<\/p>\n
Liturg<\/span>\u0133<\/span>a u crkvenim pokretima riskira da ne bude objektivna stvarnost<\/strong> nego ona koja polazi i zavr\u0161ava sa samim sudionicima<\/strong>. Zajedni\u0161tvo <\/strong>tako biva shva\u0107eno i prihva\u0107eno kao plod inic<\/strong><\/span><\/span>\u0133<\/span><\/strong><\/span>ative same zajednice<\/strong><\/span>. Neosporno zajedni\u0161tvo osporava se u trenutku kada onaj Drugi, pisan velikim slovom i ispov<\/span>\u0133<\/span>edan u \u2019Imenu nad svakim imenom\u2019, biva priznat samo u snazi zajednice i njezina izraza, unato\u010d \u010dinjenici da je upravo kristolo\u0161ka inic<\/span>\u0133<\/span>ativa ona koja stoji u po\u010delu sakramentalnog jedinstva i u cjelini njegova ostvarenja. Stvarni je rizik zajedni\u0161tva u crkvenim pokretima sakramentalno nejedinstvo koje za sobom vu\u010de i \u2019obredni pluralizam\u2019 kao plod konsenzusa, zajedni\u010dkih interesa<\/strong> ili, jo\u0161 bolje, plod zajedni\u010dkih traganja za svetim okru\u017ejem kr\u0161\u0107anske vjere. Prevagu nosi zajednica koja u \u017eelji za otkri\u0107em \u2019pravog\u2019 iskustva sakramenta ima neodoljivu potrebu za reformom bogoslu\u017eja.<\/strong> Iz te perspektive relativno je lako uvidjeti stvarni rizik liturg<\/span>\u0133<\/span>skog zajedni\u0161tva u pokretima: liturg<\/strong><\/span><\/span>\u0133<\/span><\/strong><\/span>a mo\u017ee postati (ili ve\u0107 jest) izrazom samih sebe<\/strong><\/span>, posredovanjem samih sebe, pa i vlastitog vi\u0111enja svoje vjere i zajednice. U \u017eudnji za \u2019sna\u017enim jastvom\u2019 liturg<\/span>\u0133<\/span>a se vi\u0161e doga\u0111a kao \u2019simptom\u2019 <\/strong>religiozno motiviranog procesa individualizac<\/span>\u0133<\/span>e, odnosno jedan od trenutaka tra\u017eenja vlastitog identiteta, negoli stvarni simbol crkvenog jedinstva<\/strong>, te mjesto otkri\u0107a Crkve. Svedena na drugotni trenutak, na horizontalnu i cirkularnu komunikac<\/span>\u0133<\/span>u, liturg<\/span>\u0133<\/span>a se u crkvenim pokretima, ovisno o \u2019duhu pokreta\u2019, preta\u010de u intimisti\u010dki ili pak spektakularni <\/strong><\/span>fidei protestatio<\/span><\/em><\/strong>. Time zajedni\u0161tvo, naravno, dobiva svoj \u2019liturg<\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/strong>ski trenutak\u2019, ali ne kao utemeljuju\u0107i nego kao izra\u017eajni,<\/strong> uv<\/span>\u0133<\/span>ek u funkc<\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/strong>i osna\u017eenja identiteta pojedinca i zajednice<\/strong>. Prvotnost sakramentalnog bogoslu\u017eja, s obzirom na vjerovanje i \u017eivljenje kr\u0161\u0107anskog identiteta, uzmi\u010de pred prvotno\u0161\u0107u ideja zajednice. U tom je smislu kod crkvenih pokreta \u010desto na djelu \u2019patolog<\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/strong>a simboli\u010dkog identiteta\u2019<\/span><\/strong>.9 <\/sup>\u010cini se da je bogoslu\u017ejem va\u017en<\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/strong>e formirati identitet pripadnosti,<\/strong> koji sa sobom sve vi\u0161e nosi obilje\u017eja pojedinog pokreta, a sve manje obilje\u017eja pripadnosti stvarnoj zajednici vjernika, koja nadilazi pokrete, skupine i subjektivna vi\u0111enja kr\u0161\u0107anstva. U tom reformskom odnosu prema bogoslu\u017eju Crkve pokreti stvarno riskiraju postati slavljem vjere koja se doga\u0111a izme\u0111u samih sudionika i tu izgara u gratificiraju\u0107im osje\u0107ajima potvrde i pripadnosti.<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n 2. Prema <\/span><\/strong>sakramentalnom jedinstvu <\/span><\/em><\/strong>Crkve: pokreti u korekc<\/span>\u0133<\/span><\/strong> i prema Drugome i drugima<\/span><\/strong><\/p>\n <\/span><\/p>\n 2.1. Sakramentalno jedinstvo i liturg<\/span><\/em>\u0133<\/span><\/em> ska zajednica<\/span><\/em><\/p>\n <\/span><\/em><\/p>\n \u00bbLiturg<\/span>\u0133<\/span>ski \u010dini nisu privatni \u010dini; oni su slavlje Crkve<\/strong> koja je \u2019sakrament jedinstva\u2019<\/strong> (unitatis sacramentum) \u2013 sveti puk pod biskupima okupljen i ure\u0111en. Stoga ti \u010dini pripadaju \u010ditavom T<\/span>\u0133<\/span>elu Crkve te ga o\u010dituju i na nj se odnose …\u00ab<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n _________<\/span><\/p>\n 9 <\/span>Neokatekumenski put<\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/em>zasigurno n<\/span>\u0133<\/span>e jedini, ali je svakako najradikaln<\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/strong>i \u2019pokret\u2019<\/strong>, koji ustraje u reformama liturg<\/strong><\/span><\/span>\u0133<\/span>e prema vlastitim na\u010delima opiru\u0107i se i poku\u0161ajima korekc<\/span>\u0133<\/span><\/strong><\/span>e od strane crkvenih pastira i samog rimskog biskupa<\/strong><\/span>. Na ovom mjestu liturg<\/span>\u0133<\/span>ska praksa kod neokatekumena mo\u017ee nam poslu\u017eiti kao primjer \u2019nasilnog\u2019 i, u kona\u010dnici, \u2019represivnog\u2019 odnosa prema sakramentalnim simbolima<\/span>. U sve radikaln<\/span>\u0133<\/span>im reformama rimskog obreda, neokatekumeni diktiraju formu euharist<\/span><\/span>\u0133<\/span>e uvjereni da se ona ozbiljuje <\/span>samo <\/span><\/em>u liku <\/span>ve\u010dere Gospodnje<\/span><\/em><\/span>. Upravo zbog toga \u0161to euharist<\/span>\u0133<\/span>a \u2019mora\u2019 biti \u2019ve\u010dera\u2019,<\/span><\/strong> treba ju slaviti <\/span><\/strong><\/span>samo <\/span><\/em>nave\u010der i stoga <\/span>samo <\/span><\/em><\/span><\/strong>sjede\u0107i.<\/span><\/strong> Na ovaj na\u010din diktat mimetizma<\/span><\/strong>, koji se predla\u017ee prethodnim pseudoteolo\u0161kim evidenc<\/span>\u0133<\/span>ama, uklanja logiku simbolizac<\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/strong>e<\/strong>, te naru\u0161ava polivalentnost euharist<\/span>\u0133<\/span>skog simbola, koji u sebe sabire i \u017ertveni i konviv<\/span>\u0133<\/span>alni vid. Manipulac<\/span>\u0133<\/span>a simbolima, vo\u0111ena idejama pokreta, sasvim izvjesno dovodi do zamiranja smisla koji posreduju<\/span><\/strong>, a tako i do vrlo upitne evidenc<\/span><\/strong><\/span>\u0133<\/span><\/span><\/strong>e vjerovanja<\/span><\/strong>. <\/span><\/p>\n