<\/span><\/p>\n Tri \u00abopasnosti\u00bb i \u010detiri \u00abizazova\u00bb: kroz magazin rimskih isusovaca Vatikan daje kriti\u010dku prosudbu crkvenih pokreta. Upozorenje za Neokatekumenski put, Fokularine, Sant Egidio i Bose<\/span><\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n <\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n pi\u0161e Sandro Magister<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Rim \u2013 S Ivanom Pavlom II. zajednice i pokreti nastali unutar Katoli\u010dke Crkve tijekom nekoliko pro\u0161lih desetlje\u0107a u\u017eivali su ugodnu klimu Papinog prijateljstva. Me\u0111utim, sjene se skupljaju tamo gdje sunce sja. Nedavni uvodni \u010dlanak u \u00abLa Civilt\u00e0 Cattolica\u00bb naveo je \u00abopasnosti\u00bb i \u00abizazove\u00bb koje pred Crkvu postavljaju mnogi od tih pokreta. <\/span><\/p>\n Uvodni \u010dlanak <\/span>– od 19. 6. 2004. nosi naslov \u00abCrkveni pokreti danas\u00bb, a napisao ga je isusovac p. Giuseppe De Rosa \u2013 je tim vi\u0161e va\u017ean \u0161to je prije tiskanja pregledan i autoriziran od strane vatikanskog dr\u017eavnog tajni\u0161tva, kao \u0161to je i ina\u010de pravilo za svako izdanje \u00abLa Civilt\u00e0 Cattolica\u00bb. Kad ga \u010dovjek \u010dita \u010dini se kao da prelazi preko podsjetnika koji donosi listu nerije\u0161enih problema ne na upotrebu sada\u0161njem pontifikatu, ve\u0107 nekom budu\u0107em. A odgovori na te probleme se moraju prona\u0107i. <\/span><\/p>\n Daju\u0107i pregled \u00abopasnosti\u00bb i \u00abizazova\u00bb koje pokreti donose, magazin ne spominje imena. Ipak, za dobre poznavatelje, nije te\u0161ko prepoznati one kojih se kritika ti\u010de, to\u010dku po to\u010dku. <\/span><\/p>\n Prema \u010dlanku, \u00abnajozbiljniji i najte\u017ei izazovi crkvenih pokreta za Crkvu danas su slijede\u0107a \u010detiri.\u00bb<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Legislativni vacum <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Prvi je \u00abnedostatak zakonske regulative\u00bb. \u00abSada\u0161nji Zakonik kanonskog prava ne bavi se izri\u010dito crkvenim pokretima\u00bb, \u0161to generira konfuziju. Crkvene pokrete treba \u00abkanonski sistematizirati: \u0161to nije uop\u0107e lako u\u010diniti\u00bb. <\/span><\/p>\n Ova opaska vrijedi za ve\u0107inu pokreta. Va\u017eni izuzetak \u010dini Opus Dei koji kao osobna prelatura jedini u Crkvi danas u\u017eiva solidni i nedodirljivi pravni okvir. <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Dvojno \u010dlanstvo<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Drugi problem jest prisutnost redovnika i redovnica u nekim pokretima: ova \u010dinjenica \u00abizaziva krizu identiteta kod nekih od njih te poti\u010de druge da napuste svoje vlastite redovni\u010dke <\/span>zajednice ili da uspostave neku vrstu dvojnog \u010dlanstva\u00bb. <\/span><\/p>\n Ovo je fenomen osobito prisutan me\u0111u karizmaticima i \u010dlanovima Neokatekumenskog puta. \u010cesto se, na primjer, doga\u0111a da isusovci ili franjevci postanu \u010dlanovi ovih pokreta. Otac Raniero Cantalamessa, slu\u017ebeni papinski propovjednik, poznati je slu\u010daj dvojnog \u010dlanstva: on je franjevac i u isto vrijeme \u010dlan Karizmatskog pokreta obnove u Duhu. Postoje mnogi drugi slu\u010dajevi dvojnog \u010dlanstva me\u0111u karizmaticima. Kod Neokatekumenskog puta s druge strane, \u010de\u0161\u0107e se doga\u0111a da redovnici napu\u0161taju vlastite zajednice i potpuno postaju \u010dlanovi pokreta. Razumljivo je da stare i slavne redovni\u010dke zajednice ne gledaju blagonaklono na izlazak svojih \u010dlanovi i prelazak u te nove pokrete. <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Nekatolici unutar ku\u0107e<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Tre\u0107i izazov \u00absastoji se u \u010dinjenica da neki crkveni pokreti dopu\u0161taju da i kr\u0161teni nekatolici postanu njihovi \u010dlanovi\u00bb: ako ovi \u00abpostanu brojniji, mogli bi utjecati na to da se donesu zna\u010dajne statutarne promjene vezane za \u017eivot pokreta, a \u0161to bi dovelo u opasnost katoli\u010dku narav samog pokreta\u00bb. <\/span><\/p>\n Ovo upozorenje nam doziva u pamet Fokularine koje je osnovala i vodi Chiara Lubich, a me\u0111u kojima ima tisu\u0107e nekatolika i nekr\u0161\u0107ana, od kojih je mnogo muslimana i budista. Istina je da nekatolici koji pripadaju Fokularinima nemaju nikakvu odlu\u010duju\u0107u ulogu. No, postoji strah da bi oni mogli postati utjecajna grupa koja bi mogla vr\u0161iti pritisak te doprinijeti javnoj slici pokreta i Crkve u smislu otklona prema relativizmu. <\/span><\/p>\n Mnogo te\u017ei slu\u010daj je zajednica monaha Bose, \u010diji je osniva\u010d i prior Enzo Bianchi. Me\u0111u njima su neki nekatolici punopravni \u010dlanovi zajednice: \u0161vicarski reformisti\u010dki pastor <\/span>Daniel Attinger, dva druga protestanta i pravoslavni monah Emilianos Timiadis, prija\u0161nji nadbiskup i metropolita Silyvria. Ovo je dovoljno da bi bilo nemogu\u0107e dobiti kanonsku dozvolu od Svete stolice, a da i ne spominjemo druge zapreke ove mje\u0161ovite zajednice, s monasima i sestrama u istom samostanu. <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Sve\u0107enici i\u0161\u010dupani iz biskupija<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n \u010cetvrta kriti\u010dna to\u010dka zaslu\u017euje cjeloviti citat:<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n \u00abNajdelikatniji izazov je sudjelovanje sve\u0107enika u tim pokretima. Treba odmah re\u0107i da neki pokreti imaju i svoja vlastita sjemeni\u0161ta, u kojima se formiraju studenti prema karizmi pokreta i pripravljaju se da budu sve\u0107enici u slu\u017ebi toga pokreta. Ostaje otvoreno pitanje kanonske inkardinacije tih sve\u0107enika: ako pokret ima obilje\u017eje univerzalnosti i misijsko djelovanje koje je priznato i odobreno od Svete stolice \u0161to mu daje status javne udruge, tko je onaj tko \u0107e inkardinirati sve\u0107enike tog pokreta? Op\u0107enito, mora se pribje\u0107i instrumentalnoj inkardinaciji, u kojoj biskup koji podr\u017eava doti\u010dni pokret inkardinira sve\u0107enika u svoju biskupiju ostavljaju\u0107i ga na raspolaganju \u2013 puno radno vrijeme i na odluku pokreta \u2013 pokretu samom sklapaju\u0107i pismeni ugovor. To zna\u010di da je sve\u0107enik tako inkardiniran na slu\u017ebu pokretu gdje god ga taj pokret treba. Pote\u0161ko\u0107e mogu nastati kad takvog biskupa naslijedi netko tko se ne sla\u017ee s takvom vrstom inkardinacije, ili ako hitne i te\u0161ke pastoralne potrebe zahtijevaju prisutnost sve\u0107enika u biskupiji: u ovom slu\u010daju, mo\u017ee se dogoditi da biskup ograni\u010di slobodu sve\u0107enika i ignorira pismeni sporazum. Me\u0111u ostalim problemima, takav sporazum ima vi\u0161e formalnu nego pravnu vrijednost \u0161to nije u skladu s kanonskim pravom.\u00bb<\/span><\/p>\n Mnogi pokreti odgovaraju ovom profilu. Najo\u010ditiji slu\u010daj je Neokatekumenski put, s vi\u0161e od 50 \u00abRedemptoris Mater\u00bb sjemeni\u0161ta po cijelom svijetu iz kojih dolaze tisu\u0107e sve\u0107enika koji su pravno inkardinirani u biskupije ali su \u010desto, zapravo, isklju\u010divo u slu\u017ebi Puta. <\/span><\/p>\n Sli\u010dan slu\u010daj jest Zajednica svetog Egidija, Fokularini, Marian Oaza, Misionarska zajednica Villaregia i mnogi drugi: svi oni imaju sve\u0107enike u svojoj slu\u017ebi koje su zaredili biskupi koji ih podr\u017eavaju. <\/span><\/p>\n Rje\u0161enje koje predla\u017ee \u00abLa Civilta Cattolica\u00bb jest u tome da \u00abpokreti koji su po svojoj naravi univerzalni i misionarski moraju dobiti inkardinaciju vlastitog klera\u00bb, kao \u0161to je slu\u010daj s franjevcima, dominikancima, isusovcima i drugim redovima posve\u0107enog \u017eivota uop\u0107e. <\/span><\/p>\n Zapravo, neki pokreti su ve\u0107 dobili inkardinaciju vlastitih sve\u0107enika: Kristovi legionari, lefebvrovci koji su se vratiti u Katoli\u010dku Crkvu, misionari sv. Karla Boromejskog \u2013 povezani s pokretom Zajednica i Oslobo\u0111enje i s vrhovnim generalom O. Massimom Camisasc \u2013 i naravno, Opus Dei, koji ima osobnu prelaturu. <\/span><\/p>\n Neokatekumenski put je poku\u0161ao dobiti status osobne prelature. No, bez uspjeha. Mnogi od ovih novih pokreta su takvi da ne mogu dobiti potpuno odobrenje od vatikanske Kongregacije za ustanove posve\u0107enog \u017eivota. Marijina Oaza, na primjer, osim \u0161to ima \u017eenu kao vrhovnog generala, ima zajednice mu\u0161karaca i \u017eena koje \u017eive zajedno: pod ovim uvjetima, te\u0161ko je vjerovati da \u0107e dobiti dozvolu od Svete stolice za inkardiniranje vlastitih sve\u0107enika. <\/span><\/p>\n Listi od \u010detiri nerije\u0161ena problema autor dodaje tri upozorenja na opasnosti inherentne ovim pokretima.<\/span><\/p>\n Prva opasnost:<\/span><\/p>\n \u00abTendencija apsolutiziranja vlastitog kr\u0161\u0107anskog iskustva, dr\u017ee\u0107i da je ono jedino valjano. Iz tog razloga \u00abistinski\u00bb kr\u0161\u0107ani su oni koji pripadaju tom pokretu.\u00bb<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Druga opasnost:<\/span><\/p>\n \u00abTendencija zatvaranja unutar sebe, tj. slijediti vlastite pastoralne planove i metode formacije \u010dlanova pokreta, provoditi vlastite apostolske aktivnosti odbijaju\u0107i suradnju s drugim crkvenim organizacijama ili \u017eeljeti okupirati sav teritorij za sebe ostavljaju\u0107i malo prostora za aktivnosti drugih udruga.\u00bb<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Tre\u0107a opasnost:<\/span><\/p>\n \u00abTendencija odjeljivanja od lokalne Crkve pozivaju\u0107i se u svojim apostolskih aktivnostima vi\u0161e na metode pokreta i direktive svojih lidera nego na direktive i pastoralne programe biskupija i \u017eupa. Iz ovog ponekad proizlaze \u017eestoke tenzije izme\u0111u crkvenih pokreta i biskupa i sve\u0107enika.\u00bb<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n
\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/data.kataweb.it\/kpmimages\/kpm3\/misc\/chiesa\/2004\/08\/27\/4337.jpeg\")
<\/span><\/p>\n
\n<\/span>\n<\/p>\n