![\"duh-liturgije\"](\"http:\/\/paxtibi.net\/wp-content\/upLoads\/duh-liturgije.jpg\" "\\"duh-liturgije\\"")
KLE\u010cANJE<\/span><\/strong><\/p>\n <\/span><\/p>\n Postoje krugovi<\/span><\/strong> s ne malim utjecajem<\/strong> koji nas \u017eele odvratiti<\/strong> ili nam izbiti iz glave i prakse kle\u010danje<\/strong>. Ono, kako vele, ne odgovara navodno na\u0161oj kulturi<\/em><\/strong> (kojoj to zapravo kulturi?). Kao, kle\u010danje ne dolikuje odraslome \u010dovjeku<\/em><\/strong> koji stupa pred Boga uspravno<\/em><\/strong>, ili kako pak ne dolikuje kle\u010danje otkupljenome \u010dovjeku koga je Krist u\u010dinio slobodnim<\/span><\/strong> te stoga vi\u0161e ne treba kle\u010dati. Pogledamo li malo u povijest, mo\u017eemo ustanoviti da su Grci i Rimljani odbacivali kle\u010danje<\/strong>…<\/span><\/p>\n U stvari \u2013 kr\u0161\u0107ansko kle\u010danje nije oblik nekakve inkulturacije u postoje\u0107e obi\u010daje, ve\u0107 posve suprotno, naime, izra\u017eaj kr\u0161\u0107anske kulture koja preobra\u017eava postoje\u0107u kulturu<\/strong> i to s nove, dublje spoznaje i iskustva samoga Boga. <\/span><\/p>\n <\/span>Kle\u010danje ne dolazi ni iz koje kulture \u2013 ono dolazi iz Biblije i njezine spoznaje Boga…<\/span><\/p>\n Gdje je kle\u010danje puka vanj\u0161tina<\/strong>, obi\u010dni tjelesni \u010din<\/strong>, ono postaje besmisleno<\/strong>. Ali tako\u0111er, gdje netko poku\u0161ava svesti poklon na samo duhovnu sferu<\/strong>, a da ga se ne utjeli, ne u\u010dini tjelesnim, gasi se \u010din poklona<\/strong> jer \u010dovjekovu bi\u0107u ne odgovara samo duhovna prote\u017enica. Stoga se nije mogu\u0107e odre\u0107i prigibanja koljena pred nazo\u010dno\u0161\u0107u \u017eivoga Boga<\/span><\/strong>. <\/span><\/p>\n <\/span>Time smo dospjeli do tipi\u010dnog stava kle\u010danja na jednome ili na oba koljena. U hebrejskome Starome zavjetu odgovara rije\u010d \u201eberek\u201c<\/strong> (koljeno) glagol \u201ebarak\u201c<\/strong> kle\u010dati. Koljena su za \u017didove bila simbolom snage<\/strong>. Prigibanje koljena jest zato prigibanje na\u0161e snage pred \u017eivim Bogom, priznanje da sve \u0161to jedno i \u0161to imamo, imamo od njega. Ta gesta pojavljuje se na bitnim i klju\u010dnim mjestima Staroga zavjeta kao izra\u017eaj poklona. Salomon<\/strong> je za posvete Hrama \u201eklekao pred svim zborom Izraelovim<\/em><\/strong> i, ra\u0161iriv\u0161i ruke prema nebu, rekao\u201c (2 Ljet 6, 13). Nakon su\u017eanjstva, u nevolji Izraelovih povratnika doma, koji su jo\u0161 bez pravoga Hrama, ponavlja Ezra<\/strong> o ve\u010dernjoj \u017ertvi istu gestu: \u201ePadoh na koljena,<\/em><\/strong> ra\u0161irih ruke prema Gospodinu, Bogu svome\u201c (Ezr 9, 5). Veliki psalam koji opijeva Gospodnju muku (Ps 22: \u201eBo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio\u201c) svr\u0161ava s obe\u0107anjem: \u201eNjemu \u0107e se jedinome klanjati svi mo\u0107nici zemlje, i pred njime \u0107e pasti na koljena<\/span><\/strong> svi \u0161to u prah silaze\u201c<\/em> r. 30). Tome srodno mjesto kod Izaije 45, 23 (\u201eIz mojih usta izlazi istina, rije\u010d neopoziva: da \u0107e se preda mnom prignuti svako koljeno<\/span><\/strong>\u201c) razmatrat \u0107emo u kontekstu Novoga zavjeta. Djela apostolska pripovijedaju o molitvi na koljenima svetoga Petra<\/strong> (9, 40), svetoga Pavla<\/strong> (20, 36) i cijele kr\u0161\u0107anske zajednice<\/strong> (21, 5). <\/span><\/p>\n …Stjepan je na koljenima, kle\u010de\u0107i<\/strong>, ponavljao molitvu raspetoga Krista: \u201eGospodine, ne upi\u0161i im ovo u grijeh!\u201c (7, 60). Podsjetimo se da je Luka \u2013 za razliku od Mateja i Marka \u2013 govorio o Gospodinovoj molitvi na koljenima na Maslinskoj gori<\/strong>. To \u0107e re\u0107i da Luka \u017eeli da i mi shvatimo da je kle\u010danje prvomu\u010denika Stjepana zapravo uranjanje u Isusovu molitvu.<\/span><\/strong> Kle\u010danje nije samo kr\u0161\u0107anska nego i kristolo\u0161ka gesta<\/span><\/strong>. Najva\u017enije mjesto za teologiju kle\u010danja jest i ostaje za mene veliki kristolo\u0161ki himan, u Filipljanima 2, 6-11. U tome predpavlovskom himnu \u010dujemo i vidimo molitvu apostolske Crkve i prepoznajemo njezinu vjeru u Krista. \u010cujemo tako\u0111er i glas Apostola koji uranja u tu molitvu i predaje nam je. Zapa\u017eamo napokon i duboko nutarnje jedinstvo izme\u0111u Staroga i Novoga zavjeta kao i kozmi\u010dku \u0161irinu kr\u0161\u0107anske vjere. Himan ozna\u010dava Krista Isusa kao protulik prvome Adamu. Dok ovaj, Adam, samovoljno posi\u017ee za onim biti-kao-Bog, Isus se ne dr\u017ei kao \u201eotima\u010dine\u201c svoga \u201ebiti-kao-Bog\u201c, koje mu pripada kao Sinu, ve\u0107 se poni\u017eava do smrti, smrti na kri\u017eu<\/strong>. Upravo ta poniznost koja proistje\u010de iz ljubavi jest istinski bo\u017eanska i podaruje mu ime, \u201eime ve\u0107e od svih imena\u201c, \u201eda svi na nebesima, na zemlji i pod zemljom prignu svoja koljena pred Imenom Isusovim<\/span><\/strong>, i svaka ustaju priznaju: ‘Isus Krist je Gospodin’ \u2013 na slavu Boga, Oca.\u201c Himan apostolske Crkve preuzima na ovome mjestu obe\u0107anje iz Izaije 45, 23: \u201eSamim se sobom kunem, iz mojih usta izlazi istina, rije\u010d neopoziva, da \u0107e se preda mnom prignuti svako koljeno<\/span><\/strong>, mnome \u0107e se svaki jezik zaklinjati…\u201c U pro\u017eetosti i jedinstvu Staroga i Novoga zavjeta biva jasno da Isus upravo kao Raspeti nosi \u201eime koje je nad svakim imenom\u201c<\/span><\/strong> \u2013 ime Svevi\u0161njega te da je sam u Bo\u017ejem bi\u0107u. Po njemu, Raspetome, sad se ispunjava smjelo obe\u0107anje Staroga zavjeta: Svi prigibaju koljena pred Isusom, koji je si\u0161ao<\/strong>, i na taj se na\u010din upravo prigibaju pred jednim pravim Bogom koji je nad svim bogovima. Kri\u017e je postao sveobuhvatnim znamenom Bo\u017eje nazo\u010dnosti i sve \u0161to smo prethodno \u010duli o historijskome i kozmi\u010dkome kri\u017eu treba nam ponovno na ovome mjestu do\u0107i u svijest. <\/span>Kr\u0161\u0107anska je liturgija upravo po tome kozmi\u010dka liturgija \u0161to prigiba svoja koljena pred raspetim i proslavljenjim Gospodinom.<\/span><\/span><\/strong> To je sredi\u0161te zbiljske \u201ekulture\u201c \u2013 kulture istine. <\/span><\/p>\n Ponizna gesta kojom padamo Gospodinu do nogu svrstava nas na pravi \u017eivotni kolosijek cijeloga svemira…<\/span><\/p>\n <\/span><\/span>…Nesposobnost kle\u010danja o\u010dituje se gotovo kao bitni \u0111avolski element. <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n <\/span>Ne \u017eelim, me\u0111utim, biti preop\u0161iran. Htio bih dometnuti samo jo\u0161 jednu primjedbu: Izri\u010daj kojim Luka opisuje kr\u0161\u0107ansko kle\u010danje (theis ta gonata) nepoznat je u klasi\u010dnome gr\u010dkom jeziku. Radi se o specifi\u010dno kr\u0161\u0107anskoj rije\u010di. S tom primjedbom zatvara se krug s po\u010detka na\u0161ih razmi\u0161ljanja. Mogu\u0107e da je suvremenoj kulturi kle\u010danje strano<\/span> \u2013 ukoliko je ta kultura takva kultura koja se udaljila od vjere i ne poznaje vi\u0161e Onoga pred kime kle\u010dati jest istinska i nu\u017ena gesta koja se ra\u0111a i dolazi iznutra<\/span>. Tko u\u010di vjerovati, nau\u010dit \u0107e i kle\u010dati, a vjera ili liturgija koja ne bi vi\u0161e poznavala kle\u010danja, bila bi bolesna u svome sredi\u0161njem dijelu i mjestu<\/span><\/em>. Gdje je nestalo kle\u010danja, morali bismo ga ponovno nau\u010diti<\/span> da bismo i sami ostali u molitvi, u zajednici apostola i mu\u010denika, u zajedni\u0161tvu s cijelim kozmosom, u jedinstvu s Isusom Kristom. <\/strong><\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Joseph RATZINGER, <\/strong>Duh liturgije<\/strong><\/em>, Mostar-Zagreb, 2001, 182-190.<\/strong><\/p>\n <\/mce><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" KLE\u010cANJE Postoje krugovi s ne malim utjecajem koji nas \u017eele odvratiti ili nam izbiti iz glave i prakse kle\u010danje. Ono,<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/686"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=686"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":691,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/686\/revisions\/691"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}