{"id":421,"date":"2009-03-19T17:03:29","date_gmt":"2009-03-19T17:03:29","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?page_id=421"},"modified":"2009-03-21T15:20:32","modified_gmt":"2009-03-21T15:20:32","slug":"usporedba-papina-uciteljstva-i-kikove-kateheze-o-enrico-zoffoli","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?page_id=421","title":{"rendered":"U\u010diteljstvo i kateheze"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

I<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

KATOLI\u010cKA CRKVA, JEDAN TOR<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h2>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU u\u0161ima nam odzvanja poziv bo\u017eanskog U\u010ditelja: ‘Po\u0111ite dakle i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode krste\u0107i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ <\/em>(Mt 28, 19s). Svjesni velike odgovornosti, i vi morate osjetiti strah kakav je osjetio sv. Pavao apostol kad je uskliknuo: ‘Doista, jao meni ako evan\u0111elja ne navje\u0161\u0107ujem..’<\/em> (1 Kor 9, 16). I kao \u0161to je preporu\u010divao i sam Apostol, propovijedaj Rije\u010d ‘uporan budi \u2013 bilo to zgodno ili nezgodno, \u2026’ <\/em>(2 Tim 4, 1s), duboko uvjereni u snagu njezine istine koju Crkva ispovijeda dvije tisu\u0107e godina. Stoga svako djelo evangelizacije ima za cilj da se svaka osoba i svaka zajednica potpuno otvori Bo\u017ejoj rije\u010di.\u00bb (Montevideo, Redovnicima<\/em>. 31. 3. 1988.)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU svjetlu novog Bogojavljenja Bog se u Isusu Kristu objavljuje svim narodima i nacijama na zemlji. Svima je namijenjeno bo\u017eansko svjetlo koje \u0107e prodrijeti u mrak ljudskog postojanja\u2026\u00bb (Prilikom zare\u0111enja 10 biskupa, <\/em>6. 1. 1988.).<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abIako se mijenjaju vremena i mi\u0161ljenja, i nadalje su valjane i aktualne rije\u010di koje je Isus uputio apostolima: ‘Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slu\u0161aju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom..’ <\/em>(Iv 10,6) ‘Kao \u0161to mene posla Otac i ja \u0161aljem vas’ <\/em>(Iv 20, 21). ‘Po\u0111ite dakle i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode krste\u0107i ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i u\u010de\u0107i ih \u010duvati sve \u0161to sam vam zapovjedio’ <\/em>(Mt 28, 19s). <\/em>Ovo je volja Bo\u017eja izra\u017eena u zapovijedi Isusa Krista, koji dodaje: ‘Ne bojte se (\u2026). i evo, ja sam s vama u sve dane – do svr\u0161etka svijeta’\u00bb (Mt 28,20).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi<\/span><\/em>: XVI. Sabor u Toledu, <\/em>D-S 575; INOCENT III., ibid. <\/em>792; IV.<\/em> Lateranski sabor ibid.<\/em> 802; BONIFACIJE VIII., ibid. <\/em>870; Sabor u Konstanci, ibid. <\/em>1191; Sabor u Firenci, ibid. <\/em>1351; <\/span><\/em>LEON XII., ibid. <\/em>2720; GRGUR XVI., ibid. <\/em>2730; Pio IX., ibid. <\/em>2785, 2865, 2917 i dalje; LEON XIII., ibid. 3304; Pio XII., ibid. 3821 te 3866 – 73).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/em><\/span><\/h2>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Kad je rije\u010d o naravi, zada\u0107i i sudbini Crkve Kiko ne ulazi u detalje. Ali ono \u0161to ka\u017ee dovoljno je da ga proglasimo heretikom<\/em>.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abMo\u017eda je zadatak Crkve da sve ljude koji su izvan nje uvede u Crkvu<\/strong><\/em> (\u2026). Kad bi to bila istina, mogli bismo re\u0107i da je Isus Krist nakon 2000 godina proma\u0161io cilj, jer danas je vrlo malo onih koji su doista u Crkvi. <\/span>Ako je zadatak Crkve da u nju svi u\u0111u, kako to da je Bog dopustio da je toliko premalo onih koji su u Crkvi?\u2026<\/em><\/strong>\u00bb (Smjernice za skupinu katehista za fazu obra\u0107enja \u2013 bilje\u0161ke govora koje su Kiko i Carmen odr\u017eali za katehiste na susretu u Madridu u velja\u010di 1972. Tekst je priredio Neokatekumenski centar \u00abSluga Jahvin\u00bb u San Salvatoreu, Piazza S. Salvatore in Campo, 00186 tel: 6541 589, o\u017eujak 1982., s <\/span>78). <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abZadatak Crkve nije da postigne to da juridi\u010dki svi postanu njezin dio,<\/strong> <\/span><\/em>nego da Crkva sve ljude prosvijetli i da <\/span>svi do\u0111u do Boga \u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s <\/span>81).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abIzvan Crkve nema spasenja (\u2026) Pravno gledano<\/em>, ova re\u010denica odra\u017eava mentalitet ljudi kojima je upu\u0107ena. Na njoj se zasniva na\u0161e mi\u0161ljenje o Crkvi<\/em>: otuda pretjerana pomazanja bolesnika, ispovijedi u zadnji \u010das, kr\u0161tenja tek ro\u0111ene djece itd. Jer, ako je Crkva jedino mjesto spasenja, tada se onaj koji joj pravno ne pripada osu\u0111uje; i onda tako valja postupati\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.<\/em>, 82, usporedi ibid.<\/em>, ss 83, 84, 86).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abCrkva je doga\u0111aj, crkva je povijest, crkva je \u010dinjenica \u2026\u00bb<\/em><\/strong> <\/em>(ibid.,<\/span><\/em> s 87)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Ali kako je to mogu\u0107e, ako Crkva prije svega nije ‘dru\u0161tvo’ s vlastitim snagama, s vlastitom porukom? Kiko \u010dak ka\u017ee da nije ni ‘religija’ (ibid.).<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span>\u00abPrva Crkva nikad se nije smatrala jedinim mjestom spasenja, ve\u0107 poslanjem <\/span>u povijesti\u2026\u00bb<\/strong><\/span> (ibid., <\/span><\/em>s 81 i dalje).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Dakle: \u00abMi tako zami\u0161ljamo Crkvu; bez trijumfalizama i prozelitizama, <\/span>bez \u017eelje da Isusa Krista dovedemo ne znam gdje te bez \u017eelje da svi u\u0111u u Crkvu\u00bb.<\/em><\/strong><\/span> (<\/span>ibid.,<\/em><\/span> s 86)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Svejedno je, dakle, pripadamo li ili ne Katoli\u010dkoj crkvi, i to onoj <\/span>hijerarhijskoj Crkvi<\/em><\/span>, onoj vidljivoj, koju Kiko zove ‘pravnom’, ali koja je u svakom slu\u010daju jedina koju je Isus Krist ustanovio i \u010diji je pastir Ivan Pavao II\u2026 Iz toga slijedi \u2013 opet je to mi\u0161ljenje karizmati\u010dnog neokatekumenskog vo\u0111e \u2013 da ‘druge ovce’ koje trenuta\u010dno nisu u njegovu ‘stadu’ ne pripadaju Kristu niti su du\u017ene u\u0107i u taj tor kako bi tvorile jedno stado\u2026<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

II<\/span><\/span><\/h3>\n

BO\u017dJA RIJE\u010c I CRKVENO U\u010cITELJSTVO<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h2>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/h2>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abVjernici su pozvani da slu\u017ee bo\u017eanskoj Objavi, a ne da se slu\u017ee Rije\u010dju kako bi potkrijepili svoje ideje, ma koliko one bile uzvi\u0161ene. <\/span>Ne smije se zaboraviti da je Rije\u010d povjerena Crkvi (II. vatikanski sabor, Dei Verbum<\/em>, 10) i da je u\u010diteljska slu\u017eba Crkve odgovorna za vjerodostojno tuma\u010denje njezine poruke<\/em>.\u00bb (Savezu za biblijski apostolat, <\/em>6.8.1984.)<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abZadatak da vjerodostojno tuma\u010di Bo\u017eju rije\u010d povjeren je \u017eivom U\u010diteljstvu Crkve, koje tu svoju vlast obna\u0161a u ime Isusa Krista (II. vatikanski sabor, Dei Verbum<\/em>, ibid. 10)\u2026\u00bb. \u00abEvo dakle jednog novog obilje\u017eja vjere: vjerovati kao kr\u0161\u0107anin zna\u010di tako\u0111er prihvatiti istinu objavljenu od Boga onako kako je nau\u010dava Crkva.\u00bb (Op\u0107a audijencija<\/em> 24. 4. 1985., usporedi s Kongregacija za nauk vjere, Napuci za crkveni poziv teologa<\/em>, 24. 5. 1990.) <\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: Tridentski sabor<\/em>, D-S 150; Pio IV., ibid.<\/em> 1863.; ALEKSANDAR VIII., ibid.<\/em> 2284; BENEDIKT XIV., ibid.<\/em> 2583; I. vatikanski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 3007; LEON XIII., ibid.<\/em> 3281; Pio X., ibid.<\/em> 3401- 8, 3546; PIO XII., ibid.<\/em> 3887)<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u017delimo da se na tom putu ljudi izravno susretnu s biblijskim tekstovima. Nema koristi od \u010ditanja Biblije kod ku\u0107e, jer nakon \u010detiri dana to svakoga umori. Biblija s pomo\u0107u paralelizama obja\u0161njava samu sebe \u2026\u00bb<\/em> <\/strong>(<\/span>ibid.<\/em>, s 372).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>U svojim Smjernicama <\/em>Kiko rijetko citira brojne dokumente u\u010diteljstva mnogih pap\u00e2 kako bi predo\u010dio i prihvatio njihove misli, a ne citira dokumente ni onih pap\u00e2 koji su ga \u0161titili i poticali, kao, naprimjer, Pavao VI., a posebice Ivan Pavao II. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Od dvadeset dva crkvena sabora u Smjernicama<\/em> spominje samo dva ekumenska sabora: Tridentski i II. vatikanski sabor, ali samo zato da bi ih suprotstavio jedan drugomu. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Tridentski sabor, koji je ponajprije sazvan radi borbe protiv pogre\u0161aka protestantizma, Kiko o\u0161tro prekorava\u2026 \u00abS Tridentskim saborom i u razdoblju izme\u0111u XVI. i XX. stolje\u0107a sve je zaustavljeno\u2026\u00bb<\/strong> <\/em>(ibid.<\/em>, s 174).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU Tridentu je sve bilo usmjereno na bitnost i djelotvornost te se iz vida gubi sakramentalno zna\u010denje znaka\u2026\u00bb <\/em>(ibid.<\/em> s 175) \u00ab\u2026 s Tridentskim saborom u XVI. se stolje\u0107u sve \u010dvrsto odredilo i tako radikalno nametnulo rimski obred. Zbog tog nametanja misi se vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee ni oduzeti ni dodati. Misa u takvom obliku zadr\u017eala se do dana\u0161njeg doba. Ta postojanost trajala je tako dugo da nas je prva promjena liturgije sablaznila, jer smo misu smatrali nepromjenjivom. To je pogre\u0161ka\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid. <\/em>s 325). \u2013 \u00abNakon Tridenta preostala nam je samo bit i djelotvornost i ne prepoznajemo vi\u0161e vrijednost znakova\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.<\/em> s 327) <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Ali Ivan Pavao II., koji je imao isto mi\u0161ljenje kao i svi njegovi prethodnici, nekoliko je puta citirao i bezuvjetno odobrio Tridentski sabor, budu\u0107i da je taj sabor imao odlu\u010duju\u0107e zna\u010denje za dogmu: (usporedi: Op\u0107a audijencija<\/em>, 8. 1. 1986.; 8. 10. 1986.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Kikovo o\u0161tro kritiziranje Tridentskog sabora u skladu je pak s hvalospjevima II. vatikanskom zahvaljuju\u0107i kojemu smo \u00abiza\u0161li iz gotovo potpune nepokretnosti\u00bb <\/em>(ibid.<\/em>, s 73. usporedi ibid.<\/em>, ss 67 te 81, 316, 326, 327, 332, 334, 335, 348, 349, 350, 351). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em>Teologe, poznate i nepoznate \u2013 uklju\u010duju\u0107i i sv. Tomu \u2013 zaslu\u017ene za pripremanje, razvijanje i obranu slu\u017ebenog U\u010diteljstva Crkve i ne spominje; dapa\u010de, prema svima se odnosi s nepovjerenjem i prijezirom\u2026 Kiko ironizira njihove ‘debate’ o euharistijskoj dogmi, ali i njihove rasprave op\u0107enito (usporedi ibid.<\/em> ss 74, 251, 264, 325, 326, 329).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Komentiraju\u0107i biblijska tuma\u010denja jednoga od dana\u0161njih teologa, Kiko pou\u010dava: \u00abTu rije\u010d ne mo\u017ee\u0161 tuma\u010diti na svoj na\u010din, jer ve\u0107 postoji njezino tuma\u010denje Crkve.\u00bb (ibid.,<\/em> s 239) To\u010dno: nije dovoljno prou\u010davati odgovaraju\u0107e paralelne odlomke, treba iza\u0107i iz teksta i pozvati se na autoritet crkvenog U\u010diteljstva. Kiko nam dr\u017ei predavanja iz pravovjernosti. Ali \u010desto proturje\u010di sam sebi, jer su neka njegova tuma\u010denja Bo\u017eje Rije\u010di<\/em> <\/span>u suprotnosti s tuma\u010denjima U\u010diteljstva<\/em>. Tako je njegovo tuma\u010denje prodaje dobara (Mt 19, 16-29; Lk 18, 18.30) i zajedni\u010dkog vlasni\u0161tva dobara (Dj 5, 1-4) <\/span>potpuno osobno i proizvoljno. Tu ne ubrajamo odgovaraju\u0107e odlomke iz Biblije koji su dijametralno suprotni kikijanskim tuma\u010denjima otkupljenja te \u017ertvenog posredovanja Isusa Krista, \u017ertve za grijeha ovoga svijeta\u2026 <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Katehist Puta<\/em>, na\u017ealost, svakoga tko se ne sla\u017ee s njegovom rije\u010dju, koju name\u0107e kao neprijepornu, smatra ‘opsjednutim demonom’.<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

III<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

HIJERARHIJSKA STRUKTURA CRKVE<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abOvdje, za oltarom, Crkva se objavljuje u svojoj najintimnijoj naravi kao hijerarhijska zajednica<\/em> vjere, nade i milosr\u0111a\u00bb (Ameri\u010dkim biskupima, <\/em>2. 3. 1989.)<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abZna\u010denje na\u0161e biskupske slu\u017ebe (\u2026) na\u010delno obuhva\u0107a zadatak pou\u010davanja, posve\u0107ivanja i upravljanja. U hijerarhijskoj zajednici te zadatke obavljaju predsjednik Zbora biskupa i \u010dlanovi tog Zbora \u2026<\/em>\u00bb (Biskupska konferencija u Kanadi<\/em>, 20. 9. 1984.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abNa temelju zajedni\u0161tva, koje u odre\u0111enom trenutku objedinjava cijelu Crkvu, obja\u0161njava se i ostvaruje hijerarhijska struktura Crkve<\/em>, kojoj je Gospodin podario kolegijalnost i primat, u trenutku kad je apostole objedinio u Zbor ili postojan stale\u017e, na \u010dije je \u010delo stavio jednoga od njih, Petra\u2026\u00bb \u00abI da ponovno upotrijebim rije\u010di II. vatikanskog sabora, ‘biskupi su, dakle, sa svojim suradnicima sve\u0107enicima i \u0111akonima preuzeli zadatak sve\u0107eni\u010dkog slu\u017eenja zajednici, predsjedaju\u0107i umjesto Boga stadu \u010diji su pastiri, u\u010ditelji, sve\u0107enici svetog crkvenog bogoslu\u017eja, upravitelji\u2026’\u00bb (Apostolska konstitucija, Pastor bonus<\/em>, 28. 6. 1988. \u2013 usporedi Op\u0107a audijencija<\/em> 22. 6. 1988.; Ekumenskim predstavnicima<\/em> 26. 6. 1988.; Novozelandskim biskupima<\/em>, 9. 4. 1988., koje je izme\u0111u ostalog podsjetio: \u00abCrkveno zna\u010denje Va\u0161eg posjeta hijerarhijska <\/em> <\/span>je zajednica\u2026\u00bb)<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>(Usporedi: Klement Rimski,<\/em> D-S 101; Sabor u Firenci, ibid.<\/em> 1318; Tridentski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 1768; I. vatikanski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 3061; PIO IX., ibid.<\/em> 2919; LEON XIII., ibid.<\/em> 3167, 3171; PIO IX., ibid.<\/em> 3685; PIO XII., ibid.<\/em> 3804; II. Sveti sabor<\/em> 26: Lumen gentium<\/em>, 4, 8,10, 18, 20; Presbiterorum Ordinis,<\/em> ibid.<\/em>, 5)<\/em><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/em><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

KIKO<\/span><\/em><\/span><\/h4>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

\u00abCrkva nije pravna stvar, nego sakramentalna\u2026<\/span><\/em><\/strong>\u00bb <\/span><\/em>(ibid., <\/em>s 167). Prva Crkva sa svojom pokorni\u010dkom disciplinom poprimila je \u00abpravnu dimenziju\u00bb (ibid.<\/em>) Kiko odbacuje pravnu viziju<\/em> Crkve \u2026 (ibid.) <\/em>Gdje je onda Crkva? Ondje gdje je Duh Sveti, \u017eivotvorni duh uskrsloga Isusa Krista, ondje gdje je novi \u010dovjek Propovijedi na Gori<\/em>. \u00abGdje je sve to, ondje je Crkva\u2026\u00bb<\/em> (ibid.,<\/em> s 88) Dakle, ne-hijerarhijska<\/em> Crkva \u2026 Biskupi, sve\u0107enici i \u0111akoni nemaju ulogu bitnih elemenata u Crkvi koja pou\u010dava, posve\u0107uje, upravlja\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ne\u0161to prije (ibid.) Kiko tvrdi da \u017eupa, \u017eupnik i pomo\u0107nici ne \u010dine Crkvu, <\/em>kao ni \u010dinjenica da je samo jedna zajednica<\/em> i jedan sve\u0107enik<\/em>, <\/strong>da se slavi misa<\/em>, da se pou\u010dava jedna kateheza<\/em> i da se vjeruje u objavljene istine<\/em>\u2026 Crkva se po njegovu mi\u0161ljenju sastoji od ne\u010deg drugog, to\u010dnije od vjernika, koji nadahnuti Duhom Svetim, \u017eive u bo\u017eanskoj milosti, u duhu i prema rije\u010dima \u00abgovora na <\/span>Gori\u00bb zbog \u010dega ne tvore vidljivu zajednicu<\/em>, u kojoj su i gre\u0161nici\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Kiko se stoga nekoliko puta poziva na tvrdnje koje je U\u010diteljstvo osudilo. Dovoljno je spomenuti Montanovo stajali\u0161te koje u <\/span>srednjem vijeku <\/span>slijedi Beguardi (D-S 893), Fraticelli (D-S 910-912), a zatim i J. Wyclif (D-S 1187), J.Hus (D-S 1201 \u2013 1206), Luther (D-S 1464 i dalje), P. Quesenel (D-S 2474 i dalje) i jansenisti sa sinode u Pistoji (D-S 2615, usporedi PIO XII., Mystici corporis<\/em>, D-S 3803).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

IV <\/span><\/span><\/h5>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

MINISTERIJALNO SVE\u0106ENI\u0160TVO <\/span><\/span><\/h5>\n

I<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

OP\u0106E SVE\u0106ENI\u0160TVO SVIH VJERNIKA<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h6>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abII. vatikanski sabor <\/em>podsjetio nas je na ovu predivnu istinu ‘o jedinstvenom sve\u0107eni\u0161tvu cijelog Bo\u017ejeg naroda, koje potje\u010de od sudjelovanja u jedinom sve\u0107eni\u0161tvu, onomu Isusa Krista’. Na\u0161e ministerijalno sve\u0107eni\u0161tvo, koje je ukorijenjeno u sakramentu svetog reda, bitno se razlikuje od op\u0107eg sve\u0107eni\u0161tva svih vjernika (\u2026).<\/em> Sakrament posti\u017ee cilj (da pou\u010dava vjernike) po slu\u017ebi rije\u010di i sakramenata, \u0161to mu je svojstveno, a ponajprije putem euharistijske \u017ertve koju mo\u017ee prinositi samo ministerijalni sve\u0107enik<\/em>.\u00bb (Rimskom sve\u0107enstvu<\/em>, 9. 11. 1978.)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abSve\u0107eni\u0161tvo u kojem sudjelujemo putem sakramenta svetog reda, koji je s pomo\u0107u posebnog Bo\u017ejeg znaka, tj. ‘pe\u010data’, zauvijek utisnut u na\u0161e du\u0161e, u izravnoj je vezi s op\u0107im sve\u0107eni\u0161tvom vjernika, tj. svih kr\u0161tenih, ali istovremeno se i razlikuje od njega, i to ‘bitno, a ne samo u svojem stupnju’ (Lumen gentium, <\/em>10). Ako se oni me\u0111usobno razlikuju ne samo po stupnju nego i po svojoj biti, to je plod posebnog bogatstva istog Kristova sve\u0107eni\u0161tva, koje je jedino sredi\u0161te i jedini izvor bilo sudjelovanja svih kr\u0161tenih u njemu, bilo onog drugog sudjelovanja do kojeg se dolazi putem predragocjenog sakramenta svetog reda\u2026\u00bb<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abNa\u0161e sakramentalno sve\u0107eni\u0161tvo hijerarhijsko je i istovremeno ministerijalno <\/em>\u2013 i po tomu je poseban vid slu\u017eenja Bogu <\/em>– tj. ono je slu\u017eenje zajednici vjernika. No njegovi korijeni nisu u toj zajednici, koja ga nije pozvala i poslala. <\/em>To je sve\u0107eni\u0161tvo vi\u0161e dar toj zajednici i potje\u010de od samoga Krista, u svoj punini njegova sve\u0107eni\u0161tva. Ta punina dolazi do izra\u017eaja u \u010dinjenici da Krist, \u010dine\u0107i sve sposobnima prinijeti duhovnu \u017ertvu<\/em>, poziva nekolicinu i osposobljava ih da budu slu\u017ebenici njegove sakramentalne \u017ertve,<\/em> Euharistije koju kao \u017ertvu prinose i svi vjernici i u kojoj se prikazuju duhovne \u017ertve Bo\u017ejeg naroda.\u00bb<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abSvjesni ove \u010dinjenice, shva\u0107amo na koji je na\u010din to na\u0161e sve\u0107eni\u0161tvo hijerarhijsko, tj. povezano s ovla\u0161\u0107u da se ustroji sve\u0107eni\u010dki narod i da se njime upravlja (Lumen gentium<\/em> 10) i ba\u0161 je zbog toga, ministerijalno\u2026\u00bb (Svim sve\u0107enicima<\/em>, 8. 4. 1979.). (usporedi Zare\u0111ivanje sve\u0107enika u Rio de Janeiru<\/em>, 2. 7. 1980.; Pari\u0161kom sve\u0107enstvu<\/span><\/em>, 30. 5. 1980.; Sve\u0107enicima, Veliki \u010detvrtak<\/em>, 16. 3. 1989.; Apostolska pobudnica, 30. 1. 1988., 22; Angelus<\/em>, 8. 3. 1987.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>(Usporedi: INOCENT III., D-S 794, 802; KLEMENT VI., ibid. 1084; Sabor u Firenci<\/em>, ibid.<\/em> 1321; II. vatikanski sabor<\/em>, Lumen gentium<\/em>, 10, 21, 25, 26, 41; Christus Dominus, 15; PIO XII., Mediator Dei<\/em>, 68-69). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Dakle: <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abSve\u0107enik je u sredi\u0161tu samog Kristova misterija (\u2026). On postupa u ‘Kristovo ime’, pogotovo onda kad slavi Euharistiju. S pomo\u0107u svog slu\u017ebenika Krist nastavlja provoditi na zemlji svoje djelo spasenja\u00bb (Rimskim pastirima i kleru<\/em>, 2. <\/span>3. 1979.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abDobro mi je poznato da je hondura\u0161ki laikat sve svjesniji svoje odgovornosti unutar Crkve i da sudjeluje u zadatku \u0161irenja evan\u0111eoske poruke. No zbog toga ne smijemo zaboraviti na nezamjenjivu ulogu koju u posve\u0107enju naroda imaju sami sve\u0107enici, od kojih Gospodin \u017eeli da u zajednici vjernika putem svetog reda imaju ovlast prinositi \u017ertvu i opra\u0161tati grijehe, te da u Kristovo ime zakonito vr\u0161e sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu\u2026\u00bb (Zare\u0111enje prezbitera 2 \u2013 Hondura\u0161kim biskupima, 23. 11. 1978.).<\/em><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/em><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/em><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span>\u00abNemamo ni sve\u0107enika kao osobe koje razlikujemo od svih drugih jer u na\u0161e ime stupaju u kontakt s Bogom. Jer na\u0161 sve\u0107enik, koji moli za nas, Isus je Krist. A budu\u0107i da smo mi njegovo tijelo, svi smo sve\u0107enici. Cijela je Crkva sve\u0107eni\u010dka, jer moli za svijet. <\/span><\/em><\/strong>Istina je da sve\u0107eni\u0161tvo postaje vidljivo u slu\u017eenju te je nekolicina bra\u0107e u sve\u0107eni\u010dkoj slu\u017ebi, poslu\u017eitelji su sve\u0107eni\u0161tva. U Novom zavjetu<\/em> rije\u010d ‘sve\u0107enik’ rabi se jedino kad se govori o Kristu, ina\u010de se spominju slu\u017eitelji i prezbiteri \u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 56 i dalje).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/sup>Kiko me\u0111utim ne razmi\u0161lja o tomu (i ne vjeruje u to) da je katoli\u010dki sve\u0107enik slu\u017eitelj sve\u0107eni\u0161tva, jer u njemu \u017eivi Krist koji ima snagu posredovati kod Oca, zbog \u010dega on u prvom licu (a ne vjernici ili zajednica vjernika) povezuje glagole koji izra\u017eavaju vr\u0161enje vlasti koja je svojstvena isklju\u010divo Kristu. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Na\u017ealost, pouzdana svjedo\u010danstva pojedinaca potvr\u0111uju da u neokatekumenskim zajednicama<\/em> nema ‘sve\u0107enika’ (= prezbitera<\/em>), nego su u tim zajednicama ‘katehisti’ (= laici<\/em>) koji su na \u010delu zajednice na na\u010din da je poti\u010du i osna\u017euju, da se za sve brinu i da svima zapovijedaju\u2026 A ba\u0161 je Papa 9. prosinca 1985. na\u0161ao za shodno re\u0107i sve\u0107enicima sljede\u0107e: \u00ab\u2026 na tom je putu bitno djelo sve\u0107enika.\u00bb <\/em>Oni su \u00abvo\u0111e zajednice\u00bb<\/em>, te se stoga \u00abname\u0107e potreba da o\u010duvaju svoj sve\u0107eni\u010dki identitet\u00bb. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abZbog zare\u0111enja u sveti red, vi ste obilje\u017eeni posebnim pe\u010datom koji vas \u010dini Kristovim sve\u0107enicima na na\u010din da mo\u017eete djelovati u njegovo ime. Svetog slu\u017eitelja <\/em>valja prihvatiti ne samo kao brata<\/em> koji je na istom putu kao i cijela njegova zajednica, nego prije svega kao nekoga tko, djeluju\u0107i ‘u Kristovo ime’,<\/em> preuzima na sebe nezamjenjivu odgovornost U\u010ditelja, odgovornost onoga koji posve\u0107uje i vodi du\u0161e, odgovornost koje se nikako ne smije odre\u0107i <\/em>(\u2026). Bilo bi krivo vjerovati da slu\u017eite Evan\u0111elju tako da \u0161irite svoju karizmu s krivo shva\u0107enom ponizno\u0161\u0107u ili na na\u010din krivog izra\u017eavanja bratimstva<\/em> (\u2026). Ne dajte se zavarati! Crkva od vas \u017eeli da budete sve\u0107enici, <\/em>a laici koje susre\u0107ete OD VAS NE \u017dELE NI\u0160TA DRUGO NEGO DA BUDETE SVE\u0106ENICI. Nered me\u0111u karizmama ne oboga\u0107uje nego osiroma\u0161uje Crkvu.\u00bb (Govor <\/em>od 9. 12. 1985.)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>No to nije sve. Obra\u0107aju\u0107i se ba\u0161 neokatekumenima, Papa je 10. velja\u010de 1983. upozorio: \u00abPra\u0107enje metoda, uputa, smjernica, tekstova ponu\u0111enih od biskupa kao i vr\u0161enje slu\u017ebe u zajedni\u0161tvu i crkvenoj poslu\u0161nosti imaju\u0107i u vidu biskupovu temeljnu slu\u017ebu, kao i slu\u017ebu sve\u0107enika koju su u zajedni\u0161tvu s njime, bit \u0107e vam dragocjena pomo\u0107 u katehezi koju provodite na svim razinama\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Nasuprot tomu neokatekumeni imaju svoje ‘kateheze’, koje koncipiraju i organiziraju na svoj na\u010din, ne prate\u0107i ni upute biskupa ni teme koje odre\u0111uju. ‘Sve\u0107enik’ je u neokatekumenskim zajednicama samo obredni i sakramentalni predsjedavatelj; njegovo predsjedanje ne donosi mu u\u010diteljsku vlast<\/em>. Zajednicu predvodi odgovorna osoba, laik: \u00abVelika opasnost za zajednicu je – po Kikovu mi\u0161ljenju \u2013 da sve\u0107enici ubijaju, a da to i ne \u017eele. Na ovom putu zajednica \u0107e imati na \u010delu laika\u2026 (ibid<\/em>. s 371 i dalje.)<\/em><\/strong> Dakle: Te zajednice ne\u0107e i\u0107i tim putem same, onako kako to \u017eele. Te \u0107emo zajednice u biskupovo ime predvoditi mi. Na\u0161 je zadatak da vas dovedemo do zrele vjere, do kr\u0161tenja. Stoga nema neokatekumenata bez poslu\u0161nosti autoritetu katehista\u2026\u00bb.<\/em><\/strong> Iz toga proizlazi da se \u017eupnik mora ograni\u010diti na predsjedanje ‘mjesnoj crkvi’ (ibid<\/em>., s 370), \u0161to se itekako razlikuje od ‘zajednice’.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Onoga koga izaberu za ‘katehistu’ mora znati da ga to ispunjava Duhom Svetim te da su od tog trenutka njegovi napuci i re\u010denice neprijeporne i nepogre\u0161ive\u2026 Ta osoba \u00abima<\/em><\/strong> karizmu da razlikuje duhove <\/strong><\/em>(ibid., <\/em>s 188).<\/em> Zapravo, bez poslu\u0161nosti katehisti nema puta\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 353).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>No, ni biskup ni \u017eupnik ne biraju katehistu. Njima je samo povjeren zadatak da na sve\u010danom obredu ‘dodijele mandat’. Taj obred odre\u0111en je ritualom \u0161to ga je osmislio Put<\/em>, a to je polaganje ruku na katehiste\u2026<\/em>Iz toga nastaje crkvena struktura slu\u017eenja koja je paralelna s onom strukturom koja je utemeljena na svetom redu\u2026 Ivan Pavao II., iako pastirima daje ovlast da dodijele neke zadatke laicima, upozorava da \u00abvr\u0161enje tih zadataka vjernika laika ne \u010dini pastirom<\/em><\/strong>, zapravo se ne radi o tome da treba uspostaviti novu slu\u017ebu, umjesto sakramentalne slu\u017ebe.\u2026\u00bb (Christifideles laici<\/em>, 23).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Na\u017ealost, katehist u neokatekumenskoj zajednici prisvaja si vlast koja nadilazi njegov status\u2026 Mnogobrojne su i \u010deste pritu\u017ebe te prosvjedi vjernika koji su upali u njihovu mre\u017eu\u2026<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

V<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

GRIJEH<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

PAPA<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span>\u00abGrije\u0161e\u0107i, \u010dovjek isklju\u010duje Boga na na\u010din da se izravno suprotstavlja jednoj od njegovih zapovijedi, da se pona\u0161a poput njegova suparnika te na na\u010din da krivo pretpostavlja da je ‘kao i On’ (\u2026). U slu\u010daju Edenskog vrta u svoj te\u017eini i dramati\u010dnosti pojavljuje se ono \u0161to \u010dini najskrovitiju i najtamniju bit grijeha: neposlu\u0161nost prema Bogu, nepo\u0161tivanje njegova zakona i moralnih normi koje je Bog dao \u010dovjeku (\u2026). Isklju\u010divanje Boga, prekid s njim, neposlu\u0161nost prema Bogu; <\/em>u ljudskoj povijesti to je, u razli\u010ditim oblicima, bio i jo\u0161 uvijek jest grijeh, koji mo\u017ee dovesti do negacije Boga i njegova postojanja. Taj se fenomen zove ateizam (\u2026). Neposlu\u0161nost \u010dovjeka koji ostvarivanjem slobode ne priznaje Bo\u017eju vlast nad svojim \u017eivotom\u2026\u00bb (Reconc. et paenit.,<\/em> 14. usporedi 15). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u2026 Za\u0161to i u kojoj mjeri je grijeh te\u017eak zbog uvrede<\/em> koju nanosi Bogu, a time i \u010dovjeku? O tomu Crkva ima svoj nauk koji potvr\u0111uje u svojim bitnim elementima\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 17). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u2026\u010covjek osje\u0107a da ta neposlu\u0161nost prema Bogu prekida vezu s Bo\u017ejim \u017eivotnim po\u010delom, pa je to smrtni grijeh, djelo koje te\u0161ko vrije\u0111a Boga i koje zavr\u0161ava tako da se \u010dovjek s mra\u010dnom i razornom snagom okre\u0107e protiv \u010dovjeka samog \u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 17)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abUzaludno je dakle nadati se da \u0107e oja\u010dati svijest o grijehu u odnosu na \u010dovjeka i ljudske vrijednosti, ako nema svijesti o uvredi koja se nanosi Bogu, tj. ako nema prave svijesti o grijehu.\u00bb (ibid.,<\/em> 18)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abONAJ KOJEGA SMO GRIJEHOM NAJVI\u0160E UVRIJEDILI uvijek je Bog \u2013 ‘TIBI SOLO PECCAVI!’ – SAMO BOG MO\u017dE OPROSTITI\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 31\/III).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abOnima koji su spremni pokajati se, Bog \u0107e u svom milosr\u0111u oprostiti uvrede koje su mu nanijeli, te \u0107e ih istovremeno pomiriti s Crkvom\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, ondje gdje se citiraju I. vatikanski sabo<\/em>r, D-S 1668-70, 1701 i II. vatikanski, Lumen gentium<\/em> 11).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Na po\u010detku korizme 1982. Ivan Pavao II. govorio je o ljubavi ‘ljubomornog’ Boga, kojega je \u010dovjek uvrijedio<\/em> i \u010dija je krivica da je grije\u0161e\u0107i u sebi potamnio Bo\u017eju sliku. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>U enciklici Dominum et vivificantem<\/em> Papa spominje grijeh kao uvredu Boga, pa je \u010dak i pretpostavio da Bog zbog toga doista pati (ibid.,<\/em> 39).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>(usporedi: Tridentski sabor<\/em>, D-S 1525; Dekret sv. Oficija 2291; PIO XI., Miserentiss. Redemptor; <\/em>Pio XII., ibid. 3891; II. vatikanski sabor, Lumen gentium, <\/em>11; Gaudium et spes<\/em>, 13, 22, 41).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span>\u00abPostavlja se pitanje mo\u017eemo li uvrijediti<\/em> samo Boga. Pitanje je postavljeno na takav na\u010din zato \u0161to je na\u0161a predod\u017eba o grijehu vertikalna<\/em>, individualna. To je predod\u017eba da mi na poseban na\u010din vrije\u0111amo Boga, kao da je grijeh uvreda Boga kojom mo\u017eemo uni\u0161titi Bo\u017eju slavu. Vjerujemo da se Bogu mo\u017ee nanijeti \u0161teta. No prvo moramo biti svjesni toga da se Bogu ne mo\u017ee nanijeti \u0161teta. Bog je nepovrediv. Njegovu mu slavu ne mo\u017ee\u0161 oduzeti ni na koji na\u010din\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU kojem smislu se mo\u017ee govoriti o uvredi nanesenoj Bogu? U smislu da grijeh poni\u0161tava Bo\u017eji plan. A koji je Bo\u017eji plan, slika koju Bog ima o \u010dovjeku? Ljubav. Grijeh je uvijek uvreda Boga\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 182.)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>To treba razjasniti: <\/span><\/span><\/p>\n

a)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Jasno je da grijeh ne nanosi uvredu samo Bogu, ali isto je tako neporecivo da je grijeh \u00abprije svega uvreda nanesena Bogu\u00bb. Pravi pojam grijeha je u svojoj biti ‘vertikalisti\u010dki’, budu\u0107i da samo onoliko koliko je uvreda nanesena Bogu <\/em>grijeh \u0161teti i onomu koji ga \u010dini te \u0161teti njegovom bli\u017enjem. <\/span><\/span><\/p>\n

b)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Nitko ne mo\u017ee pretpostaviti da grijeh oduzima ne\u0161to Bogu, \u010dije bla\u017eenstvo usprkos svoj ljudskoj zlo\u0107i ostaje nepomu\u0107eno\u2026;<\/span><\/span><\/p>\n

c)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Grijeh ipak doista vrije\u0111a Boga jer mu \u010dovjek uskra\u0107uje ljubav koju zaslu\u017euje <\/em>na na\u010din da odbija priznati njegov apsolutni primat, istinu njegove beskrajne savr\u0161enosti, vlastitu potrebu da ovisi o Njemu, Najve\u0107em Dobru, Vje\u010dnom zakonu, Neograni\u010denoj Providnosti. To nedostatno priznavanje Boga<\/em> jedna je od najve\u0107ih nepravdi, jer \u010dovjek ne ‘daje’ (= ne pridaje) Bogu ono \u0161to mu objektivno pripada. I ba\u0161 zbog toga ga vrije\u0111a, iako, odbijaju\u0107i ute\u0107i se svom jedinom Dobru \u0161teti jedino sebi. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Ukratko: Kiko stvara plan Bo\u017eje ljubavi prema \u010dovjeku, ne razmi\u0161ljaju\u0107i o tomu da \u010dovjek mo\u017ee u\u017eivati u toj ljubavi samo pod uvjetom da prije svega i vi\u0161e od sebe voli Boga, <\/span>jer njegovo pravo dobro ovisi samo o toj ljubavi. <\/span><\/span><\/p>\n

Vidjet \u0107emo da \u010dovjek, kad ne vrije\u0111a Boga, nije du\u017ean kajati se <\/em>‘u duhu pokore’ \u0161to Kiko naravno odbija.<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

VI<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

MOGU\u0106NOST GRIJEHA<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abKako pi\u0161e sv. Ivan apostol: ‘Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit \u0107e nam grijehe i o\u010distiti nas od svake nepravde’. Te nadahnute rije\u010di, napisane na samim po\u010decima nastanka Crkve, bolje od bilo kojeg izri\u010daja otvaraju raspravu o grijehu, koja je neodvojiva od rasprave o pomirenju (\u2026). Priznati vlastiti grijeh, dapa\u010de \u2013 pritom i dublje razmotriti vlastitu osobnost \u2013 priznati da smo gre\u0161nici, sposobni za grijeh, nezaobilazni je preduvjet povratka Bogu\u2026\u00bb (Reconc. et paenit., <\/em>13).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Izraz ‘misterij grijeha’ trebao bi nas potaknuti da shvatimo koja se to neshvatljiva tama krije u grijehu. \u00abGrijeh je nesumnjivo plod \u010dovjekove slobode\u2026\u00bb<\/strong> (ibid., <\/em>14).<\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab<\/span><\/strong>Grijeh, u pravom smislu rije\u010di, uvijek je djelo osobe, jer je rije\u010d o djelu proiza\u0161lom iz slobode pojedinca, a ne neke skupine ili zajednice.<\/strong> Taj pojedinac mo\u017ee biti uvjetovan, natjeran, potaknut nizom vanjskih, pa i te\u017eih, \u010dimbenika, te mo\u017ee biti podlo\u017ean sklonostima, manama, navikama odre\u0111enim njegovim osobnim stanjem. <\/span>Ti vanjski ili unutarnji \u010dimbenici u rijetkim slu\u010dajevima u manjoj ili ve\u0107oj mjeri mogu umanjiti slobodu pojedinca, tj. njegovu odgovornost i krivnju. Ali radi se o istini vjere, koju potvr\u0111uje na\u0161e iskustvo i na\u0161 razum, jer ljudsko je bi\u0107e slobodno<\/strong>. Tu \u010dinjenicu ne mo\u017eemo zanemariti, kad grijeh pojedinca poku\u0161avamo prebaciti na vanjske realnosti: strukture, sustave i druge osobe. Osim toga, to bi zna\u010dilo da se tako poni\u0161tava dostojanstvo i sloboda pojedinca, koje dolaze do izra\u017eaja \u2013 bilo negativno i na katastrofalan na\u010din \u2013 i u toj odgovornosti za po\u010dinjeni grijeh. <\/strong>Stoga ni u jednom \u010dovjeku nema ni\u010deg \u0161to bi bilo toliko osobno i toliko neprenosivo kao \u0161to je to sposobnost kreposnosti i odgovornosti\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, 16).<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSmisao grijeha (\u2026) tijesno je vezan s moralnom svije\u0161\u0107u, s tra\u017eenjem istine te \u017eeljom da se pojedinac slobodom slu\u017ei na odgovoran na\u010din \u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 18).<\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: Sabor u Arlesu<\/em>, D-S 331, 336, 339: LEON X., ibid.<\/em> 1486; Tridentski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 1555; LEON XIII., ibid.<\/em> 3285).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u010covjek ne mo\u017ee \u010diniti dobro, jer je odvojen od Boga, te je iz temelja nemo\u0107an i nesposoban, prepu\u0161ten na milost i nemilost zlim duhovima. \u010covjek je rob Zloga. Zli je njegov gospodar. Stoga ne poma\u017eu ni savjeti, ni zahtjevne propovijedi. \u010covjek ne mo\u017ee \u010diniti dobro (\u2026). Ne mo\u017ee izvr\u0161avati zakon; zakon ti nala\u017ee da ljubi\u0161, da se odupire\u0161 zlu, ali ti to ne polazi za rukom\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.<\/em>, <\/em>s 130, <\/em>usporedi ibid., <\/em>s 135).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u010covjek je \u00abprepun mana. Puten je. Ne mo\u017ee a da ne krade, da se ne sva\u0111a, da ne bude ljubomoran, da ne zavidi itd., jednostavno ne mo\u017ee ne biti takav. I nije za to kriv\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 138).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Ba\u0161 zbog toga, \u00abne poma\u017eu govori. Ne poma\u017eu rije\u010di: \u017drtvujte se, volite se!<\/strong><\/em> I poku\u0161a li netko to u\u010diniti, vrlo brzo \u0107e postati farizej, jer \u0107e sve u\u010diniti za svoje osobno savr\u0161enstvo\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 136). Vrlo je \u010dudan i uznemiruju\u0107i takav na\u010din razmi\u0161ljanja!\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Dakle, osobno savr\u0161enstvo<\/em> kakvo \u017eeli Bog (Mt 5, 48; 5, 48; Ef 4, 13; Gal 1,4; 3,2) nije du\u017enost? Za\u0161to bi pojedinac bio ‘farizej’, ako te\u017ei tom osobnom savr\u0161enstvu te ako i druge poti\u010de da to \u010diniti?\u2026 – Kiko dokazuje da ne zna \u0161to govori, barem kad mislimo na jezik Biblije, kojim govore Crkva i svi Sveci\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Jedna majka napisala mi je izme\u0111u ostaloga i ovo: \u00abS neokatekumenima i njihovim sve\u0107enicima zapo\u010dela sam raspravu o ispovijedanju grijeha\u2026 Ispovijedali mi grijehe ili ne; mi smo neprestano u stanju grijeha. \u010cini se kao da Bo\u017eja milost ne postoji, jer ne slu\u017ei ni\u010demu i<\/em><\/strong> onaj koji se nada da je ima preuzetan je, zato \u0161to \u017eeli postati poput Boga, te pada u ruke Sotonine, jer se ne prihva\u0107a onakvim kakav jest<\/span><\/em> (Bog ionako \u017eeli da budemo razli\u010diti, jer nas voli upravo takve); stoga valja nastaviti grije\u0161iti\u2026\u00bb.<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Je li to cilj kojemu te\u017ei Neokatekumenski put<\/em> ?<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

VII<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

OBRA\u0106ENJE<\/span><\/strong><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/strong><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

PAPA<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Biblijska poruka \u00abo pokori nadasve nagla\u0161ava vrijednost obra\u0107enja<\/em>, izraza kojim se poku\u0161ava prevesti gr\u010dka rije\u010d met\u00e0noia<\/em>, koja doslovno zna\u010di da \u010dinimo sve da bi se duh preokrenuo <\/em>ne bismo li ga okrenuli prema <\/em>Bogu. To su uostalom dva osnovna elementa koja proizlaze iz prispodoba o izgubljenom i prona\u0111enom sinu: ‘ponovno se vratiti sebi’, te odluka da se vratimo ocu. Nema pomirenja bez prvotnog o\u010ditovanja obra\u0107enja<\/em> \u2026\u00bb (Reconc. et paenit.,<\/em> 26)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abOsnovni \u010din pokore od strane pokornika jest kajanje<\/em>, ili pak jasno i odlu\u010dno odbacivanje po\u010dinjenoga grijeha. Tako shva\u0107eno, kajanje je, dakle, po\u010detak i du\u0161a pokajanja, one evan\u0111eoske metanoje <\/em>koja \u010dovjeka dovodi Bogu kao \u0161to se i sin razmetni vratio ocu\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 31\/III).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>(Usporedi: Tridentski sabor, D-S 1457, 1526 i dalje; 1669)<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abObra\u0107enje nikad ne zna\u010di stisnuti zube, ulo\u017eiti napor<\/em><\/strong> \u2026\u00bb<\/em><\/strong>. Ono je \u00abBo\u017eji dar, Bo\u017eji poziv, Bo\u017eja inicijativa\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 163).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Bo\u017eja inicijativa, primat njegove milosti itd., to je bez sumnje protivno svakom pelagijanskom<\/span><\/a> stremljenju. Kr\u0161\u0107anstvo me\u0111utim odbacuje i svaku kvijetisti\u010dku pasivnost<\/span><\/a>, podsje\u0107aju\u0107i nas da treba \u00abstisnuti zube\u00bb<\/em> i ulo\u017eiti sav mogu\u0107i \u00abnapor\u00bb <\/em>kako bismo se odrekli sebe, kako bismo svaki dan ponijeli vlastiti kri\u017e, dali prednost Kristu pred vlastitim dobrima i pred dragim osobama, \u017ertvovali vlastiti \u017eivot\u2026 (Mt 10, 37 – 39; 13, <\/span>44; 16, <\/span>24 – 24; Mk 8, 34 – 37; Lk 9, <\/span>23 \u201327, 12, <\/span>33; 14, <\/span>26 \u2013 27; Iv 12, 24 \u2013 25). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u010cini se da Kiko zaboravlja \u00abda nam se nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovni\u0161tava, Vlasti, protiv upravlja\u010da ovog mra\u010dnog svijeta, protiv zlih duhova\u2026\u00bb. Ne razmi\u0161lja o tomu da vjernik mora posegnuti za \u00abopremom Bo\u017ejom\u00bb da mora uzmo\u0107i \u00abodoljeti u dan zli i odr\u017eati se kad sve nadvlada\u00bb. Stoga, \u00abneka se dakle dr\u017ei! Neka opa\u0161e bedra istinom, neka obu\u010de oklop pravednosti\u2026 imaju\u0107i u rukama \u0161tit svoje vjere, njime \u0107e mo\u0107i ugasiti ognjene strijele Zloga\u2026\u00bb (Ef 6, 10 \u2013 17).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Isus nije do\u0161ao donijeti nam mir, \u00abnego ma\u010d<\/em>\u2026\u00bb (Mt 10, 34). Timotej treba biti boj plemenit <\/em>(1 Tim 1, 18), obaraju\u0107i mudrovanja i svaku oholost koja se podi\u017ee protiv spoznanja Boga (2 Kor 10, 3 \u2013 5). Zapravo nemogu\u0107e je \u00abstisnuti zube\u00bb i suzdr\u017eati se od svakog \u00abnapora\u00bb kad ti je du\u017enost boriti se protiv \u00abputenih po\u017euda koje vojuju protiv du\u0161e\u00bb (1 Pt 2, 11). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Kiko o\u010dito nije shvatio bit kr\u0161\u0107anskog \u017eivota: obmanjuju\u0107i sebe i druge izdao je evan\u0111eosku poruku koja se sastoji u mudrosti kri\u017ea (1 Kor 1, 18 \u2013 26). On \u2013 kao \u0161to \u0107emo dokazati \u2013 nije shvatio da se vjernik ne smije ograni\u010diti na to da \u0161tuje <\/em>Kristov Kri\u017e, polaze\u0107i od toga da ga je Isus po\u0161tedio toga da nosi onaj svoj <\/em>(Mt 10, 38) i da na njemu razapne <\/span>svoje tijelo sa strastima i po\u017eudama (Gal 5, 24). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Kiko, me\u0111utim, nepokolebljivo tvrdi: \u00abPozvati na obra\u0107enje ne zna\u010di ne zahtijevati, nego pru\u017eiti mogu\u0107nost, priliku za obra\u0107enje (\u2026). Obra\u0107enje je veliki Bo\u017eji dar, plod uskrsnu\u0107a Isusa Krista (\u2026). Obra\u0107enje je Bo\u017eje djelo, to nimalo nije voluntaristi\u010dki napor pojedinca \u2026\u00bb<\/em><\/strong> <\/em>(ibid., <\/em>s 164).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abObra\u0107enje nikad nema moralno ili voluntaristi\u010dko<\/strong> zna\u010denje, nego naprotiv u svojoj je biti promjena smjera\u2026\u00bb<\/strong> (ibid.,<\/em> s 165). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abObra\u0107enje ne zna\u010di pokajati se zbog pro\u0161losti<\/em>, nego kro\u010diti dalje, prema budu\u0107nosti\u2026 \u00ab <\/strong>(ibid.,<\/em> s. 166-7).<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong>Kojoj budu\u0107nosti? O\u010dito onoj koja je nastala uslijed promjene smjera, koja iziskuje sve napore od obra\u0107enika, kojega je Milost Bo\u017eja preduhitrila i podr\u017eala. Ali Kiko misli druk\u010dije. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Njegovo je mi\u0161ljenje da se metanoja<\/em> kao promjena duhovnog stanja sastoji u unutarnjem prosvjetljenju <\/em>uslijed kojeg \u010dovjek prepoznaje vlastiti grijeh i prihva\u0107a ga, tj. vjeruje da mu je opro\u0161teno u Isusu Kristu. Kad ka\u017eemo \u00abSvi su ti grijesi opro\u0161teni u Isusu Kristu<\/em> govorimo istinu. Ali moramo imati na umu da je za dobivanje tog opro\u0161tenja prethodno potrebno primiti duh obra\u0107enja te da je potrebno do\u017eivjeti prosvjetljenje da si u grijehu. Stoga obra\u0107enje polazi od Bo\u017eje inicijative, koja ti poma\u017ee da vidi\u0161 da si u grije<\/em><\/strong>hu<\/strong>\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s. 164).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Ali to nije ni\u0161ta. U skladu s vjerom Bog, osim \u0161to prosvjetljuje savjest gre\u0161nika kako bi gre\u0161nik spoznao vlastite pogre\u0161ke, gre\u0161niku tako\u0111er udahnjuje Bo\u017eju milost potrebnu da bi se pokajao i odlu\u010dio popraviti se. To je ono o \u010demu Kiko ne vodi ra\u010duna i \u0161to ne prihva\u0107a, izvr\u0107u\u0107i jednu od osnovnih istina o Bo\u017ejoj milosti i njezinom odnosu prema ljudskoj volji\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Ali i to nije sve. \u00abVelika je istina da je Bog oprostio sve grijehe u svojem sinu Isusu Kristu;<\/em> ali istina je tako\u0111er da ti treba\u0161 prihvatiti opro\u0161tenje grijeha. <\/em>A da bi prihvatio opro\u0161tenje mora\u0161 kao prvo priznati da si gre\u0161nik, \u0161to je vrlo te\u0161ko. Ba\u0161 ti u tomu poma\u017ee Bog pozivaju\u0107i te na obra\u0107enje\u2026\u00bb <\/strong>(ibid.,<\/em> <\/strong>s 165).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span>Pozor:<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

– Bog nam je oprostio grijehe samo na na\u010din da nam u Kristu nudi tu milost da uzmognemo pokajati se i pomiriti s njim; <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– Krivo je re\u0107i da moramo \u00abprihvatiti\u00bb opro\u0161tenje grijeha. Mi opro\u0161tenje grijeha trebamo zaslu\u017eiti pokazuju\u0107i se spremnim da ga primimo, i to kajanjem do kojeg smo do\u0161li po Bo\u017ejoj milosti \u0161to nas poziva da \u2013 po njoj \u2013 sudjelujemo u njegovoj otkupiteljskoj muci.<\/span><\/span><\/p>\n

– Bog poziva na obra\u0107enje ne samo tako \u0161to nas poti\u010de da priznamo grijehe, nego i poti\u010du\u0107i nas na osje\u0107aj gri\u017enje savjesti s namjerom da tu gri\u017enju savjesti svladamo sve temeljitijim mijenjanjem na\u010dina \u017eivota\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

Ni to nije dovoljno. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abSlavit \u0107e\u0161 Boga, bude\u0161 li vjerovao da Bog od tebe, gre\u0161nika, pohotljivca, egoiste, \u0161krca mo\u017ee napraviti sina Bo\u017ejega, kojega voli\u0161 kao Isusa Krista. Vjeruje\u0161<\/em> li u to?<\/strong> To \u0107e napraviti Bog, a ne ti. Stoga je kr\u0161\u0107anstvo dobra vijest za siroma\u0161ne i nesretne; kr\u0161\u0107anstvo ni od koga ni\u0161ta ne zahtijeva, ono sve poklanja\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 122 \u2013 3).<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Po Kikovu mi\u0161ljenju upravo vjera u Kristovu snagu uskrsnu\u0107a poni\u0161tava \u010dovjekovu grje\u0161nu pro\u0161lost, koji zato, umro i uskrsnuo, ponovno o\u017eivljava u Njemu: \u00abAko smo stvoreni na sliku Bo\u017eju, ako je on umro za na\u0161e grijehe, i mi umiremo za svoje grijehe (\u2026). Ako je on zauzeo tvoje i moje mjesto, i ako je polo\u017een u grobnicu umjesto nas, i ako ga je Otac uskrsnuo, uskrsnuo je i nas<\/em>. <\/strong> <\/span>Jer uskrsnuo ga je kao zalog, kao jamstvo da su ti tvoji grijesi opro\u0161teni, da imamo pristup Bo\u017ejem \u017eivotu <\/span>i da se sada ponovno mo\u017eemo roditi u Bogu\u2026\u00bb<\/strong> (ibid.,<\/em> s 141). <\/span>\u00abSmrt i grijeh pobije\u0111eni su u smrti i uskrsnu\u0107u Isusa Krista koji je, u svojem tijelu, pokopao i uni\u0161tio gre\u0161no tijelo (\u2026). Ako je jedan \u010dovjek uskrsnuo od smrti, to zna\u010di da je grijeh opro\u0161ten <\/em>(\u2026). <\/em><\/strong>On je uskrsnuo prvi da opravda cijelo \u010dovje\u010danstvo, da poka\u017ee svim ljudima da je smrt opro\u0161tena svima, jer je opro\u0161ten grijeh\u2026 <\/strong>(ibid.,<\/em> s 143-4). Jednom rije\u010dju: U Kristu Bog stvara novo bi\u0107e, novo \u010dovje\u010danstvo\u00bb (ibid.,<\/em> 144).<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

Velika je razlika izme\u0111u ideje <\/em>\u00abobra\u0107enja\u00bb kakvu opisuje Papa i kakvu opisuje Kiko. U suprotnosti s pelagijanskom strujom u duhu je vjere da cijeli proces obra\u0107enja pokre\u0107e Bog, koji namjerava sa sobom pomiriti \u010dovjeka gre\u0161nika\u2026. Ali i za razliku od luteranske struje<\/em> tako\u0111er je jasno da je obra\u0107enje potrebno potaknuti \u00abkajanjem\u00bb tj. \u017ealjenjem<\/em> \u0161to smo uvrijedili Boga te namjerom<\/em> da se popravimo\u2026 Kajanjem koje proizlazi iz te udahnute ljubavi koja ga bitno i neizbje\u017eno odre\u0111uje \u2026 Stoga Kiko \u00abobra\u0107enje\u00bb pridaje samo vjeri<\/em> u opro\u0161tenje koji Bog namjerava dati gre\u0161niku, ne obaziru\u0107i se na \u00abkajanje\u00bb te osloba\u0111aju\u0107i \u010dovjeka napora da se popravi, \u0161to je ina\u010de mogu\u0107e zahvaljuju\u0107i Bo\u017ejoj milosti. <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Drugim rije\u010dima: Kiko i Luther, negiraju\u0107i ljudsku slobodu, daju pretjerano zna\u010denje Bo\u017ejoj milosti, do te mjere da izobli\u010duju njezinu slo\u017eenu narav. Ona (milost Bo\u017eja) dar je Bo\u017ejeg milosr\u0111a ne zato \u0161to sve \u010dini bez ljudske volje, nego zato \u0161to ljudskoj volji daruje mogu\u0107nost da po njoj i s njom \u010dovjek sve u\u010dini<\/em>, bilo da, udovoljavaju\u0107i milosti Bo\u017ejoj, preuzme odgovornost za vlastite postupke u dobru, <\/em>bilo da, u zlu<\/em>, tu milost <\/span>odbija.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Zapravo, Bog djeluje u \u010dovjeku po\u0161tuju\u0107i dostojanstvo njegove osobe, <\/em>koja je zapravo kadra autonomno i odgovorno odabrati. To je vjera koju propovijeda Crkva u djelu Otkupljenja, djelu nu\u017eno pravednog Milosr\u0111a. (Usporedi: Capitula pseudo-clementina<\/em>, D-S 243-245, 248; Sabor u Arlesu, ibid. <\/em>330, 339; II. sabor u Orangeu, ibid. <\/em>397; Tridentski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 1525 i dalje, 1529, 1541, 1554; ALEKSANDAR VIII., ibid.<\/em> 2305 i dalje; KLEMENS XI., ibid.<\/em>, 2401, 2425, 2430 i dalje; PIO VI., ibid.<\/em>, 2621; I. vatikanski sabor<\/em>, ibid.<\/em>, 3010; PIO XII., ibid.<\/em>, 3846).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

VIII.<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

ISPA\u0160TANJE ZA OTKUPLJENJE <\/span>I \u017dRTVA<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Vjeran izvorima Objave (tradiciji Svetog Pisma<\/em>) te tradiciji op\u0107eg u\u010diteljstva, redovitog i sve\u010danog, <\/em>Papa se neprestano bavi sredi\u0161njim u\u010diteljstvom kr\u0161\u0107anstva i razvija ga, u\u010diteljstvom o spasenju izvr\u0161enom Isusovim otkupiteljskim posredovanjem po \u017ertvi kri\u017ea kojom je okajao grijehe svijeta, vr\u0161e\u0107i najve\u0107e djelo ljubavi prema Ocu i djelo solidarnosti prema bra\u0107i udovoljavaju\u0107i beskrajno milosrdnoj Bo\u017ejoj pravednosti. To je ukratko nauk koji pro\u017eima sve dokumente u\u010diteljstva Pape Ivana Pavla II., od kojih je dovoljno citirati nekoliko odlomaka. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abAko po Kristovoj \u017ertvi <\/em>i po njegovoj poslu\u0161nosti do smrti \u010dovjek dobiva opro\u0161tenje grijeha, tada se na isti na\u010din i svijet pomiruje s Bogom u Kristu\u00bb (\u017dupa sv. Marije od an\u0111ela,<\/em> Rim, <\/em>5. 3. 1989.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abBit Kristova poslanja je djelo spasenja (\u2026). On ‘\u0107e spasiti narod od grijeha njegovih<\/em> (Mt 1, 21)\u2026’\u00bb. \u00abSpasiti zna\u010di ‘osloboditi od zla’. Isus Krist Spasitelj je svijeta, jer je do\u0161ao osloboditi \u010dovjeka od temeljnog zla koje ga je obuzelo tijekom povijesti od trenutka prvog prekida saveza sa Stvoriteljem (\u2026). Zlo grijeha je upravo ono temeljno zlo koje od \u010dovje\u010danstva udaljava ostvarenje Bo\u017ejeg kraljevstva\u00bb. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab’Evo Jaganjca Bo\u017ejeg koji odnosi grijehe svijeta’<\/em> <\/span>(Iv 1, 29). Ove se rije\u010di jasno odnose na Izaijinu sliku o trpe\u0107em Sluzi Jahvinom. Prorok o njemu govori kao o Jaganjcu kojega dovode na klanje, a on tiho (‘kao ovca, nijema’, Iz 53, 7) <\/em>prihva\u0107a smrt, kojom \u0107e opravdati mnoge, i krivicu njihovu na sebe uzeti (Iz 53, 11). Tako definicija ‘Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta’ <\/em>ozna\u010dava djelo spasenja, tj. oslobo\u0111enje od grijeha koje \u0107e se dogoditi po Kristovoj muci i smrti\u2026\u00bb <\/em>(Op\u0107a audijencija, <\/em>27. 7. 1988.).<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

– \u00abO\u010deva ljubav objavljuje se u Sinovoj \u017ertvi, <\/span><\/em>prihva\u0107enoj iz dubine njegove potpune slobode (\u2026) Upravo zahvaljuju\u0107i Sinovoj ljubavi, ro\u0111enoj u potpunoj slobodi, njegova je otkupiteljska \u017ertva i spasiteljska (\u2026). Po njegovoj \u017ertvi taj novi<\/em> <\/span>\u017eivot (bo\u017eanski i nadnaravan) je u nama \u2026\u00bb <\/em>(Acilia, <\/em>28. 4. 1985.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abPobijediv\u0161i svojom smr\u0107u na Kri\u017eu zlo i snagu grijeha, svojom poslu\u0161no\u0161\u0107u punom ljubavi On je svima donio spasenje i za sve je postao ‘pomirenje’. <\/span>U njemu je Bog sa Sobom pomirio \u010dovjeka\u2026\u00bb (Reconc. et paenit.,<\/em> 10).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– <\/span>\u00abKrist, kao \u010dovjek koji zbiljski i stra\u0161no pati na Maslinskoj gori i na Kalvariji, obra\u0107a se Ocu, Ocu \u010diju je ljubav propovijedao ljudima, \u010dije je milosr\u0111e svjedo\u010dio svim svojim postupcima. Ali ba\u0161 on nije bio po\u0161te\u0111en u\u017easne patnje smrti na Kri\u017eu: ‘S njim, koji nije upoznao grijeha, Bog je radi na\u0161eg spasenja postupio kao s gre\u0161nikom’<\/em>, pisat \u0107e sv. Pavao, izra\u017eavaju\u0107i tako s malo rije\u010di svu dubinu misterija kri\u017ea pa tako i bo\u017eansku dimenziju realnosti otkupljenja.\u00bb<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abUpravo je to otkupljenje posljednje i kona\u010dno objavljenje Bo\u017eje svetosti koja je apsolutna punina savr\u0161enstva: PUNINA PRAVEDNOSTI I LJUBAVI, JER <\/span>PRAVEDNOST SE TEMELJI NA LJUBAVI, ONA PROIZLAZI IZ NJE I TE\u017dI K NJOJ.\u00bb<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU Kristovoj muci i smrti \u2013 u \u010dinjenici da Otac nije po\u0161tedio svog Sina, nego je ‘radi na\u0161eg spasenja postupao s njime kao s gre\u0161nikom’ <\/em>– dolazi do izra\u017eaja apsolutna pravednost, jer Krist podnosi muku i kri\u017e zbog ljudskih grijeha. Upravo je to ‘preobilje’ pravde, jer ljudske grijehe ‘nadokna\u0111uje’ <\/span>\u017drtva Bogo-\u010dovjeka.\u00bb <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abIpak ta se pravda, koja je pravda ba\u0161 ‘po mjeri’ Boga, ra\u0111a iz ljubavi, iz ljubavi Oca i Sina, a i donosi plodove u ljubavi. Ba\u0161 zbog toga bo\u017eanska pravda, objavljena u Kristovu kri\u017eu, po ‘Bo\u017ejoj je mjeri’, jer se ra\u0111a iz ljubavi i u ljubavi se ostvaruje, donose\u0107i plodove spasenja. Bo\u017eanska dimenzija otkupljenja ne doga\u0111a se samo u opravdanju od grijeha, nego i u tomu da se \u010dovjekova kreativna snaga vrati ljubavi, zahvaljuju\u0107i kojoj on ponovno dobiva pristup punini \u017eivota i svetosti koja dolazi od Boga.\u00bb<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abNa taj na\u010din otkupljenje u sebi nosi objavljenje milosr\u0111a u svojoj punini \u2026\u00bb (Dives in misericordia, <\/em>7).<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abCrkva, koja neprestano razmatra sveukupnost Kristova misterija, sa savr\u0161enom sigurno\u0161\u0107u vjere zna da je Otkupljenje, koje se dogodilo s pomo\u0107u Kri\u017ea, \u010dovjeku vratilo dostojanstvo i smisao njegova postojanja na svijetu (\u2026). I zato se Otkupljenje dogodilo u pashalnom misteriju, koji preko kri\u017ea i smrti vodi do uskrsnu\u0107a <\/strong>\u2026\u00bb (Redemptor hominis, <\/em>10).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>-\u00ab\u2026Otkupljenje se dogodilo po Kristovu kri\u017eu, ili po njegovoj patnji (\u2026). <\/em>Crkva, koja se ra\u0111a iz misterija otkupljenja u Kristovu Kri\u017eu, pozvana je tra\u017eiti susret s \u010dovjekom na poseban na\u010din na putu njegove patnje\u2026<\/em>\u00bb (Salvifici doloris, <\/em>3).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u2026’S njim, koji nikad nije upoznao grijeha, Bog je radi na\u0161eg spasenja postupao kao s gre\u0161nikom’. Nose\u0107i taj stra\u0161an teret, te ‘spoznav\u0161i’ sav grijeh okretanja od Boga, \u0161to \u010dini bit grijeha, a zahvaljuju\u0107i jedinstvu izme\u0111u Sina i Oca, Krist na ljudski neizreciv na\u010din do\u017eivljava tu patnju koja je odvajanje od Oca, odbijanje Oca, prekid s Bogom. Ali ba\u0161 posredstvom te patnje on otkupljuje, i izdi\u0161u\u0107i mo\u017ee re\u0107i: ‘Svr\u0161eno je’<\/strong>.\u00bb<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong>\u00abMoglo bi se re\u0107i da se ispunilo Sv. Pismo, da su se kona\u010dno obistinile rije\u010di iz spomenute Besjede sluge patni\u010dkog:<\/strong> ‘Gospodin je \u017eelio pritisnuti ga bolima.’ Ljudska patnja dosegla je svoj vrhunac u Kristovoj muci (\u2026). Najve\u0107e dobro otkupljenja do\u0161lo je od Kristova kri\u017ea i neprestano polazi od kri\u017ea.<\/strong> Kristov kri\u017e postao je izvor iz kojega izviru rijeke \u017eive vode\u2026\u00bb <\/strong>(ibid.,<\/em> s 18). <\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abVeli\u010dina otkupljenja (\u2026) ostvarila se posredstvom Kristove patnje. Otkupitelj je patio umjesto \u010dovjeka i za \u010dovjeka\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 19, usporedi: 21-22., usporedi: Omil. in Coena Domin<\/em>, 31. 3. 1988.; Op\u0107a audijencija,<\/em> 15. 3. 1988. Kristova \u017ertva je otkupljuju\u0107a \u017ertva, ili \u017ertva koja je naknada kako bismo dobili opro\u0161tenje grijeha\u2026\u00bb<\/strong>, Op\u0107a audijencija, <\/em>20. 4. 1983.); Homilija u Strasbourgu, <\/em>8. 10. 1988.; Homilija na Tijelovo, <\/em>2. 6. 1983.; Op\u0107a audijencija, <\/em>1. 6. 1983., Pismo sve\u0107enicima, Veliki \u010detvrtak <\/em>13. 4. 1987.<\/em>; Op\u0107a audijencija, 13. 7. 1988.; Predstavnicima kongregacije za euharistiju, 11. 3. 1988.; <\/em>Rim, \u017dupa sv. Tarzicija,<\/em> 3. 3. 1985.; Op\u0107a audijencija <\/em>11. 4. 1990.; Angelus<\/em>, 10. 2. 1985.; Homilija na Tijelovo,<\/em> 29. 5. 1986.; (\u00ab\u017drtva kri\u017ea je \u017ertva zadovolj\u0161tine i iskupljenja<\/em>. U njoj su otkupljenje i opro\u0161tenje <\/span>grijeha.\u00bb – Rim, \u017dupa Uskrsnu\u0107a kod Torre Nova<\/em>, 28. 2. 1988.); Angelus<\/em>, 31. 8. 1986.; Rim, \u017dupa Isusa Bo\u017eanskog Radnika, 17.6.1985.; Op\u0107a audijencija<\/em> 26. 3. 1986.; Op\u0107a audijencija<\/em>, 15. 3. 1989.; \u017dupa Presvetog srca Isusova i Marijina<\/em>, 17. 3. 1985.; Op\u0107a audijencija<\/em>, 13. 4. 1983.). <\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: Sabor u Efezu, D-S 261; IV. lateranski sabor, ibid. <\/em>802; <\/em>KLEMENS VI., ibid.<\/em> 1083; Tridentski sabor, ibid. <\/em>1740 i dalje, 1743, 1753 i dalje; LEON XIII., ibid.<\/em> 3313; PIO XII:, ibid.<\/em> 3847. i dalje).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span>Po Kikovu mi\u0161ljenju Duh Sveti je na \u00abaktualni proces desakralizacije, <\/span>dekristijanizacije, te krize vjere \u2026 odgovorio Saborom. To se dogodilo jer je to bio odgovor koji je obnovio teologiju<\/em><\/strong>. I vi\u0161e se nije govorilo o dogmi otkupljenja\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 67).<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong>Ali to je krivo jer je II. vatikanski, neprestano govore\u0107i o tomu, potvrdio teologiju koja potje\u010de iz izvora Objave, a protiv pro\u0161lih i sada\u0161njih pogre\u0161aka (Usporedi: Sacrosanctum Concilium 2<\/em>; Lumen gentium<\/em> 3; ibid<\/em>., 8, 9, 44, 52, 57; Unit. Redint.<\/em> 12; Perf. Carit.<\/em> 5; Apost. Act.<\/em> 2, 5; Dignit. Hum. <\/em>11; Presbiterorum ordinis<\/em> 13, Gaudium et spes<\/em> 67, itd.)<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– Kiko negira da \u010dovjek grije\u0161e\u0107i mo\u017ee uvrijediti<\/em> Boga (ibid., s <\/em>182 i dalje). Ali Crkva, nadahnuta Objavom, vjeruje i propovijeda da je \u00abGRIJEH UVREDA BOGU \u2026\u00bb (Dominum et vivificantem, 39<\/em>). Budu\u0107i da je grijeh negiran kao uvreda Bogu, nema smisla govoriti o otkupljuju\u0107em pokajanju, koje je po katoli\u010dkoj dogmi o spasenju djelo izvr\u0161eno po Kristovoj \u017drtvi\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Po Kikovu mi\u0161ljenju \u00abideja \u017ertve<\/strong>\u00bb \u00abu kr\u0161\u0107anskoj liturgiji\u00bb \u00abvratila bi\u00bb<\/strong><\/em> Crkvu \u00abStarom zavjetu\u00bb,<\/em><\/strong> <\/em>vratila bi je \u00abpoganskom shva\u0107anju \u017ertve i sve\u0107eni\u0161tva\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 332). \u00abI Izrael je u jednom razdoblju imao takav \u017ertveni kult\u00bb<\/strong><\/em>, s kojeg je poslije pre\u0161ao na \u00abliturgiju hvaljenja i <\/span>slavljenja\u00bb. <\/strong><\/em>U izvornoj crkvi neokonvertiti su u \u00abkr\u0161\u0107anskoj liturgiji navodno na\u0161li religiozne poganske rituale (\u2026) koje je nadvladao ve\u0107 i izraelski narod.\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 320). <\/span><\/span><\/p>\n

Kikovo je mi\u0161ljenje da je \u017ertva suvi\u0161na iz dva razloga: <\/span><\/span><\/p>\n

a)<\/span> <\/span><\/span><\/span>grijeh, budu\u0107i da ne vrije\u0111a<\/em> Boga, ne tra\u017ei naknadu kojom bi se udovoljilo pravdi. <\/span><\/span><\/p>\n

b)<\/span> <\/span><\/span><\/span>grijeh ne mo\u017ee uvrijediti Boga, budu\u0107i da nije ni \u00abljudska\u00bb ni \u00abmoralna\u00bb <\/span>\u010dinjenica, jer, kao \u0161to je ve\u0107 prethodno re\u010deno, \u00ab\u010dovjek ne mo\u017ee \u010diniti dobro<\/strong><\/em>\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 130) \u010covjek je prepun mana<\/span><\/em><\/strong>. Puten je. Ne mo\u017ee a da ne krade, da se ne sva\u0111a, da ne bude ljubomoran, da ne zavidi itd., jednostavno ne mo\u017ee ne biti takav. I nije za to kriv\u2026<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 138). \u00abTo je \u010dovjekova realnost; \u017eeli \u010diniti dobro, ali ne mo\u017ee\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 130). Dakle, tko ne mo\u017ee a da ne grije\u0161i zapravo ne grije\u0161i, budu\u0107i da nije odgovoran za svoja djela. Iz toga proizlazi da ne mo\u017ee uvrijediti Boga\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

U vezi s nepotrebno\u0161\u0107u ‘\u017ertve’ Kiko je kategori\u010dan: \u00abPonuditi Bogu ne\u0161to da bi smo ga udobrovoljili bilo je svojstveno ‘prirodnim religijama’, poganskim religijama.\u00bb (ibid., <\/em>s 320). \u00abBog nije sudac kojega treba\u0161 udobrovoljiti i moliti pomo\u0107\u2026\u00bb <\/strong><\/em>(ibid., <\/em>s 86)<\/em>. \u00abKrist je do\u0161ao da bi nadvladao prirodnu religioznost\u00bb<\/em><\/strong>, po kojoj se ide \u00abu hram moliti Boga za opro\u0161tenje<\/em><\/strong>\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abZar je Bogu potrebna Sinova krv, njegova \u017ertva da bi se udobrovoljio? Kakvoga smo to Boga stvorili? Poput pogana po\u010deli smo vjerovati da \u017ertva njegova Sina umanjuje Bo\u017eji bijes. Zato su ateisti govorili: ‘Kakav je to Bog koji svoj bijes usmjerava protiv Sina na kri\u017eu.’\u00bb <\/span><\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 333). <\/span><\/em><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

– Ako \u010dovjek ne mo\u017ee uvrijediti Boga i Bog ne tra\u017ei nikakvu zadovolj\u0161tinu za po\u010dinjeni grijeh, ne mo\u017eemo Mu pripisati ni jedno drugo savr\u0161enstvo osim savr\u0161enstva Milosr\u0111a, <\/em>budu\u0107i da On nema razloga izvr\u0161avati Pravdu<\/em>. Njegovo je opro\u0161tenje, dakle, bezuvjetno, samo ako \u010dovjek vjeruje, samo ako ima vjere te u radosti bdije na vje\u010dnom slavlju. \u00abIsus Krist do\u0161ao je patiti da ti ne bi patio, do\u0161ao je umrijeti kako ti ne bi umro. On \u0107e umrijeti, a ne ti, i to tako da \u0107e ti se \u017eivot besplatno darovati, tebi, najbjednijem na ovom svijetu, najgre\u0161nijem i najporo\u010dnijem,<\/em><\/strong> tebi ‘ubojici<\/em><\/strong>‘. \u017divot vje\u010dni darovat \u0107e se svakom\u00bb<\/strong> <\/em>(ibid., <\/em>s 222). <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– \u00abKr\u0161\u0107anstvo ni od koga ni\u0161ta ne zahtjeva, ono sve poklanja\u00bb<\/em><\/strong> <\/em>(ibid., s 222<\/em>).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– \u00ab\u017divjeti u milosti zna\u010di \u017eivjeti hvale\u0107i Boga koji ti svojom ljubavlju opra\u0161ta, zna\u010di vjerovati u to opro\u0161tenje i neprestanu ljubav Bo\u017eju (\u2026). Kr\u0161\u0107ani znaju da su pravi gre\u0161nici i u tom su grijehu isku\u0161avali milosr\u0111e Boga, koji opra\u0161ta i daje novi \u017eivot, plod svoje milosti\u2026 \u00ab <\/strong><\/em>(ibid., <\/em>s 190).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– \u00abBog je milosr\u0111e i ljubav\u00bb <\/strong><\/span><\/em>(ibid., <\/em>s 62). Da bi se potpuno nadvladala \u00abprirodna religioznost (\u2026) koja se temelji na strahu\u00bb dovoljno je vjerovati u to<\/em>, dovoljno je \u00abimati povjerenje u Boga\u00bb,<\/strong> \u00abapsolutno povjerenje da te Bog voli\u00bb <\/strong><\/em>(ibid., <\/em>s 62). \u00abAko je istina da je Bog u tebi rodio Isusa Krista, primio si Bo\u017eji dar: milosr\u0111e, vje\u010dni \u017eivot, opro\u0161tenje\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 67).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>-\u00abKoja je dakle vijest koju nam donosi Crkva? Da je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih? Da mi ne\u0107emo umrijeti? Jer smo u \u017eivom tijelu Uskrsloga Isusa Krista..\u00bb <\/strong><\/span><\/em>(ibid.,<\/em> s 86 i dalje); ili u Crkvi koja sve spa\u0161ava (\u2026). Crkva sve spa\u0161ava, jer svima opra\u0161ta. Ako je ona Krist, a Krist je Bog, sam vam je Bog oprostio. Crkva ne osu\u0111uje, ne zahtjeva, nego spa\u0161ava, lije\u010di, opra\u0161ta, uskrsava i na taj na\u010din uprisutnjuje <\/span>eshatologiju\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 90).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Iz ovakve teorije slijedi cijeli niz te\u0161kih logi\u010dkih implikacija. Ne bismo sve mogli ni navesti, kad bismo nastavili s na\u0161om komparativnom analizom misli Ivana Pavla II. i onih Kika Arg\u00fcella.<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/em><\/p>\n

IX <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

EUHARSTIJA \u2013 \u017dRTVA<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/strong><\/span><\/p>\n

PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h2>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span>\u00abLjubite Isusa prisutnog u Euharistiji. Na \u017ertveni na\u010din on je prisutan u Svetoj Misi, koja obnavlja \u017drtvu Kri\u017ea. I\u0107i na misu zna\u010di i\u0107i na Kalvariju da bismo sreli Njega, na\u0161eg otkupitelja\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (Mladi\u0107ima<\/em>, 8. 11. 1978.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abIsus (u Kafarnaumu) govori o svojoj cjelokupnoj osobi, a ne samo onoj simboli\u010dnoj te nam obja\u0161njava da je njegov prinos ‘\u017ertveni’ <\/em>te da \u0107e se prvi put ostvariti na Posljednjoj ve\u010deri, misti\u010dno predvi\u0111aju\u0107i \u017ertvu Kri\u017ea\u2026\u00bb (Obra\u0107anje Opus Dei<\/em>, 19. 8. 1978.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU liturgiji nam Krist prije svega govori snagom svoje \u017drtve\u2026<\/em>\u00bb Tu pri\u010du o ljubavi Bog \u00abponovno predla\u017ee posredstvom otkupiteljske \u017ertve koju nam je ostavio u sakramentalnom znaku, kako je se ne bismo samo prisje\u0107ali, nego da bismo je i obnovili te ponovno slavili\u00bb (Rimskim sjemeni\u0161tarcima<\/em>, 19. 11. 1978.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abEuharistijski misterij, odvojen od vlastite \u017ertvene i sakramentalne naravi jednostavno prestaje to biti \u2026\u00bb <\/span><\/em>(Pismo, Dominicae Cenae, 8).<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em>\u00abEUHARISTIJA JE PRIJE SVEGA \u017dRTVA: \u017drtva otkupljenja i, istovremeno \u017ertva Novog Saveza, kao \u0161to vjerujemo i kao \u0161to jasno propovijeda Isto\u010dna Crkva: Dana\u0161nja je \u017ertva \u2013 to je stolje\u0107ima stara tvrdnja gr\u010dke Crkve \u2013 poput one koju jednom prinese Jedinoro\u0111eni, utjelovljena Rije\u010d; on je prinosi kao vlastitu i jedinstvenu \u017ertvu\u00bb. Stoga su upravo uprisutnjenjem te jedine \u017dRTVE na\u0161ega spasenja \u010dovjek i svijet vra\u0107eni Bogu posredstvom uskrsne novosti Otkupljenja\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 9). <\/strong> <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abPosve\u0107enje prilika kruha i vina na sakramentalni je i misni na\u010din \u017drtva pokajnica koju On na Kri\u017eu prinosi Ocu za spasenje svijeta\u2026\u00bb (ibid.<\/em>). \u00abEuharistija (\u2026) je sakrament njegova Tijela i njegove Krvi, koje je on prinio jednom zauvijek (Ef 9, 26 \u2013 28) da bi nas oslobodio od grijeha i od smrti, i koje je povjerio Crkvi kako bi pod prilikama kruha i vina prinosila tu istu \u017ertvu i njome neprestano hranila svoje vjernike, nas, okupljene oko oltara. Euharistija je dakle \u017ertva u pravom smislu rije\u010di, \u017ertva Krista na Kri\u017eu, <\/strong>posredstvom koje primamo Isusa, cjelovitog, Boga i \u010dovjeka\u2026\u00bb (Homilija haitskoj Kongregaciji za euharistiju<\/em>, 9. 1. 1983.)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abSinova je \u017ertva jedina i nezamjenjiva. Prinesena je jednom u ljudskoj povijesti. I ta jedina i nezamjenjiva \u017drtva ‘ostaje’. Doga\u0111aj Golgote pripada pro\u0161losti. Realnost Trojstva tvori jedno vje\u010dno i bo\u017eansko ‘danas’. Stoga cijelo \u010dovje\u010danstvo sudjeluje u tom ‘danas’ Sinove \u017drtve<\/em>. Euharistija je sakrament tog neistra\u017eivog ‘danas’. <\/strong>Euharistija je sakrament \u2013 najve\u0107i sakrament Crkve \u2013 po kojem se bo\u017eansko ‘danas’ Otkupljenja svijeta na ljudski na\u010din susre\u0107e s na\u0161im ‘danas’\u00bb (Homilija u Strasbourgu<\/em>, 8. 10. 1988.) <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abU sakramentu Tijela i Krvi polo\u017eenih na stol oltara Krist se vra\u0107a da bi za nas prikazao svoje Tijelo i svoju Krv<\/em><\/strong>, da bi bijednu stvarnost nas gre\u0161nika jo\u0161 jednom uronio u pro\u010di\u0161\u0107uju\u0107i bujicu bo\u017eanskog milosr\u0111a te u krhkosti na\u0161eg smrtnog tijela razbudio klicu besmrtnog \u017eivota\u00bb (Tijelovo<\/em>, 2. 6. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span> <\/span>\u00abU Euharistiji se zapravo ponovno pro\u017eivljava Otkupljenje: Kristova \u017drtva, tako \u0161to postaje \u017drtva Crkve, dana\u0161njem \u010dovje\u010danstvu daje svoje plodove pomirenja i spasenja.\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abKad sve\u0107enik izgovori u ime Krista i ‘in persona Christi’: ‘Ovo je moje tijelo, koje se za vas prikazuje’<\/em>, ne potvr\u0111uje samo prisutnost Kristova tijela, on izra\u017eava i \u017ertvu po kojoj je Isus dao svoj \u017eivot za spas svih. Krist je to i namjeravao, kad je ustanovio Euharistiju.\u00bb <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u2026Tako se u posve\u0107enju kruha i vina uprisutnjuje \u017drtva otkupljenja. <\/em><\/strong>Posredovanjem sve\u0107enika, Krist se daruje na misti\u010dan na\u010din, nude\u0107i Ocu na dar vlastiti \u017eivot, koji je svojevremeno prikazao na Kri\u017eu. Euharistija nije samo sje\u0107anje na \u017ertvu koja je jednom zauvijek prinesena na Kalvariji.<\/strong> Ta se \u017ertva aktualizira, sakramentalno se obnavljaju\u0107i u svakoj zajednici koja je prinosi po rukama posve\u0107enog slu\u017eitelja.\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abIstina je da je \u017drtva na Kalvariji bila dovoljna da se za \u010dovje\u010danstvo priskrbe sve potrebne milosti za spasenje. \u017drtva samo donosi svoje o\u010dekivane plodove. <\/span>No Krist je \u017eelio da njegov dar bude neprestano prisutan kako bi u njoj objedinio kr\u0161\u0107ansku zajednicu. Euharistija je istovremeno Kristova \u017ertva i \u017ertva Crkve, stoga u njoj Krist ujedinjuje Crkvu\u00bb <\/strong>(Op\u0107a audijencija, <\/em>1. 6. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abRije\u010di koje ustanovljuju Euharistiju ne predvi\u0111aju samo ono \u0161to \u0107e se dogoditi sljede\u0107eg dana, nego na dojmljiv na\u010din nagla\u0161avaju da to ostvarenje koje se bli\u017ei IMA U SEBI SMISAO I DOSEG \u017dRTVE. Zapravo je tijelo dano\u2026i krv je prolivena za vas\u2026\u00bb (Pismo sve\u0107enicima, Veliki \u010detvrtak, <\/em>13.4.1987.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abSakrament je trajan znak prisutnosti njegova Tijela predanoga smrti i njegove Krvi prolivene za ‘opro\u0161tenje grijeha’ i istodobno svaki put kad se slavi uprisutnjuje se SPASITELJSKA \u017dRTVA OTKUPITELJA SVIJETA\u2026\u00bb (Op\u0107a audijencija, <\/em>13. 7. 1988.)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong>\u00abEuharistija je sakrament te \u017drtve. <\/em>Ona je sakrament vje\u010dnog otkupljenja u Tijelu i Krvi Isusa Krista\u2026\u00bb (U Piacenzi<\/em>, 5. 6. 1988. \u2013 Usporedi: Predstavnicima za kongregaciju euharistije<\/em>, 11. 3. 1988.; U Urugvaju<\/em>, 7. 5. 1988.; Homilija na Coena Domini<\/em>, 16. 4. 1987.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>(Usporedi: Tridentski sabor<\/em>, D-S 1740-42, 1744, 1751, 1753, 1755, 1764; PIO IV., ibid.<\/em> 1866; sv. PIO V., ibid.<\/em> 1945; BENEDIKT XIV., ibid.<\/em> 2535, LEON XIII., ibid.<\/em> 3316, PIO XII., ibid.<\/em> 3847; II. vatikanski sabor, Sacr. Conc.<\/em> 6, 47, 106, 108, Lumen Gentium<\/em>, 11; Ad Gentes<\/em> 13, Gaudium et spes<\/em> 22, PIO XII., Mediator Dei<\/em>, 55 \u2013 57).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/h3>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/h3>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u010cini se da crkveni nauk o \u00abeuharistijskoj \u017ertvi\u00bb nije na\u0161ao odjeka u Kikovoj katehezi; sve je ondje iskrivljeno, zbrkano, nejasno. Pa tako: <\/span><\/span><\/p>\n

– Misa bi bila \u00absakrament prijelaza Isusa Krista iz smrti u uskrsnu\u0107e\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.<\/em>, s 305), ili iz smrti u \u017eivot, a ne iz \u017eivota u smrt, kako to u skladu s katoli\u010dkom vjerom zahtjeva stvarno prino\u0161enje \u017ertve<\/em>. Stoga je Euharistija \u00abnavje\u0161taj, kerigma Isusova Uskrsnu\u0107a od mrtvih\u00bb (ibid.,<\/em> s 308), \u0161to je u suprotnosti s onim \u0161to pi\u0161e sv. Pavao: \u00absvaki put\u2026 vi navje\u0161\u0107ujete smrt <\/em>Gospodnju\u00bb <\/em>(1 Kor 11, 23 \u201326). <\/span>Samo u snazi i po zaslugama te smrti Isus je udovoljio O\u010devoj pravednosti i otkupio svijet. <\/span>Plod<\/em> te zadovolj\u0161tine slava je njegova i na\u0161eg uskrsnu\u0107a, ili smrti koja ima vrijednost \u00ab\u017ertve okajanja\u00bb. Ba\u0161 zato \u0161to odbija prihvatiti tragediju Kalvarije kao \u00abkrvnu \u017ertvu\u00bb ili \u017ertvu slavljenu da bi ubla\u017eio \u00abbijes\u00bb Boga uvrije\u0111enog grijehom, Kiko, nakon Luthera, definira misu kao \u00ab\u017ertvu slavlja, potpunog slavlja komuniciranja s Bogom posredstvom Kristove Pashe\u00bb (ibid.,<\/em> s 322, usporedi D-S 1743, 1753).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– Papa nau\u010dava upravo suprotno: sakramentalno obnavljaju\u0107i spasenjsku \u017drtvu, Euharistija te\u017ei \u010dovjeku dana\u0161njice posredovati pomirenje koje je jednom zauvijek postignuto s Kristom za ljude svih vremena (\u2026). Svako euharistijsko posve\u0107enje omogu\u0107uje opro\u0161tenje grijeha svijetu i tako pridonosi pomirenju gre\u0161nog \u010dovje\u010danstva s Bogom. \u00ab\u017drtva prinesena u Euharistiji nije samo \u017ertva slavlja; to je iskupljuju\u0107a ili otkupljuju\u0107a \u017ertva kako je objavio Tridentski sabor (D-S 1753), budu\u0107i da se u toj \u017ertvi obnavlja sama \u017ertva Kri\u017ea, kojom je Krist ispa\u0161tao za sve nas te zaslu\u017eio opro\u0161tenje za grijehe \u010dovje\u010danstva. <\/strong>Oni koji sudjeluju u euharistijskoj \u017ertvi primaju posebnu milost opro\u0161tenja i pomirenja\u2026\u00bb (Op\u0107a audijencija<\/em>, 15. 5. 1983.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– Ukratko, za Kika \u00abnema \u017ertve u euharistiji\u2026\u00bb, <\/strong>zbog \u010dega se prekorava vjernik koji \u00abu Misi vidi Kalvariju\u00bb (ibid.<\/em>). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– <\/span><\/strong>I osim toga: \u00abU Euharistiji nema prino\u0161enja \u017ertve \u2026\u00bb <\/strong>(<\/span>ibid.,<\/em> s 328).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Tim bismo se argumentom morali podrobnije pozabaviti kako bismo stekli \u0161iru sliku Kikove teologije o euharistijskom otajstvu.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/strong><\/p>\n

X<\/span><\/span><\/h4>\n

EUHARISTIJA \u2013 REALNA PRISUTNOST I BOGOSLU\u017dJE<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/span><\/em><\/h3>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

a)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Pravovjerje prije svega<\/span><\/em>: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPapa prije svega poti\u010de na isticanje temelja euharistijskog nauka, onakvog kakvog su primili, promi\u0161ljali i \u017eivjeli apostoli, a zatim bez prekida mu\u010denici, crkveni oci, srednjovjekovno kr\u0161\u0107anstvo, sabori, suvremena pobo\u017enost i suvremena istra\u017eivanja. Pastiri i saborski teolozi trebaju predati ono \u0161to su sami primili\u2026\u00bb \u00abPrvo vrijeme (\u2026) takvog Sabora bit \u0107e vrijeme kontemplacije ‘misterija vjere’, vrijeme klanjanja \u2026\u00bb (Pismo kardinalu Knoxu, 1. 1. 1979. za Me\u0111unarodni euharistijski kongres u Lourdesu)<\/em>. <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

-\u00abEuharistija je istinski misterij vjere. Euharistija je na\u0161 izvor nade u budu\u0107nosti. Uspjeh na\u0161eg slu\u017eenja Bogu vezan je za Euharistiju. Blagostanje Bo\u017ejeg naroda ovisi o njoj. Euharistija i Pokora veliko su blago Bo\u017eje crkve\u00bb (Indijanskim biskupima, 26. 4. 1979.<\/em>).<\/span><\/p>\n

\u00abTreba vjernicima objasniti da je Euharistija sredi\u0161te Crkve i svijeta (\u2026). Vrhunac evangelizacije ostvaruje se u Euharistiji. U njoj je \u010dovjek zapravo potpuno izjedna\u010den s Kristom\u2026\u00bb (Biskupima u Abruzzu i Moliseu, 4. 12. 1981<\/em>.). <\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

b)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Prisutnost <\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abNa\u0161 Gospodin Isus Krist istinski je i stvarno prisutan u svetohrani\u0161tu, skriven pod sakramentalnim prilikama i <\/em>odande obnavlja spomen, hrani vrline, tje\u0161i o\u017ealo\u0161\u0107ene, osna\u017euje slabe, a one koji su uz njega poti\u010de da budu kao on\u2026\u00bb <\/em>(U Buenos Airesu, 6. 4. 1987.<\/em>). <\/span><\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abOn je stvarno prisutan u Euharistiji i u svim svetohrani\u0161tima na\u0161ih crkava\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Na stadionu u Monte Videu, Urugvaj, 7. 5. 1988.<\/em><\/span>).<\/span> <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abPosredstvom euharistijskog Sakramenta mo\u017ee se re\u0107i da Bog doista, iako na vrlo otajstven na\u010din, ‘stanuje’ u svom hramu. A u njegovu hramu, u svetohrani\u0161tu mo\u017eemo ga uvijek susresti i kontemplirati izvan vela euharistijskih prilika, nalaze\u0107i utjehu za svoje patnje, ili pak nalaze\u0107i prosvjetljenje u svojim sumnjama i nesigurnostima te nadahnu\u0107a za nova djela milosr\u0111a\u00bb <\/em><\/strong>(Verona, Sve\u0107enicima i redovnicima, <\/em>16. 4. 1988.<\/em>).<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– <\/span><\/em><\/strong>\u00abLjubite Isusa prisutnog u Euharistiji. On je na \u017ertveni na\u010din prisutan u svetoj Misi koja obnavlja \u017ertvu Kri\u017ea (\u2026). On je u nama u svetoj Pri\u010desti i prisutan je u svetohrani\u0161tima na\u0161ih crkava\u00bb <\/strong>(Mladi\u0107ima, 8. 11. 1978<\/em>.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abOtuda potje\u010de du\u017ena obveza po\u0161tivanja liturgijskih normi i svega onoga \u0161to posvjedo\u010duje bogo\u0161tovlje zajednice upu\u0107eno Bogu samome, tim vi\u0161e \u0161to nam se u tom sakramentalnom znaku On povjerava s beskrajnim povjerenjem kao da ne uzima u obzir na\u0161u ljudsku slabost, na\u0161u nedostojnost, navike, rutine pa i mogu\u0107nost uvrede\u00bb (Enciklika Redemptor hominis, <\/em>4. 3. 1979., br. 20 \u2013 usporedi: Op\u0107a audijencija<\/em>, 1. 6. 1983.; Angelus<\/em>, 5. 6. 1983.; Op\u0107a audijencija<\/em>, 13. 7. 1988.; Op\u0107a audijencija,<\/em> 24. 7. 1988., Nacionalni euharistijski kongres, <\/em>12. 6. 1988.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: URBAN IV., D-S 846; KLEMENS VI., ibid.<\/em> 1083; Sabor u Konstanci<\/em>, ibid. <\/em>1199; MARTIN V., ibid. <\/em>1257; Sabor u Firenci<\/em>, ibid.<\/em> 1\u00b8321; Tridentski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 1637, 1640 \u2013 1, 1651, 1653, 1729, 1733; PIO IV., 1866; BENEDIKT XIV. , ibid.<\/em> 2535) <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

c)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Transupstancijacija <\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abU agnosti\u010dkom dru\u0161tvu u kakvom \u017eivimo, bolno hedonisti\u010dkom i permisivnom, vrlo je va\u017eno produbiti nauk o preuzvi\u0161enom Otajstvu Euharistije na na\u010din da postanemo i ostanemo \u0161to sigurniji u vezi s naravi i svrhom tog Sakramenta, koji se s pravom mo\u017ee nazvati sredi\u0161tem crkvene poruke i sredi\u0161tem \u017eivota Crkve.<\/em><\/strong> Euharistija je misterij misterija<\/em><\/strong>; stoga njegovo prihva\u0107anje zna\u010di potpuno prihva\u0107anje prijelaza Isusa Krista i Crkve, od uvo\u0111enja u vjeru do nauka o Otkupljenju, do pojma \u017drtve i posve\u0107enog sve\u0107eni\u0161tva, do dogme ‘transupstancijacije’<\/strong><\/em>, <\/strong>u okvirima liturgijskih normi.\u00bb <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abDanas je prije svega potrebna sigurnost kako bismo Euharistiju i sve\u0107eni\u0161tvo doveli na njihovo sredi\u0161nje mjesto, kako bismo procijenili pravu vrijednost svete Mise i Pri\u010desti, kako bismo se vratili euharistijskoj pedagogiji, izvoru sve\u0107eni\u010dkog i redovni\u010dkog poziva i unutarnjoj snazi potrebnoj za prakticiranje kr\u0161\u0107anskih vrlina\u2026\u00bb.<\/span><\/p>\n

\u00abDana\u0161nje je vrijeme vrijeme razmi\u0161ljanja, promi\u0161ljanja i molitve kako bi se kr\u0161\u0107anima ponovno vratio smisao i \u017ear za klanjanjem. Samo ako polazimo od Euharistije koju smo duboko spoznali, zavoljeli i \u017eivjeli mo\u017eemo te\u017eiti onom jedinstvu u istini i milosr\u0111u \u017eeljenom od Krista i propovijedanom od II. vatikanskog sabora\u00bb (Hodo\u010dasnicima u Milanu i Aleksandriji, 14. 11. 1981<\/em>.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: INOCENT III., D-S 782; IV. lateranski sabor<\/em>, ibid. 802; II. sabor u Lionu<\/em>; ibid.<\/em> 860; Sabor u Firenci, ibid.<\/em> 1352; Tridentski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 1642, 1652: PIO IV., ibid.<\/em> 1866; BENEDIKT XIV., ibid.<\/em> 2535; PIO VI., ibid.<\/em> 2629; PIO XII., ibid.<\/em> 3848; PAVAO VI., Professio Fidei<\/em>; Eucharisticum Misterium<\/em>, 3\/f)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

d)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Klanjanje i drugi bogo\u0161tovni \u010dini<\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u017delim vam da va\u0161 primjer privu\u010de mnoge du\u0161e na \u0161tovanje Krista prisutnog na oltaru kako bi onima koji vjeruju u njega postao utjeha <\/span>i nada i kako bi mu bili vi\u0161e privr\u017eeni s vjerom i ljubavlju, gledaju\u0107i ga kao Emanuela, Bog je s nama\u2026\u00bb (Udruzi \u0161tovatelja Presvetog sakramenta, <\/em>22. 4. 1989.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abPotrebno je \u0161to br\u017ee pobuditi i pripremiti vjernike za \u0161tovanje tog neizrecivog Sakramenta, za njegovo slavljenje u Misnoj \u017ertvi<\/em> i utjecati mu se s prethodnom du\u017enom pripremom\u00bb (Montevideo, Redovnicima,<\/em> 31. 3. 1982.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abMi \u0161tujemo i priznajemo tu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina; kad je ta prisutnost o\u010duvana u Svetohrani\u0161tu<\/em>, kako bi se kr\u0161\u0107anima omogu\u0107ilo da do\u0111u moliti Gospodina, razmatraju\u0107i ga u njegovu presvetom Sakramentu, za sve dane, a i zato da bi se pri\u010dest mogla dati i bolesnima i umiru\u0107ima\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abEuharistija postaje javni obred, kad je slavimo na Euharistijskim kongresima ili na Tijelovo. Ta realna prisutnost me\u0111u nama tijekom slavljenja euharistije uvijek je povezana s Euharistijom, i za nas kr\u0161\u0107ane jedna je od znakova Emanuela, Bog je s nama, kako je Izrael zvao budu\u0107eg Mesiju\u2026\u00bb (Homilija prigodom zatvaranja Euharistijskog kongresa na Haitiju<\/em>, 9. 3. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abKa\u017eem vam: budite uvjereni \u0161tovatelji Euharistije, po\u0161tujte sva liturgijska pravila s pobo\u017enom i dubokom ozbiljno\u0161\u0107u, koja me\u0111utim ne umanjuje prisnost i nje\u017enost\u2026\u00bb (Obra\u0107anje Opus Dei<\/em>, 19. 8. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abBudu\u0107i da je euharistijski misterij ustanovila ljubav, on je dostojan djela milosti <\/span>i bogo\u0161tovlja. A taj kult mora se isticati u svakom na\u0161em susretu s presvetim Sakramentom, bilo onda kad posje\u0107ujemo na\u0161e crkve, bilo onda kad svete prilike nosimo i dajemo bolesnima.\u00bb <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u0160tovanje Krista u ovom Sakramentu ljubavi mora do\u0107i do izra\u017eaja u razli\u010ditim oblicima pobo\u017enosti: u osobnim molitvama pred Presvetim, u satima klanjanja, kratkim, du\u017eim, godi\u0161njim \u010detrdesetosatnim izlaganjima svetog otajstva<\/em><\/strong>, u<\/em><\/strong> euharistijskim blagoslovima<\/strong>, euharistijskim procesijama i, euharistijskim kongresima<\/strong><\/em>\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPosebnu pa\u017enju zaslu\u017euje blagdan Tijela i Krvi Kristove<\/em><\/strong> kao \u010din javnog bogo\u0161tovlja u \u010dast Krista prisutnog u Euharistiji, <\/em>koji je \u017eelio moj prethodnik Urban IV. kao sje\u0107anje na uspostavu tog velikog Otajstva\u00bb. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSve to odgovara ve\u0107 postoje\u0107im na\u010delima i posebnim propisima, koji su me\u0111utim ponovno formulirani tijekom i nakon II. vatikanskog sabora.\u00bb (PAVAO VI., Mysterium fidei<\/em>, AAS 57, 1965., ss 753 \u2013 774; Sveta kongregacija za bogo\u0161tovlje<\/em>, naputak <\/span>Eucharisticum <\/span>Mysterium<\/em>, AAS 59, 1967, ss 539 \u2013 573, Rituale Romanum<\/em>. De sacra communione et de cultu Mysterii eucharistici extra Missam, <\/em>naklada typica <\/em>1973.) <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abO\u017eivljavanje i produbljivanje euharistijskog klanjanja DOKAZ JE IZVORNE OBNOVE <\/span>koju si je Sabor postavio za cilj, te je i njegov GLAVNI ZADATAK\u2026\u00bb.<\/span><\/p>\n

\u00abU tom sakramentu ljubavi o\u010dekuje nas Isus. Ne oklijevajmo stoga pri\u0107i mu radi susreta u klanjanju, u razmatranju prepunom vjere i spremnom za ispravljanje krivnji i zlodjela svijeta\u00bb<\/em>.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abNa\u0161e klanjanje neka nikad ne prestane\u2026\u00bb (Apostolsko pismo Dominicae Cenae<\/em>, 3).<\/span><\/p>\n

\u00abEuharistijski kult je sredi\u0161te i svrha cijelog sakramentalnog \u017eivota.\u00bb<\/em><\/strong> (Ad gentes<\/em>, 9, 13, Presbiterorum Ordinis<\/em> br. 5) \u00abNa svima je nama, koji smo po Bo\u017ejoj milosti slu\u017eitelji euharistije, te\u017eina odgovornosti za ideje i pona\u0161anje na\u0161e bra\u0107e i na\u0161ih sestara, povjerenih na\u0161oj pastoralnoj skrbi. Na\u0161 je poziv da prije svega na vlastitom primjeru potaknemo svako zdravo o\u010ditovanje \u0161tovanja Krista, prisutnog i djelatnog u tom sakramentu ljubavi. <\/em><\/strong>Bog neka nas sa\u010duva od toga da djelujemo druk\u010dije, neka nas sa\u010duva od toga DA OSLABIMO EUHARISTIJSKI KULT te da se ODVIKNEMO OD NJEGOVA RAZLI\u010cITOG IZRA\u017dAVANJA I NJEGOVIH RAZLI\u010cITIH OBLIKA, u kojima do izra\u017eaja dolazi mo\u017eda ‘tradicionalno’ ali svakako ‘zdravo’ milosr\u0111e, a nadasve onaj ‘osje\u0107aj vjere’, koji narod ima, kao \u0161to nas je na to podsjetio II. vatikanski sabor\u00bb (Lumen gentium<\/em>, 12)\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u2026 \u017delio bih moliti opro\u0161tenje \u2013 u svoje ime i u ime svih vas, po\u0161tovana i draga bra\u0107o u episkopatu \u2013 za sve ono, za ljudske slabosti, za nemar, ili pristranu, jednostranu ili krivu primjenu odredaba II. vatikanskog sabora, a \u0161to je mo\u017eda izazvalo skandal ili neugodnosti u vezi s tuma\u010denjem nauka i \u0161tovanjem ovog velikog Sakramenta\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abStoga molim i Gospodina Isusa Krista da u budu\u0107nosti izbjegnemo svaki onaj odnos prema ovom svetom Otajstvu, koji bi na bilo koji na\u010din oslabio ili zbunio po\u0161tovanje i ljubav na\u0161ih vjernika prema njemu \u00ab (ibid.<\/em>).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u2026 Na ovom bih mjestu svratio va\u0161u pozornost na jednu va\u017enu istinu koju je izlo\u017eio II. vatikanski sabor, a to je: ‘Duhovni se \u017eivot ne ograni\u010dava na sudjelovanje u liturgiji’ <\/em>(Sacrosanctum Concilium, <\/em>12). Stoga vas poti\u010dem na prakticiranje drugih vrsta pobo\u017enosti koje ste stolje\u0107ima s ljubavlju sa\u010duvali, posebice one koje se ti\u010du svetog Sakramenta <\/em>(\u2026).\u00bb<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPohod Presvetom Sakramentu \u2013 koji je toliko rasprostranjen u Irskoj i bitan je dio va\u0161eg djela milosr\u0111a te va\u0161ih hodo\u010da\u0161\u0107a u Knoch \u2013 veliko je blago katoli\u010dke vjere. Ono hrani socijalnu ljubav i nudi nam mogu\u0107nost \u0161tovanja i zahvaljivanja, mogu\u0107nost da ispravimo pogre\u0161ke te da molimo usli\u0161anje\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abBlagoslov s Presvetim Sakramentom, sveti \u010dasovi <\/span>i euharistijske procesije tako\u0111er su dragocjeni dijelovi va\u0161e tradicije, a u potpunom skladu s nau\u010davanjem II. vatikanskog sabora\u2026\u00bb<\/em><\/span>.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abEuharistija je, u misi i izvan mise<\/em>, Tijelo i Krv Isusa Krista, te zaslu\u017euje \u0161tovanje koje iskazujemo Bogu koji je u njoj \u017eiv. (Usporedi PAVAO VI., Mysterium fidei<\/em> br. 5; te govor<\/em> od 15.6.1978.). Tako je svaki \u010din iskazivanja \u0161tovanja te poklona pred presvetim Sakramentom vrlo va\u017ean jer je to \u010din vjere u Isusu Kristu, \u010din ljubavi prema Kristu<\/em>\u2026\u00bb (Dublin<\/em>, 19. 9. 1979.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: Tridentski sabor, D \u2013 S, 1643 i dalje; 1656; PIO XII., Mediator Dei<\/em>, 107 \u2013 115: PAVAO VI:, Mysterium fidei<\/em>, 31 \u2013 41).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

e) Svetkovina i tijelovska procesija<\/span><\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab\u2026Tijekom stolje\u0107a pokazalo se da taj najprikladniji dan (Veliki \u010detvrtak) nije dovoljan\u2026\u00bb \u00abNe mo\u017eemo dakle re\u0107i da je Euharistija jedino \u0161to puni na\u0161a srca. Zato je u srednjem vijeku, to\u010dnije od 1264., zbog potrebe da se istodobno javno i u misi \u0161tuje presveti Sakrament, nastala posebna svetkovina Tijelovo<\/em>\u00bb (Op\u0107a audijencija<\/em>, 13. 6. 1979.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abEuharistijska procesija slika je hodo\u010da\u0161\u0107a Bo\u017ejeg naroda. Slijedimo Krista koji je Pastir besmrtnih du\u0161a\u2026 Hodamo pjevaju\u0107i i \u0161tuju\u0107i otajstvo. Pritom znamo da nema rije\u010di koje bi mogle prikladno izraziti to otajstvo te rije\u010di kojima bismo ga mogli \u0161tovati\u2026\u00bb (Corpus Domini<\/em>, 25. 5. 1989.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abLogi\u010dno je i prirodno da su kr\u0161\u0107ani tijekom povijesti osjetili potrebu da i na izvanjski na\u010din<\/em> izraze zahvalnost za postojanje tako velikog dara\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abKr\u0161\u0107ani su me\u0111utim svjesni da se slavljenje bo\u017eanskog misterija nije moglo ograni\u010diti na prostor unutar zidina hrama, koliko god on bio prostran i umjetni\u010dki, te da taj misterij treba iznijeti na ulice svijeta, kako bi Onaj kojega zakrivaju krhki komadi\u0107i hostije si\u0161ao na zemlju te dao tijelo svoje \u2013 za \u017eivot svijeta (Iv 6, 51)\u00bb. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abTako se rodila procesija za Tijelovo<\/em>, koju Crkva stolje\u0107ima slavi posebnom svetkovinom i s posebnim veseljem\u2026\u00bb (Homilija na Tijelovo, 2. 6. 1983.<\/em>). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

f) Po\u0161tovanje liturgijskih propisa<\/span><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u2026Slavite Euharistiju, a nadasve Uskrs, s istinskim milosr\u0111em, s velikim dostojanstvom, s ljubavlju za crkvene liturgijske obrede te po\u0161tuju\u0107i propise koje su donijele mjerodavne vlasti\u2026\u00bb (Obra\u0107anje neokatekumenima, <\/em>10. 2. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u2026 Sve\u0107enik se ne mo\u017ee smatrati ‘vlasnikom’ koji slobodno raspola\u017ee liturgijskim tekstom i svetim obredom kao svojim posebnim dobrom na na\u010din da ga mo\u017ee obilje\u017eiti svojim osobnim i proizvoljnim stilom. Ponekad se mo\u017ee u\u010diniti da bi takav na\u010din polu\u010dio ve\u0107i u\u010dinak, no takav bi na\u010din isto tako mogao uroditi subjektivnim milosr\u0111em, koje bi pak objektivno gledano bilo IZDAJA ONOG JEDINSTVA koje prije svega mora na\u0107i svoj izri\u010daj u Sakramentu jedinstva\u00bb. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abKad sve\u0107enik prinosi svetu \u017drtvu, ne moli samo on i njegova zajednica, nego moli \u010ditava Crkva. Koriste\u0107i se odobrenim liturgijskim tekstom, u tom se sakramentu tako izra\u017eava duhovno jedinstvo. \u017deli li netko takvu situaciju nazvati ‘uniformno\u0161\u0107u’, to bi samo dokazalo njegovo NEPOZNAVANJE objektivne potrebe za izvornim jedinstvom te bi bilo simptom \u0161tetnog individualizma\u00bb (Dominicae Cenae, 12<\/em>).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(PIO XII., Mediator dei, 32 \u2013 52; II. vatikanski sabor<\/em>, Sacr. Conc.<\/em> 22 \u2013 23; Sveta Kongregacija za bogo\u0161tovlje, Eucharisticum mysterium<\/em>, 45). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

g) Potreba pokore prije pri\u010desti<\/em> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abDostojanstvo, \u010disto\u0107a i nevinost glavne su vrline koje sv. Pavao preporu\u010da prvim zajednicama u Korintu (\u2026). Sakramentalna kateheza koja se treba provoditi ne smije zanemariti tako va\u017ean zadatak\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abKao \u0161to znate, nije u skladu s naukom Crkve teorija po kojoj bi Euharistija oprostila smrtni grijeh, a da gre\u0161nik prije toga ne primi opro\u0161tenje u sakramentu pokore. <\/strong><\/em>Istina je da misna \u017drtva, koja Crkvi donosi svaku milost Bo\u017eju, gre\u0161niku daje dar pokajanja bez kojega opro\u0161tenje ne bi bio mogu\u0107e. ALI TO NE ZNA\u010cI DA ONI KOJI SU PO\u010cINILI SMRTNI GRIJEH MOGU PRIMITI PRI\u010cEST A DA SE PRIJE TOGA NISU POMIRILI S BOGOM POSREDSTVOM SVE\u0106ENI\u010cKE SLU\u017dBE\u2026\u00bb (Sve\u0107enicima, <\/em>4. 12. 1981., usporedi: Dominicae Cenae<\/em>, br. 11).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: Tridentski sabor<\/em>, D \u2013 S 1646 \u2013 7, 1661; LEON X., \u00abExsurge, Domine<\/em>!\u00bb, ibid.<\/em> 1465; Zakonik kanonskog prava, c. 916)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/h5>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/span><\/em><\/h5>\n


\n<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

a)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Euharistijska \u017ertva <\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Kiko je dosljedan: pori\u010du\u0107i da Kristova smrt ima zna\u010daj i u\u010dinak ‘ispa\u0161taju\u0107e \u017ertve’, Kiko, logi\u010dno, odbija prihvatiti Misu kao pravu i istinsku ‘\u017ertvu’: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– za njega nema ni crkve ni oltara: \u00abMi kr\u0161\u0107ani (ne ka\u017ee katolici) nemamo oltar, jer jedini sveti kamen je Krist, Ugaoni kamen. Stoga mi Euharistiju mo\u017eemo slaviti i za stolom. Mo\u017eemo je slaviti i na trgu, u polju i gdjegod nam se svidi! Nemamo neko posebno mjesto na kojem bismo morali slaviti <\/span>obred\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 56).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– Zatim prelazi na pseudopovijesnu, i o\u010dito hereti\u010dku filipiku: \u00abKad se u srednjem vijeku po\u010delo raspravljati o ‘\u017ertvi’ raspravljalo se zapravo o stvarima koje nisu postojale u izvornoj euharistiji<\/em>. Jer ‘\u017ertva’ je u ‘religiji’ ‘sacrum facere’, \u010diniti sveto, stupiti u doticaj s Bo\u017eanstvom posredstvom krvne \u017ertve. U tom smislu nema \u017ertve u Euharistiji (\u2026)<\/em>. <\/strong>U to doba ideja \u017ertve nije se tako shva\u0107ala <\/strong>kao ‘\u017ertva slavlja’. Ono \u0161to vide u Misi jest to da se netko \u017ertvuje, tj. Krist. <\/span>U euharistiji vide samo \u017ertvu Isusa Krista na kri\u017eu. A kad biste ljude danas o tomu ne\u0161to pitali, rekli bi vam da u Misi vide Kalvariju\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 322).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– Zapravo \u2013 kao \u0161to smo ve\u0107 rekli \u2013 \u00abu euharistiji nema \u017ertve\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid., 328).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

-Misa je ostatak obreda kakav su pogani slavili u \u010dast svojih bogova. Obred koji je Crkva promicala slavljenjem ‘euharistijske \u017ertve’ tipi\u010dan je za \u00abkr\u0161\u0107anstvo \u2026 \u017eivljeno u prirodnoj ili poganskoj religiji\u00bb. Sada je trenutak \u00abda se odvojimo od religije da bismo do\u0161li do vjere. A \u0161to je vjera? Susret s uskrslim Isusom Kristom\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 60 \u2013 61). Ostvaruje se ono \u0161to vrijedi za \u017eidovski narod: Bog \u00abnije uni\u0161tio svu prirodnu religioznost, nego (\u2026) je, pro\u010di\u0161\u0107uju\u0107i je, oti\u0161ao u progonstvo u kojem je pro\u010distio \u017ertvene obrede \u2013 (\u2026). Bog nije zapo\u010deo odbacuju\u0107i \u017ertvovanje jaraca i bikova, nego je otuda krenuo kako bi svoj narod doveo do \u010di\u0161\u0107e liturgije i duhovnosti. Krenuo je od toga da je oplemenio te krvne \u017ertve na na\u010din da se, kad je do\u0161ao Isus Krist, \u017eidovska duhovnost vi\u0161e nije temeljila da \u017ertvovanju jaraca i bikova, nego se bitno temeljila na \u017eidovskoj Pashi, svetkovini koja se slavi u obiteljskom krugu i koja je \u017ertva slavljenja i prino\u0161enja \u017ertve Bogu. Isto se dogodilo u Crkvi\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 60-61). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

-Kiko se pravi da ne zna da je s prestankom prino\u0161enja \u017ertava po starom Zakonu, koje su postale suvi\u0161ne, Krist, Vrhovni Sve\u0107enik, \u017ertvovao sebe samog na oltaru Kri\u017ea te da je \u017eelio da njegova krvna \u017ertva \u2013 savr\u0161ena i neponovljiva \u2013 ostane trajno u euharistijskoj liturgiji, koju slave slu\u017eitelji Novoga Saveza, sudionici njegova sve\u0107eni\u0161tva. To je savr\u0161eno izre\u010deno u poslanici Hebrejima (otprilike 7 \u2013 10). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

b)<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>Realna prisutnost<\/span><\/em><\/span><\/h6>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

– Ne negiraju\u0107i ga, ali shva\u0107aju\u0107i ga na svoj na\u010din, Kiko sve vi\u0161e odbacuje taj crkveni nauk, koji svoj izvor ima u najpravovjernijoj katoli\u010dkoj teologiji.<\/span><\/span><\/h6>\n

<\/span>– Po Kikovu mi\u0161ljenju \u00abizvorna Crkva nikad nije imala problema s realnom prisutno\u0161\u0107u\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 326). \u00abAli najva\u017enija stvar nije prisutnost Isusa Krista\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 325). O kojoj prisutnosti bi se trebalo govoriti? O \u00absakramentalnoj, irealnoj, autenti\u010dnoj, memorijalnoj prisutnosti. Kako se ostvaruje Uskrs, ako nema mo\u0107ne Jahvine ruke koja vodi iz Egipta? Isto je i s Isusom Kristom. Spomen koji nam on ostavlja njegov je uskrsnuo Duh, postao \u017eivotom kako bi Ocu doveo sve one koje slave Uskrs, sve one koji s Njim slave Ve\u010deru. Izvorna Crkva ima problema s tom prisutno\u0161\u0107u\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 326). <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em>– Iz toga slijedi da su ‘kruh’ i ‘vino’ samo ‘znakovi’ ili ‘simboli’ te prisutnosti. Stoga sve ono \u0161to je u katoli\u010dkom svijetu re\u010deno da bi se objasnila euharistijska prisutnost u vezi s posve\u0107enim kruhom nema nikakvu vrijednost. Kad se vi\u0161e ne razumijeva ta prisutnost Uskrsa, tada se taj sakrament poku\u0161ava objasniti filozofski (\u2026), te se zapo\u010dinju rasprave o tomu kako je prisutan, da li s o\u010dima ili bez o\u010diju ili fizi\u010dki itd. Sva ta obja\u0161njenja imaju krivo polazi\u0161te tj. \u017eele racionalizirati ne\u0161to \u0161to je druk\u010dije\u2026 <\/em>(ibid., s <\/em>326). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em>– Po Kikovu mi\u0161ljenju \u00ab’vino’ i ‘kruh’, budu\u0107i da su samo znak, poma\u017eu i pripremaju da se primi Bo\u017eje djelo te da se pojedinac tako disponira, kako bi se sakrament ostvario\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 327). Nepotrebno je dakle razmi\u0161ljati o tim elementima, pozivaju\u0107i se na njihovu ‘bit’ koja se po katoli\u010dkoj dogmi u potpunosti ostvaruje u materiji Tijela i Krvi Kristove\u2026 Upravo je to ono \u0161to Kiko predbacuje teolozima, prije i nakon Tridentskog sabora. Ba\u0161 zbog toga, Kiko misli da Luther ne zaslu\u017euje da ga se osu\u0111uje \u0161to je negirao \u00abrije\u010dcu transupstancijacija \u0161to je filozofska rije\u010d koja poku\u0161ava objasniti misterij\u2026\u00bb(ibid., s 325). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– Kiko ne podnosi \u0161to se u pro\u0161losti na Euharistiju gledalo kao na \u017drtvu, te smo euharistiju zvali MISNA \u017dRTVA.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– \u00ab\u2026 Dana\u0161nja istra\u017eivanja otkrivaju sredi\u0161te sakramenta i sad se na Euharistiju gleda kao na Spomen na Muku, Smrt i Uskrsnu\u0107e Isusa Krista, kao na slavljenje otajstva Uskrsa Isusa Krista. Otkrivanje<\/em><\/span> <\/span>SREDI\u0160TA, jezgre sakramenta Euharistije (ili kao \u0161to je to kod Kika, odbacivanje tog sredi\u0161ta, te ‘iskupljuju\u0107e \u017ertve’, te ‘transupstancijacije’) osvjetljava i druge aspekte, tako da <\/em><\/span>nestaju razlike u odnosu na protestante, jer pribli\u017eimo li se sredi\u0161tu, biti, isti smo kao i oni\u00bb <\/span>(<\/em><\/span>ibid., <\/span>s 162).<\/em><\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

– Citiraju\u0107i Congara i Rahnera, Kiko je uvjeren da <\/em><\/span>\u00abu budu\u0107nosti Crkve ne\u0107e biti protestanata ili ne-protestanata. <\/span><\/strong>Do\u0107i \u0107e do novog raskola izme\u0111u onih koji su uz Sabor i onih koji su protiv Sabora. Kao da je rije\u010d o proro\u010danstvu, jer smo to doista do\u017eivjeli.<\/em><\/span> Bli\u017ei smo protestantima nego nekima u Crkvi koji nas \u017eele udariti i ubiti. <\/span><\/strong>Danas raskol izazivaju oni koji ne prihva\u0107aju Sabor i ka\u017eu: ‘Koji Sabor? Onaj tridentski! Da, to je Sabor.’ Njihovo je mi\u0161ljenje da je II. vatikanski sabor samo hrpa budala\u0161tina koje podrivaju Crkvu. Na drugoj su strani oni koji su uz Papu i Sabor, koji je objavio: Obnova Crkve, \u0161to god to zna\u010dilo\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>ibid., s <\/em><\/span>349).<\/span> <\/span><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

– Odbacuju\u0107i Tridentski sabor \u2013 \u010diji je karakter dogmatski, kona\u010dan i ne mo\u017ee se mijenjati \u2013 Kiko, drski obmanjiva\u010d, ZAMI\u0160LJA JEDNOG PAPU (IVANA PAVLA II.) I JEDAN SABOR (II. VATIKANSKI SABOR), KOJI SU OSTAV\u0160I VJERNI TRIDENTSKOJ DOKTRINI, NASTAVILI NAU\u010cAVATI ONO \u0160TO JE U POTPUNOJ SUPROTNOSTI S ONIM \u0160TO INSINUIRA KIKO. ZA IVANA PAVLA II. TO SMO SJAJNO DOKUMENTIRALI. \u0160TO SE TI\u010cE SABORA: Usporedi Lumen gentium, 10, 11, 25, 28, 34; Sacrosanctum <\/span>Concilium, 48; Presbiterorum ordinis<\/em><\/span>, <\/span>2, 5, 13, 14. <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

– Budu\u0107i da nema <\/em><\/span>transupstancijacije<\/span><\/strong> i Misa je svedena samo na sve\u010danu <\/em><\/span>gozbu<\/span> kojom se slavi Uskrs, mrvice hostije po podu ne trebaju nikoga zabrinjavati: <\/em><\/span>\u00abto nije pitanje mrvica i sli\u010dnih stvari\u2026\u00bb <\/span><\/strong>(<\/span>ibid., s 329). <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

– O \u010demu je dakle rije\u010d? <\/em><\/span>\u00abRije\u010d je o sakramentu, o okupljanju zajednice\u2026\u00bb<\/span><\/strong> <\/em><\/span>(<\/span>ibid.<\/em><\/span>)<\/span> <\/em><\/span>To\u010dno, jer Kiko ka\u017ee:<\/span><\/strong> <\/em><\/span>\u00abNi u kom slu\u010daju se ne mo\u017ee to shvatiti kao individualni obred. \u017didovi ne mogu slaviti Pashu, ako ih u obiteljskom krugu nije barem 11 na okupu. Jer sakrament nije samo kruh i vino, ve\u0107 i okupljena zajednica, cijela Crkva koja sve\u010dano navije\u0161ta Euharistiju. Nema euharistije bez okupljene zajednice. Samo cijela zajednica mo\u017ee slaviti svetkovinu i euharistiju, jer euharistija je zajedni\u010dko razdragano slavlje okupljene ljudske zajednice\u2026 Iz takve okupljene zajednice izvire euharistija\u2026\u00bb <\/span><\/strong>(<\/span>ibid<\/em><\/span>., <\/span>s 317<\/em><\/span>). <\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

– Sigurno je da je po shva\u0107anju Ivana Pavla II. po transupstancijaciji Isus Krist stvarno prisutan u svakoj hostiji i u svakom od njezinih dijelova (Usporedi: <\/em><\/span>Tridentski sabor,<\/span> D-S 1641, 1653, nakon <\/em><\/span>Sabora u Firenci<\/span>, <\/em><\/span>ibid.<\/span> 1321). Papa je isto tako siguran u ono u \u0161to se nakon tisu\u0107ljetne tradicije \u2013 mora nastaviti vjerovati: \u00abMISA JE UVIJEK DJELO ISUSA KRISTA I CRKVE, I ONDA KAD U NJOJ NE MOGU SUDJELOVATI VJERNICI\u2026\u00bb (<\/em><\/span>II. vatikanski sabor, <\/span>Presbiterorum ordinis<\/em><\/span>, <\/span>13, Usporedi Sacrosanctum Concilium, <\/em><\/span>26\u201327.;<\/span> PAVAO VI., Mysterium fidei, 15, nakon PIO XII., <\/em><\/span>Mediator dei<\/span>, <\/em><\/span>68-69).<\/span><\/span><\/p>\n

– Zaklju\u010dak je: Negiraju\u0107i <\/em><\/span>euharistijsku prisutnost<\/span> <\/em><\/span>koja proizlazi iz<\/span> <\/em><\/span>‘transupstancijacije’,<\/span> Kiko ne mo\u017ee a da se ne smije teolo\u0161kim istra\u017eivanjima koja su se stolje\u0107ima time bavila: \u00ab<\/em><\/span>\u2026 Zamislite da sada s filozofskim problemima postajemo opsjednuti \u010dinjenicom je li Krist prisutan u kruhu i vinu i kako. Mogao bih vam navesti teolo\u0161ke diskusije o tom problemu koje su smije\u0161ne\u2026\u00bb<\/span><\/strong><\/span><\/p>\n

– No za razliku od Kika Ivan Pavao II. bi plakao, kad bi sve to saznao. Njega je osniva\u010d <\/em><\/span>Neokatekumenskog puta<\/span> nedostojno prevario\u2026<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

c)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Euharistijski obred <\/span><\/span><\/p>\n

U vezi s tim Kiko je logi\u010dan do krajnosti te se prepu\u0161ta nabrajanju izmi\u0161ljotina protiv Papinog U\u010diteljstva, otkrivaju\u0107i neizravno sve ono \u0161to se doga\u0111a u krilu njegovih ‘zajednica’ – koje su krive jer su uvrijedile \u2013 osim nauka \u2013 i najukorijenjija i najnje\u017enija euharistijska pobo\u017enost naroda, kojoj su prethodili primjeri stotina i tisu\u0107a svetaca svih epoha: <\/em><\/span>Po\u010dinju duga izlaganja Presvetoga, kojih nikad prije nije bilo\u2026. Kruh i vino su napravljeni da bi se jeli i pili. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSakramenti\u0107ima koji su si napravili veliko svetohrani\u0161te uvijek ka\u017eem: <\/em><\/span>Da je Isus Krist \u017eelio Euharistiju kako bi ondje ostao, tada bi se uprisutnio u kamenu koji se ne kvari\u2026\u00bb <\/span><\/strong>(<\/span>ibid.,<\/em><\/span> s 329).<\/span> <\/span><\/strong>Ali treba postaviti pitanje: Tko je Kiko da donosi presude o U\u010diteljstvu, zakonima, obredima, iskustvima Katoli\u010dke crkve?\u2026 Za\u0161to ta svoja uvjerenja ne ka\u017ee Papi, koji je pokazao da misli druk\u010dije? <\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00ab<\/em><\/span>Po\u010dinje<\/span> <\/em><\/span>Tijelovo; sve\u010dana izlaganja Presvetoga, procesije s Presvetim, mise koje postaju sve privatnije, pohodi Presvetom <\/span>i euharistijske pobo\u017enosti\u2026\u00bb (<\/span>ibid., <\/em><\/span>s 330). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abOdvojeno (\u0161to je krivo) od misnog slavlja zapo\u010dinju poznate euharistijske pobo\u017enosti: <\/em><\/span>pobo\u017enosti, opetovano kle\u010danje tijekom mise, Podizanje Presvetoga kako bi mu se svi klanjali. U srednjem vijeku se u trenutku podizanja zvonilo, pa su Presvetog \u0161tovali i oni koji su bili na poljima\u2026\u00bb (<\/span>ibid<\/em><\/span>., s 331). <\/span><\/span><\/p>\n

A Papa je u Dublinu 29. rujna 1979. prisutne podsjetio na sljede\u0107e: \u00abEuharistija U MISI I IZVAN NJE JEST TIJELO I KRV ISUSA KRISTA I ZASLU\u017dUJE KLANJANJE KAKVO ISKAZUJEMO \u017dIVOM BOGU, I SAMO NJEMU\u2026\u00bb.<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abOd XVII. stolje\u0107a \u2013 nastavlja s izlaganjem Kiko \u2013 s industrijalizacijom nema vi\u0161e te svetkovine i ljudi koji su jako religiozni na svoj na\u010din sudjeluju u svetim \u010dasovima<\/em><\/span> <\/span>i u <\/em><\/span>Kri\u017enom putu<\/span>\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>ibid<\/em><\/span>., s 331).<\/span><\/span><\/p>\n

I ovdje kre\u0107e ispo\u010detka, interpretiraju\u0107i II. vatikanski sabor kao kretanje prema ekumenskoj viziji kr\u0161\u0107anstva u kojem \u0107e jednog dana nestati sve razlike izme\u0111u katolika, protestanata i isto\u010dne Crkve: \u00ab<\/em><\/span>Obnova koja dolazi s II. vatikanskim saborom (\u2026) <\/span><\/strong> <\/span>dovest \u0107e Crkvu do neopisive slave, a u Isto\u010dnoj \u0107e Crkvi te kod protestanata izazvati \u010du\u0111enje i divljenje. <\/span>Svi \u0107emo sjesti za jedan ugaoni kamen, na stijenu na kojoj nema podjela. Sabor je ekumenski\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>ibid<\/em><\/span>., s 333). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abA II. vatikanski sabor izjavio je da se ‘duhovni \u017eivot’ ne mo\u017ee ograni\u010diti samo na sudjelovanje u liturgiji\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Sacrosanctum Concilium<\/em><\/span>,<\/span> 12<\/em><\/span>).<\/span> On dapa\u010de poti\u010de <\/em><\/span>kr\u0161\u0107anski narod na pobo\u017enosti<\/span>\u2026, za koje ka\u017ee da imaju ‘<\/em><\/span>posebno dostojanstvo’\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

Kiko je, obmanjuju\u0107i naivne na na\u010din da to ne ka\u017ee izravno, izjavio da je ‘kr\u0161\u0107anin’ (?) ali ne <\/em><\/span>katolik<\/span><\/strong> katoli\u010danstva svojstvenog Rimskoj Crkvi, koju je ustanovio Petar, a danas je predvodi Ivan Pavao II.; ba\u0161 one Crkve II. vatikanskog sabora koji Kiko krivo suprotstavlja Tridentskom saboru\u2026<\/em><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/em><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/p>\n

XI.<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

SAKRAMENT POKORE<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

PAPA<\/span><\/em><\/span><\/strong><\/p>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

A)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/strong>Pojam <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

\u00abSakrament pokore je redoviti put potreban svima onima koji su nakon kr\u0161tenja pali u te\u0161ki grijeh. No pokora se ne ograni\u010dava samo na brisanje grijeha pokornika, nego je i izraz Bo\u017eje milosrdne dobrote i njegove slave\u2026\u00bb (Biskupima u Abruzzu i Moliseu, <\/em><\/span>4. 12. 1981.).<\/span><\/span><\/p>\n

– \u00ab\u2026Veliki sakrament Bo\u017eje ljubavi (\u2026). Svaki put kad primimo Sakrament Pokore i Pomirenja, dobivamo i Kristovo opro\u0161tenje, a mi znamo da to opro\u0161tenje dolazi po Kristovoj smrti\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Dublin, <\/em><\/span>29. 9. 1979.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

b) Ustanovljenje<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abI sami apostoli \u2013 u bliskoj vezi s Kristovom Pashom \u2013 dobili su ovlast da opra\u0161taju grijehe. I Krist je naravno bio vlastan otpu\u0161tati grijehe (Mt 9, 6). Tu istu ovlast On je prenio na Apostole nakon Uskrsnu\u0107a kad dahnu u njih i ka\u017ee im: ‘Primite Duha Svetoga’ (Iv 20, 22 i dalje). Otpustiti grijehe zna\u010di u pozitivnom smislu vratiti \u010dovjeku <\/span>sudioni\u0161tvo na Kristovom \u017eivotu\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Op\u0107a audijencija, <\/em><\/span>13. 7. 1988.). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abKao \u0161to je apostolima najprije dao pravo slavljenja Euharistije, tj. sakramentalnog obnavljanja njegove uskrsne \u017drtve, tako im je drugi put dao ovlast da otpu\u0161taju grijehe\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Sve\u0107enicima, <\/em><\/span>27. 3. 1983.). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSakrament Pokore (\u2026) je (\u2026) neka vrst sudovanja; ali to se sudovanje odvija pred sudom milosr\u0111a, a ne pred sudom striktne i rigorozne <\/span>pravde\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Angelus, <\/em><\/span>9. 3. 1986.). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

d)<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>Sakrament koji mo\u017ee dati samo sve\u0107enik<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSve\u0107enik i hostija u Euharistiji; on isto tako mora biti \u017ertva i zalog uskrsnu\u0107a kad slu\u0161a sakramentalne ispovijedi \u2026\u00bb. \u00abPolaganjem ruku biskup ordinarij posve\u0107uje svakog prezbitera i u potpunosti ga predaje u slu\u017ebu povjerenih mu du\u0161a. ..\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Prelatima Apostolske Penitencijarije, <\/em><\/span>31. 3. 1990.). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abIsusovom voljom (\u2026) sve\u0107enik je slu\u017eitelj pomirenja (\u2026). Sve\u0107enik je od apostola naslijedio plemeniti zadatak da u Kristovo ime pomiruje ljude s Bogom. Kao sv. Pavao, i on, u svojstvu Kristova izaslanika, poti\u010de kr\u0161\u0107ane da se pomire s Bogom posredstvom sakramenta \u010diji je cilj davanje opro\u0161tenja\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Angelus, <\/em><\/span>1. 4. 1988.).<\/span> <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSnagom Kristova uskrsnu\u0107a po kri\u017eu Crkva dobiva vlast otpu\u0161tanja grijeha, koja je povezana s apostolskom slu\u017ebom <\/span><\/em><\/span>koju vr\u0161e biskup i sve\u0107enici<\/span>\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Rim, \u017dupa sv. Benedikta, <\/em><\/span>14. 2. 1988.). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abKr\u0161\u0107anin zna da po sakramentu Pokore sve\u0107enik koji utjelovljuje samog Krista poklanja Bo\u017eju milost i sigurnost da je Bog pojedincu oprostio\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Civitavecchia, Zatvorenicima, 19. 3. 1987<\/em><\/span>.). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abMi smo danas, za razliku od pro\u0161log stolje\u0107a, otkrili zajedni\u010dki aspekt pokore, pripreme za opro\u0161tenje i djela Bo\u017eje milosti nakon opro\u0161tenja. Ali sakramentalno opro\u0161tenje uvijek \u0107e zahtijevati osobni susret s raspetim Kristom i to <\/em><\/span>posredstvom njegova slu\u017eitelja<\/span> \u2026<\/em><\/span>\u00bb<\/span> (Pismo sve\u0107enicima, Veliki \u010detvrtak, <\/em><\/span>16. 3. 1986.).<\/span> <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab<\/span>U vr\u0161enju te slu\u017ebe <\/em><\/span>sve\u0107enik se poistovje\u0107uje s Kristom, djeluje u Kristovo ime i snagom Duha Svetoga predstavlja Crkvu koja gre\u0161nika prima i pomiruje\u2026\u00bb (<\/span>Meksi\u010dkim biskupima, <\/em><\/span>2. 12. 1983.). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abOn je odabrao nas, svoje sve\u0107enike da BUDEMO JEDINI KOJI MO\u017dEMO OPROSTITI GRIJEHE U NJEGOVO IME. TA SLU\u017dBA BOGU PRIDR\u017dANA JE SAMO NAMA I MORAMO JOJ DATI PREDNOST\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Ameri\u010dkim sve\u0107enicima<\/em><\/span>, 16. 12. 1983.).<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPrakticiranje tog sakramenta, u vezi s njegovim slavljenjem i oblikom, razvijalo se kroz povijest, kao \u0161to to pokazuju najstariji obrednici, saborski dokumenti, biskupske sinode, propovijedi crkvenih otaca i nau\u010davanje crkvenih nau\u010ditelja<\/em><\/span>\u00bb<\/span>.<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abAli u odnosu na materiju sakramenta svijest Crkve nepromijenjena je te se i dalje \u010dvrsto smatra da je po Isusovoj volji svakome ponu\u0111eno opro\u0161tenje posredstvom sakramentalnog odrje\u0161enja koje daju slu\u017eitelji pokore. <\/span><\/strong>To je sigurna \u010dinjenica koju je izri\u010dito potvrdio Tridentski sabor (D-S 1668-70,<\/span> <\/em><\/span>1701) a i II. vatikanski sabor<\/span> <\/em><\/span>(<\/span>Lumen gentium, <\/em><\/span>11)\u2026\u00bb<\/span> <\/em><\/span>(<\/span>Esort. Apost.,<\/em><\/span> <\/span>Reconc. et paent<\/em><\/span>.,<\/span> br. 30<\/em><\/span>). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

d) <\/em><\/span>Grijeh <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abVjerna svojem poslanju (\u2026) Crkva mora propovijedati postojanje grijeha i zla (\u2026). Ve\u0107 je najranija Crkva odlu\u010dno reagirala u odnosu na obmanu nekolicine da grijeh ne postoji, kao \u0161to se to vidi iz psima sv. Ivana: ‘Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama’\u00bb (<\/em><\/span>1 Iv 1, 8 \u2013 <\/span>Biskupima u SAD-u, <\/em><\/span>31. 5. 1988.). <\/span><\/span><\/p>\n

Trenuta\u010dno postoje struje koje relativiziraju postojanje pojma grijeha, te zbog toga obezvrje\u0111uju ovlast otpu\u0161tanja grijeha dobivenu po re\u0111enju\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Sve\u0107enicima, <\/em><\/span>Lourdes, 15. 8. 1983<\/span>.; <\/em><\/span>usporedi:<\/span> <\/em><\/span>Rec<\/span>onc. et paenit., <\/em><\/span>18 i dalje).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

e)<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>Struktura sakramenta <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

– \u00abZa kr\u0161\u0107anina sakrament pokore je uobi\u010dajeni na\u010din na koji se dobiva opro\u0161tenje i otpu\u0161tenje grijeha po\u010dinjenih nakon kr\u0161tenja (\u2026). Bilo bi dakle nerazborito i preuzetno proizvoljno zanemariti oru\u0111e Bo\u017eje milosti i spasenja koje je Gospodin uredio te bi posebno nerazborito i preuzetno bilo primiti opro\u0161tenje ne pristupaju\u0107i tom Sakramentu, koji je Krist ustanovio da bi dao opro\u0161tenje. <\/em><\/span>Liturgijska obnova koja se po\u010dela provoditi nakon Sabora ne dopu\u0161ta nikakve obmane ni iskrivljavanja u tom smjeru\u2026\u00bb <\/span><\/strong>(<\/span>Reconc. et paenit<\/em><\/span>., <\/span>31\/I<\/em><\/span>).<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abDrugo uvjerenje koje se ti\u010de funkcije Sakramenta Pokore za onoga tko mu pristupa je to da je taj sakrament po najstarijem tradicionalnom shva\u0107anju neka vrst sudovanja, ali to sudovanje odvija se pred sudom milosr\u0111a, a ne pred sudom striktne i rigorozne pravde, pred sudom koji se ne mo\u017ee usporediti s onim ljudskim\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>ibid.<\/em><\/span>,<\/span> <\/em><\/span>s 31\/II).<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abTre\u0107e uvjerenje (\u2026) ti\u010de se stvarnosti ili dijelova sakramentalnog znaka opro\u0161tenja i pomirenja. Neke od tih stvarnosti <\/em><\/span>djela su pokore<\/span>, i to razli\u010ditog zna\u010denja, no svako od njih je neophodno za valjanost, cjelovitost ili plodonosnost znaka<\/em><\/span>\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abNeizostavan je uvjet prije svega ispravna i \u010dista savjest pokornika (\u2026). Sakramentalni znak te \u010disto\u0107e je tradicionalni \u010din koji zovemo <\/em><\/span>ispit savjesti\u2026\u00bb. <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abNo drugi bitni \u010din Pokore jest <\/em><\/span>kajanje<\/span>, ili jasno i odlu\u010dno odbacivanje po\u010dinjenog grijeha, pra\u0107eno namjerom da vi\u0161e ne grije\u0161imo <\/em><\/span>\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab<\/span>Razumije se (\u2026) kao \u0161to je to bilo od po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva, povezana s apostolima i Kristom, Crkva je u sakramentalni znak Pokore uklju\u010dila i <\/em><\/span>optu\u017ebu za grijehe<\/span>. Taj \u010din Pokore toliko je va\u017ean da je ve\u0107 stolje\u0107ima i dan danas uobi\u010dajeno ime Sakramenta <\/em><\/span>ispovijedi\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abJo\u0161 jedan vrlo bitan \u010din Sakramenta Pokore ti\u010de se ispovjednika, suca i lije\u010dnika, slike Boga Oca koji prihva\u0107a i opra\u0161ta onomu koji se vra\u0107a: to je odrje\u0161enje<\/em><\/strong>\u2026\u00bb.<\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abZadovolj\u0161tina je kona\u010dan \u010din koji okrunjuje sakramentalni znak Pokore\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, 31\/III). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abI naposljetku treba imati na umu da toliko osoban i intiman nije ni jedan drugi sakrament kao \u0161to je ovaj u kojem je gre\u0161nik <\/span>pred Bogom, sam sa svojom krivnjom, sa svojim pokajanjem <\/span>i svojim povjerenjem\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abAli istovremeno neporeciva je socijalna dimenzija tog Sakramenta, u kojem je cijela Crkva \u2013 i to ona vojuju\u0107a Crkva, pro\u010di\u0161\u0107uju\u0107a i slavna nebeska Crkva \u2013 koja hita u pomo\u0107 pokorniku te ga ponovno prihva\u0107a u svoje krilo, tim vi\u0161e \u0161to je taj grijeh uvrijedio i ranio cijelu Crkvu. Slu\u017eitelj se ovdje pojavljuje u svetoj slu\u017ebi svjedoka i crkvenog predstavnika. TO SU DVA KOMPLEMENTARNA ASPEKTA: INDIVIDUALNOST I EKLEZIJALNOST\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> 31\/IV). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

f)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Potreba ispovijedi za smrtne i male grijehe<\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

\u00ab<\/span>Sakrament pokore (\u2026) sredstvo je koje je neophodno za stjecanje bo\u017eanske naklonosti \u2013 barem onoliko koliko se vjernik, koji je upao u grijeh, iskreno \u017eeli vratiti u Bo\u017eji \u017eivot<\/em><\/span>\u00bb.<\/span> <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abTuma\u010de\u0107i Kristovu volju, Crkva je stolje\u0107ima poticala vjernike da pristupaju tom Sakramentu (Tridentski sabor, Vatikan, 1946., ss 239-242<\/em><\/span>) pa i zato da nam se oproste i samo mali grijesi.<\/span><\/strong> Takav razvoj u pro\u0161losti, kao \u0161to je rekao moj prethodnik Pio XII., nije bio mogu\u0107 bez sudjelovanja Duha Svetoga (usporedi Enc. <\/em><\/span>Mystici Corporis<\/span>, 87<\/em><\/span>)\u2026\u00bb.<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abNaravno, otpu\u0161tanje malih grijeha mogu\u0107e je s pomo\u0107u drugih sakramentalnih sredstava i (\u2026). <\/em><\/span>Ne smije se zaboraviti da sitni grijesi gre\u0161niku mogu nanijeti opasne rane. <\/span><\/strong>S obzirom na taj poziv shodno je da nam i takvi grijesi budu opro\u0161teni posredstvom sakramenta Pokore\u2026\u00bb (Op\u0107a audijencija, <\/em><\/span>11. 4. 1984., usporedi<\/span> Kongregacija za bogo\u0161tovlje i disciplinu sakramenata<\/em><\/span>, 17. 4. 1986.; <\/span>Sveu\u010dili\u0161tarcima,<\/em><\/span> 18. 12. 1979.;<\/span> Pokajnicima u rimskim bazilikama<\/em><\/span>,<\/span> <\/em><\/span>30. 1. 1981.;<\/span> Op\u0107a audijencija, <\/em><\/span>15. 6. 1983.)<\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u2026Ne gube\u0107i iz vida eklezijalnu dimenziju Sakramenta Pokore (\u2026) va\u017eno je shvatiti smisao <\/em><\/span>individualne ispovijedi<\/span><\/strong>; upisuju\u0107i se u trajnu tradiciju Crkve, ispovijed je uvijek potrebna za otpu\u0161tanje te\u0161kih grijeha te je u svim slu\u010dajevima prepuna zna\u010denja\u2026\u00bb (Francuskim biskupima u Midiju, <\/em><\/span>27. 3. 1987.).<\/span> <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

g)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Individualna i kolektivna ispovijed <\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab\u0160to se ti\u010de problema odrje\u0161enja koje se generalno daje nekolicini pokornika a da se te osobe prije toga nisu individualno ispovjedile, o\u010dito je da se usprkos preciznim odredbama Zakonika kanonskog prava<\/em> (kanoni 961-3) navedenim u Apostolskoj pobudnici Reconciliato et Paenitentia <\/em>(br. 33) u mnogim pojedinim crkvama to zlorabi<\/em>.\u00bb<\/strong> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abU vezi s tim osje\u0107am potrebu opet istaknuti kako taj oblik slavljenja tog Sakramenta ‘ima izniman zna\u010daj, pa se ne mo\u017ee prepustiti na\u0161em slobodnom izboru, te kako slavljenje tog Sakramenta ure\u0111uje pripadaju\u0107a disciplina’ <\/em>(ibid., <\/em>br. 32). <\/em>Odredbe te discipline poznate su: CRKVA, VJERNA VOLJI SVOG U\u010cITELJA I GOSPODINA, NE NAMJERAVA IH MIJENJATI\u2026\u00bb (Plenarno zasjedanje o sakramentima,<\/span><\/em> 17. 4. 1986.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00ab<\/span>U ime Krista i Crkve, u moje i u va\u0161e ime, pozovite kanadske vjernike na obra\u0107enje i NA OSOBNU ISPOVIJED\u2026<\/em><\/span>\u00bb<\/span> <\/em><\/span>(<\/span>Kanadskim biskupima, <\/em><\/span>23. 9. 1983.).<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPozvao bih vas na strogo po\u0161tivanje navedenih uvjeta te bih istaknuo da u slu\u010daju smrtnog grijeha, i nakon kolektivnog odrje\u0161enja, postoji obveza posebnog sakramentalnog priznanja grijeha. Ponavljam tako\u0111er da u svakom slu\u010daju vjernici imaju pravo na individualnu ispovijed\u2026\u00bb <\/strong>(Ispovjednicima u rimskim bazilikama,<\/em> 30. 1. 1981., usporedi Kanadskim biskupima<\/em>, 17. 11. 1978.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPo\u0161tuju\u0107i stoljetnu praksu Sakramenta Pokore – i to praksu individualne ispovijedi, ujedinjene s osobnim \u010dinom osje\u0107anja boli i odluke da se popravimo i pru\u017eimo zadovolj\u0161tinu<\/em><\/strong> \u2013 Crkva brani to posebno pravo koje ljudska du\u0161a ima. A to je pravo pojedinaca na osobni susret s raspetim Kristom koji opra\u0161ta, s Kristom koji nam posredstvom slu\u017eitelja Sakramenta otpu\u0161ta grijehe: ‘Tvoji su grijesi otpu\u0161teni’, itd.\u00bb (Redemtor hominis<\/em>).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

h)<\/span> <\/span><\/span><\/span>U\u010destalost ispovijedi<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abI ovim nagovorom pozivam sve sve\u0107enike svijeta, a posebice svoju subra\u0107u u biskupstvu te \u017eupnike da svim snagama vjernike poti\u010du da \u0161to \u010de\u0161\u0107e pristupanje tom Sakramentu, te da za to upotrijebe sva mogu\u0107a i uvjerljiva sredstva, da isku\u0161avaju sve na\u010dine kako bi \u0161to ve\u0107i broj na\u0161e bra\u0107e pribli\u017eili ‘milosti Bo\u017ejoj koja nam je dana’ posredstvom Pokore i po pomirenju svake du\u0161e i cijelog svijeta s Bogom u Kristu\u2026\u00bb (Reconc. et paenit., <\/em>31\/V).<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abPoku\u0161ajmo jo\u0161 jednom naglasiti pred na\u0161im vjernicima velike prednosti koje proizlaze iz \u010deste ispovijedi\u2026\u00bb (Kanadskim biskupima<\/em>, 17. 11.1978.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

i)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Ispovijed djece<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00abVjernik koji pristupa tom Sakramentu u kojem do izra\u017eaja dolazi pobjedni\u010dka ljubav uskrslog Krista ne\u0107e iskusiti pravdu \u0161to osu\u0111uje, nego ljubav koja opra\u0161ta (\u2026). S obzirom na to \u010dinjeni\u010dno stanje ne mo\u017eemo a da u pravilnom davanju tog sakramenta ne vidimo ne\u0161to \u0161to bi i djeci<\/em><\/strong> itekako pomoglo u harmoni\u010dnom razvoju savjesti, sposobnosti samosvladavanja i spremnosti da prihvate vlastita ograni\u010denja, a da se pri tom s njima pasivno ne pomire?\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abNeovisno o pitanju (\u2026.) u kojoj se dobi mo\u017ee po\u010diniti te\u0161ki grijeh (\u2026) stoji \u010dinjenica da su i bla\u017ei oblici zla itekako va\u017eni, pogotovo ako se promatraju u pedago\u0161kom kontekstu rasta nekog kr\u0161\u0107anina\u2026\u00bb (Plenarno zasjedanje o sakramentima,<\/em> 17. 4. 1986.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(Usporedi: Izvor Sakramenta pokore<\/em>; LEON I., D-S 308; GELAZIJE I., ibid. <\/em>348 i dalje; Tridentski sabor<\/em>, ibid. 1542, 1668, 1670, 1702, 1764, 1771; <\/span>Ministro d. Penit.:<\/em> Sabor u Konstanzi<\/em>, ibid., 1260; Sabor u Firenci, ibid., <\/em>1323; Tridentski sabor<\/em>, ibid. 1684, 1710).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/em><\/strong><\/span><\/p>\n


\n<\/em><\/strong><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

a)<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>Simptomati\u010dna strategija \u00abtajnosti\u00bb<\/span><\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Zaprepa\u0161\u0107uju\u0107e je kako Kiko – kritiziraju\u0107i – svojim katehistima preporu\u010da \u0161utnju kad govori o obi\u010dnom vjerniku<\/em>, koji se, \u010dim prihva\u0107a rije\u010di ‘vjerovanja’ ispovijeda<\/em>, itd.: \u00abLjudima o tomu ne smijete govoriti\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.,<\/em> s 539).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Primijetiv\u0161i da \u00abispovijedi duhovne naravi\u00bb i \u00abmali savjeti\u00bb imaju za cilj zamijeniti \u00abBo\u017eju rije\u010d koja rje\u0161ava sve probleme i poma\u017ee pojedincu da shvati da je gre\u0161nik\u00bb, te usprkos tomu jo\u0161 uvijek individualno ispovijedaju\u0107i \u0161to je jo\u0161 uvijek obi\u010daj, <\/em>Kiko ponavlja: \u00abNe govorite ljudima ni\u0161ta o tomu\u2026\u00bb <\/strong><\/em>(ibid., <\/em>s. 177). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Kao \u0161to \u0107emo vidjeti, Kiko je nepokolebljiv u svojem neprihva\u0107anju \u00abindividualne i privatne ispovijedi\u00bb <\/em>(ibid.,<\/em> s 184-5). Ali zatim zaklju\u010duje: \u00abNipo\u0161to se s ljudima ne upu\u0161tajte u razgovor o tomu, jer biste tako izazvali samo brdo problema\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 185).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Sve u svemu, \u00abne poku\u0161avajte ih uvjeriti govore\u0107i im o stvarima o kojima smo mi govorili kad je bila rije\u010d o pokori\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 191).<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ali za\u0161to bismo \u0161utjeli, skrivali? Kiko je, naravno, svjestan da se protivi slu\u017ebenoj praksi Katoli\u010dke crkve. On ne nau\u010dava ono \u0161to nau\u010dava Ivan Pavao II\u2026 Ubrzo \u0107emo saznati i za\u0161to\u2026<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

b) <\/em><\/span>Negativne pretpostavke<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

To su pretpostavke koje Kiko ne taji i koje logi\u010dno (zbog problema u vezi s pravovjerjem iz teoretskog, vrlo va\u017enog kuta gledanja) na radikalan na\u010din isklju\u010duju postojanje Sakramenta Pokore: <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

1.<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>pretpostavka koja se ti\u010de grijeha, koji po njegovu mi\u0161ljenju nije mogu\u0107: <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

a)<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>zato \u0161to \u010dovjek ne mo\u017ee povrijediti Boga (<\/em><\/span>ibid.,<\/span> s 182)<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

b)<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>jer \u010dovjek <\/em><\/span>ne mo\u017ee<\/span> po\u010diniti grijeh pa zbog toga nije kriv\u2026 (ibid., s 130, 135, 138). Dakle, ne mo\u017ee se kajati, te <\/em><\/span>nije du\u017ean okajati grijeh<\/span>;<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

2.<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span>pretpostavka koja se ti\u010de <\/em><\/span>ispovjednika<\/span>, \u010dije se sve\u0107eni\u0161tvo ne razlikuje od onoga svih kr\u0161tenih te je jednako s njime <\/em><\/span>(<\/span>ibid., <\/em><\/span>s 56-7)<\/span>;<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

3.<\/span> <\/span><\/span><\/span>kao posljedica toga tre\u0107a pretpostavka odbija ‘hijerarhijsku crkvu’ kojoj je dana vlast da opra\u0161ta grijehe. Kiko prihva\u0107a samo ‘<\/em><\/span>Karizmatsku crkvu<\/span>‘ (<\/em><\/span>usporedi, <\/span> <\/span>ibid., <\/em><\/span>s 88)<\/span><\/span><\/p>\n

Treba naglasiti da u vezi grijeha Kiko upu\u0107uje svoje katehiste <\/span>na \u0161utnju: <\/em><\/span>\u00ab\u2026 Danas nemojte nikomu govoriti o grijehu jer bi vas ismijao\u2026\u00bb (<\/span>ibid., <\/em><\/span>s 47).<\/span> <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Kako dakle mo\u017ee tvrditi da jo\u0161 uvijek vjeruje u Sakrament Pokore u skladu s katoli\u010dkom tradicijom, sakrament koji je sve\u010dano protuma\u010dio Tridentski sabor? A ba\u0161 to Kiko odbija kao i svi protestanti\u2026<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Ali neokatekumensku katehezu moramo ra\u0161\u010dlaniti korak po korak, makar se izlagali opasnosti da se ponavljamo. <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

c) Grijeh <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Kao \u0161to nau\u010dava Papa, \u00abnema, naravno, grijeha ni najintimnijeg, ni najtajnijeg, ni onog najindividualnijeg, koji bi se ticao isklju\u010divo onoga koji ga je po\u010dinio. Svaki se grijeh odr\u017eava, slabije ili ja\u010de na cijelu crkvenu zajednicu i na cijelu ljudsku obitelj\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Reconc. et paenit.<\/em><\/span>, 16).<\/span><\/span><\/p>\n

Ali to ne zna\u010di da odgovornost za tu \u0161tetu nije gre\u0161nikova odgovornost te da on svoj grijeh mo\u017ee pripisati zajednici. \u010cinjenica je da je pojedinac na \u010delu zajednice i da je njezin temelj, kao \u0161to je \u010dinjenica da je \u00abnjegovo dobro\u00bb jedini cilj te iste zajednice: \u00abGrijeh JE, u istinskom i pravom smislu, UVIJEK \u010cIN POJEDINCA, jer je to \u010din slobode pojedinca, a ne neke skupine ili zajednice (\u2026). Budu\u0107i da je \u010din pojedinca, grijeh se NAJPRIJE I NA NAJTE\u017dI NA\u010cIN ODR\u017dAVA NA GRE\u0160NIKA SAMOG, tj. na odnos u kojem je gre\u0161nik prema Bogu, a koji je temelj ljudskog \u017eivota\u2026\u00bb <\/em><\/span>(ibid<\/span>.) Istina je da je \u00abobra\u0107enje unutarnji, posebno duboki \u010din, U KOJEM POJEDINCA NE MOGU ZAMIJENITI DRUGI, NA NJEGOVO MJESTO NE MO\u017dE STUPITI ZAJEDNICA\u2026\u00bb (Redemptor hominis<\/em><\/span>, 20).<\/span><\/span><\/p>\n

–<\/span> <\/span><\/span><\/span>Kiko se s tim nikako ne sla\u017ee: <\/em><\/span>Svaki grijeh ima (\u2026) socijalnu dimenziju, nikad onu individualnu\u2026<\/span><\/strong>(<\/span>ibid.,<\/em><\/span> s 167).<\/span><\/span><\/p>\n

–<\/span> <\/span><\/span><\/span>Kao \u0161to Kiko nagla\u0161ava socijalnu dimenziju grijeha i dimenziju zajedni\u0161tva na \u0161tetu one osobne dimenzije, koja je svakako na prvom mjestu, isto to \u010dini i kad je rije\u010d o obra\u0107enju. <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

d) Obra\u0107enje<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span>Kiku promi\u010de po\u010detni trenutak, koji kao rezultat prethodne Bo\u017eje milosti, na potpuno osobni na\u010din pro\u017eivljava gre\u0161nik, u najintimnijem i najneposrednijem odnosu s Bogom, koji ga poziva i poti\u010de iz dubine njegove du\u0161e. Po Kikovu mi\u0161ljenju crkvena zajednica sve \u010dini, svime upravlja, sve izvr\u0161ava: \u00ab\u2026 Crkva smatra obra\u0107enje dugim procesom, koji je pra\u0107en egzorcizmima, skrutinijima itd.<\/em><\/span> Obra\u0107enjem katekumena du\u017ee vrijeme upravlja Crkva, a obra\u0107enje se pritom ne smatra ne\u010dim \u0161to se posti\u017ee vlastitim naporima, nego se smatra <\/span>darom, djelom koje Bog provodi preko Crkve koja vodi obra\u0107enje\u00bb.<\/span><\/strong><\/span><\/p>\n

\u00abObra\u0107enje pokornika ovisi o molitvi Crkve i o tome kako je osoba dovedena do obra\u0107enja koje se nanovo doga\u0111a u njemu. U tom isklju\u010divanju pokornika bitno je sudjelovanje crkvene zajednice. Zajednica je strahovala za pokornike. Dakle, najve\u0107a vrijednost sakramenta pokore je ona eklezijalna i komunitarna, jer je Crkva ta koja vodi do obra\u0107enja i upravlja njime\u2026\u00bb <\/strong>(<\/span>ibid., <\/em><\/span>s 168).<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

e)<\/span><\/em> <\/span><\/span><\/span><\/strong>Pokajanje<\/span><\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

Papa smatra da je \u00abdobro neprestano ponavljati bitni \u010din Pokore, a to je kajanje <\/strong>ili odlu\u010dno odbacivanje po\u010dinjenog grijeha, popra\u0107eno odlukom da vi\u0161e ne grije\u0161imo\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>Reconc. et paenit., <\/em><\/span>31\/III<\/span>). Kiko misli druk\u010dije: \u00ab<\/em><\/span>Obra\u0107enje nije kajanje zbog pro\u0161losti<\/span><\/strong>, <\/em><\/span><\/strong>nego je kretanje naprijed, prema budu\u0107nosti<\/em><\/span>\u2026\u00bb (<\/span>ibid., <\/em><\/span>s 166). <\/span><\/span><\/p>\n

Ali, ne pokajati se zna\u010di ustrajati u grijehu\u2026 ili se ne osje\u0107ati krivim\u2026U oba slu\u010daja nema smisla \u00abkrenuti naprijed\u2026\u00bb. Radi \u010dega? <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

f) <\/span>Ispit savjesti <\/em><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

Ispit savjesti neophodan je preduvjet za ispovijed, smatra Papa (ibid.) te se taj ispit savjesti o\u010dito ti\u010de <\/span>po\u010dinjenog grijeha<\/em><\/span>, a poti\u010de na kajanje te na ispit savjesti i <\/span>za ubudu\u0107e<\/em><\/span>. Ali Kiko i ovdje sve mistificira, izmi\u0161ljaju\u0107i da \u00abprva Crkva ispit savjesti ne ostavlja za kraj dana, nego za jutro, \u010dim \u010dovjek ustane\u2026\u00bb<\/strong>. \u00abA ispit savjesti nave\u010der uveli su jezuiti\u2026\u00bb<\/strong> (ibid, s 167). Osim \u0161to je pomije\u0161ao ideje, Kiko vje\u0161to iskrivljuje \u010dinjenice. Ali sve je jasno od trenutka kad polazimo od pojma \u00abkajanja\u00bb kakav je on odredio\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

g) <\/span>Optu\u017eivanje <\/span>za grijehe<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

Ivan Pavao II. ka\u017ee da je \u00abpriznavanje grijeha toliko bitno da je uobi\u010dajeni naziv koji se ve\u0107 stolje\u0107ima upotrebljava za ispovijed<\/em>\u2026\u00bb (Reconc. et paenit., ibid.<\/em>). Ali Kiko negira da je ispovijed potrebna, tra\u017ee\u0107i po\u010detak ispovijedi u VI. stolje\u0107u te tako drsko krivotvore\u0107i povijest. Papa je uvjeren da je jo\u0161 od po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva, a povezano s apostolima i Kristom u \u00absakramentalni znak\u00bb uklju\u010dena i optu\u017eba za grijehe <\/em><\/strong>(ibid<\/em>.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

O\u010dito je da je rije\u010d o detaljnoj, a ne generalnoj optu\u017ebi za grijehe (usporedi Tridentski sabor, <\/em>D \u2013 S 1679 i dalje), \u0161to se Kiku nikako ne svi\u0111a. On nam daje podatak da na Istoku \u00abnema detaljnog priznavanja grijeha. Onaj koji se ispovijeda klekne, i ispovjedniku ka\u017ee samo ‘Gre\u0161nik sam!’<\/em>. Zatim mu se daje odre\u0111eno vrijeme za post i obra\u0107enje nakon \u010dega se gre\u0161nik vra\u0107a i dobiva odrje\u0161enje\u00bb (ibid., <\/em>s 173). Ali tradicija detaljnog priznavanja grijeha vrlo je stara (usporedi ORIGEN, In Lev. Hom <\/em>3, 4 PG 12, 429; SV. CIPRIJAN, De lapsis, <\/em>28 PL4, 488; SV. AMBROZIJE, Komentari 12 Davidovih psalama, Ps <\/em>37, PL 14, 1037; SV. JERONIM, Komentari Matejeva evan\u0111elja <\/em>III, c. 16, br. 19, PL 26, 118: SV. GRGUR M., Hom. in Evang.<\/em>, II, 26, 4, PL 76, 1199). Kako dakle Kiko mo\u017ee tvrditi: \u00abTada se javlja priznanje grijeha. Javlja se ispovijed\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 171)?<\/span><\/p>\n

U svom krivotvorenju povijesti Kiko ide tako daleko da je pomije\u0161ao optu\u017eivanje za grijehe s okajanjem grijeha, djelima pokornika koja su se uvijek jasno razlikovala od drugih djela (usporedi SV. TOMA, Suppl., <\/em>qq. 12-15. <\/span>IVAN PAVAO II., Reconc. et paenit.<\/em> 31\/III). Tako se \u010dini da je najve\u0107i \u010din kajanja upravo ispovijedanje grijeha. Stid \u0161to priznajemo grijehe te poni\u017eenje koje zbog toga osje\u0107amo poprima oblik okajanja. Tu ulazimo u razdoblje u kojem je priznanje grijeha sredi\u0161te pokore. <\/span><\/p>\n

<\/span>Tako je bilo ve\u0107 u XII. stolje\u0107u. Pojavljuju se ideologije o iskupljuju\u0107em zna\u010denju ispovijedanja grijeha. Tako je u sakramentu pokore sredi\u0161nji \u010din priznanje grijeha. Dakle, \u0161to se vi\u0161e stidi\u0161 i poni\u017eava\u0161 nabrajaju\u0107i u pojedinosti svoje grijehe tim je ve\u0107e tvoje okajanje. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abTako ispovijed postaje ispovijedanje iz pobo\u017enosti<\/em><\/strong>. U tom se trenutku ne priznaju samo smrtni grijesi, ve\u0107 bilo kakva glupost, jer je bitan samo \u010din ispovijedanja. Tako se ispovijed \u010dini<\/em><\/strong> osobnom pobo\u017eno\u0161\u0107u u kojoj se poni\u017eava\u0161 i \u017ertvuje\u0161 priznaju\u0107i detaljno svoje grijehe\u2026\u00bb <\/strong><\/em>(ibid.<\/em>, s 172).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u010cini se da se Kiko zabavlja iskrivljuju\u0107i povijest, ili bolje re\u010deno, zamjenjuju\u0107i legitimnu praksu Katoli\u010dke crkve s predrasudama, pretjerivanjima, zlorabljenjem. Svatko zna da je<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

1.<\/span> <\/span><\/span><\/span>priznanje grijeha<\/span><\/em> \u010din koji se razlikuje od \u010dinjenja zadovolj\u0161tine, kao \u0161to to vrlo jasno obja\u0161njava Papa;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

2.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Priznavanje manjih grijeha <\/em>je odraz sve ve\u0107e senzibilnosti kr\u0161\u0107anske savjesti, \u0161to Crkva odobrava i poti\u010de. Taj savjet Kiko naveliko ismijava…; <\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

3.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Crkva je oduvijek poticala na \u00abispovijedanje iz pobo\u017enosti\u00bb <\/em>\u010diji je predmet priznanje sitnih grijeha. Papa, potvr\u0111uju\u0107i tradiciju koju su zastupali njegovi prethodnici, opominje: \u00ab\u2026 Sjetimo se da je \u010desta ispovijed, tzv. ispovijed iz ‘POBO\u017dNOSTI’, uzdizanje k svetosti (Ispovjednicima u rimskim bazilikama<\/em>, 30.1.1981. \u2013 usporedi Kanadskim biskupima<\/em>, 17. 11. 1978.).<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

h) Sakramentalna tajna <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to smo mogli primijetiti, Ivan Pavao II. ustrajava u potrebi individualne, privatne,<\/em> dakle, ispovijedi na uho<\/em> koja uklju\u010duje tajno optu\u017eivanje za grijehe, <\/em>u vezi \u010dega Crkva ne namjerava mijenjati pravila. Budu\u0107i da Crkva vjernicima nikad nije nametala javnu ispovijed, priznavala im je pravo na tajnu ispovijed<\/em>. Kad bi netko zabranio tu tajnu ispovijed, postupio bi \u00abcontra apostolicam regulam\u00bb<\/em>, kao \u0161to SV. LEON VELIKI svojedobno podsje\u0107a biskupe u Kampanji (Magna indignatione, <\/em>6. 3. 459., PL 54, 1210 Cs. Usporedi SIKSTO IV., Licet ea quae de nostro mandato, 9. 8. 1479., <\/em>D-S 1414; Tridentski sabor<\/em>). U vezi s tim pokorni\u010dka disciplina upu\u0107uje na tradiciju Crkvenih otaca (usporedi ORIGEN, Hom. In Lev. <\/em>2, 4 PG 12, 417; SV. CIPRIJAN, De Lapis<\/em>, 28, PL 4, 488; AFRAATES, Demonstrationes<\/em>, 7, 3, Patr. Syr.<\/em> 1, 318; SV. BAZILIJE M., Reg. breve.,<\/em> ad interr. 229, PG 31; ibid.,<\/em> 228, PG 31, 1284; SV. IVAN KRIZOSTOM, De Lazaro hom.<\/em> 4, 4, PG 48, 1012; SV: AMBROZIJE, Enarr. In Ps <\/em>37, PL 14, 1037; SV. JERONIM, Comm. in Eccle.,<\/em> 10, 11, PL 23, 1096; Comm im Matth<\/em>., III, c 16, 19, PL 26, 118).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Kiko namjerava zadr\u017eati \u00abindividualnu ispovijed, zato \u0161to se ona mora sa\u010duvati te zato \u0161to ima svoju vrijednost\u00bb (ibid. S 194.). Ali osim \u0161to je neodlu\u010dan <\/span>i uzdr\u017eljiv u vezi s tim razlozima, Kiko nije nimalo odu\u0161evljen \u00abindividualnom, privatnom ispovijedi\u00bb (ibid.,<\/em> s 184) On dakle isklju\u010duje \u00abispovijedi ispovjedniku na nekom skrovitom mjestu<\/em>, jer u protivnom se gubi znak.\u00bb (ibid., s 194). <\/em>Misno slavlje mora biti okrenuto zajednici. S druge pak strane Kiko drugima preporu\u010da da ne govore o onomu \u0161to je rekao o ispovijedi (ibid.<\/em>, ss 177, 184, 191). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Opsjednut \u00abkomunitarnim zna\u010denjem pokore\u00bb te odbijaju\u0107i ministerijalno sve\u0107eni\u0161tvo, Kiko ne shva\u0107a ono \u0161to Papa isti\u010de kad obja\u0161njava \u00abda optu\u017eivanje za grijehe na odre\u0111eni na\u010din mo\u017ee grijeh i\u0161\u010dupati iz najskrovitijeg dijela srca pa tako i iz podru\u010dja individualnosti, isti\u010du\u0107i socijalno zna\u010denje grijeha, jer posredstvom slu\u017eitelja Pokore crkvena je zajednica, ranjena grijehom, ona koja ponovno prihva\u0107a pokornika koji je dobio opro\u0161tenje\u00bb (Recon. et paenit.<\/em>, 31\/III). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Sve to obja\u0161njava za\u0161to Kiko u svojim zajednicama dopu\u0161ta javnu ispovijed<\/em>, izazivaju\u0107i tako o\u0161tru opomenu Umbrijskog episkopata (Pastoralna nota<\/em>, 2. 3. 1986.): \u00abU skrutinijima katehist mora paziti da ne zauzme polo\u017eaj koji bi bio poput onoga koji ima ispovjednik. Stoga neka se pazi da se ne otkriju tajni grijesi koji se otkrivaju samo u tajni sakramentalne ispovijedi.\u00bb <\/strong>Ali neokatekumenska praksa i dalje se suprotstavlja pozivu crkvenih autoriteta. Ono \u0161to nam povjeravaju mnogi nesretni vjernici koji su se oslobodili za\u010daranosti neugodno je i izaziva jezu. Dovoljno je navesti neke od potpisanih svjedo\u010danstava: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>\u00abJa sam<\/em><\/strong> pro\u0161la dva skrutinija, sje\u0107anje na vlastiti \u017eivot, naglas pred 60 ljudi koji nemaju obvezu \u010duvanja tajne. <\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Katehisti ti, kao da si podvrgnut inkviziciji, govore da si ispred Kri\u017ea, da mora\u0161 govoriti o sebi, o onomu \u0161to je pro\u0161lo, o svojim idolima, o tomu kako i jesi li ih uspio svladati. I ti po\u010dinje\u0161 govoriti. Prava je kazna prisustvovati takvim prizorima. Vidjeti poni\u017eenje onoga koji govori o svojim jadima. Ali to nije dosta. Sugovornik prstom priti\u0161\u0107e sve dublje, \u017eeli saznati i ono najskrivenije. Kad sam rekla da sam dosad \u017eivjela za svoju djecu i supruga kojega sad poku\u0161avam voljeti kao brata u Kristu, a prije sam ga se pomalo bojala i bila sam ovisna o njemu, katehist mi je rekao. ‘Ti ne voli\u0161 svog supruga.’ Zamislite taj trenutak: sud tog ‘velikog katehiste’, \u017eamor bra\u0107e, supruga koji se zacrvenio od bijesa. Ja sam, zbunjena, briznula u pla\u010d, moj je \u017eupnik svemu tomu prisustvovao spu\u0161tenih ruku i pognute glave, crveniji od mene. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Kad ti zavr\u0161i\u0161 sa svojom pri\u010dom, \u010duje\u0161 pri\u010du nekog brata ili sestre. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

I evo \u0161to ljudi priznaju: <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Netko ka\u017ee da je imao ljubavnike ili da je uzimao drogu. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Netko ispred roditelja ka\u017ee da je imao nedopu\u0161tene tjelesne odnose.<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Netko izbacuje iz sebe godinama zatomljivanu mr\u017enju i ogor\u010denost prema roditeljima, koji se ne mogu braniti, jer nisu prisutni. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Sve je javno. Ne znam je li to lijepo ili ru\u017eno! <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Nekom je to koristilo, a neki se boje i \u017eive vjeru u strahu, u stanju moralne ucjene. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Je li to isto Krist ikada o\u010dekivao od svojih gre\u0161nika koje je susretao? Je li Crkva ikada tako postupala s onima koji su pristupili Sudu pokore? Koji to autoritet laicima, koji ne poznaju moralnu teologiju, daje ovlasti da se proglase ispovjednicima svoje bra\u0107e, od kojih tra\u017ee da u najsitnije detalje ispri\u010daju sve svoje \u017eivotne nevolje? I dok se neka osoba ispovijeda, svi prisutni sa strahom prate ispovijed u strahu da \u0107e otkriti ne\u0161to \u0161to za svog supruga, svoju \u017eenu ili dijete nikad ne bi rekli. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Tako se uni\u0161tava osobnost i povjerenje onoga tko se ispovijeda. Tako se izaziva sumnja, razdor, mr\u017enja. Katehisti name\u0107u u\u017easne i iracionalne pokore kao uvjet ostanka u Pokretu. I nakon \u0161to je izrekao sve to, kamo \u0107e se jadni pokornik usuditi oti\u0107i? Tada neokatekumenska skupina postaje njegov zatvor kojeg \u0107e se mo\u0107i osloboditi samo uz ogromni napor. <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Poznajem sve\u0107enike koje je Pokret uni\u0161tio tjelesno i duhovno. Nad njima su poput Damaklova ma\u010da skrutiniji kojima su se morali podvrgnuti pred svim vjernicima!<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Biskupi o tomu ni\u0161ta ne znaju, jer nikad nisu sudjelovali u takvim ispovijedima! Mo\u017eda se njima ovo \u0161to govorim mo\u017ee \u010diniti klevetom, ali to je istina!<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Ne krivim ih. Molim da se na njih spusti Duh Sveti i da ih pou\u010di u onome \u0161to ne znaju, i to za dobro Crkve i dobro njezinih du\u0161a \u010diji bi pastiri trebali biti.\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

i) \u010cesta ispovijed <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span> <\/span><\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

U Kikovu reformatorskom ludilu (tipi\u010dno protestantskom) povijest Sakramenta Pokore predstavlja se melankoli\u010dki rekonstruiranom prema na\u010delu<\/em> <\/span>povratka korijenima, tako\u0111er sasvim iskrivljenim. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abU IX. stolje\u0107u pokora (\u2026) dose\u017ee najve\u0107i stupanj dekadencije (\u2026). U XI. stolje\u0107u javljaju se poku\u0161aji obnove. No, budu\u0107i da smo izgubili iz vida izvore, sve reforme koje se \u017eele provesti nemaju orijentir, jer ne obaziremo se vi\u0161e na izvore katekumenata (izvorne Crkve) i judaizma. Tada se pojavljuju teorije kojima se poku\u0161avaju popraviti stvari, a da se pritom ne posti\u017ee potpuna obnova. <\/span>Cilj je da ljudi budu iskreni i da se \u0161to vi\u0161e ispovijedaju.\u00bb <\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abFranjevci i dominikanci posvuda \u0161ire privatnu ispovijed kao pobo\u017enost. Uvodi se \u010desta ispovijed, koja je u potpunoj suprotnosti s ispovijedi kakva je bila u izvornoj Crkvi\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 173).<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

Pitam se: Kako se Kiko usudi predlagati \u00abput\u00bb rekristijanizacije suprotstavljaju\u0107i se tako o\u010dito jednoj od najpohvalnijih vrednota kr\u0161\u0107anskog milosr\u0111a, koje tako usrdno promi\u010du i blagoslivljaju zadnji pape, uklju\u010duju\u0107i i Ivana Pavla II.? <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

l) Savr\u0161eno i nesavr\u0161eno kajanje<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

No tu nije kraj nevoljama: Kiko se usu\u0111uje kritizirati i \u010dak ismijavati razlikovanje izme\u0111u savr\u0161enog \u00abkajanja\u00bb i nesavr\u0161enog \u00abkajanja\u00bb nadahnutim odgovaraju\u0107om tzv. savr\u0161enom \u00abljubavlju milosr\u0111a\u00bb ili prijateljstva te nesavr\u0161enom \u00abljubavlju nade\u00bb. No Tridentski sabor jasno se izjasnio, rekav\u0161i da je nesavr\u0161eno kajanje<\/em> dovoljno da bi se na valjan na\u010din primilo sakramentalno odrje\u0161enje (D-S 1677-8). Ovo je dakle nauk u koji se vjeruje i koji se prakticira oduvijek sve do Ivana Pavla II. :\u00bb \u2026Kajanje je dakle temelj i du\u0161a obra\u0107enja, one evan\u0111eoske metanoje koja \u010dovjeka dovodi Bogu kao \u0161to se izgubljeni sin vra\u0107a ocu i koje u znaku Sakramenta Pokore ima svoj vidljivi znak, usavr\u0161en prema vlastitom pokajanju\u2026\u00bb <\/em>(Recon. et paenit.<\/em>, 31\/III). Ali Kiko se s tim ne sla\u017ee: \u00abGotovo da je smije\u0161no misliti da je dovoljno nesavr\u0161eno kajanje ako se ide\u0161 ispovijedati, a savr\u0161eno kajanje<\/em>, ako se ne ispovijeda\u0161\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 174).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

m) Napad na tridentsku protureformaciju <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Kao tajni pristalica luteranske \u0161kole Kiko gubi \u017eivce. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abTako dolazimo do Tridentskog sabora. Tim je Saborom od XVI. do XX. stolje\u0107a sve zaustavljeno. Pojavljuju se ispovjednici, njihove ku\u0107ice novijeg su datuma. Potreba za ispovjednikom javlja se s generaliziranjem privatne, ljekovite ispovijedi, ispovijedi iz pobo\u017enosti koju su uveli redovnici.<\/em> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ne smijte se jer to smo i mi pro\u017eivjeli. Ispovijed putem osobnog posve\u0107enja, ispovijed kao duhovno vodstvo,<\/em> sve je to dio puta usavr\u0161avanja<\/em>. <\/em>Ispovjedaonice je posvuda postavio sv. Karlo Boromejski. I to utvr\u0111uju\u0107i detalje kao \u0161to je re\u0161etka itd. Sada razumijete da su mnoge stvari o kojima je govorio Luther imale svoj razlog\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 174). <\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

n) Odrje\u0161enje <\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00abDrugi bitni detalj Sakramenta Pokore ti\u010de se (\u2026) ispovjednika, suca i lije\u010dnika, slike Boga Oca koji prihva\u0107a i opra\u0161ta onomu koji se vra\u0107a (\u2026). To je trenutak u kojem se, kao odgovor pokorniku, uprisutnjuje Trojstvo kako bi izbrisalo gre\u0161nikov grijeh i vratilo mu nedu\u017enost. Pokorniku se daje spasiteljska snaga Muke, Smrti i Uskrsnu\u0107a Isusa Krista , ‘milosr\u0111e koje je ja\u010de od krivice i uvrede’ <\/em>(\u2026<\/em>). Stoga je odrje\u0161enje, koje sve\u0107enik, slu\u017eitelj opro\u0161tenja (\u2026) daje pokorniku, djelotvorni znak O\u010deva posredovanja u svakom odrje\u0161enju i \u00abuskrsnu\u0107u\u00bb od \u00abduhovne smrti\u00bb, a koje se doga\u0111a svaki put kad se aktualizira Sakrament pokore. Samo vjera mo\u017ee jam\u010diti da \u0107e u tom trenutku po otajstvenom Otkupiteljevu posredovanju biti otpu\u0161ten svaki grijeh\u2026\u00bb (Reconc. et paenit.,<\/em> br. 31\/III). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

To je katoli\u010dka vjera kakvu potvr\u0111uje Papa. Ali Kiko to ne prihva\u0107a. Pogledajmo kako to obrazla\u017ee. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Po\u010detna to\u010dka je po Kikovu mi\u0161ljenju da je \u00abgrijeh komunitaran\u00bb (ibid., <\/em>s 177). <\/span><\/em>Kao \u0161to smo ve\u0107 potkrijepili dokazima \u00abCrkva vodi do obra\u0107enja i upravlja njime<\/em><\/strong> (ibid., <\/em>s168), pa je najve\u0107a vrijednost Sakramenta Pokore ona komunitarna i eklezijalna\u2026\u00bb<\/em><\/strong> (ibid.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Slijedi povijesna pseudo-rekonstrukcija najstarije crkvene prakse: \u00abU prvoj Crkvi (\u2026) opro\u0161tenje se nije dobivalo odrje\u0161enjem nego pomirenjem s cijelom zajednicom, i to posredstvom znaka otpu\u0161tanja grijeha, u novom primanju u zajednicu po jednom crkvenom liturgijskom \u010dinu\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 173).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Osim toga, \u00abizraz opro\u0161tenja grijeha bit \u0107e otpu\u0161tanje grijeha u zajednici, u euharistiji. To \u0107e biti prvo o\u010ditovanje prve Crkve kao pokorni\u010dkog sakramenta\u2026 <\/em><\/strong>Kao znak \u010dinjenice da su oni kojima je opro\u0161teno (pokornici) ponovno primljeni u zajednicu\u00bb (ibid.<\/em>, s 168). \u00abVeliki \u010detvrtak bio je dan pomirenja i biskup je u prisutnosti naroda pokornike ponovno prihva\u0107ao u zajednicu\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 169).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– Zaklju\u010dak je da \u00abnije va\u017eno odrje\u0161enje \u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s168), <\/em><\/strong>budu\u0107i da se radi \u00absamo o pomirenju sa zajednicom<\/em><\/strong>, ranjenom grijehom, pomirenju koje ima svoju socijalnu i komunitarnu dimenziju \u2026\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

– Slijedi o\u0161tra kritika \u00abprivatne ispovijedi\u00bb i \u00abodrje\u0161enja\u00bb. \u00abTako se ispovijed pretvara u ne\u0161to privatno, u \u010demu nema mjesta za zajednicu. Sakrament nije vi\u0161e izraz crkvene zajednice nego privatne i osobne pobo\u017enosti. Sve deformacije potje\u010du od toga \u0161to se gubi smisao crkvene zajednice kao sakramenta. Sada je Crkva samo juridi\u010dko mjesto spasenja za ljude. Pokora se, bez stupa potpornja koji je zajednica, pretvara u osobnu ispovijed\u2026\u00bb.<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abTako se uvodi ispitivanje Kako? Na koji na\u010din? Koliko? itd. i to <\/em>zbog ljekovite vrijednosti koja se vi\u0161e pripisuje postupku ispitivanja grijeha nego samoj ispovijedi pokornika. Zapravo se po\u010dinje pridavati zna\u010denje kajanju. <\/em>I to traje do danas \u2026\u00bb <\/span><\/strong>(ibid.,<\/em> s 174). <\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abU Tridentu se sve usmjerilo na bit i djelotvornost, a iz vida se gubi sakramentalna vrijednost znaka\u2026<\/span><\/strong>\u00bb (ibid., s 175). Kojeg znaka? Znaka koji je \u00abzajednica\u00bb koja prihva\u0107a i pomiruje\u2026 \u00abTu \u0107e do\u0107i do izra\u017eaja djelotvornost sakramenta pokore kojom se dobiva opro\u0161tenje grijeha te odrje\u0161enje postaje apsolut. Tako ispovijed dobiva \u010darobno zna\u010denje u kojem je odrje\u0161enje samo po sebi dovoljno za dobivanje opro\u0161tenja. Odrje\u0161enjem ti se opra\u0161taju grijesi i ti ostaje\u0161 miran.\u00bb <\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abTako smo mi do\u017eivljavali ispovijed, a zbog u\u010dinkovitosti sakramentalnog odrje\u0161enja iz vida se gubi sakramentalno zna\u010denje, a upravo nam ono daje sposobnost da primamo opro\u0161tenje. Ono stupa u drugi plan, a kao va\u017enije pokazuje se pojedina\u010dno ispovijedanje grijeha i primanje odrje\u0161enja.\u00bb <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abIspovijed postaje ne\u0161to \u010darobno i privatno i to traje do na\u0161ih dana. I do danas se dakle odr\u017eala legalisti\u010dka vizija grijeha, po kojoj nije toliko va\u017ean unutarnji stav koliko vanjsko detaljno priznavanje svih grijeha.<\/em> <\/span><\/strong>(Kiko doista sanja i izmi\u0161lja poput pravog zagri\u017eenog antiklerikalca!). Radi se o legalisti\u010dkoj, potpuno ‘osobnoj’ viziji grijeha. Crkve tu jednostavno nema, a grijehe ti opra\u0161ta \u010dovjek\u2026<\/em><\/strong>\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 175).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

To je doista vrhunac mistificiranja i drskosti. Kiko neoprostivo iznosi dvosmislenosti te brka na\u010din mi\u0161ljenja i pona\u0161anja lakoumnih, neupu\u0107enih i nedostojnih vjernika s naukom i praksom univerzalne Crkve koja je uvijek nau\u010davala da: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

1.<\/span> <\/span><\/span><\/span>se optu\u017eba za grijehe odvija pred Bo\u017ejim \u00abslu\u017eiteljem\u00bb koji slu\u0161a \u00abu ime i in persona Cristi\u00bb,<\/em> utjelovljuju\u0107i tako cijelu zajednicu vjernika, s kojom ispovjednik pomiruje pokornika. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

2.<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>optu\u017eba za grijehe nije dovoljna, a ima i slu\u010dajeva kad nije potrebna da bi se dobilo opro\u0161tenje od Boga ili da bi se na valjan na\u010din primilo sakramentalno odrje\u0161enje \u2026;<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

3.<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>odrje\u0161enje od grijeha koje daje sve\u0107enik ne zna\u010di ni\u0161ta bez iskrenog kajanja i odluke da se popravimo\u2026;<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

4.<\/span> <\/span><\/span><\/span><\/em>sve\u0107enik koji daje odrje\u0161enje nije \u010dovjek nego Krist, koji je na sve\u0107enika prenio svoje dostojanstvo i ovlasti otkupljenja\u2026<\/span><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Dosad su se tisu\u0107e svetaca prije i nakon Tridentskog sabora pona\u0161ali onako kako Crkva i dalje nau\u010dava, i kao \u0161to Ivan Pavao II. svima preporu\u010da, iako u Kiku nije na\u0161ao poslu\u0161nog u\u010denika kakvim ga smatra. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

o) Zadovolj\u0161tina<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

Papa govori o \u00abdjelima\u00bb zadovolj\u0161tine koja su \u00abdragocjene stvari\u00bb. Ona su znak \u00abosobnog truda\u00bb koje je kr\u0161\u0107anin s Bogom preuzeo po sakramentu ZAPO\u010cINJANJA NOVE EGZISTENCIJE pa se te stvari ne bi trebale svesti na \u00abformule koje se recitiraju\u00bb, nego bi trebale biti djela bogo\u0161tovlja, milosr\u0111a, samilosti i zadovolj\u0161tine\u2026\u00bb. Zadovoljavanje Bo\u017eje pravednosti ne zna\u010di samo \u00abkajanje\u00bb nego (kako bi to kajanje bilo iskreno i u\u010dinkovito) uklanjanje \u00absjenovitog podru\u010dja nastalog zbog rana koje nanose grijesi, nesavr\u0161ena ljubav u pokori ili oslabljenje duhovne sposobnosti. ..\u00bb. Treba dakle voditi borbu s pomo\u0107u mrtvljenja i pokore. To je zna\u010denje ponizne, ali iskrene \u00abzadovolj\u0161tine\u00bb protivne Kikovim la\u017eima (Reconc. et paenit.,<\/em> 7. 3. 1984.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Na\u017ealost u Kikovoj koncepciji Pokore \u00abzadovolj\u0161tina\u00bb nema smisla jer <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>1. ako \u010dovjek grijehom nije uvrijedio Boga, \u010dovjek se ne mo\u017ee pokajati niti osjetiti obveznim da pokorom zadovolji za grijeh<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>2. ako je \u010dovjek nesposoban za dobro i ne mo\u017ee a da ne \u010dini zlo<\/em>, ne mo\u017ee grije\u0161iti pa tako ni obratiti se, okajati grijeh, dati zadovolj\u0161tinu Bo\u017ejoj pravednosti\u2026;<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>3. <\/em>Bilo koja gesta pru\u017eanja zadovolj\u0161tine zapravo je suvi\u0161no i zapravo uvredljiva za Krista: \u00ab\u2026 ako je on umro za na\u0161e grijehe, i mi umiremo za svoje grijehe (\u2026). Ako je on zauzeo tvoje i moje mjesto, i ako je polo\u017een u grobnicu umjesto nas, i ako ga je Otac uskrsnuo, uskrsnuo je i nas<\/em>. <\/strong> <\/span>Jer uskrsnuo ga je kao zalog, kao jamstvo da su ti tvoji grijesi opro\u0161teni, da imamo pristup Bo\u017ejem \u017eivotu i da se sada ponovno mo\u017eemo roditi u Bogu\u2026\u00bb<\/strong> (ibid.,<\/em> s141). <\/span> <\/span><\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00abSmrt i grijeh pobije\u0111eni su u smrti i uskrsnu\u0107u Isusa Krista, koji je u svojem tijelu, pokopao i uni\u0161tio gre\u0161no tijelo (\u2026).\u00bb <\/strong><\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

\u00abAko je jedan \u010dovjek uskrsnuo od mrtvih, to zna\u010di da je grijeh opro\u0161ten <\/strong><\/em>(\u2026). <\/strong>On je uskrsnuo prvi da opravda cijelo \u010dovje\u010danstvo, da bi pokazao svim ljudima da je smrt opro\u0161tena svima, jer je opro\u0161ten grijeh <\/em><\/strong>\u2026\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 143-4);<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00abIsus Krist do\u0161ao je patiti da ti ne bi patio, do\u0161ao je umrijeti kako ti ne bi umro. On \u0107e umrijeti, a ne ti, i to tako da \u0107e ti se \u017eivot besplatno darovati, tebi, najbjednijem na ovom svijetu, najgre\u0161nijem i najporo\u010dnijem,<\/span><\/em><\/strong> tebi ‘ubojici<\/em><\/strong>‘. \u017divot vje\u010dni darovat \u0107e se svakom.\u00bb<\/strong> <\/em>(ibid., <\/em>s 222). <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

4.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Dovoljno je dakle vjerovati. \u00abSlavit \u0107e\u0161 Boga, bude\u0161 li vjerovao da Bog od tebe, gre\u0161nika, pohotljivca, egoiste, \u0161krca mo\u017ee napraviti sina Bo\u017ejega, kojega voli\u0161 kao Isusa Krista. Vjeruje\u0161<\/em> li u to?<\/strong> To \u0107e napraviti Bog, a ne ti. Stoga je kr\u0161\u0107anstvo dobra vijest za siroma\u0161ne i nesretne; kr\u0161\u0107anstvo ni od koga ni\u0161ta ne zahtijeva, ono sve poklanja\u2026\u00bb <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s 122 \u2013 3).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

5.<\/span> <\/span><\/span><\/span>A namjera, napor da se svladavamo, obveza da ponesemo vlastiti kri\u017e slijede\u0107i Krista, itd.? Kiko odgovara: \u00abObra\u0107enje<\/em><\/strong> nikad ne zna\u010di stisnuti zube, ulo\u017eiti napor<\/em><\/strong> \u2026\u00bb<\/em><\/strong>. Ono je \u00abBo\u017eji dar, Bo\u017eji poziv, Bo\u017eja inicijativa\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 163). To nikad ne mo\u017ee biti \u00abne\u0161to \u0161to se stje\u010de vlastitim naporom<\/em><\/strong>\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s168). Na\u017ealost je odgovor dvozna\u010dan, jer je po Kikovu mi\u0161ljenju ljudska volja, sama po sebi, toliko pasivna da nije sposobna za dobro te ne mo\u017ee a da ne \u010dini zlo (ibid.,<\/em> ss 130, 135, 136). Na\u0161a kritika bi bila bezna\u010dajna da se Kiko nije udostojao dodati kako Bo\u017eja milost omogu\u0107uje djelotvorne i hvale vrijedne napore volje. Ali \u010dini se da njega ne zanimaju napori<\/strong>, po njegovu mi\u0161ljenju \u00absve mora biti besplatno\u00bb<\/strong>, a kao ‘moralisti\u010dki’ uporno odbija katoli\u010dki nauk koji pomiruje slobodnu volju s Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u, dovode\u0107i ih u me\u0111usobnu zavisnost, a da pritom ni\u0161ta ne potiskuje, \u0161to je pak u potpunoj suprotnosti s pelagijanizmom i luteranizmom. Uporno Kikovo ustrajavanje na tom mi\u0161ljenju (isti\u010demo potrebu analize njegove misli) prisiljava nas, na\u017ealost, da se tom temom bavimo toliko da \u0107e nam i dosaditi. <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

6.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Iz toga proizlazi da katekumen na svom \u00abputu\u00bb mo\u017ee pristupiti euharistijskom blagovanju a da prije toga ne ispovijedi te\u0161ke grijehe. Kao \u0161to znamo, Kiko odbija \u00abprivatnu, individualnu ispovijed<\/em>\u00bb, \u010diji je cilj dobivanje Bo\u017eje milosti, ponovno ula\u017eenje u osobnu svetost\u2026 <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Zaklju\u010dit \u0107emo tako da Kiko u razdoblju pretkatekumenata poziva na primanje pri\u010desti \u010dak i ateiste, lopove, one koji nevjen\u010dano \u017eive zajedno, itd.. \u00abSvatko je nastavio raditi ono \u0161to je \u017eelio\u2026\u00bb (Kateheza<\/em>, 1974., s 96). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

p) Eklezijalni korijen Sakramenta Pokore <\/em><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

Kiko je dosljedan, ali nije vjeran Katoli\u010dkoj crkvi kad tvrdi \u2013 suprotno povijesti i U\u010diteljstvu svih papa i sabora, uklju\u010duju\u0107i i Ivana Pavla II. \u2013 \u00abda prva Crkva nije imala ispovijed (\u2026) kakvu mi imamo danas\u2026<\/em><\/strong>\u00bb (ibid.,<\/em> s 164). Ispovijed u dana\u0161njoj Crkvi je ona kakvu je priznao Tridentski sabor, koji ju je svojedobno proglasio ustanovljenom od Krista i institucijom apostolske tradicije. (D-S 1668-70, 1679-83, 1701-3). <\/span><\/span><\/p>\n

Koliko je pod utjecajem luteranske teologije Kiko potvr\u0111uje kad izjavljuje: \u00abPrva Crkva nema sakramenta pokore osim kr\u0161tenja (\u2026). Kad se Crkva institucionalizirala, pojavljuje se pokorni\u010dka slu\u017eba\u2026\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 167). Ali ba\u0161 u vezi s tim razlikovanje izme\u0111u kr\u0161tenja<\/em> i pokore<\/em> nau\u010dava se na Tridentu kao protivnost ovakvoj teologiji: \u00abHoc sacramentum multis rationibus a baptismo differre disgnoscitur\u2026\u00bb <\/em>(D-S 1671 i dalje, 1702). Postavlja se pitanje gdje je Kiko usvojio ovakve pogre\u0161ke. Sasvim sigurno ih nije preuzeo od Ivana Pavla II. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

q) Protestantska opsjednutost \u00abizvornim\u00bb<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Po Kikovu mi\u0161ljenju (i njegovih vjerojatnih \u00abu\u010ditelja\u00bb) sada\u0161nja Crkva, koju smatra samo juridi\u010dkom<\/em> (ili vidljivom <\/em>ili hijerarhijskom<\/em>) itd., ima ljudske korijene. Dok je Crkva koju je ustanovio Krist Crkva duha<\/em> i istine<\/em>, ili \u00abkarizmatska\u00bb, unutarnja, slobodna od bilo kakvog u\u010diteljstva i vanjske jurisdikcije<\/em> \u2026Kiko se namjerava vratiti izvornoj Crkvi, a da mo\u017eda ne zna da je prije njega bio Luther i svi njegovi srednjovjekovni prethodnici (usporedi D-S 911, 1201-1206, 1220-1224; 2476, 3803). Lako je zaklju\u010diti da je Kiko, kad ga je primio Papa, pregovarao s poglavarom hijerarhijske Crkve<\/em> i juridi\u010dke institucije<\/em> (usporedi Lumen gentium<\/em>, 18-29). Zna li to ili se pravi da ne zna?<\/span><\/span><\/p>\n

Uporna \u017eelja da se vrati izvorima protivna je uvjerenju da Crkva ne da nije organizam koji se razvija kako bi odgovorio na savr\u0161enstvo Krista, svog Zaru\u010dnika, nego se s vremenom i krivnjom svojih \u010dlanova pokvarila pa je tako ona \u00abizvorna\u00bb Crkva degenerirala\u2026I tu smo do\u0161li do arheologizma koji je odbacio Pio XII., posebice u vezi s liturgijom (Mediator Dei<\/em>, 45-52).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

XII<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

BO\u017dJA MILOST, SVETOST, SLOBODNA VOLJA<\/strong><\/span><\/p>\n


\n<\/strong><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h1>\n


\n<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

<\/strong><\/span><\/span>\u00abBo\u017eja milost unutarnja je stvarnost. To je otajstveno kucanje bila bo\u017eanskog \u017eivota u ljudskim du\u0161ama. To je unutarnji ritam Bo\u017eje prisnosti s nama pa tako i na\u0161e prisnosti s Bogom. Ona je izvor svakog pravog dobra u na\u0161em \u017eivotu. I temelj je dobra koje ne prolazi. Posredstvom Bo\u017eje milosti mi ve\u0107 \u017eivimo u Bogu, u jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga\u2026\u00bb <\/span><\/em>(<\/span>Rim, <\/em><\/span>Te, Deum<\/span>, <\/em><\/span>31. 12. 1979.).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– \u00abBo\u017eja milost zna\u010di posebnu stvarala\u010dku puninu posredstvom koje bi\u0107e, koje nalikuje Bogu, sudjeluje u unutarnjem \u017eivotu Boga\u2026\u00bb (ANGELUS, <\/em><\/span>8. 12. 1978.). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– \u00abOn \u017eeli da svaki \u010dovjek bude sudionik njegove istine, njegove ljubavi, njegova otajstva, kako bi mogao sudjelovati u njegovu \u017eivotu<\/em><\/span>.\u00bb (<\/span>Mladi\u0107ima i mladima,<\/em><\/span> 20. 12. 1978<\/span>; usporedi <\/em><\/span>Op\u0107a audijencija<\/span>, <\/em><\/span>4. 4. 1979<\/span>.; u<\/em><\/span> <\/span>Sv. Mariji u Valiccelu, Rim, <\/em><\/span>26. 5. 1979<\/span>.; Op\u0107a audijencija, <\/em><\/span>13. 12. 1978<\/span>.; HOMILIJA <\/em><\/span>25. 3. 1979<\/span>.; Stra\u017ei i \u0160vicarskoj stra\u017ei, <\/em><\/span>29. 7. 1990<\/span>.; <\/em><\/span>Hodo\u010dasnicima iz Aleksandrije<\/span>, <\/em><\/span>19. 3. 1988.<\/span>; Op\u0107a audijencija<\/em><\/span>, 15. 2. 1989.).<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

KIKO<\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/em><\/strong><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>– \u00abIsus, kojega je Otac imenovao ‘\u017eivotvornim Duhom’, dolazi da bi nam dao vje\u010dni \u017eivot, svoj Duh, dolazi da bi nas oslobodio duha grijeha i da bi nam dao svoj Duh, dolazi da bi nam srce oslobodio grijeha i da bi nam dao Duha Svetoga. Dolazi da bi ponovno stvorio \u010dovje\u010danstvo (\u2026), da bi \u010dovjeku pru\u017eio mogu\u0107nost da se rodi od Boga. Dolazi da bi nas u\u010dinio Bo\u017ejim sinovima i svojom bra\u0107om (\u2026). Daje ti svoju milost i svoj duh u kojem ima\u0161 pristup Bogu. U Kristu ti si ba\u0161tinik Boga, Kristov brat, zbog \u010dega Boga mo\u017ee\u0161 zvati <\/em><\/span>‘Papa, Abba!, <\/span>imaju\u0107i istinsko povjerenje u njega.<\/em><\/span> <\/span>Sve je Bo\u017eja milost, sve je ljubav. Jer ti si spa\u0161en od straha, smrti, grijeha i \u017eivi\u0161 u Bo\u017ejoj milosti, u zahvalnosti, u Bo\u017ejoj ljubavi. Vi\u0161e nisi pod vla\u0161\u0107u zakona nego pod vladavinom Bo\u017eje milosti, jer Bog ti je oprostio sve tvoje grijehe, jer Bog je onaj koji te voli, bio ti i najve\u0107i gre\u0161nik\u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>ibid.,<\/em><\/span> s 145). <\/span><\/span><\/p>\n

\u00abBog te voli, pa bio ti i malodu\u0161an, pa bio mu ti nevjeran i osamdeset tisu\u0107a puta, pa bio ti okorjeli gre\u0161nik, nepodno\u0161ljivo ohol \u010dovjek, pa bio ti pijanica, uobra\u017een, ili glupan. Bog te voli i voljet \u0107e te preko svake granice \u2026\u00bb <\/em><\/span>(<\/span>ibid.,<\/em><\/span> s 146).<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

Primjedbe: <\/span><\/span><\/span><\/em><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

a) Kiko predo\u010dava snagu i djelo Bo\u017eje ljubavi koja nas, gre\u0161nike, ispunjava i ne tra\u017ei ni\u0161ta zauzvrat. I zato je Bo\u017eja milost \u00abdar\u00bb. <\/em><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

b) Ali Kiko nam ni\u0161ta ne govori o tomu kako na to uzvra\u0107a \u010dovjek, tj. mora <\/em>li se \u010dovjek snagom svoje volje truditi \u2013 a neka se i trudi \u2013 da slijedi ono \u0161to se od njega tra\u017ei, da udovolji zahtjevima, bore\u0107i se protiv gre\u0161nih nagona, dok god sebi ne umre. Ukratko, Kiko ne obja\u0161njava najosjetljiviju to\u010dku odnosa izme\u0111u milosti Bo\u017eje i slobodne volje, izme\u0111u volje Boga, koji voli i daje se, i volje \u010dovjeka, koji mo\u017ee odbiti njegovu ljubav i oglu\u0161iti se na nju\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

c) Iz onoga \u0161to Kiko ka\u017ee o dubokoj pokvarenosti ljudske naravi, naslije\u0111ene od isto\u010dnog grijeha, trebalo bi se zaklju\u010diti da je \u010dovjek pasivan i da pasivno dopu\u0161ta da ga ponovno stvore, uzvise, da postane Bo\u017eji sin i Kristov suba\u0161tinik\u2026 Kiko nas navodi na pretpostavku \u2013 ba\u0161 zbog toga \u2013 da dobiti opro\u0161tenje zna\u010di \u2013 kao kod Luthera \u2013 ne biti okrivljen za grijeh<\/em>, od trenutka kad nam je taj grijeh Spasitelj ve\u0107 otpustio\u2026 Kiko stalno ponavlja: \u00abKr\u0161\u0107anstvo ni od koga ni\u0161ta ne tra\u017ei, ono sve poklanja\u2026\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 222 i dalje). \u00abCrkva ne sudi, ne tra\u017ei, nego spa\u0161ava, lije\u010di, opra\u0161ta, uskrsava\u2026\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 90). \u00abTi \u0107e\u0161 slaviti Boga, ako vjeruje\u0161 da Bog od tebe (\u2026) mo\u017ee napraviti Bo\u017ejeg sina, kojeg \u0107e\u0161 voljeti kao Isusa Krista. Vjeruje\u0161 li u to? To \u0107e u\u010diniti Bog, a ne ti<\/em>\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 222 i dalje). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

d) Poslije, u svojim Smjernicama za shemu<\/em>, Kiko otkriva svoju zbunjenost, zbrkane ideje, \u017eelju da prekine s pro\u0161lo\u0161\u0107u obilje\u017eenom tisu\u0107ama svetaca. \u00abPostoji oblik kr\u0161\u0107anstva \u2013 i ja sam osobno bio dio toga \u2013 u kojem osobe vjeruju da su obra\u0107eni kr\u0161\u0107ani, da su zauvijek sv. Luigi Gonzaga. I tada se pojavljuje takav stav ‘prije umrijeti nego grije\u0161iti’ \u2026 <\/em>A pojavljuju se i druge stvari \u010diji se pravi smisao nije ostvario. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>To je vrsta kr\u0161\u0107anstva u kojem je osnovno biti u Bo\u017ejoj milosti u stati\u010dnom smislu i poku\u0161avati ne izgubiti tu milost, nego ustrajati u njoj\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 190). <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span>Ja se s tim ne sla\u017eem: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

    \n
  1. Kiko kritizira upravo ono \u0161to \u010dini du\u0161u nadnaravnog \u017eivota. Ivan Pavao II. smatra da je jedan od objektivnih kriterija na osnovi kojih se netko mo\u017ee nazvati pravim kr\u0161\u0107aninom (\u2026) \u017eivot u Bo\u017ejoj milosti. <\/em>(Hodo\u010dasnicima iz Aleksandrije, <\/em>19. 3. 1988.);<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  2. Kiko ne zna \u0161to govori kad rabi rije\u010d \u00ab<\/em>u stati\u010dnom smislu\u00bb, <\/em>jer biti u milosti Bo\u017ejoj zna\u010di biti <\/span>ispunjen snagom koja treba voditi do svetosti\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  3. Sa\u010duvati milost Bo\u017eju, ili ustrajati u njoj sve do smrti najve\u0107i je Bo\u017eji dar (usporedi Capit. ps- Clementina, <\/em>D-S 241, 246; Sabor<\/em> u Orangeu, ibid. <\/em>380: Sabor u Quierzyu, ibid. <\/em>623; Sabor u Valenciji, ibid. <\/em>626, 632 i dalje; Tridentski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 1541, 1566, 1572; PIO V., ibid.<\/em> 1911; I. Vatikanski sabor<\/em>, ibid.<\/em> 3014); <\/em><\/span><\/span><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    <\/span><\/span><\/em><\/p>\n

    e) \u00abMilost Bo\u017eja \u2013 nastavlja Kiko izlaganje \u2013 smatra se ne\u010dim za \u0161to se ne zna to\u010dno \u0161to je\u2026\u00bb <\/em>Zar ne zna da je milost Bo\u017eja prijateljstvo s Bogom? Ako to ne zna, te\u0161ko grije\u0161i, jer pokazuje da ne poznaje najve\u0107i dar Bo\u017eje ljubavi koji je dobro poznat i djeci prije Prve pri\u010desti\u2026. \u00abI da treba umrijeti s njom kako je nikad ne bismo izgubili\u2026\u00bb (ibid.). <\/em>Zar je mogu\u0107e u nju sumnjati?<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    f) \u00abTa vrsta kr\u0161\u0107anstva jako iznena\u0111uje, jer \u010dovjek se predstavlja kao savr\u0161en i uzvi\u0161en(!?) A zapravo se suprotstavlja kr\u0161\u0107anstvu, jer kr\u0161\u0107ani nisu savr\u0161eni nego svjesni svoje slo\u017eene stvarnosti. Oni doista znaju da su gre\u0161nici i u tom su grijehu isku\u0161ali milosr\u0111e<\/em> Boga koji opra\u0161ta i daje novi \u017eivot, plod svoje milosti. Ako nije tako, to zna\u010di da smo instrumentalizirali religiju kako bismo stvorili sebe. I budite oprezni, jer je to trijumfalizam Crkve, a taj trijumfalizam jednak je farizejstvu.\u00bb<\/em> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abTko smo mi zapravo? Gre\u0161nici i nesretnici.<\/em> Ali na trenutke se predstavljamo s trijumfalizmom koji druge smeta. Mo\u017ee nas spasiti trijumfalizam koji je nezgrapan \u2013 potpuna unutarnja neiskrenost, poku\u0161aj da se prika\u017eemo onakvima kakvi nismo \u2013 kad nas Bog prosvijetli i pomogne nam da se vidimo u istini, kad nam pomogne upoznati sebe u na\u0161oj dubokoj gre\u0161noj stvarnosti.\u00bb <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abSve\u0107enici su se \u010desto predstavljali kao bezgre\u0161ni i \u010dinilo se da bi njihov grijeh izazvao sablazan. To je bilo tako jer im je takav bio mentalitet. Svi smo mi la\u017eljivci, ba\u0161 zato \u0161to vjerujemo da nas ljudi ne\u0107e voljeti, ako saznaju tko smo mi zapravo\u2026<\/em>\u00bb (ibid.,<\/em> s 190-1). <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>g) Gomila je to pogre\u0161aka koje otkrivaju neznanje, zbrku, mr\u017enju. Tko poznaje katoli\u010dku teologiju i biografije svetaca mo\u017ee potvrditi sve \u0161to je u suprotnosti s onim \u0161to Kiko izmi\u0161lja, gaze\u0107i pritom po\u0161tovanja najvrjedniju istinu o unutarnjem \u017eivotu Crkve;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    1.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Je li ikad pravi kr\u0161\u0107anin za sebe rekao da je savr\u0161en<\/em>? Milost Bo\u017eja ne \u010dini nas automatski \u00absavr\u0161enima\u00bb, ali sigurno je da je ona klica i poticaj za \u00absavr\u0161enstvo\u00bb\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    2.<\/span> <\/span><\/span><\/span>\u0160to zna\u010di instrumentalizacija religije<\/em>? Zar to ne zna\u010di izgraditi sebe<\/em>, tj. duhovno se usavr\u0161iti, odgovoriti kona\u010dnom smislu otkupljuju\u0107eg utjelovljenja. Koja bi ina\u010de bila svrha krvne \u017ertve na Kri\u017eu?<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    3.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Nitko nije postao \u00absvet\u00bb, a da prethodno nije priznao da je gre\u0161nik ili da bi to svakog \u010dasa mogao postati, te da samo pouzdanje u Bo\u017eje milosr\u0111e to mo\u017ee sprije\u010diti. To je <\/span>povijesna istina o duhovnosti svetaca, koju Kiko, kao \u0161to pokazuje, nikada nije shvatio\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    4.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Potpuna iskrenost prema sebi svece je u\u010dinila poniznima, neumoljivim neprijateljima svake la\u017ei, farizejstva i trijumfalizma\u2026 Trijumf je po njihovu mi\u0161ljenju samo Kristov Kri\u017e, snaga njegove \u017ertve, koju su slavili kao jedini izvor svih zasluga i postignu\u0107a\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    5.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Kikova je pogre\u0161ka (kao pravog Lutherova sljedbenika) u tome \u0161to ne vjeruje da milost Bo\u017eja ponovno stvara, da doista ra\u0111a novog \u010dovjeka, kojemu ujedno daruje novi Bo\u017eji \u017eivot. Rezultat \u00abopravdanja\u00bb sveo bi se na \u00abopro\u0161tenje grijeha\u00bb<\/em> koje bi bilo isto \u0161to i <\/span>\u00abneoptu\u017eivanje\u00bb <\/em>za te iste grijehe, budu\u0107i da ih je sve okajao Spasitelj, zbog \u010dega \u010dovjek u sebi ostaje gre\u0161nik<\/em>, sposoban spasiti se samo ako prizna grijeh, pritom se bezuvjetno uzdaju\u0107i u Bo\u017eje zasluge… Tridentski sabor osudio je takvo poimanje (usporedi D-S 1515, gdje se citira sv. Augustin, Contra duas epist. Pelagianorum<\/em>, I c. 13, br. 26, PL 44, 562; <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    6.<\/span> <\/span><\/span><\/span>Krivo je i glupo misliti i nametati mi\u0161ljenje \u00abda su se sve\u0107enici ponekad prikazivali bezgre\u0161nima\u00bb (ibid.,<\/em> s190). Katoli\u010dki sve\u0107enik ima vlast otpu\u0161tanja tu\u0111ih grijeha, ali sve\u0107enika ili vjernika kojeg je odrije\u0161io grijeha time ne \u010dini bezgre\u0161nim.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    h) Kiko naposljetku ne primje\u0107uje da, ako Bo\u017eja milost ne posve\u0107uje niti poti\u010de da se posve\u0107ujemo \u2013 zbog \u010dega \u010dovjek ostaje grje\u0161nik, u nemogu\u0107nosti da \u010dini dobro i odupre se zlu<\/em> \u2013 tada se svatko od nas mo\u017ee osje\u0107ati pozvan da slijedi svoje strasti i udovoljava svojim neurednim sklonostima, i onim najni\u017eim?\u2026 To obja\u0161njava za\u0161to su mu ljudi govorili da ga vole vi\u0161e zbog njegovih slabosti <\/em>nego vrlina<\/em>\u2026(ibid.,<\/em> s191). Doznali smo da se u nekim njegovim neokatekumenskim zajednicama gotovo vodi natjecanje u tomu tko je ve\u0107i gre\u0161nik, kao da je biti takav ne\u0161to \u010dime se treba ponositi\u2026<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    i) To isto tako obja\u0161njava za\u0161to Kiko nikada nije izgovorio ni rije\u010d pohvale za vjernike, koji su, posvetiv\u0161i se Bogu u redovni\u010dkom \u017eivotu, odabrali \u00abstanje savr\u0161enstva\u00bb\u2026; Kika ne poti\u010de na razmi\u0161ljanje to \u0161to Katoli\u010dka crkva smatra obvezom svih kr\u0161\u0107ana da te\u017ee svetosti <\/em>(usporedi Lumen gentium<\/em>, 40)\u2026; On ne spominje, ne \u0161tuje, ne moli svece jer ne vjeruje u njihovu sposobnost posredovanja kod Boga\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Kiko i njegovi sljedbenici nikad ne bi shvatili ono \u0161to je shvatio Papa slave\u0107i ‘svetkovinu Svih Svetih\u2026’. \u00abTa svetkovina u sebi nosi posebni poziv na svetost. Ne smijemo zaboraviti da je to univerzalni poziv, koji se ti\u010de svih ljudi bez obzira na dob, zanimanje, rasu i jezik. <\/span>Koje pozva te i odabra\u2026\u00bb (\u017dupa sv. Lovre<\/em>, Rim, 1. 11. 1981.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00ab\u2026Svi smo pozvani na svetost; za sve ljude postoje potrebne i dostatne Bo\u017eje milosti. Nitko nije isklju\u010den, kao \u0161to je to istaknuo II. vatikanski sabor\u2026\u00bb (Za 3 nova bla\u017eenika, <\/em>26. 10. 1980.; usporedi \u017dupa sv. Marcela, <\/em>Rim, 6. 2. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    XIII<\/strong><\/span><\/span><\/h2>\n

    ISUS, UNIVERZALNI MODEL SVETOSTI<\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/h3>\n

    PAPA<\/span><\/span><\/h3>\n


    \n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00ab’Po\u0111ite za mnom!’<\/em> i danas vam ponavlja Gospodin i U\u010ditelj. Bla\u017eeni vi, koji \u0107ete, slu\u0161aju\u0107i taj glas, spaziti njegovu privla\u010dnost, istodobno veli\u010danstvenu i stra\u0161nu, radosnu i te\u0161ku. Bla\u017eeni vi mladi, budete li plemenitim i sna\u017enim srcem znali prihvatiti to kao program svog \u017eivota! Iskusit \u0107ete da vam ni jedna druga \u017eivotna perspektiva ne mo\u017ee pru\u017eiti uzor koji bi bio istinitiji, ljudskiji, svetiji od onoga koji potje\u010de od NASLJEDOVANJA ISUSA KRISTA, od njegova juna\u0161tva, njegove svetosti i njegova poslanja dobrote i spasenja, te da ni jedan <\/span>\u017eivotni program nije privla\u010dniji od ovoga koji ljudima otkriva beskona\u010dna i neizreciva bogatstva Kristova milosr\u0111a. I vi ste pozvani: budite toga svjesni i dostojni\u00bb (Pulji\u0161kim sjemeni\u0161tarcima<\/em>, 19. 1. 1982.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abIsus Krist, Spasitelj svijeta bio je model za sv. Tereziju Avilsku. U njemu je ta svetica vidjela veli\u010danstvenost njegova bo\u017eanstva i susretljivost njegove ljudskosti\u2026\u00bb <\/span>(\u010casnim sestrama u klauzuri u Avili<\/em>, 1. 11. 1982.). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00ab\u2026Ti si na\u0161a nada, na\u0161 mir, na\u0161 posrednik, brat i prijatelj (\u2026). \u017delimo osje\u0107ati \u0161to i Ti i vidjeti stvari onako kako ih Ti vidi\u0161, jer ti si sredi\u0161te, po\u010detak i kraj svega (\u2026). \u017delimo ljubiti kao i Ti, koji daje\u0161 \u017eivot (\u2026). \u017deljeli bismo mo\u0107i re\u0107i kao sv. Pavao: ‘Ta meni je \u017eivjeti Krist.’ <\/em>(Fil 1, 21). <\/em>Na\u0161 \u017eivot bez tebe nema smisla\u2026\u00bb (\u0160panjolska, No\u0107no klanjanje, <\/em>31.101982.). \u2013 usporedi Mladima u Bresci, <\/em>26. 9. 1982.; Mladima u \u0160panjolskoj,<\/em> 3. 11. 1982.; Mladima u Murrayfieldu (Engleska), <\/em>31. 5. 1982.; Mladima u Beneventu, <\/em>2. 7. 1990.; Rim, Cvjetnica,<\/em> 27. 3. 1988.; <\/span>Za tre\u0107i svjetski dan mladih<\/em>, 19. 1. 1988.; Mladima u Montrealu<\/em>, 11. 9. 1984.; Mladima u Seulu<\/em>, 6. 5. 1984.; Mladima u Engleskoj i u del Gallesu<\/em>, 23. 8. 1983).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    KIKO<\/span><\/em><\/span><\/h4>\n


    \n<\/span><\/em><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Nakon svega \u0161to smo rekli o Kikovoj misli, posebice o stanju u kojem je \u010dovjek nakon isto\u010dnog grijeha, \u010dini se da Kiko \u017eeli skinuti masku i da se \u017eeli svega osloboditi daju\u0107i paradoksalne i bogohulne tvrdnje, koje su nepomirljive s U\u010diteljstvom Ivana Pavla II. Te bi se tvrdnje mogle \u010diniti nevjerojatnim, kad ih ne bismo mogli pro\u010ditati u njegovim Smjernicama\u2026<\/em>: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abIsus Krist nije uop\u0107e ideal \u017eivota. Isus Krist nije do\u0161ao da bi vam dio primjer i da bi nas pou\u010dio kako vr\u0161iti zakon<\/em>\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 125). <\/em>Odlomci iz Novog Zavjeta kojima bismo mogli pobiti ovakve la\u017ei nebrojeni su, pa \u0107emo si u\u0161tedjeti trud da ih potanje citiramo. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    \u00abLjudi \u2013 <\/span><\/em>nastavlja Kiko, pre\u0161u\u0107uju\u0107i da se radi o Crkvi koja to ponavlja dvije tisu\u0107e godina! \u2013 misle da je Isus Krist do\u0161ao da nam dade zakon koji je savr\u0161eniji od prethodnog<\/em> (Koji bi smisao onda imao ‘govor na Gori’?) te da nam je svojim \u017eivotom i svojom smr\u0107u, a nadasve svojom patnjom dao primjer kako se to isto ne bi ponavljalo<\/em> (\u0161to je u suprotnosti s onim na \u0161to nas opominje sv. Petar: ‘ Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim\u2026’ <\/em>(ibid<\/em>., s 126.). Za te osobe (ili za sve vjernike) Isus je ideal, model \u017eivota\u2026\u00bb <\/em>(ibid.,<\/em> s 126).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>No to nije dovoljno: \u00ab\u2026Mnogi misle (\u2026): Svojim nam je \u017eivotom dao primjer, govore\u0107i nam: Vidite li kako ja postupam? Postupate li i vi tako? Pita\u0161 li nakon toga ljude: Postupa\u0161 li i ti tako? Odgovorit \u0107e ti: Molim te, pa nisam ja Isus Krist, nisam ja svetac\u2026 Kr\u0161\u0107anstvo nipo\u0161to nije moralizam. Jer ako je Isus Krist do\u0161ao da nam dade jedan ideal \u017eivota, kako nam je mogao dati tako visoki i uzvi\u0161eni ideal da ga nitko ne mo\u017ee dosegnuti\u2026?\u00bb <\/em>(ibid.<\/em>). <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Ovdje Kiko prelazi sve granice, drsko negiraju\u0107i dogmu o \u00abbo\u017eanskoj vjeri<\/em>\u00bb. Tko je ikada mogao posumnjati u to da je nasljedovanje Krista<\/em>, uz sudjelovanje u njegovoj smrti (koju simbolizira kr\u0161tenje), jedini put spasenja koji nam je on dao? \u2013 Kiko se osim toga ne osvr\u0107e na \u010dinjenicu da je Evan\u0111elje egzistencijalna poruka koja u sebi sadr\u017ei najvi\u0161i \u00abkodeks\u00bb pona\u0161anja, koji se naposljetku svodi na najmudriju, najljubazniju i herojsku dosljednost Kristu, koja ide do toga da u \u00abnama bude isto mi\u0161ljenje kao u Isusu Kristu\u2026\u00bb <\/span><\/em>(Fil 2, 5) \u2013 Kiko slu\u0161a glupane koji su uvjereni da, kako bi se nasljedovalo Krista, treba biti sam Krist<\/em>, ne znaju\u0107i da je njegovo savr\u0161enstvo nedosti\u017eno, zbog \u010dega ne mo\u017eemo ne biti njegovi vje\u010dni u\u010denici\u2026- Koji bi smisao imao njegov neokatekumenski \u00abput\u00bb,<\/em> kad njegovi sljedbenici na njega ne bi krenuli sa strahom od velikodu\u0161nog preobra\u017eenja vjernika u Kristu, jedinom \u00abPutu\u00bb koji vodi do Oca? <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>U Smjernicama<\/em> za shemu (Rim, Madrid, 1974.) Kiko se vra\u0107a na svoju temu, jo\u0161 vi\u0161e zao\u0161travaju\u0107i stvari: \u00abKrist nije slika koja se pretvara da \u0107e do\u0107i govore\u0107i ti da mora\u0161 ljubiti tako moralisti\u010dki. Nismo se zbog toga pobunili protiv kr\u0161\u0107anskog nasljedovanja. Crkveni Oci, kad god su govorili o nasljedovanju Krista, nisu mislili na opona\u0161anje u moralnom smislu, na tjelesnog \u010dovjeka koji mora opona\u0161ati \u010covjeka-Boga! Kako bi to bilo mogu\u0107e? Ako pitate ljude mo\u017ee li se ostvariti Evan\u0111elje, oni odgovaraju: Nisam ja Bog!<\/em> I tu su prevareni. Razlog tomu je \u010dinjenica da kerigma nikad nije doista navje\u0161tena (krivo!). <\/em>Jasno je da narod vidi Isusa Krista i da ga \u017eeli opona\u0161ati vlastitim snagama, ali tjelesni \u010dovjek ne mo\u017ee opona\u0161ati \u010covjeka\u2013Boga. Apsurdno je da Bog pred nas postavlja \u010covjeka-Boga, a mi smo samo ljudi prepuni grijeha i nedostataka\u2026\u00bb (ibid.<\/em> s 59).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Kiko ne zna o \u010demu govori. Krivo je: <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    a)<\/span> <\/span><\/span><\/span>da Isus nije pozvao sve nas da ga nasljedujemo, i da pritom nalikujemo \u00abpravom Bo\u017ejem sinu\u00bb kako bismo postali O\u010devi \u00absinovi u Sinu\u00bb te kako bi nas Otac prihvatio\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    b)<\/span> <\/span><\/span><\/span>da nasljedovanje Krista ne zahtjeva pomo\u0107 Bo\u017eje milosti, koju smo zaslu\u017eili i koju nam je on sam zaslu\u017eio, zbog \u010dega ne mo\u017eemo ba\u0161 ni\u0161ta bez njegove pomo\u0107i? (Iv 15, 1-7); <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    c)<\/span> <\/span><\/span><\/span>da Katoli\u010dka crkva nikad nije navijestila kerigmu. Istina <\/em>je dapa\u010de da je Crkva oduvijek bili plodna Majka svetaca, tih savr\u0161enih nasljedovatelja Isusa Krista\u2026 Kiko je uvijek raspolo\u017een za krivo optu\u017eivanje Crkve u razdoblju nakon Tridenta\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    d)<\/span> <\/span><\/span><\/span>isto tako, ni jedan vjernik, ma koliko bio neugla\u0111en i neuk, nikad se nije mogao izgovoriti na na\u010din da iskreno prizna kako ne mo\u017ee nasljedovati Krista, budu\u0107i da nije Bog poput njega\u2026;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    e)<\/span> <\/span><\/span><\/span>da mi ne moramo nasljedovati Krista nastoje\u0107i \u017eivjeti u skladu sa zahtjevima njegove milosti, koja \u010dovjeka \u010dini sudionikom naravi i \u017eivota Isusa Krista, te \u010dine\u0107i nas spremnim da dijelimo njegovo bla\u017eenstvo\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    f)<\/span> <\/span><\/span><\/span>Na\u017ealost, kikijanska doktrina o nasljedovanju Krista razumijeva druk\u010diju, tipi\u010dno luteransku doktrinu, u skladu s kojom je spasenje uvjetovano jedino vjerom<\/em> u snagu Uskrsnu\u0107a\u2026Snagu koja je djelatna samo ako se svatko od nas suo\u010di sa svojim gre\u0161nim stanjem. Iz toga proizlazi da \u00abposljednji na zemlji jesu prvi koji ulaze u \u017eivu vodu, ubojice, prostitutke, homoseksualci, pijanice. Te su osobe zaslu\u017eile svaku osudu, jer istina je da su prepuni grijeha, istina je kad Isus Krist <\/span>ka\u017ee da je \u010dovje\u010danstvo prepuno grijeha. Ali sada ti ljudi trebaju besplatno dobiti novo odijelo, odijelo vje\u010dnoga \u017eivota\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 61). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Zapravo: \u00abOn je umro zbog tvojih grijeha, on je postao grijehom (\u2026), on je sam sebe u\u010dinio gre\u0161nikom i bio je osu\u0111en na smrt. Umro je da ti ne bi umro, on je ispa\u0161tao kaznu za tvoje grijehe. Ali ako je on sam sebe u\u010dinio onakvim kakav si ti, koje je onda zna\u010denje USKRSNU\u0106A? Da ti je Bog oprostio. Jer ako si bio ono \u0161to jesi kad si u\u0161ao u smrt, onda si i onaj koji je uskrsnuo. To je ono \u0161to navije\u0161ta Crkva za uskrsno bdijenje kada kr\u0161tava. Kad \u010dovjek ulazi u vodu, ulazi u lijes s Isusom Kristom. Isus Krist je za nas u\u0161ao u smrt i tada \u0107e sv. Pavao re\u0107i: Pogledajte kako je veliki sakrament u kojem \u0107e – kad opona\u0161amo Isusa Krista po sakramentu vode, ali u smislu da ne umiremo zbiljski – doista umrijeti onaj stari \u010dovjek i mi \u0107emo uskrsnuti. Zamisli, ne mora\u0161 ni\u0161ta \u010diniti, mora\u0161 samo glumiti da ulazi\u0161 u vodu. Ali ta voda ima snagu da u tebi ubije starog \u010dovjeka, ba\u0161 zato da bi te spasila od mo\u0107i koju u tebi ima grijeh\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 60). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    To je uobi\u010dajeni Kikov jezik koji se na obazire na obnoviteljsku snagu <\/span>Bo\u017eje milosti, <\/em>zbog \u010dega djelo spasenja Isusa Krista ostavlja \u010dovjeka gre\u0161nikom u njegovoj nutrini, budu\u0107i da je on sam svjestan svoje bijede i vjere u snagu Uskrsnu\u0107a\u2026 Stoga je \u00abobra\u0107enje\u00bb samo prosvjetljenje uma <\/em>(o istini o vlastitom gre\u0161nom stanju), a ne preobrazba volje te stremljenje svim snagama da ostvarimo vlastito umiranje, koje \u0107e uroditi \u017eivotom <\/em>koji je mogu\u0107 jedino po sudioni\u0161tvu u \u017eivotu Raspetog i Uskrslog Krista.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/h5>\n
    XIV<\/strong><\/span><\/span><\/h5>\n
    POBO\u017dNOSTI PRESVETOM SRCU<\/strong><\/span><\/span><\/h5>\n


    \n<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/h6>\n
    PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h6>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abDraga bra\u0107o, \u017eelite li sa\u010duvati in aeternum<\/em> svoj sve\u0107eni\u010dki identitet u ovoj epohi u kojoj ljudi preveliki zna\u010daj pridaju svjetovnom, poku\u0161ajte NASLJEDOVATI VI\u0160E NEGO DOSAD KRISTOVO SRCE.\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00ab\u017delite li da Crkva doista bude sakrament spasenja za dana\u0161njeg \u010dovjeka, \u017eelite li da Crkva ne izgubi vlastiti identitet i da ne osjeti tjeskobu duhovne praznine, USMJERITE CIJELI SVOJ DUHOVNI \u017dIVOT NA NASLJEDOVANJE KRISTOVA SRCA. To je sredi\u0161te koje obja\u0161njava energiju i \u017ear va\u0161eg kardinala (Wrighta). To je trajni putokaz koji nam daje, ako mi biskupi i sve\u0107enici ne \u017eelimo da na\u0161e otajstvo oslabi ili da se poni\u0161ti.\u00bb (U sje\u0107anje na kardinala Wrighta, <\/em>22. 9. 1979.) <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Isusovo srce, oblikovano od Duha Svetoga u krilu Marije Djevice, smiluj nam se!\u00bb Tako molimo u litanijama Presvetog Srca Isusova (\u2026). Srce Isusovo, od \u010dije punine svi mi primismo (\u2026). Predivna je to molitva, u cijelosti usmjerena na unutarnje Kristovo otajstvo: Bogo\u010dovjeka. Litanije srcu Isusovu imaju svoje prebogate biblijske izvore, a istodobno odra\u017eavaju najdublja iskustva ljudskog srca. To su istodobno molitve \u0161tovanja i molitve izvornog dijaloga. <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>U toj molitvi govorimo o srcu i istodobno srcima dopu\u0161tamo da razgovaraju s tim jedinstvenim srcem, koje je ‘Izvor \u017eivota i svetosti’ <\/em>te ‘\u017eelja bregova vje\u010dnih’.<\/em> Dopu\u0161tamo na\u0161im srcima da razgovaraju sa Srcem koje je ‘strpljivo i milosrdno’ <\/em>te dare\u017eljivo prema svima koji ga zazivaju. Ta meditativna molitva postaje istinska \u0161kola unutarnjeg \u010dovjeka: \u0161kola kr\u0161\u0107anina.\u00bb<\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abSvetkovina Presvetog Srca Isusova nadasve nas podsje\u0107a na trenutak u kojem se to srce ‘kopljem probodeno, otvorilo vidljivom’ svijetu i \u010dovjeku. Mole\u0107i litanije \u2013 zapravo \u0161tuju\u0107i Presveto Srce \u2013 ulazimo u Misterij Otkupljenja u svoj njegovoj bo\u017eanskoj i, istodobno, ljudskoj dubini. Tako postajemo osjetljivi na potrebu pru\u017eanja zadovolj\u0161tine. Krist nam otvara svoje srce, jer u njegovoj zadovolj\u0161tini ujedinjujemo se s njim za spasenje svijeta. Govoriti o ranjenom Srcu Isusovu najavljuje svu istinu njegova Evan\u0111elja i Uskrsa.<\/em> Poku\u0161ajmo \u0161to bolje shvatiti taj govor. Nau\u010dimo ga!\u00bb (Angelus, <\/em>27. 6. 1982., usporedi s govorom U poliklinici Gemelli<\/em> , 28. 6. 1984.; U samostanu Paray \u2013 Le \u2013 Monial<\/em>, 5. 10. 1986.; Homilija U Vancouveru<\/em> (Kanada), 18. 9. 1984., usporedi: PIO VI., D-S, 2661, 2663; LEON XIII., ibid. 3353; PIO XII., ibid. 3922-5). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>KIKO <\/span><\/em><\/span><\/h1>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Kiko se osje\u0107a pozvanim podrugivati se slici Presvetog Srca, onako kako to mo\u017ee samo stranac, koji se izdaje za velikog znalca, koji mo\u017ee pou\u010davati o Bogu: \u00abPozivati \u010dovjeka na obra\u0107enje zna\u010di pozivati ga da prihvati svoju slo\u017eenu stvarnost. Stoga budite oprezni s odre\u0111enim predod\u017ebama o Bogu kao \u0161to je Presveto Srce, s onom ru\u010dicom, Isus dotjerana lica, sav \u0161e\u0107er i med, mio i nje\u017ean\u2026 Po\u0111ite radije u neku baraku da vidite \u017eenu \u010diji je sin u zatvoru, a mu\u017e joj je pijanac koji je tu\u010de svaku no\u0107. Pogledajmo onda malo bolje tog va\u0161eg milog Boga, taj ure\u0111eni i uredni \u017eivot, taj va\u0161 slatki \u017eivot! Ne!<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u017divot je puno ozbiljniji od toga i ne mo\u017eemo ga pretvoriti u karikaturu. Taj Bog od kartona ne postoji. Bog iz Biblije nije takav.<\/em> To je Bog koji odabire svoj narod i daje mu milosti koje ne daje drugim narodima, kako bi taj narod ispunio svoje poslanje. A i zato da ne bi izdao tog Boga, jer bi Bo\u017eje prokletstvo bilo stra\u0161no. To je Bog koji istovremeno proklinje i blagoslivlja\u2026\u00bb<\/em> (ibid.,<\/em> s 115). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00ab<\/em>Ljudi ne poznaju Sveto Pismo. Zato i imaju takve predod\u017ebe o Isusu, ljepu\u0161kastom, za\u0161iljene bradice i bez trepavica, s ru\u010dicom polo\u017eenom ovdje, a pogleda uprtog nekamo drugamo\u2026 (kao na slikama koje prikazuju Presveto Srce). Mi mislimo da je Isus utjelovljenje blagosti, a ne znamo da je znao re\u0107i: \u00abNitkovi, leglo gujinje<\/em><\/strong>\u2026\u00bb <\/em>(ibid., <\/strong><\/em>s 139).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>I ovdje zbrka, izvrtanje, nepo\u0161tovanje! Kiku, kao vjerniku i Papinom prijatelju, nikako ne slu\u017ei na \u010dast to \u0161to se ismijava na\u010dinima na koje je obi\u010dno prikazano Presveto Srce. Ma koliko ih on ismijava i kudi \u2013 smatraju\u0107i se velikim umjetnikom \u2013 te slike u sebi sadr\u017ee jedan vid Kristove osobnosti koja bi njemu itekako trebala biti va\u017ena: blagost, milosr\u0111e, pra\u0161tanje\u2026 Zar nije Kiko rekao \u00abIsus Krist do\u0161ao je da bi patio za vas, umro je da ti ne bi umro\u00bb? <\/em>I zar nije rekao da nam Isus \u00abpoklanja \u017eivot i ne tra\u017ei ni\u0161ta zauzvrat (\u2026) vje\u010dni \u017eivot\u00bb <\/em>? (ibid., <\/em>s 62). Da je \u00abBog iz Biblije milosr\u0111e i ljubav<\/em> \u00ab <\/em>(ibid.,<\/em> s 62)? Da \u017eeli nadvladati \u00absvu prirodnu religiju (\u2026) koja se temelji na strahu\u2026\u00bb?<\/em> Da treba imati apsolutno \u00abpovjerenje u Boga koji te voli\u00bb? <\/em>(ibid<\/em>.) Da \u00absi od Boga primio dar: milosr\u0111e, vje\u010dni \u017eivot, opro\u0161tenje\u2026\u00bb? <\/em>(ibid., <\/em>s 67). Za\u0161to proturje\u010di sam sebi na na\u010din vrijedan \u017ealjenja? \u010cini se da u\u017eiva u odbijanju svega onoga \u0161to su najve\u0107e du\u0161e ikad pro\u017eivjele u Isusovu Otajstvenu Tijelu\u2026 Kiko ne prihva\u0107a tridentsku protureformaciju\u2026 U tomu je bit. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>– S druge strane \u010dini se da nikad nije razmi\u0161ljao o tomu da i pobo\u017ene slike prikazuju Presveto Srce samo kao ranjeno srce, rasparano trnjem, gdje dominira kri\u017e\u2026 Nije razmi\u0161ljao o tomu da te slike podsje\u0107aju na obvezu da sudjelujemo u njegovoj \u017drtvi, da te slike prikazuju kult zadovolj\u0161tine, obvezu da suosje\u0107amo s tu\u0111im nevoljama, uklju\u010duju\u0107i i onu \u017eenu koju tu\u010de mu\u017e pijanac, a sin joj je u zatvoru\u2026 Ovdje kr\u0161\u0107anska solidarnost postaje demagogija, a Kiko se izla\u017ee opasnosti da postane hvalisavac koji agitira za humanitarni rad sa stanovnicima baraka u Palomas Altas u Madridu\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    XV<\/strong><\/span><\/p>\n

    KRUNICA<\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/strong><\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    PAPA<\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Papinu pobo\u017enost Djevici Mariji ne treba dokazivati, a svima je dobro poznata Njegova Molitva Krunice. Od brojnih prigoda u kojima je govorio o krunici, dovoljno je spomenuti prigodu kad je za Angelus<\/em> 30. 9. 1981. vjernicima poru\u010dio: \u00ab\u017delio bih vas potaknuti na ponovno otkrivanje i ve\u0107e vrednovanje Svete Krunice, pogotovo u listopadu, i to kao na osobnu i obiteljsku molitvu, upu\u0107enu njoj koja je majka svakog vjernika i cijele Crkve<\/em>. Moji prethodnici Pio XII. i Pavao VI. \u017eeljeli su Krunicu prozvati ‘priru\u010dnikom za cijelo Evan\u0111elje<\/em><\/strong>‘. Ta molitva ve\u0107 stolje\u0107ima zauzima povla\u0161teno mjesto u \u0161tovanju Svete Djevice. Mole\u0107i, njezinoj se za\u0161titi utje\u010du vjernici u potrebi i pogibelji. (Lumen gentium, <\/em>66). Krunica je istovremeno jednostavna molitva, ali u teolo\u0161kom smislu prepuna biblijskih navoda<\/em>\u2026\u00bb. <\/strong>(usporedi: Op\u0107a audijencija<\/em>, 28. 10. 1981.; Obra\u0107anje pokretu \u00ab\u017diva krunica\u00bb,<\/em> 7. 5. 1981.; Op\u0107a audijencija u Nigeriji<\/em>, 14. 2. 1982.; Vjernicima u Foggi,<\/em> 22. 5. 1982.).<\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>U svojim Smjernicama <\/em>\u2026 <\/em>Kiko spominje Djevicu Mariju, ali ne bavi se njome zato da bi je uzvisivao zbog njezinih privilegija, nadasve zbog njezina bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a, punine milosti<\/em>, uzvi\u0161ene svetosti koja ju \u010dini Majkom i Kraljicom svih Svetaca, niti spominje njenu mo\u0107 posredovanja\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Kad bolje razmislim, nije mi jasno kako to da je Kiko pokazao zanimanje za Djevicu Mariju. Dovoljno je prisjetiti se onoga \u0161to tvrdi o stanju \u010dovjeka i djelotvornosti milosti koja zapravo ne \u00abstvara\u00bb, ne \u00abobnavlja\u00bb, ne \u00abopravdava\u00bb iznutra<\/em>, pa bi njezino milosno djelovanje \u010dovjek mogao u\u017eivati samo pasivno. Sumnje u istinitost Kikove pobo\u017enosti Djevici Mariji potvr\u0111uje i praksa u njegovim neokatekumenskim zajednicama u kojima se ne moli Krunica ili se o tomu ne govori. Dapa\u010de moljenje Krunice se predbacuje onima koji poku\u0161avaju ostati vjerni toj najpobo\u017enijoj praksi\u2026 Sve navedeno je simptomati\u010dno, jer je u skladu s Kikovom pseudo-teolo\u0161kom vizijom koju obja\u0161njava u svojim Smjernicama<\/em>.<\/span><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    XVI <\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

    NEDJELJNA MISA<\/strong><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/strong><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    PAPA<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abZa svakog vjernika katolika sudjelovanje u Svetoj nedjeljnoj misi<\/em> istovremeno je i obveza i povlastica. To je bla\u017eena obveza da u svakodnevnom \u017eivotu odgovorimo na Bo\u017eju ljubav (\u2026). Ispunjavanje te nedjeljne obveze<\/em> svakoj je kr\u0161\u0107anskoj obitelji razlog sre\u0107e i jedinstva. Svake nedjelje<\/em> svi vi i svatko pojedina\u010dno (\u2026) susre\u0107e se s Bo\u017ejom ljubavlju. Ne mo\u017eete pogrije\u0161iti!\u2026\u00bb (U Urugvaju, <\/em>7. 5. 1988.). <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abSvi kr\u0161\u0107ani moraju vjerovati da je nedjeljno okupljanje <\/em>za svijet znak otajstva zajedni\u0161tva koje se ostvaruje u Euharistiji\u2026\u00bb (Francuskim biskupima, <\/em>27. 3. 1987.). <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>U tradiciji Crkve nedjeljna Euharistija<\/em> posebni je izraz vjere Crkve u Uskrsnu\u0107e Isusa Krista (\u2026). Liturgijsko okupljanje u Euharistiji oduvijek je, jo\u0161 od apostolskih vremena, bilo poseban znak crkvenog slavljenja DANA GOSPODNJEG, a II. vatikanski sabor posebno je istaknuo va\u017enost nedjeljne mise. (usporedi Sacr. Conc<\/em>. 106). To je zapravo cijelo pashalno otajstvo, na \u010dije je slavljenje i sudjelovanje u njemu pozvan Bo\u017eji narod svake nedjelje.<\/em><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abVitalnost Crkve uvelike ovisi o slavljenju nedjeljne euharistije, u kojoj se otajstvo spasenja uprisutnjuje u Bo\u017ejem narodu i ulazi u njegov \u017eivot. Kao \u0161to je re\u010deno u Lumen gentiumu<\/em> (9), Bog nas \u017eeli spasiti i posvetiti kao narod i mi ni u jednom drugom trenutku nismo s njim tako prisno sjedinjeni kao na nedjeljnoj misi\u2026\u00bb (Biskupima u Sjedinjenim ameri\u010dkim dr\u017eavama<\/em>, 9. 7. 1983.).<\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    KIKO<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/em><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/em><\/p>\n

    Kiko ne misli kao \u0161to misle Papa i svi vjernici od samih po\u010detaka Katoli\u010dke crkve. On priznaje da je \u00abprije Isusa Krista sedmi dan bio subota, a da je s pojavom Isusa Krista to nedjelja, dan Sunca\u2026\u00bb. \u00abKr\u0161\u0107ani su se \u2013 ka\u017ee Kiko u maniri ‘povjesni\u010dara liturgije<\/em>‘ \u2013 okupljali subotom nave\u010der, a zatim se pre\u0161lo na nedjelju ujutro\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 335). \u00abZbog toga je Sabor (onaj koji je on izmislio), postupno dopu\u0161tao slavljenje Euharistije subotom nave\u010der\u2026\u00bb (ibid.<\/em>, s 335). <\/span><\/span><\/p>\n

    – \u00abAli ‘subota nave\u010der’ je ve\u0107 nedjelja, ili \u010dak rani sati (op.p. nedjelje) \u2026II. vatikanski sabor govori o ‘nedjeljnoj misi’ <\/em><\/strong>(Sacr. Con, 42) te o Misi koja se slavi ‘posebno u nedjelju’ <\/em><\/strong>(ibid., s 49), o ‘danu koji je nazvan nedjeljom’ \u2026 <\/em><\/strong>(ibid., <\/strong><\/em>s102), stoga je izvorno slavlje ono koje se odr\u017eava nedjeljom\u2026\u00bb (ibid., s106) itd. <\/span><\/span><\/p>\n

    Kiko se usu\u0111uje suprotstaviti svemu, pretpostavljaju\u0107i da pashalni misterij razumije mnogo bolje od same Crkve: \u00abCrkva, (ona njegova, paralelna s ‘Katoli\u010dkom crkvom’) slavi euharistiju subotom jer tada je to ve\u0107i znak. Subotnje je slavlje ve\u0107e, u nedjelju je slavlje ve\u0107 okon\u010dano. Kad se vra\u0107amo sa stadiona, ve\u0107 mislimo na ponedjeljak i na posao, dok u subotu nave\u010der slavlje dose\u017ee svoj vrhunac\u2026\u00bb (ibid.,<\/em> s 35). <\/span><\/span><\/p>\n

    \u010cudne su to izjave! Kiko sebe mo\u017ee smatrati originalnim ili savr\u0161enim \u017didovom, ali ne mo\u017ee se pohvaliti time da je prema tradiciji i crkvenim zakonima dobar katolik. I on sam to priznaje, kad ka\u017ee: \u00abTe kateheze mnogima \u0107e biti ne\u0161to sasvim novo, kod nekih \u0107e izazvati sablazan!\u2026\u00bb (ibid.) <\/em>Ali njegova je umi\u0161ljenost zadovoljena\u2026.: \u00abImate sre\u0107u \u0161to ste ovo mogli \u010duti, jer mnogi i dalje \u017eive u neznanju.\u00bb (ibid.) Samo je on ‘prosvijetljen’. Upravo zato \u0161to se smatra takvim, neokatekumeni mu slijepo vjeruju, zbog \u010dega na tom svom ‘putu’ \u2013 koji mo\u017ee trajati i vi\u0161e od deset godina \u2013 ne idu na nedjeljnu misu u svojoj \u017eupi\u2026<\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong>No jo\u0161 gore je to \u0161to ne po\u0161tuju liturgijske norme, posebno one koje se ti\u010du misnog slavlja te \u010dinjenica da ne vjeruju u realnu prisutnost, \u0161to proizlazi iz \u010duda transupstancijacije pa zato ne paze na \u00abmrvice\u00bb posve\u0107enog kruha, koje padaju na pod i po kojima svi ravnodu\u0161no gaze. Nakon nekoliko euharistijskih slavlja u S. Giovanni in Laterano sakristani su morali mesti i skupljati ostatke i mrvice Presvetoga\u2026 \u010cini se nemogu\u0107im, da to nisu rekle ni potvrdile osobe koje su to do\u017eivjele i zbog toga se zabrinule. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Vjerovanje<\/em> se moli tek nakon nekoliko godina \u00abputa\u00bb, Slava se pjeva uvijek i posvuda. Kao zahvala za primanje pri\u010desti pjeva se i ple\u0161e oko \u00abstola\u00bb\u2026 Oltara nema\u2026 Ne prinosi se \u00ab\u017ertva\u00bb.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Neokatekumeni kao da pripadaju nekoj drugoj crkvi, nekoj \u00abboljoj\u00bb crkvi, paralelnoj s Katoli\u010dkom crkvom, u kojoj sudionici \u2013 po mi\u0161ljenju Ivana Pavla II. \u2013 \u00abne mogu proizvoljno mijenjati stvari\u2026\u00bb (Alla Congr. Del Culto<\/em>, 22. 5. 1987.). Papa podsje\u0107a da liturgija \u00ab’razvija pedagogiju vjere i \u017eivota’ zbog \u010dega se ne smije manipulirati propisima koje je donijela Crkva i njezini biskupi te koje biskupi, koji su upravitelji, promicatelji i \u010duvari liturgijskog \u017eivota, moraju \u010duvati u svojim biskupijama\u00bb (Argentinskim biskupima<\/em>, 1. 12. 1984.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    XVII<\/strong><\/span><\/span><\/h2>\n

    BUDU\u0106I \u017dIVOT<\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/strong><\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

    PAPA<\/span><\/em><\/span><\/h1>\n

    <\/span><\/em><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span>Kad je rije\u010d o stanju du\u0161a u budu\u0107em \u017eivotu, Ivan Pavao II., to je o\u010dito, ostaje vjeran apostolskoj tradiciji, crkvenom U\u010diteljstvu te op\u0107oj praksi svih vjernika. O tomu u: <\/span><\/span><\/span><\/em><\/p>\n

    –<\/span> <\/span><\/span><\/span>O \u010distili\u0161tu, Govor u Veranu, <\/span><\/em>Rim, 1. 11. 19876., 1. 11. 1984.; Op\u0107a audijencija<\/em>, 2. 11. 1983.; <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    –<\/span> <\/span><\/span><\/span>O Paklu; Op\u0107a audijencija, <\/span><\/em>30. 9. 1987.; Homilija u S. Antoniu, SAD, <\/em>13. 9. 1982., <\/em>1. 11. 1985.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/em><\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/em><\/p>\n

    KIKO<\/span><\/em><\/span><\/h1>\n


    \n<\/span><\/em><\/span><\/h1>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/em>Kikova razmatranja o misteriju onostranoga zabrinjavaju\u0107e su manjkava, iako se trudi govoriti o Uskrslom Kristu i na\u0161em uskrsnu\u0107u u Njemu i po Njemu. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Spominje novi \u017eivot, \u017eivot milosti, ali ne ka\u017ee to\u010dno kakav je to \u017eivot. Odaje dojam da mu uop\u0107e nije poznato otajstvo \u017eivota Presvetog Trojstva, otajstvo sudjelovanja odabranih u svjetlosti Rije\u010di i ljubavi Duha Svetoga, pa ni otajstvo sudjelovanja u Bo\u017ejem vje\u010dnom bla\u017eenstvu\u2026<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>U njegovim se \u00abeuharistijama\u00bb moli, pjeva, izvode se ritualne kretnje, ple\u0161e se, slavi se odre\u0111ena \u00abliturgija\u00bb, ali \u010dini se da je tu po\u010detak i kraj, jer ne govori se o praksi osobne pobo\u017enosti, sabiranju u meditativnoj molitvi, njegovanju \u0161utnje, ne govori se o stremljenju da se po uzoru na svece, a na osnovi smjernica sukladnih tradiciji kr\u0161\u0107anske duhovnosti koja potje\u010de iz najranijeg doba \u0161to vi\u0161e sjedinimo s Bogom\u2026<\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

    <\/span>Ima toga jo\u0161. Ni rije\u010dju se ne spominje \u010cistili\u0161te<\/em> i Pakao<\/em>. Ali to i ne iznena\u0111uje, prisjetimo li se da po Kikovu mi\u0161ljenju \u00abkr\u0161\u0107anstvo ka\u017ee da se svima nama sudi i da je osuda za sve na\u0161e grijehe donesena po Isusovu kri\u017eu, koji nam je sve te grijehe oprostio\u2026 Bo\u017eja presuda, i za lopove i kriminalce nije drugo doli opro\u0161tenje i milosr\u0111e\u00bb <\/em><\/strong>(ibid.,<\/em> s 66). <\/em><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Uostalom, koji to grijeh mo\u017ee \u010dovjeka u\u010diniti potrebitim pro\u010di\u0161\u0107enja i vrijednim vje\u010dne osude, ako \u010dovjek ne mo\u017ee \u010diniti dobro niti mo\u017ee izbje\u0107i zlo?\u2026<\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

    <\/span>Kiko, osim toga, svima mo\u017ee re\u0107i: \u00abAko sam ja Krist, a Krist je uskrsnuo, i ja sam uskrsnuo\u2026\u00bb? <\/em><\/strong>(ibid., <\/em>s. 66). No to mo\u017ee re\u0107i sebi i ponavljati drugima, samo pod uvjetom da su svi uzvratili Bogu na njegovu milosr\u0111u\u2026Ali on, pod utjecajem luteranske hereze, o takvom uzvra\u0107anju na Bo\u017eju milost, koja bi \u010dovjeka stajala \u00abosobnog napora\u00bb<\/strong><\/em>, ne mo\u017ee govoriti (ibid., ss 163, 168). Koji je onda njegov \u00abput\u00bb, ako je ljudska volja pasivna i Krist sve u\u010dini umjesto nas? \u00abOn je zauzeo tvoje mjesto i moje\u2026<\/em><\/strong>\u00bb (ibid.<\/em>, s 141). Papa, komentiraju\u0107i prispodobu o talentima, nau\u010dava da \u0107e \u00ab’mjera za presudu’ biti suradnja s darom primljenim od Boga, suradnja s milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom, ili njezino odbijanje <\/em>(\u2026). Presuda koju Otac povjerava KRISTU DONIJET \u0106E SE PO MJERI O\u010cEVE LJUBAVI I NA\u0160E SLOBODE\u00bb (Op\u0107a audijencija<\/em>, 30. 9. 1987.). <\/span><\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Sve u svemu, po mi\u0161ljenju Ivana Pavla II. kr\u0161\u0107anstvo nam name\u0107e \u00absmisao postojanja u perspektivi besmrtnosti i odgovornosti\u00bb <\/strong>(Op\u0107a audijencija<\/em>, 2. 11. 1983.).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/span><\/p>\n


    \n<\/strong><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Izme\u0111u nau\u010davanja Ivana Pavla II. i Kikove kateheze postoji o\u010dita, duboka i nepremostiva suprotnost, iako ona za mnoge, iz njihova kuta gledanja, <\/span>nije vidljiva te iako nas ponekad zaprepa\u0161\u0107uje upravo zbog Kikova temperamenta, mentaliteta, te njegove biblijske, teolo\u0161ke i povijesne kulture koja je zbrkana i fragmentarna\u2026 Upravo ona dovodi na vidjelo njegove predrasude koje neprijeporno odudaraju od slu\u017ebenog U\u010diteljstva Crkve. <\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

    <\/span>Mnogi neokatekumeni odbacuju tu \u010dinjenicu tvrde\u0107i da u svojim zajednicama nikad nisu vidjeli ni \u010duli ne\u0161to \u0161to bi bilo u suprotnosti s onim \u0161to su vidjeli i \u010duli u svojim \u017eupama. No i drugi \u0107e to ubrzo primijetiti, budu li pozorno slu\u0161ali i o tomu ozbiljno razmi\u0161ljali, kao \u0161to su to u\u010dinili mnogi koji su mi se dosad povjerili. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Neokatekumeni su i sve\u0107enici, pa \u010dak i biskupi, kojima se \u010dini da su doktrinarne razlike samo prividne, sporedne i neznatne, a pritom ne mogu a da ne budu zadovoljni \u00abplodovima puta\u00bb. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>O kakvim je plodovima rije\u010d? <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Da bismo to prosudili, ti plodovi moraju sazreti. Da bi se istina potvrdila, treba samo vremena: \u00abVeritas filia temporis.\u00bb. <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Uostalom, neke Kikove teze sadr\u017eavaju i tipi\u010dno predsaborsku, teolo\u0161ku pseudo-kulturu, koju su promicali i mnogi sve\u0107enici, budu\u0107i da se nisu prethodno dovoljno informirali o \u010demu je rije\u010d. <\/span><\/em><\/strong><\/span><\/p>\n

    <\/span>Ti sve\u0107enici mogu se pohvaliti sasvim druk\u010dijim informacijama: na brzinu skupljenim, povr\u0161nim, pluralisti\u010dnim, protestantske provenijencije, odvojenim od U\u010diteljstva, neosjetljivim na bilo kakvu ozbiljnu teolo\u0161ku tradiciju, posebice onu Tome Akvinskog\u2026 I sve to suprotno onome \u0161to je izrekao II. vatikanski sabor, na koji se neokatekumeni neprestano pozivaju, ali koji istodobno pobija njihove teze. <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u017delio sam svratiti pozornost na gotovo nezaustavljiv proces protestantizacije koji podupire neumorni rad njema\u010dkih, nizozemskih, austrijskih i \u0161vicarskih <\/span>teologa, koji si \u2013 nadasve na podru\u010dju biblijske egzegeze \u2013umi\u0161ljaju da oni name\u0107u zakon, a ponizno <\/span>ih slijede mnogi talijanski teolozi koji predaju na brojnim talijanskim sjemeni\u0161tima te na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu. Ne zna se kako je Kiko preuzeo sve njihove pogre\u0161ke, koje su se posvuda pro\u0161irile i koje nalazimo i u djelima JOSEFA BLANKA iz Saarbr\u00fcckena, koji je otvoreno antikatoli\u010dki raspolo\u017een. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Poznato je da on daje (isklju\u010divu) prednost – a to sve vi\u0161e uzima maha i kod drugih – Svetom Pismu<\/em> u odnosu na Crkvu<\/em> i apostolsku tradiciju<\/em> koju zastupa U\u010diteljstvo Papa i Sabora: \u00abKr\u0161\u0107anstvo koje je prvenstveno usmjereno na Sveto pismo vi\u0161e odgovora eklezijalnom principu.\u00bb<\/strong><\/em> Stoga: \u00abNije Crkva ta koja odre\u0111uje tko je kr\u0161\u0107anin, nego egzegeta.\u00bb <\/em>Blank zahtjeva \u00abda se egzegeza jo\u0161 vi\u0161e oslobodi tradicionalnih i dogmatskih predrasuda<\/strong>\u00bb. <\/em>Tvrdi tako\u0111er \u00abda se potpuno treba odre\u0107i dogme<\/strong>\u00bb. <\/em>Smatra da sam Isus \u00abnije \u017eelio navijestiti ‘vje\u010dnu istinu’, koja nadilazi vrijeme\u00bb. <\/em><\/strong>Po njegovu mi\u0161ljenju istina vjere \u00abnije<\/strong><\/em> siguran posjed, nego proces<\/em><\/strong>\u2026\u00bb<\/em>, s \u010dime bi se slo\u017eili Kiko i Carmen, koji smatraju \u00abda je Bo\u017eja rije\u010d \u2026 Bo\u017eji zahvat, doga\u0111anje, Bo\u017eje djelovanje\u00bb<\/em><\/strong>, \u0161to je u suprotnosti s tradicionalnim tuma\u010denjem Bo\u017eje Rije\u010di koja se smatra \u00abLogosom, Idejom, Mi\u0161lju<\/em><\/strong>\u2026\u00bb <\/em>(ibid., <\/em>s 264). <\/em>I dok se Blank suprotstavlja \u00abtradicionalnim formulama\u00bb koje ne jam\u010de da \u0107e to\u010dno izre\u0107i ono \u0161to su u pro\u0161losti trebale izre\u0107i, neokatekumeni se ljute na \u00absve istine ili rasprave\u00bb <\/em>na na\u0161im seminarima.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Po Blanku, \u00abPapin je primarni zadatak<\/strong><\/em> teolo\u0161ko mi\u0161ljenje\u00bb. \u00abKrist nikad ne bi dao prvenstvo Petru, niti bi ga odredio kao nasljednika. <\/em><\/strong>Sv. <\/em><\/strong>Petar svoje prvenstvo zahvaljuje ‘povijesno-sociolo\u0161kom razvoju’<\/em><\/strong>\u00bb. <\/em> <\/span><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>Euharistiju Blank smatra \u00abinterpretacijom nekoliko tekstova\u00bb i pobija sve elemente euharistije. \u00abVeselo euharistijsko slavlje nije novi obred sa sakralnim ritualom<\/em><\/strong>\u00bb. Bilo tko mogao bi predvoditi euharistijsko slavlje. \u00abNe postoji nijedna slu\u017eba bo\u017eanskog prava.<\/span><\/strong>\u00bb <\/strong><\/em>Celibat, povezan sa sve\u0107eni\u010dkom slu\u017ebom u nesuglasju je s Novim Zavjetom. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span>\u00abU prvoj Crkvi nije bilo sakramenta pokore<\/em><\/strong>, pa je Crkva pogrije\u0161ila rekav\u0161i \u00abda je davanje opro\u0161tenja grijeha pridr\u017eano crkvenom u\u010diteljstvu<\/em><\/strong>\u00bb <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/em>Teoreti\u010dari Neokatekeumenskog pokreta <\/em>ne bi mogli a da se ne razvesele svemu gore izlo\u017eenom. (autor: GEORG MAY, Reevangelizacija<\/em>.. Ali koja?\u2026 Kako? u listu \u017diva Crkva<\/em>, sije\u010danj 1992., ss 5-7). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n
    <\/span><\/div>\n
    \n

    <\/a> Pelagije, (o.362-420), britanski monah, nau\u010dava da nema isto\u010dnog grijeha te je stoga besmisleno i kr\u0161tenje; \u010dovjek ima slobodnu volju i mo\u017ee vlastitim snagama posti\u0107i spasenje i bla\u017eenstvo.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

    \n

    <\/a> Kvijetizam, misti\u010dko-religiozni smjer koji kr\u0161\u0107ansko bla\u017eenstvo nalazi u ljubavi prema Bogu uz zatomljivanje volje i svih djelatnosti<\/span><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    \u00a0 \u00a0 I KATOLI\u010cKA CRKVA, JEDAN TOR PAPA \u00abU u\u0161ima nam odzvanja poziv bo\u017eanskog U\u010ditelja: ‘Po\u0111ite dakle i u\u010dinite mojim<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":3,"menu_order":15,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/421"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=421"}],"version-history":[{"count":7,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/421\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":423,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/421\/revisions\/423"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/3"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=421"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}