\u00a0<\/p>\n
<\/span>\u00a0<\/p>\n Nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vije\u0107a za du\u0161obri\u017eni\u0161tvo selilaca i putnika, i povjesni\u010dar Drugoga vatikanskog sabora, danas (4. travnja) je u Firenzi odr\u017eao predavanje o hermeneuti\u010dkome \u010ditanju Drugoga vatikanskog sabora. Nadbiskup je govorio o pitanju istinske hermeneutike<\/strong>, odnosno o utemeljenome i ispravnome tuma\u010denju Sabora. Ispravna egzegeza \u2013 ako \u017eeli biti takva \u2013 treba se temeljiti na slu\u017ebenim dokumentima<\/strong> sakupljenima u 62 velika sveska. Mnogi su, me\u0111utim, pribjegli privatnim spisima i osobnim dnevnicima otaca i saborskih stru\u010dnjaka<\/strong>, s ciljem smanjivanja va\u017enosti zaklju\u010dnih dokumenata, kako bi istaknuli takozvani \u201eduh\u201c Sabora <\/strong>– primijetio je nadalje nadbiskup. I sve to u opreci sa slu\u017ebenim rezultatima sabora koje su \u2013 prema njihovu mi\u0161ljenju \u2013 ljudi iz Kurije hegemonizirali te stoga oni ne predstavljaju pravu du\u0161u Drugoga vatikanskog sabora. Rije\u010d je o historiografskoj \u201eideolo\u0161koj\u201c te\u017enji<\/strong> koja se oslanja samo na inovativne vidike, na prekid kontinuiteta u odnosu na tradiciju, gotovo kao da je sa Saborom ro\u0111ena nova Crkva, odnosno kao da je do\u0161lo do prijelaza na neko drugo katoli\u0161tvo<\/strong> \u2013 primijetio je nadbiskup.<\/span><\/p>\n Posebice su intelektualci iz Bolonjske skupine<\/strong>, bogatstvom sredstava, aktivnim djelovanjem i brojnim prijateljstvima, uspjeli monopolizirati i nametnuti iskrivljenu i proturje\u010dnu, potpuno obmanjuju\u0107u sliku Sabora<\/strong> \u2013 naglasio je nadalje nadbiskup. Prema njihovu mi\u0161ljenju iz tog se doga\u0111aja trebala roditi \u201edemokratizirana\u201c Crkva<\/strong>, uz napu\u0161tanje upori\u0161ta u crkvenim ustanovama, njihovu autoritetu i efikasnosti kao sredi\u0161tu i mjerilu vjere. Sabor je, naime, trebao stvoriti novi tip katoli\u010dkoga vjernika<\/strong> koji nije vi\u0161e vezan uz nauk<\/strong>, i ponajvi\u0161e trebao je dati jedinstvenu doktrinarnu formulaciju \u2013 \u0161to je pretpostavka za nadila\u017eenje ekleziocentrizma<\/strong>, te tako i za relativizaciju same ekleziologije. Jo\u0161 je radikalnije, vi\u0161e od ideolo\u0161koga vrtloga Bolonjske skupine, stajali\u0161te Hansa K\u00fcnga \u2013 primijetio je nadbiskup.<\/span><\/p>\n Ispravna hermeneutika, naprotiv, – istaknuo je nadbiskup Marchetto \u2013 zna\u010di vidjeti u Saboru sintezu tradicije i obnove<\/strong>; ne prekid i prevratni\u010dku revoluciju<\/strong>, nego vjernu evoluciju<\/strong>, kako je rekao papa Benedikt XVI. u glasovitome govoru Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005. godine: Hermeneutika diskontinuiteta i prekida mogla se okoristiti simpatijama medija, ali je stvorila zbrku. Naprotiv, hermeneutika reforme, obnove u kontinuitetu jedinstvenoga subjekta-Crkve<\/strong> \u2026 koji vremenom raste i razvija se ostaju\u0107i uvijek isti<\/strong>, tiho, ali sve vidljivije, donijela je ploda \u2013 napomenuo je Sveti Otac.<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/p>\n