{"id":778,"date":"2009-04-03T13:58:38","date_gmt":"2009-04-03T13:58:38","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?page_id=778"},"modified":"2009-04-27T20:57:52","modified_gmt":"2009-04-27T20:57:52","slug":"nasilje-u-duhovnosti","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.paxtibi.net\/?page_id=778","title":{"rendered":"Nasilje u duhovnosti"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/p>\n

Milan \u0160pehar<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

NASILJE U DUHOVNOSTI <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\"\"<\/span><\/a> <\/span>Ne treba se \u010duditi i i\u0161\u010du\u0111avati ako govorimo o nasilju u duhovnosti. Istina je da bi to\u010dnije bilo govoriti o \u00abnasilju nad duhovno\u0161\u0107u\u00bb, jer u kategoriju duhovnosti ne mo\u017ee u\u0107i ne\u0161to \u0161to je povezano s nasiljem, tj. nasilje i duhovnost ne idu zajedno. Kao \u0161to ona transcendira geste i propise unutar jedne religije, kao \u0161to transcendira svoju vlastitu religiju, tako transcendira i svako nasilje, pokazuju\u0107i da na svakome podru\u010dju gdje se pojavljuje nasilje mo\u017ee stajati i duhovnost kao pandan njemu. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>No duhovnost nije ne\u0161to \u0161to se nalazi iznad svega. I ona se kre\u0107e u granicama koje su njoj odre\u0111ene. Duhovnost ima svoje izvori\u0161te. Temeljno izvori\u0161te u svim religijama je Transcendentni kojemu se prilazi s tri temeljna osje\u0107aja: tremendum, fascinans, nouminosum. Oni proizlaze iz Biblije, Kur’ana, Veda. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Kad govorimo o kr\u0161\u0107anskoj duhovnosti, njeno polazi\u0161te i njen uvir uvijek su prvenstveno Biblija i crkveni nauk. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>To ne zna\u010di da je duhovnost unutar jednoga vjerovanja uniformirana. Naprotiv, uniformiranost i duhovnost ne idu zajedno. Ona je i unutar jedne vjere bogatstvo u razli\u010ditosti. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Problem, a onda i nasilje, nastaje kad se razli\u010ditost udaljava od izvori\u0161ta i progla\u0161ava sebe bogomdanim, dogmom. Da se to ne doga\u0111a, potrebno je \u00abrazlikovanje duhova\u00bb,\u00a0 <\/span>o kojemu ve\u0107 govori Pavao u 1 Korin\u0107anima 12. Po njemu razlikovanje duhova nije, barem ne u teoriji, ne\u0161to nemogu\u0107e i te\u0161ko. Temeljni stav prema duhovnima, darovima, karizmama za njega i za sve nas danas je izgradnja zajednice<\/em>. \u0160to god tome ne slu\u017ei, nije uop\u0107e potrebno, odnosno spada u iskrivljenu duhovnost.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Mnogi su posebnost poistovjetili s\u00a0 <\/span>razli\u010dito\u0161\u0107u pa vr\u0161e upravo nasilje nad duhovno\u0161\u0107u insistiraju\u0107i pod svaku cijenu nad svojom posebno\u0161\u0107u ili posebno\u0161\u0107u odre\u0111ene grupe. U tom se slu\u010daju ne doga\u0111a slu\u017eenju \u017eupe kao jezgri u Katoli\u010dkoj Crkvi, nego se, \u0161tovi\u0161e, od \u017eupe tra\u017ei slu\u017eenje njoj i njenoj karizmi. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Puno ima \u00ababuzusa\u00bb u kr\u0161\u0107anskoj duhovnosti, po\u010dam od teologije satisfakcije, preko koje je u\u0161lo u duhovnost svakovrsno \u00abdjelovanje\u00bb kako bi se udobrostivilo Boga. Kada duhovnost tra\u017ei \u00ab\u017ertvenoga jarca\u00bb, ona neminovno skre\u0107e u devijacije i nasilja. U posljednje vrijeme osobito je u nas rasprostranjena terapija iscjeljenja u korijenu. To su raznorazne molitve i za pretke, molitve koje imaju jaku magijsku konotaciju. Magijsku konotaciju imaju i razne molitve za ozdravljenja, razni svojevoljni egzorcizmi. Magijsko u njih prelazi u nasilje onda kada se ne postignu \u017eeljeni rezultati. Za to se okrivljuje \u00abneproto\u010dnosti\u00bb odnosno zatvorenosti Duhu nad kim, s kim i za koga se svi ti \u010dini proizvode.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>\u00abVi\u0111enja\u00bb su postala veoma u\u010destala, puna su ma\u0161te i odudaraju od Biblije \u010desto puta toliko da prelaze u herezu. Molitve se pretvaraju u magijske \u010dine. Sveci vi\u0161e nisu oni \u010diji krijepostni \u017eivot treba nasljedovati, nego kojima se treba na odre\u0111eni na\u010din moliti jer su veliki \u010dudotvorci odnosno usli\u0161atelji molitava. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Iz suvremenih \u00abduhovnih iskustava\u00bb uglavnom se izbacuje govorenje o kri\u017eu, boli, patnji, bolesti, podno\u0161enju svega toga, kao i slu\u017eenju. Time se duhovna iskustva svode na ne\u0161to magijskoga i tra\u017eenje ne\u010dega \u0161to nije stvarnost. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Bibli\u010dar po struci i nadbiskup velike milanske nadbiskupije Martini vidi u praksi sve te probleme i daje odre\u0111ene ponude: prije svega slu\u017eenje zajedni\u0161tvu i stvaranje zajedni\u0161tva iznad svega, zatim trajna teolo\u0161ka i katehetska formacija, duh jedinstva i duh uznemiravanja, te \u00abumjereni zanos duha\u00bb. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>KLJU\u010cNE RIJE\u010cI: duhovnost, magija, slu\u017eenje, zajedni\u0161tvo, razlikovanje duhova, molitva, \u017ertva, \u017eupa<\/em>. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>IZVORI\u0160TE DUHOVNOSTI<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Rije\u010d \u00abduhovnost\u00bb odavno je pre\u0161la granice religioznoga. Kada govorimo o duhovnoj poeziji, tu ne mislimo u prvom redu na poeziju koja ima religiozni sadr\u017eaj nego na refleksivnu poeziju koja se bavi vrijednostima na takav na\u010din da one zadobivaju metareligioznu dimenziju.<\/span><\/span>[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ve\u0107 su ustvari tzv. poganski narodi prije kr\u0161\u0107anstva izvori\u0161te tim vrijednostima tra\u017eili u raznim bo\u017eanstvima. Tako imamo npr. i bo\u017eicu pravde i boga ljubavi. Tremendum, fascinans i nouminosum glavna su obilje\u017eja duhovnosti kojoj R. Otto s pravom daje naziv Sveto (das Heilige).<\/span>[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Po njegovim definicijama sveto se nalazi u svim religijama. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>U religijama duhovnost zauzima posebno mjesto. Ona proizlazi iz osobnoga susreta s bo\u017eanstvom odnosno Bogom. U kr\u0161\u0107anstvu duhovnost ozna\u010dava \u017eivljenje po Bo\u017ejemu Duhu. Od morala se razlikuje po tome \u0161to gaji liturgijsko-molitveni dio u \u010dovjeku, ustvari izravno komuniciranje s Bogom putem liturgije, sakramenata, molitve, meditacije.<\/span><\/span>[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>R. Otto nije zaslu\u017ean samo zato \u0161to je ukazao na Sveto u svim religijama, nego s tri gore navedena pojma svetoga zapravo dao pravu i ispravnu definiciju duhovnosti. Duhovnost se je sve do poslije Drugog vatikanskog sabora u Katoli\u010dkoj Crkvi zvala ascetika, polaze\u0107i od gr\u010dkoga glagola askeo<\/em> (vje\u017ebam), pa se je pretvorila i stolje\u0107ima bila neko vje\u017ebanje u odricanju od mana i rastu i pove\u0107avanju kreposti. Sva je bila okrenuta nekome djelovanju, vje\u017ebanju. Ali ako uzmemo ascetiku u smislu latinskoga glagola ascendo (uzlazim), onda dobivamo njeno pravo zna\u010denje i dolazimo na ono \u0161to je Otto rekao za Sveto. Dakle, duhovnost nije vje\u017ebanje u \u010dinjenju ne\u010dega, nego je \u017eivljenje ne\u010dega, stapanje s ne\u010dim, u kr\u0161\u0107anstvu upravo s Bogom. Kada su sva tri osje\u0107aja nazo\u010dna zajedno: osje\u0107aj blizine onoga tko nadilazi sve, osje\u0107aj svetoga straha pred njim i zadivljenost \u2013 tada mo\u017eemo govoriti o duhovnosti. Tada ona nije \u010dinjenje ne\u010dega nego uspinjanje k Nekome. Liturgija, sakramenti, molitva, meditacija na\u010dini su komuniciranja s Bogom. Komunikacija s njim je osobni susret, dakle, a ne neko \u010dinjenje ne\u010dega.<\/span><\/span>[4]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>NEUNIFORMIRANOST DUHOVNOSTI<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Na\u010dini komuniciranja s Bogom veoma su razli\u010diti. Mo\u017eemo zamijetiti da i u religijama u kojima je sve do u tan\u010dine propisano ima onih koji su nadi\u0161li propise i pojednostavljuju svoje duhovno djelovanje. Upravo je pojednostavljivanje jedna od glavnih karakteristika duhovnosti, ali pojednostavljivanje koje se doga\u0111a radi susreta. U susretu s Bogom Marta se povla\u010di pred Marijom. Dok je Marta sva obuzeta poslom, Marija se pretvara u uho, u slu\u0161anje (usp. Lk 10,38-42). Slu\u0161anje je vi\u0161e nego \u010dinjenje. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>U duhovnosti osobnost nije izgubljena nego, naprotiv, upravo kad se smire svi na\u0161i \u010dini, dolazi do izra\u017eaja ono \u0161to je za nas najvi\u0161e karakteristi\u010dno, punina na\u0161e osobnosti, ono \u0161to je \u00abtipi\u010dno\u00bb na\u0161e. Zbog toga imamo veoma razli\u010dite duhovnosti u svim religijama. Ako ih mjerimo mjerilima kr\u0161\u0107anske duhovnosti, ne \u0107emo mo\u0107i zanijekati postojanje prave i nepatvorene duhovnosti i u nekr\u0161\u0107anskim religijama. Upravo je zbog toga Ivan Pavao II. mogao pozvati predstavnike monoteisti\u010dkih, politeisti\u010dkih i animisti\u010dkih religija na zajedni\u010dku molitvu za mir. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Uzmemo li primjer Katoli\u010dke Crkve, vidjet \u0107emo velike raznolikosti duhovnosti i po stolje\u0107ima, a jo\u0161 vi\u0161e po raznim karizmama koje se \u017eive u istome vremenskome razdoblju. Ni jednoj, ako je autenti\u010dna \u2013 dakle ako se \u017eivi (franjeva\u010dko siroma\u0161tvo, trapisti\u010dka \u0161utnja, karitativno djelovanje Terezije iz Kalkute i tolikih drugih zajednica koje se posve\u0107uju socijalnom anga\u017emanu; laici ni iz jednoga od ovih pravaca nisu izuzeti) \u2013 ne mo\u017eemo zanijekati duhovnost. Jednako je vrijedan onaj tko \u017eeli slijediti Krista siroma\u0161noga kao onaj tko se u \u0161utnji bavi znano\u0161\u0107u ili onaj tko se posve\u0107uje radu s ljudima na rubu dru\u0161tva. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Tako se upravo u duhovnosti susre\u0107u dva naizgled paradoksa: pojednostavljenje i razli\u010ditost koje obvezno idu zajedno. Unutar istoga duha iste duhovnosti tako\u0111er postoji razli\u010ditost. Ona se sastoji u intenzitetu \u017eivljenja odre\u0111ene duhovnosti ili karizme, ali i u poimanju odnosno aktualiziranju nje. Tako ne postoje dvije osobe unutar iste duhovnosti koje \u0107e je na isti na\u010din \u017eivjeti. Nemogu\u0107e je kopirati Franju u njegovom siroma\u0161tvu ve\u0107 i zbog toga \u0161to se ne ponavljaju isti doga\u0111aji koji su pratili njegov \u017eivot i njegovo siroma\u0161tvo. Netko \u0107e ga nasljedovati u pojednostavljenju svojega \u017eivota \u0161to se ti\u010de materijalnih stvari, drugi \u0107e \u017eivjeti zajedno sa siromasima, tre\u0107i \u0107e odvajati od svojih materijalnih dobara za siromahe \u2013 a svi u jednome Franjinome duhu. Nijedan vo\u0111a odre\u0111ene duhovnosti nije \u017eelio da ga se kopira, jer kopiranje ne bi bilo nastavak \u017eivljenja odre\u0111ene duhovnosti te bi se ona pretvorila u svoju nakaradu. Vo\u0111a istinske duhovnosti nikad ne upu\u0107uje na sebe nego na izvori\u0161te duhovnosti iz kojega je i on crpio. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>O katoli\u010dkoj duhovnosti ne mo\u017eemo govoriti ukoliko joj ne prethodi poznavanje, prihva\u0107anje i \u017eivljenje onoga \u0161to op\u0107enito zovemo dogma vjerovanja i moralnost \u017eivljenja.<\/span><\/span>[5]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Bez istinske dogmatike i morala ne mo\u017ee se graditi katoli\u010dka duhovnost. Ove su njen temelj i zidovi. Bez njih duhovnost ostaje krov koji lebdi, ali po pravilu logike stvari ne dugo. Kr\u0161\u0107anska duhovnost nu\u017eno pretpostavlja odre\u0111eno poznavanje Boga i vr\u0161enje njegovih zapovijedi kao preduvjet samoga \u017eivljenja duhovnosti: prebivati kod Boga, biti s Bogom, u Bo\u017ejoj nazo\u010dnosti.\u00a0 <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>RAZLIKOVANJE DUHOVA <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Druge duhovnosti drugih vjera tako\u0111er \u017eive od odre\u0111ene dogmatike i morala. I one koje govore o nadahnu\u0107u kao temelju duhovnosti nadahnu\u0107e pretvaraju u dogmu. Va\u017eno je, me\u0111utim, da se ni razli\u010ditost ne dogmatizira, kao \u0161to je uniformiranost ve\u0107 dogmatizirana.. Uniformiranost tra\u017ei pod svaku cijenu da svi isto misle, isto \u010dine, isto osje\u0107aju. Razli\u010ditost pod svaku cijenu \u017eeli pod svaku cijenu da se bude razli\u010dit, jer takvoj razli\u010ditosti jedino razli\u010ditost zna\u010di biti svoj. I jedna i druga sugeriraju ono \u0161to u stvarnosti ne mo\u017ee biti te su tako i jedna i druga pravo nasilje u duhovnosti, odnosno prestanak duhovnosti. Nasilje u duhovnosti zapravo nije\u010de samu duhovnost. Krivo je dakle poimanje da Duh \u2013 izvori\u0161te duhovnosti \u2013 ne da pojedincu da bude svoj i krivo je prisvajati sebi Duha tako kao da on vodi pojedinca koji se pretvara u bogomdanoga. Tada se bogatstvo razli\u010ditosti pretvara u babilonsku kulu, odnosno \u010dovjek u nad\u010dovjeka (iza nad\u010dovjeka redovito stoji inkvizicija, gasne komore, Gulag, Goli otok). Razli\u010ditost uvijek ima samo jedan cilj, onaj pavlovski iz 1 Kor 12: izgradnju jedne zajednice. Samo izgra\u0111ivanjem jedne zajednice pojedinac izgra\u0111uje sebe. A za jednu zajednicu potrebno je puno pojedinaca. Karizma vo\u0111e koji ne zna usmjeravati darove u izgradnji jedne zajednice pretvara se u antikarizmu. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Danas se jako puno govori o darovima i karizmama, ali rijetko se tko usu\u0111uje i moglo bi se zaista re\u0107i da je gotovo zabranjeno u\u0107i u ne\u010diju karizmu, \u00abprovjeriti\u00bb karizmatika ne u smislu inkvizicije-policije nego u Pavlovom smislu \u00abrazlikovanja duhova\u00bb. \u00abRazlikovanje duhova\u00bb uglavnom se danas interpretira kao razli\u010dite duhove koje Crkva, k tome, dozvoljava jer nema \u00abimprimatura\u00bb (ne samo za knjige nego za mnoge druge stvari na podru\u010dju duhovnosti). Dovoljno je na po\u010detku knjige vi\u0111enja ili \u010dasopisa ukazanja napisati da Crkva vi\u0161e ne tra\u017ei \u00abimprimatur\u00bb; dovoljno je re\u0107i da je biskup ovo djelovanje odobrio ili, \u0161to je puno \u010de\u0161\u0107e, nije ga (izrijekom) zabranio. Razlikovanje se duhova ipak ne posti\u017ee tako. To uop\u0107e nije svetopisamsko, pavlovsko razlikovanje duhova. Tko je i\u0161ao istra\u017eivati, na temelju svih potrebnih grana teologije, \u0161to u toj knjizi ili u tim vi\u0111enjima stoji kao potvrda Sv. pisma i teologije kao u\u010diteljstva Crkve?<\/span><\/span>[6]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tko pravi superviziju karizmatskih okupljanja, raznih duhovnih susreta i duhovnih terapija? Za\u0161to je tu dovoljno da netko to radi i da tako okuplja mase? Ne smije li se takvim vo\u0111ama re\u0107i i ukazati na ono \u0161to se ne sla\u017ee ni sa Sv. pismom ni s naukom Crkve? Mnoge pape kroz povijest Crkve pokazali su se kao nedoli\u010dni te zada\u0107e. Otkud nam pravo pretvarati duhovnoga vo\u0111u u nepogrje\u0161ivoga i onoga koji nikad ne\u0107e pogrije\u0161iti i zastraniti kad znamo da ni Luther nije \u017eelio raskol s Crkvom niti stvaranje ikakve nove Crkve, pa ipak se je upravo to dogodilo?<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Temelj za razlikovanje duhova po Pavlu nije individuum u svom intimnome ili intimisti\u010dkome pro\u017eivljavanju Boga, nego zajednica. Sve duhovne terapije, svi duhovni seminari,<\/span><\/span>[7]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> svi duhovni pokreti trebali bi voditi prema jednoj<\/em> zajednici koja je vrlo bogata u svojoj razli\u010ditosti. To je upravo \u017eupa i zajedno s njom cijela Crkva. Bez te svijesti i takve savjesti \u010dovjek se kao pojedinac ili kao grupa odvaja od same Crkve. U tome intimizmu prva napast koja se pojavljuje \u2013 i vrlo \u010desto prezentira \u2013 je osje\u0107aj posebnosti, osje\u0107aj da smo bolji, bli\u017ee Bogu. Zato se i doga\u0111a da mnoge zajednice ljude vrbuju za svoje grupe kao bogomdanom blizinom i blisko\u0161\u0107u s Bogom koja se najbolje posti\u017ee samo na na\u010din kako to \u010dini doti\u010dna grupa. Prva zada\u0107a uop\u0107e nije pribli\u017eiti ljude sebi ve\u0107 Bogu. Prva zada\u0107a svake karizmatske grupe je pribli\u017eiti ljude jedne drugima unutar jedne \u017eupne zajednice, na djelovanje u konkretnoj \u017eupnoj zajednici na korist svima. Naravno da ovo ne zna\u010di da se \u010dovjek izvan svoje \u017eupne zajednice ne smije kretati niti djelovati. Dapa\u010de, \u0161to je vi\u0161e netko ukorijenjen u svoju \u017eupnu zajednicu, to se vi\u0161e otvara potreba drugih ljudi u drugoj \u017eupi, stvaraju zajedni\u0161tvo i prijateljevanje izvan svoje \u017eupe, vode\u0107i brigu za cijelu svoju biskupiju, odnosno brinu\u0107i na neki na\u010din za cijeli svijet u smislu da se ono \u0161to pro\u017eivljava \u010dovjek na bilo kojemu kontinentu izrijekom ti\u010de i mene samoga. Tako zatvorenost u jednu \u017eupnu zajednicu nema \u0161anse za \u017eivljenje istinske \u017eupne zajednice nego je jo\u0161 jedna izoliranost vi\u0161e. Dakle, \u010dini se da je temeljna prosudba za razlikovanje duhova po Pavlu upravo izgradnja zajednice i prote\u017eiranje svega onoga \u0161to u to spada. Pavao \u010desto puta poti\u010de jednu zajednicu da moli za drugu i poma\u017ee drugoj. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>On ne nije\u010de postojanje \u00abgovorenja u jezicima\u00bb, ali ne vidi da ono izgra\u0111uje zajednicu ve\u0107 je vi\u0161e potreba pojedinca. Isto vrijedi za druge takve fenomene, kao \u0161to su u posljednje vrijeme nagla\u0161ena tzv. \u00abpadanja u Duhu\u00bb,<\/span><\/span>[8]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u00abdar suza\u00bb,<\/span>[9]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> razne druge vrste transa koje niti rabe uzdizanju i izgradnji zajednice niti rastu u vjeri. Zajednica i slu\u017eenje zajednici i u zajednici spada u temelj razlikovanja duhova.<\/span><\/span><\/p>\n

Na\u0161a zada\u0107a nije biti kao Bog nego pribli\u017eiti se Bogu poput Mojsija koji se pribli\u017eio goru\u0107emu grmu, izuv\u0161i sandale (znak poniznosti, a ne posebnosti). \u00ab\u010citava je povijest svijeta u bludnji zbog krive predod\u017ebe koju je Adam imao o Bogu. Htio je biti poput Boga\u2026Vjeruju\u0107i da \u0107e postati poput Boga, Adam se potpuno udaljio od njega. Povukao se u samo\u0107u ne shvativ\u0161i da je Bog ipak zajedni\u0161tvo.\u00bb<\/span>[10]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ni u strogim samostanima ne nagla\u0161ava se vi\u0161e intimno dru\u017eenje s Bogom, nego zastupni\u010dko \u017eivljenje u kontemplaciji za druge. Ako duhovnost proizlazi od Boga, onda se o\u010dito ovdje radi najprije o krivoj slici Boga, iz \u010dega potom proizlaze svi ostali krivi koraci i sva ostala kriva usmjerenja. <\/span><\/span><\/p>\n

Jednako je s na\u0161om slikom Krista. Na mnogim se seminarima, ve\u0107 na plakatima, vidi jednostrani prikaz Krista koji lije\u010di.<\/span>[11]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Krist patnik se ne spominje nego Krist koji trijumfira. Teolog Ratzinger odavno je prozvao ovakvu kristologiju \u00abtrijumfalisti\u010dkom teologijom proslavljenosti\u00bb umjesto da bude \u00abkristologija slu\u017eenja\u00bb. Za njega je to \u00abizmi\u0161ljen ontolo\u0161ki mit o Bogu\u00bb.<\/span>[12]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

Ni franjeva\u010dka, ni ignacijevska, ni duhovnost bilo kojega suvremenoga vo\u0111e ili karizmatika ne mo\u017ee biti izvori\u0161te duhovnosti ni njegovih pobornika nego Sv. pismo i teologija odnosno nauk Crkve. Va\u017eno je da ide jedno s drugim uvijek zajedno, jer se ina\u010de doga\u0111aju i potpuno krive interpretacije Sv. pisma i dogmatizira ono \u0161to je pojedincu ovoga trenutka nadahnuto. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>ISKRIVLJENA DUHOVNOST\u00a0 <\/span>I ZLOPORABA DUHOVNOSTI <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Kada govorimo o \u00ababuzusima\u00bb u duhovnosti, bolje je govoriti o iskrivljenoj duhovnosti, o zastranjenjima nego o pseudoduhovnosti. Naime, vjerujem da trud u svim pokretima i svim seminarima, kao i u svim osobnim \u00abpobo\u017enostima\u00bb bilo koje vrste,\u00a0 <\/span>proizlaze iz najiskrenije \u017eelje za \u017eivljenjem zajedni\u0161tva s Bogom. Temeljni je problem \u017eelimo li se time mi pribli\u017eiti Bogu ili \u017eelimo njega pribli\u017eiti sebi. Ako se mi pribli\u017eavamo Bogu, onda se \u0161to vi\u0161e osloba\u0111amo sebe i pojednostavljujemo svoje duhovne \u010dine koji su tada sve manje \u010dini, a sve se vi\u0161e pretvaraju u \u017eivljenje. Ako pak te\u017eimo tome da \u0161to vi\u0161e Boga pribli\u017eavamo sebi, onda se to pretvara u raznorazne \u010dine, u \u010dinjenje ne\u010dega kao temelj, u \u010demu se doga\u0111aju \u2013 nerijetko i nemalo \u2013 duhovne manipulacije i malverzacije. To je kao da \u017eelimo Boga prisiliti da se on nama pribli\u017ei, i to na nama odgovaraju\u0107i na\u010din. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Mo\u017eda nismo dovoljno svjesni toga da taj \u00abfenomen\u00bb proizlazi iz \u010dovjekove gri\u017enje savjesti. \u017didov ju je umirivao \u017ertvenim jarcem, mnogi okolni narodi \u017ertvovanjem vlastitih sinova i k\u0107eri bogovima radi ubla\u017eavanja njihovoga gnjeva, \u0161to bi bila danas nama nevjerojatna neljudska nasilja.<\/span><\/span>[13]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>\u00a0 <\/span>Psihologija je otkrila mnoge stvari u ljudskoj podsvijesti koja proizlazi iz gri\u017enje savjesti. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Mo\u017eda je preo\u0161tar teolog Ratzinger u svome sudu izre\u010denom protiv Anselmove teologije satisfakcije-zadovolj\u0161tine, za koju tvrdi da je ukrivo usmjerila mnoge struje.<\/span><\/span>[14]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Mo\u017eda je upravo ova teologija za\u017eivjela u svakodnevnome \u017eivotu mnogih vjernika, razlikuju\u0107i se od drugih grana suvremene teolo\u0161ke znanosti i uop\u0107e ih ne prihva\u0107aju\u0107i zbog toga \u0161to sebe dr\u017ei ispravnom i samodostatnom, a u sebi je, kako ka\u017ee ovaj teolog, povr\u0161na i oskudna znanjem vjere.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Teologija zadovolj\u0161tine neminovno je vezana uz podno\u0161enje kri\u017ea i patnje. \u00abVelikoj ve\u0107ini kr\u0161\u0107ana, a osobito onima koji dosta povr\u0161no i izdaleka poznaju vjeru, izgleda kao da smisao kri\u017ea valja shvatiti unutar mehanizma naru\u0161ena i nanovo uspostavljena prava\u2026Tako se ljudima kri\u017e \u010dini izrazom stava kojim se inzistira na tome da se posvema uravnote\u017ee dugovanje i potra\u017eivanje.\u00bb<\/span><\/span>[15]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Naravno, ovdje se misli u prvome redu na Kristov kri\u017e. Sigurno je da se kod toga kri\u017ea ne radi o \u017eidovskoj maksimi: \u00abOko za oko, zub za zub\u00bb, nego Bog sada izvodi tako svoju pravednost da izvr\u0107e ovu ljudsku. I za uni\u0161teno oko i izbijen zub Bog ne\u0107e kazniti ni pojedinca ni skupinu ili cjelokupno \u010dovje\u010danstvo, nego vlastitoga Sina. Ali, koliko je god to posve izvrnuta pravednost, ona po teologu Ratzingeru u \u010dovjeku-krivcu ra\u0111a jezu, a ne budi osje\u0107aj da se tu radi o poruci nevjerojatne Bo\u017eje ljubavi: \u00abNajprije se ne\u0161to potajno daje lijevom rukom, a zatim se to isto sve\u010dano uzima desnom. Tako je ‘beskrajni pokorni\u010dki \u010din’, na kojem, navodno, Bog inzistira, postavljen pod jo\u0161 stravi\u010dnije svjetlo. Imaju\u0107i na umu ve\u0107inu pobo\u017enih tekstova namijenjenih javnoj i privatnoj uporabi, nu\u017eno razmi\u0161ljamo o tome kako kr\u0161\u0107anska vjera u kri\u017e predo\u010duje Boga \u010dija je neumoljivo stroga pravednost zahtijevala \u017ertvu jednog ljudskog \u017eivota, \u017ertvu vlastita sina. Ljudi se s jezom odvra\u0107aju od takve pravednosti koja, svojim mra\u010dnim gnjevom, poruku o ljubavi \u010dini nevjerodostojnom.\u00bb Kao da ovdje lebdi negdje pitanje: Kako je mogu\u0107e prihvatiti da Bog tako ljubi \u010dovjeka da nemilosrdno za ovoga \u017ertvuje svojega Sina? Ili je takav Bog \u00abhirovit\u00bb, ili ustvari ne ljubi Sina, ili se jednoga dana mo\u017ee to isto dogoditi i nama? No kako Bog mo\u017ee ljubiti nas ako ne ljubi Sina? Nije li u pozadini ove slike Boga slika Abrahama koji potpuno raspola\u017ee svojim sinom? Ratzinger nam \u017eeli predo\u010diti onu – evan\u0111eosku –\u00a0 <\/span>dimenziju\u00a0 <\/span>Sina Bo\u017ejega koju mi u svojim stoljetnim pobo\u017enostima i duhovnostima potpuno ignoriramo, zapostavljamo. Na onu krivu anzelmijansku predod\u017ebu on odgovara: \u00abMa koliko ova predod\u017eba bila pro\u0161irena, ona jednostavno nije istinita. Kri\u017e ne predstavlja u Bibliji zbivanje unutar mehanizma povrije\u0111ena prava, naprotiv, kri\u017e je tu izraz radikalne ljubavi koja se u cijelosti daje, zbivanja u kojem su osoba i njezino djelo potpuno istovjetni; kri\u017e je izraz jednog \u017eivota koji potpuno postoji za druge.\u00bb<\/span>[16]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ljubav se daje i \u017eivot postoji za druge! To je veli\u010dina Krista, Sina Bo\u017ejega. Tom nas ljubavlju on otkupljuje i time nadilazi sve svjetske religije koje sna\u017eno razvijaju teologiju satisfakcije i primjenjuju pokorni\u010dka djela kojima ljudi \u017eele umiriti i udobrostiviti\u00a0 <\/span>bo\u017eanstvo, odnosno, bolje re\u0107i, umiriti svoju savjest. Zapravo se radi o psiholo\u0161kom umirivanju svoje savjesti vi\u0161e negoli o udobrostivljenju bo\u017eanstva. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Ratzinger zastupa teologiju koju bismo nazvati zastupni\u010dkom teologijom ili teologijom slu\u017eenja kojom je ispunjeno Sv. pismo. \u00abPrimjer sam vam dao da i vi \u010dinite kao \u0161to ja vama u\u010dinih\u00bb (Iv 13,15). U Novom zavjetu Bog dolazi k \u010dovjeku, Bog iznova uspostavlja naru\u0161eno pravo svojom milo\u0161\u0107u. Ratzinger radije nego ulaze\u0107i u teologije satisfakcije i protestantske teologije milosti i opravdanja daje za primjer knji\u017eevnika Bernanosa i njegovo djelo \u00abDnevnik seoskog \u017eupnika\u00bb koje zavr\u0161ava re\u010denicom: \u00abSve je milost!\u00bb Potvrdu svojoj tvrdnji Ratzinger nalazi u Novom zavjetu: \u00abNovi zavjet ne ka\u017ee da ljudi izmiruju Boga, kao \u0161to bi zapravo valjalo o\u010dekivati, jer su oni sagrije\u0161ili, a ne Bog. Tu, naprotiv, stoji da je ‘Bog izmirio u Kristu svijet sa sobom’ (2 Kor 5,19)\u00bb. To je u sredi\u0161tu novozavjetne teologije kri\u017ea: \u00abBog ne \u010deka da oni koji su skrivili do\u0111u i da se izmire, on prvi ide njima u susret i izmiruje ih\u2026Iz toga slijedi da se u Novom zavjetu kri\u017e prvotno prikazuje kao kretanje odozgo prema dolje. On nije pomirbeni \u010din koji bi \u010dovje\u010danstvo nu\u0111alo gnjevnom Bogu, nego izraz lude Bo\u017eje ljubavi koja se rasipa i ponizuje da bi spasila \u010dovjeka\u2026\u00bb Upravo taj Bo\u017eji \u010din osloba\u0111a \u010dovjeka, kako teolog ka\u017ee, \u00abfikcije da bismo mu mogli pristupiti kao samostalni poslovni partneri\u00bb.<\/span><\/span>[17]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Sva nova duhovna gibanja unutar Crkve trebala bi i\u0107i u smjeru slu\u017eenja, a ne u smjeru specijaliziranih, bolje re\u0107i, privilegiranih poslovnih partnera Bo\u017ejih, da se izrazim ratzingerovski, jer nemaju svi od njih dovoljnu teolo\u0161ku podlogu (sa svim njenim disciplinama), ali\u00a0 <\/span>nude raznorazna ozdravljenja, iscjeljenja, ekstaze uzdizanja i padanja. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

No \u010dinjenica je da teologijom slu\u017eenja ipak nisu ispunjena ni srca ni usne mnogih od onih koji sebe rado nazivaju duhovnim pokretima. Sigurno je da me\u0111u njima nema samo iznimaka nego da ima me\u0111u njima puno onih koji upravo tako \u010dine i \u017eive, vjeruju\u0107i da \u0107e upravo \u017eive\u0107i u toj grupi, pripadaju\u0107i toj grupi, u zajedni\u0161tvu s tom grupom mo\u0107i pridonijeti duhovnome rastu svih. Ali \u010desto \u017eupe o\u010dito ne osje\u0107aju da im pripadnici grupa redovito slu\u017ee na poseban na\u010din. I da sve u \u017eupi uvla\u010de u slu\u017eenje! Niti se na njihovim skupovima stvaraju takve odluke niti se na seminarima uop\u0107e \u010duje o slu\u017eenju drugome. U sredi\u0161tu pozornosti je osobno iscjeljenje i osobni do\u017eivljaj Boga-Krista-Duha bilo govorenjem u jezicima, bilo padanjem u Duhu, bilo nekim drugim ekstati\u010dnim \u010dinima. <\/span><\/span><\/p>\n

Ukoliko ovi izostanu, ostaje krivnja na pojedincu. U posljednje vrijeme krivnju se tra\u017ei u njegovim precima ili nerijetko majci dok je bila s doti\u010dnim trudna (simbol \u017ertvenoga jarca). To ne samo da je hereza, na koju je i u nas nedavno javno i jasno upu\u0107eno,<\/span>[18]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ali koja se i dalje nastavlja, nego to je i duhovno-du\u0161evno nasilje u pravom smislu rije\u010di.<\/span><\/span><\/p>\n

U takvu vrstu nasilja spada tako\u0111er ono \u0161to je \u010desto puta svojstveno duhovnim grupama: nagrada i kazna. Pripadnici grupe su nagra\u0111eni, obdareni gotovo posebnim Bo\u017ejim milostima (ne govori se puno o posebnom Bo\u017ejemu pozivu upravo takvima na ve\u0107e slu\u017eenje na dobro drugih). Oni su i privilegirani. U njih se treba ugledati i njih slijediti, \u0161to nerijetko dolazi do odvajanja od onih koji ne pripadaju niti jednoj grupi niti ne dolaze na takve vrste seminara. Nitko ne prikuplja svjedo\u010denja i nitko ne ulazi u analizu onih koji napuste odre\u0111enu grupu. Nerijetkima od njih se prijeti Bo\u017ejom kaznom. <\/span><\/span><\/p>\n

Ina\u010de se \u010desto, osobito na seminarima, rabi rije\u010d grijeh, iscjeljenje, \u00abproizvode\u00bb se magijske molitve iscjeljenja svih dijelova tijela koji su mogli biti oku\u017eeni grijehom (obi\u010dna glavobolja, mo\u017eda nastala predugim intelektualnim radom,\u00a0 <\/span>ili zubobolja mo\u017ee biti posljedica grijeha). Egzorcizmi su veoma u\u010destali i na nekim seminarima dio dnevnoga reda. Istina je da nije sve prepu\u0161teno bolesti, grijehu, opsjednu\u0107u, jer za sve to postoji lijek. Nema puno onoga u \u0161to nas uvodi korizma: \u00abObratite se i vjerujte evan\u0111elju.\u00bb Lijek koji se nudi je \u00abinstant\u00bb-lijek, iscjeljenje se doga\u0111a odjednom. Dovoljno je polo\u017eiti ruku i odmah osjetiti Duha. Dakle, zajedno idu: bolest-lijek, opsjednu\u0107e (\u0111avlom)-posjednu\u0107e (Duha). <\/span><\/span><\/p>\n

Malo se \u010deka na Gospodina, slu\u017ee\u0107i i mole\u0107i. Ono na \u0161to je u po\u010decima duhovnih gibanja ukazao teolog Ratzinger danas je jo\u0161 aktualnije: \u00ab\u2026uvijek se nanovo ukazuje na duboku opreku izme\u0111u ‘Maran atha’ i ‘Dies irae’. Prvo je kr\u0161\u0107anstvo svojim molitvenim usklikom ‘Gospodine, do\u0111i!’ (Maran atha) Isusov ponovni dolazak tuma\u010dilo kao doga\u0111aj pun nade i radosti i za njim \u010deznulo kao za trenutkom ispunjenja. Naprotiv, kr\u0161\u0107aninu srednjeg vijeka taj se \u010das \u010dinio kao u\u017easni ‘dan gnjeva’ (Dies irae) pred kojim \u010dovjeka spopada strah i jeza. Kristov ponovni dolazak tu je jo\u0161 samo sud, dan velikog obra\u010duna i prijetnja za svakoga. U tom promatranju, o\u010dito, zaboravlja se ono bitno; kr\u0161\u0107anstvo je prakti\u010dno svedeno na moralizam i tako mu je otet onaj duh nade i radosti u kojemu se na najizvrsniji na\u010din o\u010dituje njegov \u017eivot.\u00bb<\/span>[19]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> I danas \u00abdies irae\u00bb u mnogim kr\u0161\u0107anskim grupama igra ve\u0107u ulogu nego \u00abmaran atha\u00bb, radosno o\u010dekivanje Gospodina u slu\u017eenju i molitvi.<\/span><\/span><\/p>\n

Zavirimo li samo malo u Katekizam Katoli\u010dke Crkve i u male tzv. \u00abmolitvenike\u00bb sv. Brigiti, sv. Riti, sv. Judi Tadeju,<\/span>[20]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> jedva da \u0107emo i\u0161ta na\u0107i od onoga \u0161to se u Katekizmu definira kao molitva. Ovdje je molitva samo u smislu dam da da\u0161. Ovi se sveci u ovome trenutku propagiraju \u2013 od strane nekoga \u2013 kao vrlo unosni, kao veliki usli\u0161atelji i veliki \u010dudotvorci. Sveci u takvome ozra\u010dju vi\u0161e nisu ono \u0161to bi sveci za Katoli\u010dku Crkvu trebali biti: uzori na\u0161ega vjerni\u010dkoga \u017eivota. Do Koncila preplavljivale su nas hagiografije svetaca svetih i asketa ve\u0107 od maj\u010dine utrobe. Danas takvi herojski i nadljudski (ne sveti) \u017eivotopisi vi\u0161e ne zanimaju i nisu unosni. Vi\u0161e uop\u0107e nije bitno ni\u0161ta iz njihova \u017eivota. Njihov se je \u017eivot posve povukao u pozadinu. Ono \u0161to se nudi je samo da su izvrsni \u010dudotvorci i veliki usli\u0161atelji molitava. Za duhovno tr\u017ei\u0161te koje ne misli nasljedovati svece nego tra\u017eiti od njih \u010duda to je dovoljno. Ovo je u prvom redu nasilje nad svecima.\u00a0 <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Voditelji seminara me\u0111u masom do\u017eivljavaju se kao bezgrje\u0161ni sveci. Bilo bi dobro i ovdje napraviti jedno istra\u017eivanje. Ponekad kruti teolog Ratzinger i ovdje ima \u0161to re\u0107i i ugodno iznena\u0111uje sa svojim poimanjem Crkve i svetosti u njoj: \u00abPriznajem, za mene upravo\u2026nesavr\u0161ena svetost Crkve ima u sebi ne\u0161to beskrajno utje\u0161nog. Jer, zar \u010dovjek ne bi prezao pred sveto\u0161\u0107u koja bi bila bez ljage te bi nas samo sudila i spaljivala?\u00bb<\/span>[21]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Njegovo se poimanje svetosti, svetaca i njihove uloge o\u010dito bitno razlikuje od \u00absveta\u010dke propagande\u00bb danas, ali i od onoga zaboravljenoga (osobito od ovakvih \u00abmolitvenika\u00bb potpuno ignoriranoga) svojedobnoga dokumenta hrvatskih biskupa s divnim naslovom \u00abNa svetost pozvani\u00bb:<\/span>[22]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u00abMo\u017ee li, dakle, svetost Crkve biti ne\u0161to drugo do uzajamno no\u0161enje tereta\u2026?\u00bb Za\u0161to bi upravo to morala biti svetost, a ne \u010dudotvorstvo i usli\u0161anje svih na\u0161ih molitava, \u0161to izgleda kao jedini dokaz svetosti doti\u010dnih svetaca?<\/span>[23]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isti teolog daje vrlo jednostavan i vrlo iznena\u0111uju\u0107i odgovor: \u00ab\u2026zato \u0161to nas je Krist sve ponio\u00bb.<\/span>[24]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ovo stvara utjehu i budi nadu i u hod prema osobnoj svetosti, na koju je doista svatko pozvan. Druga\u010dije poimanje svetosti i svetaca doista je nasilje u prvom redu nad samim svecima. <\/span><\/span><\/p>\n

Ne vr\u0161e li mase tako\u0111er nasilje nad tzv. karizmatskim osobama uzdi\u017eu\u0107i ih do bezgrje\u0161nosti, koju onda i oni sami prihva\u0107aju, koju neki od njih sigurno nisu htjeli, ali je prihva\u0107aju da bi odr\u017eali sebe uzdizani od masa ili da bi zadr\u017eali mase na odre\u0111enoj \u00abduhovnoj razini\u00bb, ali koju su neki i svjesno-nesvjesno tra\u017eili? Po njihovome slu\u017eenju i usmjeravanju \u00absljedbenika\u00bb na slu\u017eenje zajednici mo\u017ee se s vremenom prepoznati koji ih je duh vodio. <\/span><\/span><\/p>\n

I molitva mora polaziti od svijesti da nas je Krist sve ponio. Ona danas mo\u017eda najvi\u0161e ima magijske konotacije. \u010cesto se svodi samo na molitve pro\u0161nje koje moraju biti usli\u0161ane. Ukoliko to nisu, onda molitelj ili je grje\u0161an, ili nosi u sebi neki davni grijeh, ili (jo\u0161 gore) nosi u sebi grijeh nekoga od svojih predaka, ili pak ne vjeruje u Isusove rije\u010di: \u00abMolite i bit \u0107e vam.\u00bb Ako karizmatska osoba moli za takvoga pa ne do\u0111e do usli\u0161anja, to postaje jo\u0161 ve\u0107i dokaz grje\u0161nosti osobe za koju se ovaj molio. Njena grje\u0161nost ne dozvoljava \u00abproto\u010dnost Duha\u00bb.Sve su to, prema takvima, razlozi neusli\u0161anja molitve. Nema govora da bi svemogu\u0107i Bog mogao u\u010diniti druk\u010dije, odnosno ne usli\u0161ati molitelja ako nije grje\u0161an on, ako nema nekoga grje\u0161noga pretka i ako vjeruje. U duhu Ratzingera mogli bismo re\u0107i i to da je pomalo zastra\u0161uju\u0107e misliti da bi svaka molitva molitelja koji ima ove tri posljednje pretpostavke sa sigurno\u0161\u0107u morala biti usli\u0161ana, i to ne zbog toga \u0161to bi molitelj mogao moliti bilo \u0161to \u0161to bi nama na\u0161kodilo, ve\u0107 \u0161to bi se tu doga\u0111ale takve poreme\u0107enosti u svakodnevnici od kojih bi zaista \u010dovjeka pomalo hvatao strah.<\/span>[25]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> No ostaje \u010dudno da takvi molitveni mo\u0107nici (prema internetskim stranicama nekih u nas poznatih voditelja mnogobrojnih seminara) koji lije\u010de \u00abi na daljinu i preko interneta\u00bb jednom molitvom ne ozdrave sve bolesne po bolnicama i ne u\u010dine da nitko ne bude siroma\u0161an.<\/span><\/span><\/p>\n

Nedavno se netko i u Glasu Koncila obratio za pomo\u0107 jer je putem elektroni\u010dne po\u0161te dobio poruku o molitvama Isusu, Mariji i svecima, s time da tu poruku mora dalje razaslati.<\/span>[26]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U takvim se porukama obi\u010dno nalaze primjeri kako su mnoga materijalna dobra dobili oni koji su poslu\u0161ali i to u\u010dinili, ali tako\u0111er i primjeri koje se zlo dogodilo nekima koji to nisu u\u010dinili. \u010citatelj pita ho\u0107e li mu to pismo na\u0161koditi ako ga ne po\u0161alje. Nerijetko se takva pisma na\u0111u i u \u017eupnim crkvama. Mnogi vjernici ostaju zbunjeni i prestra\u0161eni i nakon \u0161to im sve\u0107enik primjerom poka\u017ee \u0161to treba u\u010diniti s takvim pismima. Kod mnogih ostaje pitanje: \u00abA \u0161to ako ipak..?\u00bb\u00a0 <\/span>Ovo su zaista nasilja. <\/span><\/span><\/p>\n

Kasper vidi ne male smetnje ne samo u mnogim sektama koje danomice rastu, nego i u mnogim pokretima, na \u0161to Crkvu na Zapadu, kako on tvrdi, upu\u0107uju osobito biskupi tre\u0107ega svijeta nakon Drugoga vatikanskog koncila. Ono \u0161to je pozitivno u mnogim duhovnim gibanjima i pokretima je \u00abautenti\u010dna duhovna briga\u00bb\u00a0 <\/span>te stoga mnoga gibanja nastaju kao \u00abmanifestacije pastoralne manjkavosti u nas\u00bb. \u00abAli, nastavlja on,\u00a0 <\/span>\u00ab\u010desto se pojavljuju tako\u0111er eklekti\u010dni, sinkretisti\u010dni ili ideolo\u0161ki elementi nove gnoze; manija \u010dudesnoga i pohlepa za slavom \u010desto imaju tako\u0111er ulogu, a ponekad se tu i nalaze manifestacije dijaboli\u010dnoga.\u00bb<\/span>[27]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Mnoge duhovne praznine, kojih smo svjedoci \u010desto puta bilo u \u017eupama (koje Ivan Pavao II. zove i poziva da budu \u00ab\u0161kole molitve\u00bb),<\/span>[28]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> koje se nerijetko pretvaraju i kao jedinu aktivnost imaju \u00abuslu\u017eni servis\u00bb, bilo u redovni\u010dkim zajednicama, od kojih se sada mnoge u tra\u017eenju svoje karizme bave svim i sva\u010dim, u kojima je \u010dlan dobar ukoliko obavlja svoje dnevne du\u017enosti, nastoje se nadoknaditi i probuditi s ekstremnim alternativama,\u00a0 <\/span>ne onim \u010dime bi se pobolj\u0161ao \u017eivot u \u017eupi nego se od nje bje\u017ei u druge zajednice, ne onim \u010dime se pobolj\u0161alo bratsko-sestrinsko \u017eivljenje i djelovanje u jednoj redovni\u010dkoj zajednici nego se bratstvo i sestrinstvo tra\u017ei u drugim zajednicama; mnoge dakle duhovne praznine u postoje\u0107im zajednicama \u017eupe ili samostana nadokna\u0111uju se individualnom pobo\u017eno\u0161\u0107u koju upravo nude ostale zajednice koje se tako pretvaraju u ono \u0161to mo\u017eda same nisu \u017eeljele: u alternativu za \u017eupnu i redovni\u010dku zajednicu. One postaju nadomjestak i uto\u010di\u0161te za ono \u0161to se u vlastitoj zajednici ne nalazi. Ali ni tu se ne dobiva i ne nalazi razvoj individualnosti, ni ovdje individuum u psiholo\u0161kom smislu ove rije\u010di uop\u0107e ne dolazi od izra\u017eaja ve\u0107 se jo\u0161 ja\u010de utapa u sugerirano i zahtjevnije zajedni\u0161tvo (i u duhovnom i materijalnom pogledu) koje ga uvjerava da je zajedni\u0161tvo uistinu tu postignuto i da se to \u0161to je on tra\u017eio upravo tu nalazi.\u00a0 <\/span>Tu se postavljaju druga pravila koja se ovdje, interesantno,\u00a0 <\/span>s ve\u0107om lako\u0107om vr\u0161e nego u zajednici prve pripadnosti. I poslu\u0161nost je tu ve\u0107a. Ali i zatvorenost. Je li stapanje individuuma u takvu zajednicu i posvema\u0161nje slu\u017eenje njoj nasilje nad individuumom ako uzmemo u obzir Isusovu zapovijed ljubavi koja prelazi granice svojega i Pavlovu zapovijed iste koja stvara zajedni\u0161tvo svih? <\/span><\/span><\/p>\n

Autenti\u010dna individualna pobo\u017enost, odnosno autenti\u010dna duhovnost ne mo\u017ee se ni u kom slu\u010daju odvajati od bratske ljubavi ve\u0107 je \u0161to vi\u0161e poti\u010de. Nije sve u pomirenju s drugim, kako to nagla\u0161avaju neke zajednice kao jedino pravilo i glavnu preokupaciju (ali i tu se pomirenje mo\u017ee doga\u0111ati \u00abna daljinu\u00bb, tj. nije potrebno susresti se s onim s kojim se moram pomiriti, glavno je da mu u sebi oprostim), nego u konkretnom pomaganju drugome. \u00abValja ponovno otkriti izvornu spiritualnu kr\u0161\u0107ansku vjersku i \u017eivotnu praksu i tako ukinuti\u2026nebibblijsko razlikovanje izme\u0111u djelatne ljubavi prema bli\u017enjem i samo individualne pobo\u017enosti. Kr\u0161\u0107anski \u017eivot koji nastaje iz Duha i po Duhu (u molitvi i \u010dinu) dobiva spiritualnu autenti\u010dnost\u2026samo kao ‘politi\u010dko-misti\u010dna dvostruka struktura’ (Metz), samo u povezanosti ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bli\u017enjemu.\u00bb<\/span>[29]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

Duhovnost je uvijek u opasnosti da bude individualisti\u010dka. Ona ne smije biti uto\u010di\u0161te onima koji je nisu na\u0161li u vlastitim zajednicama. Kolektivni individualizam danas je zamijenio individualizam pojedinaca. Pustinju u koju je ovaj bje\u017eao od svijeta (fuga mundi)<\/span>[30]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> nerijetko zamjenjuje jedna grupa, jedan seminar ukoliko ne poti\u010du duhovnost koja mora uvirati u zajedni\u0161tvo i hraniti ga. Duhovnost najstro\u017eih kr\u0161\u0107anskih pustinjaka danas hrani se i obilato hrani upravo kr\u0161\u0107ansko zajedni\u0161tvo jer pojedinac odabire takav na\u010din \u017eivota za <\/em>Crkvu, za <\/em>spasenje \u010dlanova Crkve, a ne u prvom redu sebe. Zato on ne zahtijeva od svoje konkretne zajednice da se usredoto\u010duje na njega i njegove potrebe, nego je u toj zajednici radi \u017eelje za jo\u0161 ve\u0107im slu\u017eenjem. <\/span><\/span><\/p>\n

Govorenje o slu\u017eenju, i o kri\u017eu o kojemu govori teolog Ratzinger, sigurno ne\u0107e privesti mase niti \u0107e stvoriti takve karizmatske zajednice. Kao da prevladava potreba za ekscentri\u010dno\u0161\u0107u, euforijom, dostignu\u0107em cilja, posebnim izvanrednim darovima kao jedinim mjerilima karizmi. Nismo se pomakli od po\u010detka premda znamo Pavla i njegovo razmi\u0161ljanje o nekim \u00abekscentri\u010dnim\u00bb karizmama i uop\u0107e o odu\u0161evljenjima i ekstazama, koje jednostavno preska\u010demo. Pavao ne nije\u010de sve, sve mu je to poznato, sve to priznaje, ali ipak postavlja druge vrjednote i jedino odu\u0161evljenje koje ga prati u njegovom mukotrpnom radu propovijedanja je kada vidi (vrlo rijetko) da jedna zajednica autenti\u010dno \u017eivi kao kr\u0161\u0107anska zajednica. \u00abVe\u0107 je Pavao upozoravao korintsku zajednicu na krivo, odve\u0107 odu\u0161evljeno shva\u0107anje karizmi (prije svega problematizirao je pojavu glosolalije koja je pre\u010desto nastupala, a teolo\u0161ki nije bila dostatno promi\u0161ljena). \u010cesto obuzeta enkratisti\u010dkim crtama, ekstati\u010dki obilje\u017eena spiritualnost bila je ve\u0107 u prvim stolje\u0107ima mlade Crkve povod \u017eestokih su\u010deljavanja. Takvo ekstati\u010dko odu\u0161evljenje izazvalo je kao reakciju pogre\u0161an razvoj enstati\u010dke spiritualnosti. Numinozno bi sada trebalo biti otkriveno bijegom u vlastitu unutarnjost. Tako\u0111er je postojala opasnost isklju\u010divo subjektivisti\u010dkog intelektualisti\u010dkoga gnosti\u010dkog duhovnoga stava…Ispravljanje takvih krivo vo\u0111enih oblika spiritualnosti (koji se u crkvenoj povijesti uvijek iznova javljaju) mora se zato gledati kao prirodna zada\u0107a crkvenog u\u010diteljstva (oslonjenog na Sveto pismo i tradiciju).\u00bb<\/span>[31]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Danas kao da prevladava tendencija da sve \u0161to se naziva duhovnim gibanjem i pokretom, sve \u0161to se naziva karizmom (osobito ako se je to kao karizma pojavljivalo prije i ima zapisa o tome u Sv. pismu, bez obzira koji \u0107e sud Pavao npr. dati za glosolalije), treba bezuvjetno priznati, prihvatiti i tome se podle\u0107i, a ne podlijegati to nikakvome sudu ni crkvene hijerarhije ni teologije. <\/span><\/span><\/p>\n

Ako se duhovnost u svojoj praksi boji teologije, je li ona jo\u0161 duhovnost? Teologija nema za cilj gu\u0161enje ni vjere ni karizmi, nego ih \u017eeli provjeriti, jer je to njena zada\u0107a.<\/span>[32]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Njena zada\u0107a je tako\u0111er primati poticaje od duhovnosti i njene prakse u svakodnevnome \u017eivotu. <\/span><\/span><\/p>\n

\u010covjek koji slu\u017ei sve svoje karizme usredoto\u010duje na \u0161to bolje slu\u017eenje, tako da u stvari gotovo niti ne zamje\u0107uje svoje karizme, a one se same slu\u017eenjem ne gube nego dolaze do punoga izra\u017eaja upravo u slu\u017eenju. <\/span><\/span><\/p>\n

Kada se previ\u0161e ma\u0161e karizmom (kao ne\u010dim svojim, kao da mi svaka karizma nije nezaslu\u017eeno dana: \u00abTa tko tebi daje prednost? \u0160to ima\u0161 da nisi primio? Ako si primio, \u0161to se hvasta\u0161 kao da nisi primio? \u2013 1 Kor 4,7); kada se nju previ\u0161e izdvaja (u smislu: mi imamo tu karizmu), ona ne mo\u017ee \u017eivjeti izdvojena od slu\u017eenja, nego \u0107e se pretvoriti u svoju suprotnost. <\/span><\/span><\/p>\n

\u010cinjenica je da se je osobnome iskustvu vjere kroz stolje\u0107a pridavalo premalo va\u017enosti. Danas postoji opasnost, pa i pravo se nasilje vr\u0161i kada se pod svaku cijenu \u017eeli i mora posti\u0107i neko izvanredno iskustvo vjere. \u010cini se da ponekad u pozadinu odlaze i Bog i vjera, a ostaje jo\u0161 samo iskustvo kao jedini bog. Ono postaje dokazom osobne pravovjernosti i dubokovjernosti. \u00abPrenagla\u0161avanje duhovnoga iskustva, profaniziranje pobo\u017enosti, gubitak crkvene dimenzije, relativiziranje objektivnog nauka vjere, religiozni individualizam,\u2026 psihologiziranje duhovnosti, napu\u0161tanje konfesionalnoga identiteta i nepovezivi sinkretizam\u00bb sve su to nasilja nad stvarnim duhovnim u \u010dovjeku. Ovdje se ne pita za objavu (osim za privatne objave), nego za iskustvo. \u00abAli vjera ne mo\u017ee \u017eivjeti samo kao iskustvo. Vjera svoj dovr\u0161etak nikada ne nalazi u \u010distoj punini iskustva\u2026Iskustva treba i racionalno preispitati.\u00bb<\/span>[33]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Iskustvo i fantazija \u010desto prelaze granicu jedno drugoga. Suvremena \u00abvi\u0111enja\u00bb zaista su produkt fantazija, i to nerijetko bolesnih fantazija. Ali za njima se tr\u010di, ostavljaju\u0107i iza sebe evan\u0111elje. <\/span><\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, sama duhovna iskustva vrlo su selektivna. Uop\u0107e se ne govori o iskustvu patnje, Bo\u017eje \u0161utnje, kri\u017ea, pustinje. Boga se ne susre\u0107e vi\u0161e u pustinji (Stari zavjet) niti na kri\u017eu (Novi zavjet), niti u crkvi nego na stadionima, ne u euharistiji koja je dio seminara nego na onome \u0161to se doga\u0111a prije i poslije euharistije. \u010covjek ne \u017eeli nesigurnost nego sigurnost pod svaku cijenu. Iz svoje svakodnevnice pune kri\u017eeva on \u017eeli izi\u0107i i u\u0107i u iskustvo lijepoga i smiruju\u0107ega, a ne opet kri\u017ea. Te\u0161ko je prihvatiti iskustvo \u00abBoga pred nama\u00bb koji stalno tra\u017ei na\u0161e promjene. I iskustvo Boga je selektivno. Slavlja imaju prednost pred svakodnevnicom. Seminari ne nude poticaje za \u017eivljenje svakodnevnice, ali niti za daljnja duhovna iskustva u svakodnevnici, ve\u0107 se ona odga\u0111aju do sljede\u0107eg seminara. Nakon seminara mnogi tra\u017ee da se svjedo\u010di. Svjedo\u010denja su isto vrlo selektivna i prethodno provjerena. Ne mo\u017ee se svjedo\u010diti da netko jednostavno ni\u0161ta nije iskusio ili da je iskusio tu ono je godinama pratilo iskustvo svetaca, a \u0161to je Ivan od Kri\u017ea nazvao tamna no\u0107 du\u0161e. No ne vr\u0161i se nikakva \u00abselekcija\u00bb polaznika seminara u tome smislu da se vidi je li doti\u010dna osoba zrela za seminar koji redovito u \u010dovjeku \u017eeli produbiti vjeru. Jo\u0161 nema \u00abpo\u010detnih\u00bb karizmenih seminara za one koji tra\u017ee, koji sumnjaju, koji su izgubili svaku vjersku praksu. Takve \u0107e odu\u0161eviti sve na \u0161to nai\u0111u na seminarima, ali vjerska praksa odnosno neprakticiranje vjere ostat \u0107e ista. <\/span><\/span><\/p>\n

Sa svim se je tim problemima konkretno susretao jedan od najplodnijih duhovnih spisatelja pro\u0161loga i ovoga stolje\u0107a koji je u svojim brojnim djelima, prevedenima na mnoge jezike, kao i na hrvatski, nastojao svoju struku egzegeze prevoditi na jezik duhovnosti svakoga vjernika i koji se je konkretno sa svim problemima s kojima se susre\u0107u \u017eupe i duhovni pokreti godinama susretao u svojoj velikoj milanskoj nadbiskupiji kao njen nadpastir, kardinal Carlo Maria Martini. On razmi\u0161lja u\u00a0 <\/span>svom tipi\u010dno pomirljivom i dijalo\u0161kom stilu i donosi zaklju\u010dke koji bi svima nama bili od velike koristi, a za koje se mo\u017eda malo brinu i oni koji jesu u pokretima i oni koji s pokretima imaju problema: On otvoreno iznosi svoje muke koje pro\u017eivljava i kod jednih i kod drugih: \u00abS jedne strane sklonost apsolutiziranju vlastitog pokreta ili osobnog duhovnog iskustva, sve do opredme\u0107ivanja izvorne karizme, pretvaraju\u0107i je u neku vrstu nametnute prtljage\u2026S druge strane sklonost banaliziranju i preziranju svega \u0161to bi prelazilo okvire poznatoga ili predvi\u0111enoga\u2026Ta dva otpora te\u017eila su svojoj konkretizaciji u dvije velike napasti. Prva, napast zamjene osobnog iskustva Duha, ostvarenoga u pripadnosti nekoj skupini ili pokretu, apsolutne vrijednosti te iste pripadnosti, te\u017enjom da se karizamtskog lidera u\u010dini nekom vrstom neospornog autoriteta, s vrlo suptilnim procesima okrivljavanja onoga tko bi poku\u0161ao kriti\u010dki vrednovati vlastiti do\u017eivljaj. Druga, napast samodopadnosti, o\u010dita najprije u crkvenom \u017eivotu, koji je bio prazan i pun ponavljanja\u2026\u00bb<\/span>[34]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Martini poti\u010de na jednostavnost, jer u svakodnevnoj jednostavnosti doga\u0111a se isto ono \u0161to bi neki htjeli da se doga\u0111a s puno pompe. Onima koji misle da u tzv. redovnom pastoralu ima \u00abpremalo karizmatskoga\u00bb Martini poru\u010duje da uvide stvarnost i te\u017einu pogre\u0161ke svojih takvih tu\u017ebi i optu\u017ebi: \u00abSvakoga dana i svakoga tjedna u na\u0161im se \u017eupnim zajednicama obilno lomi kruh Bo\u017eje rije\u010di i euharistijski kruh, i mnoge jednostavne osobe iz njega crpe hranu da mogu vjerovati i nadati se i u \u017eivotnim okolnostima koje su na granici herojstva.\u00bb<\/span>[35]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

Nadajmo se da ovaj kardinal nije jedini koji je to zamijetio, makar je sve vi\u0161e jedini koji je to tako jasno izrekao. Ako je euharistijsko slavlje po sebi premalo karizmatsko, onda je o\u010dito da neki tra\u017ee ne\u0161to drugo a ne karizme. Valjalo bi ovdje zaista zapitati neke stvari. Naravno da se na\u010din slavljenja euharistijskoga slavlja mo\u017ee lak\u0161e prilagoditi manjim grupama. Predo\u010denje euharistije mo\u017ee biti utoliko bolje ukoliko je taj manji broj nazo\u010dnih \u0161to bli\u017ee slavitelju. Ali ako to obvezno mora biti na bilo kakvim drvenim sanducima mimo oltara, dok se s druge strane vjernicima daju prili\u010dno strogi propisi tko \u0161to u liturgiji smije ili ne, to izgleda vi\u0161e znak tra\u017eenja ne\u010dega subjektivisti\u010dkoga, mo\u017eda samo osje\u0107aja,\u00a0 <\/span>negoli karizme, negoli duhovnosti koja \u017eivi od euharistije. Ako se propisuje slavljenje mise samo s crnim vinom pod izlikom da ono vi\u0161e simbolizira Kristovu krv, onda se zaboravlja da nije u pitanju kod euharistije boja nego tvar. Ina\u010de bi se misa mogla jednako slaviti sa svakom crveno obojenom teku\u0107inom. Slaviti nedjeljnu euharistiju subotom nave\u010der s obrazlo\u017eenjem da kod \u017didova novi dan zapo\u010dinje nave\u010der zna\u010di zaboraviti da je kr\u0161\u0107anstvo nadi\u0161lo \u017eidovstvo i da \u00abrano ujutro prvoga dana u tjednu\u00bb, tj. nedjelje vi\u0161e simbolizira uskrsnu\u0107e nego subota nave\u010der (\u0161to ne zna\u010di da je nedjelja nave\u010der umanjuje). To ne zna\u010di da se u iznimnim slu\u010dajevima, kako ih navodi Crkva, mo\u017ee slaviti nedjeljna euharistija subotom nave\u010der. Iznimni slu\u010dajevi koji se samo iznimno dozvoljavaju mno\u0161tvu ne smiju postati pravilo za neku grupu i jo\u0161 to prozvati karizmom. <\/span><\/span><\/p>\n

Hodanje s pokaznicom da bi ljudi dodirnuli Isusa ne spada u karizmati\u010dnost, nego u njenu suprotnost. Dodirivanje oboljeloga dijela tijela s pokaznicom u kojoj je euharistijski Krist spada u svetogr\u0111e u pravom smislu rije\u010di a ne u iscjeljivanje. Da ne govorimo o jo\u0161 gorim zloporabama \u0161to se ti\u010de \u0161tovanja Presvetoga. Postoje prava nasilja nad Kristom pod izlikom posebnoga \u0161tovanja Krista.<\/span><\/span><\/p>\n

Sve se to doga\u0111a pred na\u0161im o\u010dima i u na\u0161im sredinama. Dok su \u017eupe, na \u010delu s onima koji ih vode, trajno izlo\u017eeni svim ogledima i promatranjima, nikakve se supervizije, nikakva izvje\u0161\u0107a ne tra\u017ei od grupa, pokreta, voditelja seminara, duhovnih terapija, ovakvih zloporaba. <\/span><\/span><\/p>\n

Carlo Maria Martini nije samo zamijetio abuzuse, poput ne maloga broja voditelja mjesnih Crkava, nego iz pastoralnoga iskustva u svojoj brojnoj nadbiskupiji, u kojoj se suo\u010dava s mnogim karizmatskim grupama i s mnogim mukama \u017eupnika, uo\u010dava ono \u0161to naziva zlom u tra\u017eenju posebnih iskustava i isklju\u010divosti od svakodnevnoga \u017eivljenja na \u017eupi: \u00abOsobito sam shvatio skriveno zlo, koje se malo-pomalo uvla\u010di u ta iskustva, da se smatraju ‘crkvom u Crkvi’, zajednicom zatvorenom u samu sebe i otpornom na prihva\u0107anje op\u0107ih pastoralnih smjernica ili samo na dijalog i suradnju s drugim crkvenim iskustvima. Izgleda da \u0161to je vi\u0161e neka zajednica kruta, isklju\u010diva i sposobna privu\u0107i, utoliko vi\u0161e te\u017ei totalitarizmu, riskiraju\u0107i oduzimanje slobode svojim \u010dlanovima.\u00bb<\/span>[36]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Izgleda da je ne malome broju stalo samo do toga da je netko \u00absposoban privu\u0107i\u00bb, nazivaju\u0107i to pravom karizmom. Ne provjerava se i kao da tada prestaje biti va\u017eno ima li i ne\u0161to lo\u0161ega u toj sposobnosti privla\u010denja. Ako nam sposobnost privla\u010denja postane kriterij za karizmu, onda je Krist prvi nije imao, a pod tom \u0107e se karizmom skrivati (ne skriva li se ve\u0107 puno toga) \u0161to je u pravom smislu rije\u010di zlo. I podjela Crkve i mnoge sekte privla\u010de podjednako mno\u0161tvo, pa ipak ih ne nazivamo karizmama.\u00a0 <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ne bih \u017eelio da ovdje mimoi\u0111emo i \u0161utke prije\u0111emo preko \u00aboduzimanja slobode \u010dlanovima\u00bb. O tome se uglavnom sazna kad netko tko vi\u0161e nije \u010dlan odre\u0111ene grupe govori o svojim iskustvima u grupi i \u0161to se doga\u0111a kad je napu\u0161ta. Nije isklju\u010deno da Martini to\u010dno cilja ma metode oduzimanja slobode \u010dlanovima ili pravoga maltretiranja od strane bilo \u010dlanova bilo vo\u0111a grupe, \u010diji je netko prestao biti \u010dlan. Njihova iskustva maltretiranja nakon izlaska iz grupe ne razlikuju se od onoga \u0161to do\u017eivljavaju oni koji napu\u0161taju odre\u0111enu sektu. Smijemo li te metode nazvati sekta\u0161kima ili ih \u010dak ignorirati? <\/span><\/span><\/p>\n

Pod oduzimanjem slobode ja ne podrazumijevam (sigurno jo\u0161 manje Martini) odre\u0111ena pravila \u017eivljenja koje si je odre\u0111ena grupa postavila. Nikoga se ne smije prisiliti pripadati jednoj grupi ili \u017eivjeti odre\u0111eni na\u010din duhovnosti. Ako se je \u010dovjek opredijelio za odre\u0111enu grupu ili odre\u0111eno \u017eivljenje duhovnosti, onda se to ne bi smjelo smje\u0161tati u oduzimanje slobode \u010dovjeku. Mo\u017eemo imati razli\u010dita mi\u0161ljenja npr. o na\u010dinu \u017eivljenja bosonogih karmeli\u0107anki iza re\u0161etaka ili trapista i kartuzijanaca u trajnoj \u0161utnji i zatvorenosti, mogu neke stvari tamo izgledati daleke sada\u0161njemu vremenu ili zaostatku neke \u010dudne duhovnosti, mogu se re\u0161etke i mijenjati ili skinuti, ali \u010dlanovi koji su tamo ne mogu govoriti da im se oduzima sloboda kretanja i govorenja kako ho\u0107e jer su se sami opredijelili za takav na\u010din \u017eivljenja. No nasilje mo\u017ee nastati tamo ako se, simboli\u010dno re\u010deno, re\u0161etke i \u0161utnja apsolutiziraju te gotovo postaju zamjena za samoga Krista. <\/span><\/span><\/p>\n

Dakle, nasilje zapo\u010dinje onda ako se npr. tamo gdje je uobi\u010dajeno javno priznavanje svojih grijeha tra\u017ei pod svaku cijenu od \u010dlana da mora javno izre\u0107i taj i taj svoj grijeh. Nasilje se doga\u0111a tamo gdje \u010dovjek \u00abmora\u00bb pasti u Duhu, mora prolijevati suze, mora i vikati i onda kad mu se ni\u0161ta od toga ne da \u010diniti i kad se to ne uklapa u njegovu duhovnost, kad je do\u0161ao na skup ili seminar da bi produbio svoju duhovnost a ne stekao neke \u00abfenomene\u00bb koji ga malo ili nikako ne zanimaju. Nasilje se doga\u0111a onda kad, bez ikakve provjere \u2013 i bez ikakve kompetencije \u2013 progla\u0161avamo nekoga opsjednutim \u0111avlom i vr\u0161imo nad njim egzorcizme, a da za to nismo ovla\u0161teni. Razni oblici pobo\u017enosti, molitava, razne nevjerojatne pseudopobo\u017enosti Presvetome, gdje si neki uzimaju nevjerojatnu slobodu takvoga sva\u0161tarenja da se ono pretvara u pravo svetogr\u0111e<\/span>[37]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> spadaju u prava nasilja koja se potenciraju i retori\u010dkim prijetnjama. Tra\u017eenje pod svaku cijenu posebnosti i provo\u0111enje duhovnog egzibicionizma, bez po\u0161tivanja ikakvih crkvenih propisa, je nasilje nad vjernicima kojima se prezentiraju takve vrste \u00abpobo\u017enosti\u00bb i koje se od njih ujedno i zahtijevaju kao jedine ispravne. Usklik Martinija i njegov sud nije bezrazlo\u017ean: \u00abIpak, kolika isklju\u010denja donosi monopoliziranje vlastitog duhovnog iskustva ili skupine kojoj se pripada! \u0160teta koja iz toga proizlazi ne ti\u010de se samo zajednice; ti\u010de se i njezine zada\u0107e navije\u0161tanja Krista, jer nemali broj osoba, odbacivanjem prekrutih ili zatvorenih oblika pripadnosti, odbacuju i Gospodina Isusa koga i one ispovijedaju.\u00bb<\/span>[38]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Zato bi svi zatvoreni oblici pripadnosti, pa i kad se govori o kontemplativnim zajednicama, morali u\u010diniti odre\u0111eni \u00abaggiornamento\u00bb, ne zato da bi imali vi\u0161e pripadnika, nego da bi svoja pravila \u017eivljenja \u0161to vi\u0161e prilagodili ne sada\u0161njemu vremenu nego evan\u0111elju. Da ono \u0161to nije bitno evan\u0111eosko ne postane nezaobilazna \u00abkarizma\u00bb kao temeljna bit odre\u0111ene grupe. Ne mo\u017ee postojati nikakva karizma koja bi se protivila i jednome slovu evan\u0111elja. To bi bilo u suprotnosti s evan\u0111eljem. Svaka krutost i isklju\u010divost suprotna je evan\u0111elju.<\/span>[39]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

Nemali broj pripadnika takvim grupama uz puno muka, pa i psihi\u010dkih stradanja, radi krutosti i zatvorenosti napu\u0161taju takve grupe ili zajednice, bivaju od njih progonjeni i gotovo proklinjani te se vi\u0161e ni u samoj Crkvi ne snalaze. Pripadnici grupa te \u00abbiv\u0161e\u00bb odbacuju kao heretike, a njihovo napu\u0161tanje same Crkve tuma\u010de kao dokaz njihove nevaljalosti, da ne ka\u017eemo opsjednu\u0107a. Umjesto da onima koji, jer imaju svoje razloge, ne mogu vi\u0161e pripadati toj grupi, toj vrsti duhovnosti, pomognu da se drugdje \u00absna\u0111u\u00bb da drugdje budu prihva\u0107eni unutar same Crkve bogate razli\u010ditostima, oni jo\u0161 \u010dine sve \u0161to mogu da im se jednostavno svagdje zatvore vrata. \u0160to je s onima koji su radi takvih neevan\u0111eoskih tretmana psihi\u010dki stradali? Umjesto da ih posje\u0107uju i pomognu do ozdravljenja ili barem prizdravljenja, oni i tu muku progla\u0161avaju dokazom o ni\u0161tavosti ovih ili Bo\u017ejom kaznom jer vi\u0161e nisu \u010dlanovi odre\u0111ene grupe. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

IMA LI RJE\u0160ENJA ILI TRA\u017dENJE ODGOVORA <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

Nevjerojatna je o\u010dinska briga teologa i biskupa Martinija za svakoga \u010dlana Crkve te on daje neke od svojih prijedloga koji se ne citiraju puno, ili gotovo uop\u0107e ne, za razliku od ve\u0107 pomalo stereotipnoga citiranja papinih rije\u010di podr\u0161ke pokretima i grupama, ali izva\u0111enih iz konteksta u kojemu jasno stoji da svi moraju biti na slu\u017ebu svoje \u017eupne pripadnosti, pa onda i cijeloj Crkvi. Martini ka\u017ee: \u00abU\u010dinilo mi se zato va\u017enim pozvati cijelu na\u0161u Crkvu i sve mu\u0161karce i \u017eene dobre volje na op\u0107i ispit savjesti: rizik, po mom mi\u0161ljenju, nije malen, te se ne mo\u017ee mjeriti sitnom ra\u010dunicom, bijednom igrom vlasti u Crkvi ili dru\u0161tvu. Stvarni rizik je otvorenost nevidljivome, iskustvo Transcendentnoga, susret s Duhom koji je Gospodin i daje \u017eivot i mo\u017ee dati Bo\u017eju novost i u najzatvorenijem, optere\u0107enom ili otvrdnutom srcu ili sredini\u2026Volio bih pomo\u0107i svima da prona\u0111u pravu mjeru u odnosu izme\u0111u po\u0161tivanja pojedina\u010dnoga hoda dozrijevanja u slobodi i tople zanosne zajedni\u010dke zahva\u0107enosti u zajednicama pripadnosti unutar jedinog crkvenog zajedni\u0161tva.\u00bb<\/span>[40]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

Postoji \u00abDuh razli\u010ditosti\u00bb o kojemu Pavao tako divno govori u navedenoj Prvoj poslanici Korin\u0107anima 12. Danas se ni o jedinstvu Crkava vi\u0161e ne pomi\u0161lja bez uva\u017eavanja razli\u010ditosti, ali onih razli\u010ditosti koje \u0107e biti oboga\u0107enje za sve kr\u0161\u0107ane, koje proizlaze iz evan\u0111elja odnosno nisu u suprotnosti s njim. Bojim se da ovdje brkamo pojmove razli\u010ditosti i posebnosti. Cilj razli\u010ditosti nije \u017eivljenje posebnosti nego oboga\u0107ivanje jedinstva i zapravo stvaranje jo\u0161 ja\u010dega jedinstva. Posebnost posebnosti radi razdvaja, pravi kategorije boljih i gorih, vi\u0161ih i ni\u017eih. Razli\u010ditost je bitna komponenta svakoga \u010dovjeka. Bez nje svijet ni \u010dovjek ne bi mogao opstati. Jedinstvo nije i ne mo\u017ee biti uniformiranost. Jednako razmi\u0161ljanje, jednako govorenje, jednako \u010dinjenje je ubojito. Pojam jedinstva ve\u0107 u sebi sadr\u017ei mnoge jedinice. Jedinstvo ne mo\u017ee bez razli\u010ditosti, ali ni razli\u010ditost ne mo\u017ee bez jedinstva. Razli\u010dite duhovnosti nu\u017eno su potrebne i one su stoljetno blago Crkve. Koliko bi Crkva bila siroma\u0161na bez aktivne Terezije iz Kalkute i kontemplativnoga Ivana od Kri\u017ea. Va\u017eno je da se razli\u010ditost ne pretvori u svoju suprotnost. Mnogi naime koji \u017eele razli\u010ditu duhovnost, razli\u010dite pobo\u017enosti, grupe koje se razlikuju od uvijek istoga na \u017eupi upravo to isto<\/em> zahtijevaju od svojih \u010dlanova ne dopu\u0161taju\u0107i im razli\u010ditost, pa \u010dak niti pomisao da i oni drugi \u2013 razli\u010diti od nas \u2013 njeguju bogate karizme. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Kad govorimo o razli\u010ditostima u kr\u0161\u0107anskoj duhovnosti danas, onda o njoj mo\u017eemo govoriti samo u okviru evan\u0111elja i nauka Crkve te crkvenih smjernica, bilo \u0161to se ti\u010de molitve, bilo \u0161to se ti\u010de liturgijskoga slavlja, bilo \u0161to se ti\u010de odre\u0111enih tipova pobo\u017enosti. Imamo pravo tra\u017eiti uvijek nove putove, ali nemamo pravo raditi \u00abna svoju ruku\u00bb mimo svega ovoga i to svoje zastupati kao najbolje. Nove ponude, koje su uvijek dobrodo\u0161le,\u00a0 <\/span>bit \u0107e nu\u017eno mjerene prema evan\u0111elju i nauku Crkve.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Svakoj dakle razli\u010ditosti, i svakoj novini, mora biti cilj jedinstvo, i to \u0161to \u010dvr\u0161\u0107e i \u0161to bogatije jedinstvo. Nama je cilj jasan i ne mo\u017ee postojati niti jedna duhovna grupa niti jedan duhovni pokret niti jedna vrsta duhovnosti koja ne bi izvirala iz toga cilja i uvirala u isti cilj. Ne u prvom redu duh razli\u010ditosti (\u0161to je danas nerijetko tendencija koja uzima maha), a osobito ne duh posebnosti, nego Duh jedinstva<\/em>: \u00abDuh jedinstva, Tje\u0161itelj, nije ni\u0161ta manje izvor karizmatske razli\u010ditosti, izvor razli\u010ditih darova i razli\u010ditih slu\u017ebi koje trebaju pridonijeti zajedni\u010dkom rastu Tijela Kristova, koje je Crkva.\u00bb<\/span><\/span>[41]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isti autor u istome duhu s pravom ka\u017ee: \u00ab\u2026tako odbacuje Duha tko uzrokuje podijeljenosti, kao i onaj tko bi htio omasovljenje i dokidanje razlika\u00bb.<\/span>[42]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Oni koji nagla\u0161avaju samo jedinstvo boje se nesigurnosti, boje se da bi se jedinstvo moglo naru\u0161iti razli\u010dito\u0161\u0107u. To je onda gu\u0161enje same osobnosti radi jedinstva. Jedinstvo ne tra\u017ei \u017ertve nego upravo treba pomo\u0107i rastu osobnosti. Oni koji nagla\u0161avaju razli\u010ditost razli\u010ditosti radi ustvari tra\u017ee posebnost, elitnost, gu\u0161e\u0107i opet u svojoj grupi svaku razli\u010ditost i razli\u010ditu osobnost. I jedno i drugo je uljuljavanje u osobnu samodopadnost i sigurnost. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Put prema Duhu jedinstva u razli\u010ditosti i u duhovnosti je, kao i na podru\u010dju ekumenizma, dijalog kojemu je baza istina, istina evan\u0111elja, ali i istina osobnih poriva i poticaja, gdje se iza plemenitih ideja mogu skrivati nimalo plemeniti i egoisti\u010dni porivi i osobni interesi. I ovdje vrijedi, dakle, pravilo da se dijalog ne posti\u017ee zaobila\u017eenjem istine niti jednostavnim \u017ertvovanjem osobnih ideja. Ali dijalogom mogu do\u0107i do uvjerenja da moje dosada\u0161nje uvjerenje nije bilo ispravno i da ne\u0161to moram mijenjati. Dola\u017eenje do toga uvjerenja nije znak \u010dovjekove slabosti nego, upravo suprotno, jakosti. Time se najbolje pokazuje da mjerilo duhovnosti odnosno ostalih istina nisam ja nego Rije\u010d Bo\u017eja i to onako kako je Crkva kao zajednica navije\u0161ta. Ja nisam iznalazitelj istine nego sam je usvojio. Tako je ona postala posve moja. Iznalazitelji istine tra\u017ee upravo posebnosti, te\u0161ko prihva\u0107aju ili uop\u0107e ne prihva\u0107aju da istina ve\u0107 postoji, samo je treba usvojiti, istinu a ne posebnosti. Oni tra\u017ee da drugi priznaju njih i da se drugi orijentiraju prima njima koji im nude ne\u0161to bolje. Tu nema dijaloga nego se sve svodi na prezentaciju i i\u0161\u010du\u0111ivanje ukoliko se ona ne prihvati, odnosno jednostrano optu\u017eivanje drugih koji time \u0161to ne prihva\u0107aju novo kao bogomdano kao gasitelje Duha. Opet valja uva\u017eiti Martinijev prijedlog: \u00abDakle, zajednica, pokret, skupina koja otvoreno prihva\u0107a drugoga i spremna je dopustiti da je drugi uznemiruje pa \u010dak i da je dovede u pitanje\u2026postaje \u017eiva slika O\u010deva koji daje Duha, izvor onoga \u017eivota i radosti koje dolaze samo od Duha. Kako posti\u0107i da sve na\u0161e zajednice budu tako bogate Duhom Svetim da budu spremne prihvatiti izazov neugodnog prijatelja? Kako biti toliko budni da znamo otkriti i vrednovati dar uznemirivanja, \u0161to ga predstavlja drugi i od nas razli\u010dit? Na taj ispit savjesti \u017eelio bih pozvati sve na\u0161e zajednice \u2013 \u017eupe, ustanove, udru\u017eenja, skupine, pokrete \u2013 da rado i velikodu\u0161no stanu pred sud Rije\u010di Bo\u017eje i otvore se poticajima Duha.\u00bb<\/span><\/span>[43]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Ovdje nema otkrivanja ne\u010dega novoga. Ovo je izvor od kojega \u017eivi kr\u0161\u0107anstvo. Drugoga izvora nam nema. Svaka karizma ni\u010de iz njega. Svaka karizma je u prvome redu za slu\u017eenje. Slu\u017eenje je samoostvarenje. Nijedan karizmatik ne mo\u017ee biti izvor. Najvi\u0161e \u0161to on mo\u017ee biti je krstiteljevsko upu\u0107ivanje na Izvor. Na izvoru preispitujemo koliko smo od njega nau\u010dili i pokupili. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Ni to ne mo\u017ee u\u010diniti svatko sam niti mu je dovoljna samo njegova grupa kojoj pripada. Crkva je kud i kamo ve\u0107a od jedne grupe. Ali za ovo postoji dar savjeta, odavno zaboravljeni dar u Crkvi, dar koji nam se svima \u010dini kao da ugro\u017eava na\u0161u egzistenciju. A ipak je on odraz kojemu duhu pripadamo, koji nas duh i na \u0161to vodi i poti\u010de, je li to uvijek Duh jedinstva ili na\u0161 neki duh posebnosti. Martini nas poti\u010de na razvijanje toga dara te svakoj kr\u0161\u0107anskoj zajednici postavlja pitanja: \u00abJesi li spremna pokoriti se Bo\u017ejoj rije\u010di? Dopu\u0161ta\u0161 li da te ona dovede u pitanje?\u2026Brine\u0161 li se za katehetsku i teolo\u0161ku formaciju svojih \u010dlanova? Nastoji\u0161 li slu\u0161ati u\u010ditelje teologije i duhovnog iskustva koje Duh podi\u017ee u Crkvi i koje ti ona predla\u017ee ili preporu\u010duje? Jesi li pa\u017eljiva prema pastoralnim nacrtima?\u2026 Poti\u010de\u0161 li svoje \u010dlanove na prakticiranje duhovnog vodstva, po mogu\u0107nosti \u017eivljenog s osobama koje su dovoljno slobodne od napasti apsolutiziranja pripadnosti skupini? Jesi li svjestan da je tvoj pokret ili skupina samo ‘jedan od puteva’, jedan od mnogih puteva u Crkvi? Da je taj ‘put’ doista crkveni samo kad priznaje da ostali ‘putevi’ jesu ili mogu biti Bo\u017eji pozivi i da bez njih, u ovom trenutku Crkve, plan spasenja nije cjelovit?\u00bb<\/span><\/span>[44]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

Mnogi koji prakticiraju razne vrste duhovnosti odnosno pobo\u017enosti, i koji poti\u010du takve, odnosno zahtijevaju obe\u0107avanjem nagrade ili prijetnjom kazne, a nerijetko pod autoritetom osobnih vi\u0111enja, nemaju nikakvu katehetsku a jo\u0161 manje teolo\u0161ku naobrazbu. Ne samo da je nemaju, nego je niti ne prihva\u0107aju. Autoritet teologije i katekizma njima ne zna\u010di ni\u0161ta pred autoritetom osobnih vi\u0111enja. Ljudi duhovno lije\u010de bez poznavanje teologije, a da ne govorimo da bi pitali savjet unutar teologije. Teologija je znanost koju Crkva ne samo priznaje nego postavlja kao osnovni preduvjet da netko uop\u0107e postane sve\u0107enik i u\u0111e, da tako ka\u017eemo, u hijerarhiju Crkve. Stoga nije jasno, kada se radi o bilo kakvim \u00abfenomenima\u00bb koji se pojavljuju na podru\u010dju religioznoga, kako to da se uop\u0107e teologiji, odnosno onima koji je predaju, ne postavlja problem i pitanje radi zajedni\u010dkoga rje\u0161avanja problema ili zagonetke? Martini kao pastir mjesne Crkve ostaje teolog i ne prihva\u0107a pastirsko slu\u017eenje bez teologije. Karizme i teologija ne mogu biti suprotstavljene jedna drugoj, jer i teologija kao slovljenje o Bogu pripada u prvi dar Duha Svetoga: mudrost. Govorenje o Bogu \u2013 teo-logija \u2013 ne mo\u017ee biti nego mudroslovlje. Dok god je ona govorenje o Bogu, ona sama otkriva i ra\u0111a karizme, za \u0161to su dokaz raznorazne teolo\u0161ke grane. Kad postane samoj sebi svrha, naravno da tada gubi samu svoju karizmu. Karizma nije u opreci s teologijom nego iz nje izvire i njome se hrani, bolje re\u010deno, samo se njome smije hraniti, ina\u010de prelazi u sektu. Za puno doga\u0111anja na duhovnom planu teologiju se uop\u0107e ne pita, kao da je ona gasiteljica duha. Karizme i njoj mogu pomo\u0107i da se ne pretvori o puko intelektualno i intelektualisti\u010dko govorenje o Bogu, bez iskustva Boga. Od prvih novozavjetnih spisa vidimo da se karizme mjere po nekome mjerilu, da postoji neki znak po kojemu se razaznaje je li ne\u0161to karizma ili ne. Karizma nije ne\u0161to \u0161to se odjednom s nebeskih visina ulije u nekoga kao lijevak. Kao \u0161to ni mistika nije dar koji se daje odjednom \u010dovjeku usred njegovoga \u017eivljenja, pa makar se radilo o animisti. Mistika je dar koji se daje plodu ne bilo kakvog \u017eivljenja nego dugotrajnoj duhovnoga \u017eivljenja. Tako je i sa svakom drugom karizmom. Ne vidim kako bi se dolazilo do nasilja u duhovnosti kad bi svaki duhovni \u010din proizlazio i kad bi se svaka duhovna grupa gradila na Sv. pismu i teologiji Crkve. Ne zaboravimo misti\u010darku Tereziju Avilsku koja bi se, izme\u0111u pobo\u017enoga duhovnoga vo\u0111e ali koji ne pozna teologiju i teologa ali nepobo\u017enoga, opredijelila za duhovno vodstvo nepobo\u017enoga teologa. <\/span><\/span><\/p>\n

Iz pastoralnih nacrta biskupije, \u017eupe ne smije se isklju\u010diti niti jedan njezin \u010dlan, niti jedna njena grupa. Tako\u0111er svaki \u010dlan i svaka grupa mora sudjelovati u pastoralnom planu biskupije, \u017eupe i njima biti na uslugu a ne obrnuto. Upravo to je dokaz da i drugi imaju darove i da duh djeluje u mnogim drugima. Martini nuka na pitanje svaku zajednicu. \u00abJe li tvoja vjera vjera Katoli\u010dke Crkve? \u017divi\u0161 li intenzivno pripadnost Bogu \u017eivomu koga ti je Crkva pomogla susresti? Jesi li zajednica koja s vjerom slu\u0161a Rije\u010d, slavi bo\u017eansku liturgiju i svjedo\u010di Evan\u0111elje Gospodina Isusa? Kako \u017eivi\u0161 bla\u017eenstvo \u010distih srcem, o\u017ealo\u0161\u0107enih, milosrdnih?\u00bb<\/span>[45]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Sve su to egzistencijalno-duhovna pitanja koja zaista preispituju koju karizmu imamo. <\/span><\/span><\/p>\n

Martini nam jo\u0161 daje posljednju preporuku koja je pravi lijek protiv i nasilja u duhovnosti i protiv ekskluzivizma, a svakako upu\u0107uje na me\u0111usobno slu\u017eenje i gradnju i \u017eivljenje zajedni\u0161tva. To vi\u0161e nisu njegove rije\u010di nego rije\u010di koje se baziraju na velikom milanskom biskupu Ambroziju, a tuma\u010di ih papa Ivan Pavao II. On nam preporu\u010da, \u0161to je jako dobro za dana\u0161nje vrijeme kada su nam stadioni ispunjeni zanosnim i ushi\u0107enim tra\u017eiteljima Duha i padateljima u Duhu, \u010diji zanos, ushi\u0107enje i padanje traju dok traje seminar, i praznih crkava i prije i poslije seminara, Ambrozijev eliksir: \u00abumjereni zanos Duha\u00bb: \u00abPoma\u017ee nam shvatiti da je taj \u017eivot zanos, veselje i punina zajedni\u0161tva s Kristom; u\u010di nas tako\u0111er da se ne pretvara u neko neumjereno ushi\u0107enje i zanos, nego zahtijeva prije svega djelatnu usmjerenost\u2026\u00bb<\/span>[46]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

Ona se bazira na velikome daru Duha Svetoga Crkvi, a to je bio Drugi vatikanski sabor koji i nakon skoro pola stolje\u0107a u mnogim svojim segmentima nije za\u017eivio. On nam je smjernica i za duhovnost i mjerilo i lijek protiv svih devijacija u duhovnosti. Drugi vatikanski sabor daje velike mogu\u0107nosti duhovnoga razvitka za sve \u010dlanove Crkve, od klerika do laika. Rahner nagla\u0161ava ono \u0161to je temelj i najsuvremenije duhovnosti koja je, \u010dini se, u mnogim segmentima krivo shvatila duh Koncila i uop\u0107e Duha kao onoga koji svakome daje da provodi svoju duhovnost i svoju pobo\u017enost po osobnome nadahnu\u0107u, koje \u0107e on obvezno prozvati nadahnu\u0107em Duhom, a svakoga tko bi ga u tome \u017eelio kanalizirati rado proziva trniteljem Duha. Temelj koncilske duhovnosti i pobo\u017enosti po Rahneru je: \u00abNova pobo\u017enost bit \u0107e kr\u0161\u0107anska i crkvena, kao \u0161to je oduvijek \u017eivjela u Crkvi\u2026Odva\u017enost za ‘institucionalno’ i za ‘vje\u017ebanje u duhovnom \u017eivotu’ \u2013 protiv krivo egzistencijalnog subjektivizma koji ostaje bezobli\u010dan, samovoljan i nestvaran, k tome jo\u0161 u trajnoj opasnosti nevjerodostojnosti.\u00bb<\/span>[47]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U istome \u010dlanku nagla\u0161ava: \u00abTako\u0111er sutra\u0161nja pobo\u017enost mora \u010duvati veliku ba\u0161tinu. Ona \u0107e biti istinska tek ako nanovo zadobije \u017eivi odnos prema svojoj <\/em>(ja naglasio) pro\u0161losti.\u00bb<\/span>[48]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Naime, pre\u010desto se \u010duje, i sami nazivi na to upu\u0107uju, da su \u00abnovi duhovni pokreti i gibanja\u00bb doista posve novi, kao da toga u Crkvi nikad nije bilo. Upravo su bezbrojne laikinje osnivale tijekom povijesti kr\u0161\u0107anstva bezbrojne kongregacije kojima nije bio cilj stvarati neku duhovnost za sebe nego odgovoriti na konkretne potrebe svojega vremena. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

ZAKLJU\u010cAK<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/span><\/p>\n

Ne znam koliko \u0107e odjeka imati stru\u010dno istra\u017eivanje koje je prikazao Josip Baloban na ovogodi\u0161njemu Teolo\u0161ko-pastoralnom tjednu u svom predavanju \u00abCrkveni pokreti u \u017eivotu Crkve u Hrvatskoj\u00bb. Prenosim u cijelosti taj dio teksta dan u Glasu Koncila: \u00abPrema istra\u017eivanjima Instituta dru\u0161tvenih znanosti ‘Ivo Pilar’ pripadnici crkvenih lai\u010dkih pokreta u Hrvatskoj ostaju na rubu Crkve i dru\u0161tva i stoga \u0161to se opredjeljuju za vrednote koje su izrazito individualno i obiteljski orijentirane. Kod ispitanika (Zajednica ‘Molitva i Rije\u010d’, Fokolarini, Zajednica bra\u010dnih susreta, Kursiljo, Frama, Franjeva\u010dki svjetovni red i karizmati\u010dni pokreti) tri su vrednote dominantne koje \u010dlanovi pokreta najvi\u0161e cijene. To su: vjera u Boga (80,6 %), imati sretnu obitelj (58,3 %) i biti u miru s vlastitom savje\u0161\u0107u (33,9 %), dok se vrednota ‘boriti se za pravednu stvar’ nalazi na 9. mjestu (11,4 %). Rezultati istra\u017eivanja pokazuju da je rije\u010d o ‘individualisti\u010dkom shva\u0107anju vjere koje posebice ne isti\u010de, ne akceptira dru\u0161tveni anga\u017eman niti dru\u0161tvenu, politi\u010dku zauzetost pripadnika lai\u010dkih crkvenih pokreta’. \u0160to se sve mo\u017ee i\u0161\u010ditati iz toga? Generalno, takvo pona\u0161anje \u010dlanova crkvenih pokreta potvr\u0111uje da se oni i nesvjesno opredjeljuju za boravak na rubu dru\u0161tva i Crkve, jer su odvi\u0161e introvertirani misle\u0107i samo na sebe i svoju obitelj, a ne istodobno na \u017eupu, Crkvu, na dru\u0161tvo u cjelini. Nadalje, \u010dlanovi ispitivanih pokreta i nesvjesno su zarobljenici prevladanog komunisti\u010dko\/socijalisti\u010dkog mentaliteta, prema kojem je vjera ‘privatna stvar’. Po II. vatikanskom koncilu vjera, uz osobnu dimenziju, ima komunitarnu i dru\u0161tvenu dimenziju. Prva se odnosi na Crkvu, po\u010dev\u0161i od \u017eupne zajednice. Druga se odnosi na dru\u0161tvo u kojem kr\u0161\u0107anin \u017eivi i djeluje. Naposljetku, takvo shva\u0107anje crkvenosti i vjere ne predvi\u0111a raznoliki dru\u0161tveni, a posebno ne ciljeviti politi\u010dki anga\u017eman. A kr\u0161\u0107ani su pozvani, \u0161tovi\u0161e, njima je trajna zada\u0107a mijenjati, na prvi pogled nepromjenjivu i dosadnu politi\u010dku zbilju. K tomu, ti su rezultati u opreci s onim \u0161to se na teorijskom planu laskavo \u017eeli pripisati crkvenim pokretima, naime, da oni utje\u010du ili bi barem trebali utjecati na promicanje mira, dru\u0161tvene solidarnosti, opro\u0161tenja, te osobito u\u010dvr\u0161\u0107ivanje humanog i kr\u0161\u0107anskog vrijednosnog sustava.\u00bb<\/span>[49]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n

Ne znam tko \u0107e u Crkvi u Hrvata uzeti ozbiljno ovo u obzir. Radi se o stru\u010dnjacima koji su proveli ispitivanje na stru\u010dni na\u010din, a ispitanici nisu ni neprijatelji ni simpatizeri pokreta nego sami njihovi \u010dlanovi. Je li znanost ona koju vjera ne treba? Je li teologija ona koju oni koji sebe nazivaju karizmaticima i karizmatskim pokretima ne trebaju? Je li teologija ona koja je protiv njih u na\u010delu? Je li teologija samo teorija koja ide posve mimo prakse, koja joj i u teolo\u0161kim stvarima znade biti suprotna? Ako ka\u017eemo da svaka mjesna Crkva pomno prati \u0161to se u njoj doga\u0111a, to ne zna\u010di da mnoge od devijantnih pojava uop\u0107e podvrgava sudu svojih stru\u010dnjaka. Mjesna Crkva nu\u017eno bi trebala upoznati sve pastoralne djelatnike na svome podru\u010dju sa svim \u00abfenomenima\u00bb i svim gibanjima koji se u njoj doga\u0111aju. Pastoralni djelatnici moraju imati pravo na rije\u010d i prosudbu te postavljati konkretne zahtjeve – zada\u0107e onima koji \u017eele dublje \u017eivjeti svoju karizmu, a sve to na dobro i za rast cijele zajednice.. Dr\u017eim da bi to bio put koji ne vodi k zabrani svega \u0161to nam se \u010dini neobi\u010dno, ali niti toleriranju onoga \u0161to je ekskluzivno, \u0161to ne vodi rastu cijele zajednice i \u0161to zna biti daleko od same vjere Crkve. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/p>\n
<\/span><\/div>\n
\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. H. KUPIRAN (izd.), Brennpunkte zur spirituellen Poesie<\/em>, \u00d6sterreichische Verlagsanstalt, Wien, 1971.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. R. OTTO, Das Heilige,<\/em> Verlag G. H. Beck, M\u00fcnchen, 1997.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. B. SECONDIN \u2013 T. GOFFI (izd.), Corso di spiritualit\u00e1,<\/em> Queriniana, Brescia, 1989.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[4]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tako molitva svih \u010detiriju otajstava krunice mo\u017ee imati manju duhovnu vrijednost nego promatranje jedne isto\u010dne ikone. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[5]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. B. SECONDIN \u2013 T. GOFFI, Intorduzione generale<\/em>, u B. SECONDIN \u2013 T. GOFFI, Nav. dj., <\/em>str. 14. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[6]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Dovoljno je zaviriti u vi\u0111enja npr. Marije Valtorta da u njima nai\u0111emo na bujnu ma\u0161tu koja posve odudara od evan\u0111elja i suprotna je njima. A ipak je ona u nas nai\u0161la ve\u0107 na nekoliko izdanja dok duhovnih komentara Novoga zavjeta jo\u0161 uop\u0107e nemamo u Hrvatskoj.\u00a0 <\/span>Dovoljno je re\u0107i da grupa u Malom Lo\u0161inju moli tamo gdje se je ukazivala \u00abvidjelici\u00bb Majka Bo\u017eja pa da se redovito u biltenu \u0161alju nevjerojatne poruke Majke Bo\u017eje koje ni s Biblijom niti s vjerom nemaju veze.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[7]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Duhovni seminari privla\u010de mase ljudi, od kojih mnogi imaju kontakte s Crkvom samo od seminara do seminara. To je znak da takvi seminari ne ispunjavaju svoju temeljnu zada\u0107u. Oni to i ne mogu dok god primaju mase koje ne znaju ni glavne stvari kr\u0161\u0107anstva. Duhovni seminar ima ulogu produbljivanja vjere kod \u010dovjeka koji ve\u0107 vjeruje i prakticira svoju vjeru. Gdje dolaze mase s gotovo nikakvom vjerom, one dobivaju samo izvanjske impulse koji brzo uvenu. Isusova prispodoba o zrnu koje padne na kamen i vrlo brzo nikne, kao \u0161to vrlo brzo uvene jer nema dovoljno zemlje-temelja masovno se ostvaruje poslije takvih skupova. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[8]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U Sv. pismu nema nigdje naznaka o nekom \u00abpadanju u Duhu\u00bb. Ali darovi Duha koje Pavao vi\u0161e puta nabraja spadaju u slu\u017eenje bli\u017enjemu. Ne znam \u010demu i kome treba slu\u017eiti \u00abpadanje u Duhu\u00bb. Osim tra\u017eenja nekoga posebnoga do\u017eivljaja ne vidim nikakvoga drugoga razloga. Tako\u0111er ne vidim da taj \u00abfenomen\u00bb izgra\u0111uje vjeru. Tra\u017eenje fenomena i \u010duda\u00a0 <\/span>upravo iskrivljava vjeru, kako nam to zorno prikazuje Isus u evan\u0111eljima. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[9]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> On je poznat pustinjskim ocima te \u0107e ga kasnije Ignacije Lojolski uvrstiti u svoje duhovne vje\u017ebe. Ali nasilje se doga\u0111a onda ako se taj dar \u017eeli iznuditi. Jo\u0161 je gore ako se izostanak toga dara poistovje\u0107uje s nedostatkom vjere, \u0161to se nerijetko doga\u0111a. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[10]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> L. EVELY, Manifest der Liebe<\/em>. Das Vaterunser<\/em>, Freiburg, 1961., str. 26.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[11]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Premda su hrvatski biskupi svojedobno zabranili takve plakate s rije\u010dima \u00ablije\u010denje\u00bb, \u00abiscjeljivanje\u00bb, oni i dalje nose te rije\u010di koje najvi\u0161e privla\u010de mase. Je li ova neposlu\u0161nost voditelja duhovnih seminara cijeloj jednoj biskupskoj konferenciji znak njihove tako visoke duhovnosti da oni ovu odluku ne moraju po\u0161tivati ili se nju ne po\u0161tuje radi \u00abve\u0107ega cilja\u00bb, a to je okupljanje velike mase ljudi?<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[12]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> J. RATZINGER, Uvod u kr\u0161\u0107anstvo<\/em>, KS, Zagreb, 2002., str. 201. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[13]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> No ona se i danas u svom najdrasti\u010dnijem obliku nalaze kod islamskih ekstremista-samoubojica. To je jo\u0161 gore, jer primitivna su plemena (neki i danas tako \u017eive) \u017ertvovala javno jednu osobu za cijelu zajednicu ili grupu, a ovdje samoubojica ubija sebe tamo gdje \u0107e sa sobom u smrt povesti \u0161to ve\u0107i broj ljudi. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[14]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. J. RATZINGER, Nav. dj.<\/em>, str. 206-208.256. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[15]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> J. RATZINGER, Nav. dj<\/em>., str. 256. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[16]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ISTI, str. 256-257. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[17]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ISTI, str. 257-258.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[18]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Nekoliko na\u0161ih katoli\u010dkih tiskovina objavilo je rije\u010di Szentmartonya koji, kao teolog i psiholog, to naziva herezom s teolo\u0161ke strane i opasnom igrom s ljudskom psihom s psiholo\u0161ke strane. No to je samo re\u010deno bez da su poduzeti bilo kakvi koraci da se takvi teolo\u0161ki i psiholo\u0161ki abuzusi obustave. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[19]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> J- RATZINGER, Nav. dj<\/em>., str. 301-302.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[20]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Izgleda da oni sveci sada \u2013 zasada \u2013 prednja\u010de u pu\u010dkoj pobo\u017enosti u Hrvatskoj. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[21]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> J. RATZINGER, Nav. dj<\/em>., str. 319.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[22]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA,\u00a0 <\/span>Na svetost pozvani<\/em>, Glas Koncila, Zagreb, 2002. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[23]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Primjeri se kod navedenih svetaca svode uglavnom na unosne materijalne dobiti. Nema govora o poticanju moljenja i takvim svecima da budemo bolji kao ljudi, bolji kao vjernici.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[24]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> J. RATZINGER, Nav. dj.<\/em>, str. 319.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[25]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Imamo ve\u0107 na hrvatskome jeziku literature u kojoj se govori: \u010dovjek misli da je zakasnio na neko predavanje, pomolio se Bogu, i do\u0161ao ranije, a kasnije krenuo. Sat se jednostavno okrenuo. \u010covjek se pomolio za nekoga kome je hitno trebao automobil, i taj ga je odjednom dobio. Puno ima takvim banalnih, jo\u0161 vi\u0161e te\u017eih primjera od kojih neki doista vi\u0161e djeluju zastra\u0161uju\u0107e nego \u0161to bi u \u010dovjeku budili vjeru. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[26]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. rubriku Na\u0161i razgovori (Ho\u0107e li mi na\u0161koditi pismo?)<\/em>, u: Glas Koncila<\/em>, br. 1 (6. sije\u010dnja 2008.), str. 33.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[27]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> W. KASPER, Non ho perduto nessuno<\/em>, EDB, Bologna, 2005., str. 19.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[28]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> IVAN PAVAO II, Ulaskom u novo tisu\u0107lje\u0107e<\/em>, KS, Zagreb, 2001., br. 32-34.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[29]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> E.HEYEN, Duhovnost<\/em>, u: A. T. KHOURY, Leksikon temeljnih religijskih pojmova. \u017didovstvo, kr\u0161\u0107anstvo, islam<\/em>, Prometej, Zagreb, 2005., str. 121. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[30]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Ne zaboravimo da \u00abfuga mundi\u00bb prvih kr\u0161\u0107anskih vremena ne proizlazi toliko iz pomanjkanja zajedni\u0161tva u kr\u0161\u0107anskim zajednicama ve\u0107 proizlazi puno vi\u0161e iz uvjerenja da \u0107e Gospodin uskoro do\u0107i pa ga valja \u010dekati u pustinji, tj. oslobo\u0111en od svega zemaljskoga jer mi to zemaljsko s njegovim skora\u0161njim dolaskom uop\u0107e ne\u0107e biti potrebno. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[31]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> E. HEYEN, Nav. dj<\/em>., str. 120.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[32]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Usp. M. L\u00dcTZ, Gott. Eine kleine Geschichte des Gr\u00f6ssten<\/em>, Pattloch, M\u00fcnchen, 2007., str. 215. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[33]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> E. SCHILLEBEECKX, Erfahrung und Glaube<\/em>, u: F. B\u00d6CKLE i dr. (ur.), Christlicher Glaube in moderner Gesellschaft<\/em>, Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1980., str. 78-79.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[34]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> C. M. MARTINI, \u017divot po Duhu, <\/em>Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 1997., str. 12-13. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[35]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ISTI, str. 14.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[36]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> ISTI, str. 16.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[37]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Takvih svetogrdnih pobo\u017enosti mo\u017eemo biti svjedoci na nekim \u017eupama u Hrvatskoj, a njihovi akteri dr\u017ee se od strane vjernika velikim svecima. Izgleda da njima to godi i mo\u017eda upravo tra\u017ee takve ekstreme, onoga \u010dega ina\u010de u Crkvi nema od pobo\u017enosti, kako bi privukli na sebe pozornost i natjerali druge da im se klanjaju i da ih dr\u017ee svecima. Na kraju ispada da ljudi ne dolaze na takvu \u00abpobo\u017enost\u00bb Presvetome pobo\u017enosti radi nego radi onoga tko je obavlja. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[38]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> C. M. MARTINI, Nav. dj., <\/em>str. 16.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[39]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U \u017eelji za apsolutnom \u0161utnjom trapisti su bili izna\u0161li komuniciranje pomo\u0107u znakova, \u0161to doista nema veze s \u00abkarizmom\u00bb unutarnje i vanjske \u0161utnje, te je to iz pravila reda izba\u010deno, ali ne i trajna \u0161utnja.\u00a0 <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[40]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> C. M. MARTINI,\u00a0 <\/span>Nav. dj.<\/em>, str. 16-17. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[41]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto<\/em>, str. 27. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[42]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto<\/em>, str. 28.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[43]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto, <\/em>str. 36-37.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[44]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto,<\/em> str. 42-44.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[45]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto<\/em>, str. 40-41. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[46]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> IVAN PAVAO II., Operosam diem<\/em>, n. 28, cit. u : C. M. MARTINI, Nav. dj<\/em>., str. 53. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[47]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> K RAHNER, Fr\u00f6mmigkeit heute und morgen<\/em>, u: A. SCH\u00d6NFELD, Spiritualit\u00e4t im Wandel. Leben aus Gottes Geist<\/em>, Echter, W\u00fcrzburg, 2002., str. 81.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[48]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Isto<\/em>, str. 83.<\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

[49]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Cit. u: S. BUNJEVAC,\u00a0 <\/span>Crkveni pokreti pred izazovom crkvene i dru\u0161tvene zbilje<\/em>, u: Glas Koncila<\/em>, br. 5 (3. velja\u010de 2008.), str. 3. <\/span><\/span><\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 Milan \u0160pehar \u00a0 NASILJE U DUHOVNOSTI \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ne treba se \u010duditi i i\u0161\u010du\u0111avati ako govorimo o<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":570,"menu_order":10,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/778"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=778"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":781,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/778\/revisions\/781"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/570"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}