji odnos izme\u0111u svete mise i klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu nije bio shva\u0107en dovoljno jasno. Primjerice, u to je vrijeme bio ra\u0161iren prigovor da nam euharistijski kruh nije dan da bismo ga motrili, nego da bismo ga blagovali<\/strong>. No u svijetlu iskustva molitve Crkve shvatilo se da je ta suprotstavljenost li\u0161ena svakoga temelja. Ve\u0107 je sveti Augustin rekao: ‘Nemo autem illam carnem manducat, nisi prius adoraverit; peccemus non adorando.’<\/em> (‘Nitko ne jede ovo tijelo ako mu se prije nije klanjao; sagrije\u0161ili bismo ako mu se ne bismo klanjali.’) Doista, u euharistiji nam Sin Bo\u017eji dolazi ususret i \u017eeli se sjediniti s nama; euharistijsko klanjanje nije drugo nego o\u010diti razvoj euharistijskog slavlja<\/strong>, koje je u sebi najve\u0107i \u010din klanjanja Crkve. Primiti euharistiju zna\u010di staviti se u stav klanjanja Onomu koga primamo.<\/strong> Upravo zato i samo zato postajemo jedno s njime i na neki na\u010din unaprijed ku\u0161amo ljepotu nebeske liturgije.\u201c (br. 66)<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n S tog razloga, sve u liturgiji<\/strong>, a jo\u0161 vi\u0161e u euharistijskoj liturgiji, mora voditi prema adoraciji<\/strong>, sve u odvijanju obreda mora nam pomo\u0107i u\u0107i u Crkveno klanjanje njezina Gospodina.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Stoga je istinsko \u010dinjenje<\/strong> koje se doga\u0111a u liturgiji \u010din Boga samoga<\/strong>, njegovo spasenjsko djelo u Kristu; u kojem mi sudjelujemo. Ovo je, izme\u0111u drugih stvari, istinska novost kr\u0161\u0107anske liturgije… Bog sam djeluje i ostvaruje ono \u0161to je bitno<\/strong>, dok je \u010dovjek pozvan otvoriti se Bo\u017ejem djelovanju<\/strong> kako bi bio transformiran. Posljedi\u010dno, bitni vid aktivnog sudjelovanja jest prevladati razliku izme\u0111u Bo\u017ejeg \u010dina i na\u0161eg vlastitog kako bismo mogli postati jedno s Kristom<\/strong>. Stoga je je nemogu\u0107e sudjelovati bez klanjanja. <\/span><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Nema sumnje da u ovoj novoj liturgijskoj obnovi mi sve\u0107enici moramo otkriti svoju odlu\u010duju\u0107u ulogu. <\/span><\/strong><\/p>\n