{"id":380,"date":"2009-03-13T17:16:47","date_gmt":"2009-03-13T17:16:47","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?page_id=380"},"modified":"2009-03-21T16:23:28","modified_gmt":"2009-03-21T16:23:28","slug":"dies-domini-apostolska-pismo-ivana-pavla-ii","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?page_id=380","title":{"rendered":"Dies Domini"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

IVAN PAVAO II.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

DIES DOMINI<\/span><\/span><\/strong>
\nDAN GOSPODNJI<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

Apostolsko pismo
\nBISKUPIMA, SVE\u0106ENICIMA,
\nREDOVNI\u010cKIM ZAJEDNICAMA
\nI VJERNICIMA KATOLI\u010cKE CRKVE
\nO POSVE\u0106ENJU DANA GOSPODNJEGA<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

SADR\u017dAJ<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/strong><\/span><\/span>\n<\/p>\n

UVOD<\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

Prvo poglavlje<\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

<\/span><\/a>
\nDIES DOMINI \u2013 <\/span><\/em>PROSLAVA STVORITELJEVA DJELA<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/p>\n

\u00bbSve postade po njoj\u00ab (Iv 1, 3)
\n\u00bbU po\u010detku stvori Bog nebo i zemlju\u00ab (Post 1, 1)
\n\u00bb\u0160abbat\u00ab: Stvoriteljev radosni po\u010dinak
\n\u00bbI blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga\u00ab (Post 2, 3)
\n\u00bbSpomenuti se\u00ab da bi se \u00bbsvetkovalo\u00ab
\nOd subote do nedjelje<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

Drugo poglavlje<\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

<\/span><\/a>
\nDIES CHRISTI \u2013 <\/span><\/em>DAN GOSPODINA USKRSLOGA I DARA<\/span><\/span>\n<\/p>\n

DUHA SVETOGA<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/p>\n

Tjedni Vazam
\nPrvi dan u tjednu
\nPostupno odjeljivanje od subote
\nDan novoga stvaranja
\nOsmi dan \u2013 slika vje\u010dnosti
\nDan Krista-svjetla
\nDan dara Duha Svetoga
\nDan vjere
\nDan kojega se ne mo\u017ee odre\u0107i!<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

Tre\u0107e poglavlje<\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

<\/span><\/a>
\nDIES ECCLESIAE \u2013 <\/span><\/em>EUHARISTIJSKO OKUPLJANJE \u2013 SRCE NEDJELJE<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/p>\n

Prisutnost Uskrsloga
\nEuharistijska zajednica
\nNedjeljna euharistija
\nDan Crkve
\nHodo\u010dasni\u010dki narod
\nDan nade
\nStol Rije\u010di
\nStol Tijela Kristova
\nVazmena gozba i bratski susret
\nOd mise do \u00bbmisija\u00ab \u2013 poslanja
\nNedjeljna zapovijed
\nRadosno i raspjevano slavljenje
\nSlavlje u zajedni\u0161tvu i sudioni\u0161tvu
\nOstale odrednice kr\u0161\u0107anske nedjelje
\nNedjeljno okupljanje bez sve\u0107enikove nazo\u010dnosti
\nRadio i televizijski prijenosi<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

\u010c<\/span><\/span><\/a>etvrto poglavlje<\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

<\/span><\/a>
\nDIES HOMINIS \u2013 <\/span><\/em>NEDJELJA, DAN RADOSTI, ODMORA I SOLIDARNOSTI<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/p>\n

\u00bbPuna radost\u00ab Krista
\nIspunjenje subote
\nDan odmora
\nDan solidarnosti<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

Peto poglavlje<\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n

<\/span><\/a>
\nDIES DIERUM \u2013 <\/span><\/em>NEDJELJA, ISKONSKO SLAVLJE, OBJAVITELJICA SMISLA VREMENA<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Krist Alfa i Omega vremena
\nNedjelja u liturgijskoj godini.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

UVOD<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u010c<\/span><\/em>asna bra<\/span><\/em>\u0107<\/span><\/em>o u biskupstvu i sve<\/span><\/em>\u0107<\/span><\/em>eni<\/span><\/em>\u0161<\/span><\/em>tvu, predraga bra<\/span><\/em>\u0107<\/span><\/em>o i sestre!<\/span><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

1. DAN GOSPODNJI \u2013 kako se nedjelja<\/strong> nazivala ve\u0107 od apostolskih vremena(1)<\/span><\/span> <\/span>\u2013 zbog svoje je tijesne veze sa samom sr\u017ei kr\u0161\u0107anskoga otajstva u povijesti Crkve uvijek zauzimao povla\u0161teno mjesto<\/strong>. U tjednom tijeku i ritmu vremena nedjelja priziva dan Kristova uskrsnu\u0107a. <\/strong>Ona je <\/span>tjedni Vazam, <\/span><\/em>dan<\/span><\/strong> u kojemu se slavi Kristova pobjeda nad grijehom i smr\u0107u, dovr\u0161enje u Kristu prvog stvaranja i po\u010detak \u00bbnovog stvaranja<\/strong>\u00ab (usp. <\/span>2 Kor <\/span><\/em>5, 17). Nedjelja je dan zahvalnoga i molitvenoga posvije\u0161\u0107ivanja prvoga dana svijeta, a taj je dan \u2013 u djelotvornoj nadi \u2013 istodobno i predozna\u010denje \u00bbposljednjega dana\u00ab, kada \u0107e Krist do\u0107i u slavi (usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>1, 11; <\/span>1 Sol <\/span><\/em>4, 13\u201317) i kada \u0107e \u00bbsve biti u\u010dinjeno novim\u00ab (usp. <\/span>Otk <\/span><\/em>21, 5).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjelji stoga pristaje usklik psalmista: \u00bbOvo je dan \u0161to ga u\u010dini Gospodin, kli\u010dimo i radujmo se u njemu \u00ab (<\/span>Ps <\/span><\/em>118 [117<\/span><\/span>]<\/span>, 24). Taj poziv na radost, koji je preuzela vazmena liturgija, nosi obilje\u017eje iznena\u0111enosti i zbunjenosti koja je obuzela \u017eene nazo\u010dne pri Kristovu razapinjanju kada su, do\u0161av\u0161i na grob \u00bbprvoga dana u tjednu, veoma rano\u00ab<\/strong> (<\/span>Mk <\/span><\/em>16, 2), na\u0161le grob prazan. To je poziv da se, na neki na\u010din, ponovno pro\u017eivljava iskustvo dvojice u\u010denika iz Emausa<\/strong> kojima je \u00bbgorjelo srce\u00ab dok im se Uskrsli pridru\u017eio na putu, tuma\u010dio im Pisma i objavio se u \u00bblomljenju kruha\u00ab (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 32. 35). Odjek je to u po\u010detku kolebljive, a potom neodoljive radosti koju su apostoli osjetili istoga dana uve\u010der<\/span>, kada ih je Isus pohodio i kada su primili dar njegova mira i njegova Duha<\/strong> (usp. <\/span>Iv <\/span><\/em>20, 19. 23). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

2. Isusovo uskrsnu\u0107e izvorna je danost na kojoj se temelji kr\u0161\u0107anska vjera (usp. <\/span>1 Kor <\/span><\/em>15, 14): zadivljuju\u0107a zbilja, shva\u0107ena u potpunosti u svjetlu vjere, no zbilja koju su povijesno potvrdili oni koji su imali povlasticu vidjeti uskrsloga Gospodina; \u010dudesni je to doga\u0111aj koji ne samo da je posvema\u0161nje jedinstven u ljudskoj povijesti, ve\u0107 se smje\u0161ta u <\/span>sredi\u0161te otajstva vremena<\/span><\/em>. Krist je uistinu, kako to u sugestivnoj liturgiji vazmene no\u0107i spominje obred pripreme vazmene svije\u0107e, gospodar \u00bbvremena i vjekova\u00ab. Zbog toga, obnavljaju\u0107i spomen ne samo jednom godi\u0161nje ve\u0107 svake nedjelje na dan Kristova uskrsnu\u0107a<\/strong>, Crkva \u017eeli svakom nara\u0161taju ukazati na ono \u0161to tvori nosivu os povijesti u kojoj je sadr\u017eano otajstvo iskona i kona\u010dnog odredi\u0161ta svijeta. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

S pravom se dakle mo\u017ee re\u0107i da je \u00bbdan Gospodnji \u00ab,<\/strong> kako navodi homilija jednog pisca iz IV. stolje\u0107a, \u00bbgospodar dan\u00e2\u00ab(<\/strong>2). Oni koji su primili milost da vjeruju u uskrsloga Gospodina ne mogu a da ne shvate zna\u010denje toga dana u tjednu s istim zanosnim uzbu\u0111enjem koje je svetog Jeronima potaknulo da napi\u0161e: \u00bbNedjelja je dan uskrsnu\u0107a. To je dan kr\u0161\u0107ana, na\u0161 dan.\u00ab<\/strong>(3)<\/span><\/span> <\/span>Ona je za kr\u0161\u0107ane zapravo \u00bbiskonski blagdan\u00ab,(<\/strong>4)<\/span><\/span> <\/span>ustanovljen ne samo da otkucava tijek vremena, ve\u0107 i da objavi njegov duboki smisao.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

3. Njezinu temeljnu va\u017enost, koja je prepoznavana u dvijetisu\u0107ljetnoj povijesti, sna\u017eno potkrepljuje Drugi vatikanski sabor: \u00bbCrkva svetkuje vazmeno otajstvo svakoga osmog dana<\/span>, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom<\/span>. To biva prema apostolskoj predaji koja potje\u010de od samog dana uskrsnu\u0107a Kristova<\/span> \u00ab.(<\/strong>5)<\/span><\/span> <\/span>Pavao VI. iznova je istaknuo tu va\u017enost prilikom odobravanja novoga Op\u0107eg rimskog kalendara i Op\u0107ih odredbi koje ure\u0111uju ustrojstvo liturgijske godine.(6)<\/span><\/span> <\/span>Neposredna blizina tre\u0107ega tisu\u0107lje\u0107a<\/strong>, poti\u010du\u0107i vjernike da u Kristovu svjetlu promi\u0161ljaju tijek povijesti, poziva ih da novom gorljivo\u0161\u0107u ponovno otkriju smisao nedjelje<\/span><\/strong>: njezino \u00bbotajstvo\u00ab, vrijednost njezina slavljenja te njezino zna\u010denje za kr\u0161\u0107anski i ljudski \u017eivot.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Rado uzimam na znanje mnogostruke pothvate U\u010diteljstva i pastoralne poticaje koje ste, \u010dasna bra\u0107o u biskupstvu, pojedina\u010dno ili zajedni\u010dki \u2013 uvelike potpomognuti svojim klerom \u2013 u godinama nakon Sabora razvili o ovom va\u017enom pitanju. \u017delio sam vam na pragu Velikoga jubileja 2000. ponuditi ovo apostolsko pismo, kako bih podr\u017eao va\u0161e pastoralno zauzimanje na tako bitnom podru\u010dju. No istodobno se \u017eelim obratiti svima vama, predragi vjernici, gotovo se duhovno uprisutnjuju\u0107i u pojedinim zajednicama, gdje se sa svojim pastirima svake nedjelje okupljate da biste proslavili euharistiju i \u00bbdan Gospodnji\u00ab. <\/strong>Mnoga razmi\u0161ljanja i \u010duvstva koja nadahnjuju ovo apostolsko pismo sazrela su tijekom moje biskupske slu\u017ebe u Krakovu a zatim, nakon preuzimanja slu\u017ebe rimskoga biskupa i Petrova nasljednika, u pohodima rimskim \u017eupama, koje su bile redovito upravo nedjeljama u razli\u010ditim vremenima liturgijske godine. Tako mi se \u010dini da u ovom pismu nastavljam \u017eivi dijalog koji volim voditi s vjernicima, razmi\u0161ljaju\u0107i s vama o smislu nedjelje i isti\u010du\u0107i razloge zbog kojih je treba \u017eivjeti kao istinski \u00bbdan Gospodnji\u00ab i u novim okolnostima na\u0161eg doba. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

4. Nema nikoga tko ne bi primijetio da je, sve do nedavno, \u00bbposve\u0107enje\u00ab nedjelje u zemljama kr\u0161\u0107anske tradicije bilo olak\u0161ano sudjelovanjem velikoga dijela naroda te gotovo samom organizacijom gra\u0111anskog dru\u0161tva, koja je predvi\u0111ala nedjeljni po\u010dinak kao \u010dvrstu to\u010dku u odredbama koje su se odnosile na razli\u010dite djelatnosti. Danas me\u0111utim, \u010dak i u onim zemljama u kojima zakoni potvr\u0111uju blagdanski zna\u010daj toga dana, razvoj dru\u0161tveno-gospodarskih uvjeta \u010desto je dovodio do toga da je uvelike promijenio kolektivno pona\u0161anje i, kao posljedica toga, obilje\u017eja nedjelje. Na\u0161iroko se potvrdila praksa \u00bb<\/span>week-enda<\/span><\/em>\u00ab, shva\u0107enoga kao tjedno vrijeme odmora koje treba provesti daleko od uobi\u010dajenoga boravi\u0161ta i \u010desto obilje\u017eenoga sudjelovanjem u kulturnim, politi\u010dkim i \u0161portskim aktivnostima \u010dije se odr\u017eavanje redovito podudara upravo s blagdanima. Rije\u010d je o dru\u0161tvenoj i kulturnoj pojavi kojoj sigurno ne nedostaju pozitivnosti u onoj mjeri u kojoj, uz uva\u017eavanje istinskih vrijednosti, mo\u017ee pridonijeti ljudskom razvoju i napretku dru\u0161tvenog \u017eivota u njegovoj cjelovitosti. Ona odgovara ne samo potrebi za odmorom, ve\u0107 i zahtjevu za \u00bbslavljenjem\u00ab koji je uro\u0111en ljudskomu bi\u0107u. Na \u017ealost, kada nedjelja izgubi svoje izvorno zna\u010denje i svede se na puki \u00bbkraj tjedna \u00ab,<\/strong> mo\u017ee se dogoditi da \u010dovjek ostane zatvoren unutar toliko su\u017eenoga obzorja da mu ne dopu\u0161ta da vidi \u2019nebo\u2019. Premda, dakle, slavljeni\u010dki obu\u010den, u svojoj nutarnjosti postaje nesposoban \u2019slaviti\u2019.(7)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Od Kristovih se u\u010denika, u svakom slu\u010daju, tra\u017ei da ne mije\u0161aju slavljenje nedjelje, koje mora biti istinsko posve\u0107enje dana Gospodnjega, s \u00bbkrajem tjedna\u00ab bitno shva\u0107enoga kao vrijeme jednostavnog odmora te bijega od ne\u010dega. U tom je smislu hitno potrebna istinska duhovna zrelost koja bi kr\u0161\u0107anima pomogla da \u00bbbudu to \u0161to jesu\u00ab u potpunom skladu s darom vjere, uvijek spremni obrazlo\u017eiti nadu koja je u njima (usp. <\/span>1 Pt <\/span><\/em>3, 15). Nemogu\u0107e je da to ne pospje\u0161i tako\u0111er dublje razumijevanje nedjelje, kako bi se ona, i u te\u0161kim prilikama, mogla \u017eivjeti s punom poslu\u0161no\u0161\u0107u Duhu Svetom.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

5. S toga se gledi\u0161ta nalazi pred prili\u010dno raznovrsnim prilikama. S jedne strane, postoji primjer nekih mla\u0111ih Crkava koje pokazuju kolikom se gorljivo\u0161\u0107u mo\u017ee o\u017eivjeti nedjeljno slavlje, bilo u gradovima bilo u najzabitijim selima. Nasuprot tome, u drugim podru\u010djima zbog spomenutih sociolo\u0161kih pote\u0161ko\u0107a te mo\u017eda zbog nedostatka sna\u017enih vjerskih pobuda, bilje\u017ei se osobito nizak postotak\u00a0 sudionika u nedjeljnoj liturgiji. U svijesti brojnih vjernika \u010dini se da slabi ne samo smisao o euharistiji kao sredi\u0161tu, ve\u0107 \u010dak i obveza zahvaljivanja Gospodinu, mole\u0107i mu se zajedno s drugima u krilu crkvene zajednice.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Svemu tome se pridodaje da se, zbog nedostatka sve\u0107enika, katkada ne mo\u017ee osigurati slavljenje nedjeljne euharistije u svim zajednicama, i to ne samo u misijskim zemljama, nego i u zemljama koje su ve\u0107 davno evangelizirane.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

6. Pred tim ozra\u010djem novih prilika i pitanj\u00e2 koja iz njih slijede, \u010dini se nu\u017enim kao nikada ranije <\/span>ponovno o\u017eivjeti duboke doktrinalne razloge <\/span><\/em>koji stoje u korijenu crkvene zapovijedi, kako bi svim vjernicima postala jasnom nezamjenjiva vrijednost nedjelje u kr\u0161\u0107anskomu \u017eivotu. <\/strong>Tako slijedimo tragove neprekidne crkvene predaje, koju sna\u017eno priziva Drugi vatikanski sabor kada u\u010di da su se nedjeljom \u00bbvjernici du\u017eni sastati zajedno, da slu\u0161aju Bo\u017eju rije\u010d<\/strong> i da sudjeluju\u0107i u euharistiji vr\u0161e spomen-\u010din muke, uskrsnu\u0107a i proslave Gospodina Isusa te da zahvaljuju Bogu koji ih ‘uskrsnu\u0107em Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za \u017eivu nadu\u2019 (<\/span>1 Pt <\/span><\/em>1, 3)\u00ab.(8)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

7. Uistinu, obveza svetkovanja nedjelje, nadasve sudjelovanjem\u00a0 u euharistiji i odmorom ispunjenim kr\u0161\u0107anskom rado\u0161\u0107u i bratsko-sestrinskom ljubavlju, bolje \u0107e se razumjeti ako se shvate vi\u0161estruka obilje\u017eja toga dana, kojima \u0107emo posvetiti pozornost u ovom pismu. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjelja je dan koji se nalazi u samom srcu kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota<\/span><\/strong>. Ako se, ve\u0107 od po\u010detka svoje papinske slu\u017ebe nisam umorio ponavljati: \u00bbNe bojte se! Otvorite \u0161irom vrata Kristu\u00ab,(9)<\/span><\/span> <\/span>u istom bih smislu \u017eelio sve vas danas sna\u017eno pozvati na ponovno otkrivanje smisla nedjelje: <\/strong><\/span>Ne bojte se svoje vrijeme dati Kristu!<\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/em>Da, otvorimo Kristu svoje vrijeme, kako bi ga on mogao prosvijetliti i usmjeriti. On je onaj koji poznaje tajnu vremena i tajnu vje\u010dnosti i koji nam daje \u00bbsvoj dan\u00ab kao uvijek novi dar svoje ljubavi. Ponovno otkrivanje toga dana je milost za koju treba moliti, ne samo da bi se u potpunosti \u017eivjeli zahtjevi koji pripadaju vjeri, ve\u0107 i da bi se dao konkretan odgovor na duboke i istinske \u010de\u017enje svakoga ljudskoga bi\u0107a. Vrijeme darovano Kristu nikada nije izgubljeno vrijeme, ve\u0107 nadasve vrijeme ste\u010deno za duboko ulju\u0111ivanje na\u0161ih odnosa i na\u0161ega \u017eivota.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

PRVO POGLAVLJE<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

DIES DOMINI<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

PROSLAVA STVORITELJEVA DJELA<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00bbSve postade po njoj\u00ab (Iv 1, 3)<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

8. U kr\u0161\u0107anskom iskustvu nedjelja je poglavito vazmeni blagdan potpuno obasjan slavom uskrsloga Krista. Ona je proslava \u00bbnovoga stvaranja\u00ab.<\/strong> No, upravo to njezino obilje\u017eje, ukoliko se ono shvati u svoj svojoj dubini, izgleda neodjeljivim od poruke koju nam o Bo\u017ejem planu u stvaranju svijeta nudi Pismo, ve\u0107 od prvih stranica. Ako je uistinu istinito da je Rije\u010d postala tijelom u \u00bbpunini vremena\u00ab (Gal <\/em>4, 4), ni\u0161ta manje nije istinito da je ona, u snazi samog svog otajstva vje\u010dnoga O\u010deva Sina, po\u010detak i svr\u0161etak svijeta. To potvr\u0111uje Ivan u proslovu svoga evan\u0111elja: \u00bbSve postade po njoj i bez nje ne postade ni\u0161ta\u00ab (1, 3). To jednako isti\u010de i Pavao pi\u0161u\u0107i Kolo\u0161anima: \u00bbTa u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo […] sve je po njemu i za njega stvoreno\u00ab (1, 16). Ta djelatna nazo\u010dnost Sina u O\u010devu stvarateljskom djelu u potpunosti se objavila u vazmenom otajstvu u kojemu je Krist, uskrsnuv\u0161i kao \u00bbprvina usnulih\u00ab (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>15, 20), zapo\u010deo novo stvaranje i pokrenuo proces koji \u0107e sam dovr\u0161iti u trenutku svoga ponovnog dolaska u slavi \u00bbkad preda kraljevstvo Bogu i Ocu <\/span>[<\/span>…<\/span>]<\/span>, da Bog bude sve u svemu\u00ab (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>15, 24. 28).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dakle, ve\u0107 u jutro stvaranja Bo\u017eji je naum uklju\u010divao to Kristovo \u00bbkozmi\u010dko poslanje\u00ab. Ta <\/span>kristocentri\u010dna perspektiva<\/span><\/em>, protegnuta na \u010ditav vremenski tijek, bila je prisutna u zadovoljnom Bo\u017ejem pogledu kada, prestav\u0161i sa svim svojim djelom, \u00bbblagoslovi sedmi dan i posveti ga\u00ab (<\/span>Post <\/span><\/em>2, 3). Tada je \u2013 prema sve\u0107eni\u010dkoj predaji prvoga biblijskog izvje\u0161\u0107a o stvaranju \u2013 postala \u00bbsubota\u00ab, koja sna\u017eno ozna\u010duje prvi Savez i na odre\u0111eni na\u010din najavljuje sveti dan novoga i kona\u010dnoga Saveza. Sama tema \u00bbBo\u017ejega po\u010dinka\u00ab (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>2, 2) i po\u010dinka koji on daje narodu izlaska ulaskom u obe\u0107anu zemlju (usp. <\/span>Izl <\/span><\/em>33, 14: <\/span>Pnz <\/span><\/em>3, 20; 12,9; <\/span>J\u0161 <\/span><\/em>21, 44; <\/span>Ps <\/span><\/em>95 <\/span>[<\/span>94<\/span>]<\/span>, 11) u Novom se zavjetu \u010dita u novom svjetlu, u svjetlu kona\u010dnoga \u00bbsubotnjeg po\u010dinka\u00ab (<\/span>Heb <\/span><\/em>4, 9), u koji je sam Krist u\u0161ao svojim uskrsnu\u0107em i u koji je pozvan u\u0107i Bo\u017eji narod, ustrajavaju\u0107i na putu sinovske poslu\u0161nosti (usp. <\/span>Heb <\/span><\/em>4, 3\u201316). Nu\u017eno je, dakle, ponovno \u010ditati veliku stranicu stvaranja i produbiti teologiju \u00bbsubote\u00ab da u\u0111emo u puno razumijevanje nedjelje.<\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

\u00bbU po\u010detku stvori Bog nebo i zemlju\u00ab (Post 1, 1)<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

9. Pjesni\u010dki stil izvje\u0161\u0107a o stvaranju u Knjizi Postanka jasno isti\u010de \u010dovjekovo \u010du\u0111enje pred neizmjerno\u0161\u0107u stvorenog i osje\u0107aj divljenja koji odatle proizlazi prema Onome koji je iz ni\u010dega sve stvorio. Ta stranica ima sna\u017eno vjersko zna\u010denje, ona je hvalospjev Stvoritelju svemira, opisanim kao jedinim Gospodinom nasuprot stalnim napastima divinizacije samoga svijeta; to je istodobno hvalospjev dobroti stvorenoga, u cijelosti oblikovanoga mo\u0107nom i milosrdnom Bo\u017ejom rukom.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00bbI vidje Bog da je dobro\u00ab (<\/span>Post <\/span><\/em>1, 10. 12, itd.). Taj ‘pripjev\u2019 koji dijeli izvje\u0161\u0107e <\/span>baca pozitivno svjetlo na sve sastavnice svemira<\/span><\/em>, omogu\u0107uju\u0107i istodobno nazreti tajnu za njegovo pravilno razumijevanje i za njegovu mogu\u0107u obnovu: svijet je dobar<\/span> u onoj mjeri u kojoj ostaje usidren u svome izvori\u0161tu i nakon \u0161to ga je grijeh nagrdio ponovno postaje dobar<\/span> ako se, uz pomo\u0107 milosti, vrati Onome koji ga je stvorio<\/strong>. Ta se dijalektika o\u010dito izravno ne odnosi na ne\u017eivi svijet i \u017eivotinje<\/span><\/strong>, ve\u0107 na ljudska bi\u0107a<\/span><\/strong> kojima je podijeljen neusporedivi dar, ali i rizik slobode. Biblija, odmah nakon izvje\u0161\u0107a o stvaranju, upravo nagla\u0161ava dramati\u010dnu suprotnost izme\u0111u veli\u010dine \u010dovjeka, stvorena na sliku i sli\u010dnost Bo\u017eju, i njegova pada koji u svijetu otvara mra\u010dnu povijest grijeha i smrti (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>3).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

10. Izi\u0161ao iz Bo\u017ejih ruku takav kakav je, svemir nosi biljeg njegove dobrote<\/span><\/strong>. Taj je svijet lijep, dostojan da mu se divi i u njemu u\u017eiva, ali tako\u0111er odre\u0111en da se dalje obra\u0111uje i razvija. \u00bbDovr\u0161avanje\u00ab Bo\u017ejega djela otvara svijet \u010dovjekovu radu<\/strong>. \u00bb<\/span>I sedmoga dana Bog dovr\u0161i svoje djelo koje u\u010dini<\/span><\/em>\u00ab (<\/span>Post <\/span><\/em>2, 2). Pomo\u0107u tog antropomorfnog pozivanja na bo\u017eanski \u00bbrad\u00ab Biblija ne samo da nam ukazuje na otajstveni odnos izme\u0111u Stvoritelja i stvorenog svijeta, nego tako\u0111er osvjetljava \u010dovjekovu zada\u0107u u svijetu. Bo\u017eji \u00bbrad\u00ab je na neki na\u010din primjer \u010dovjeku. \u010covjek naime nije samo pozvan udomiti se u svijetu ve\u0107 i \u00bbizgra\u0111ivati\u00ab svijet, postaju\u0107i tako Bo\u017ejim \u00bbsuradnikom\u00ab. Prva poglavlja Knjige Postanka, kako sam napisao u enciklici <\/span>Laborem exercens<\/span><\/em>, tvore u odre\u0111enom smislu prvo \u00bbevan\u0111elje rada\u00ab.(10)<\/span><\/span> <\/span>To je istina koju isti\u010de i Drugi vatikanski sabor: \u00bb\u010covjek, stvoren na sliku Bo\u017eju, primio je nalog da sebi podlo\u017ei zemlju sa svime \u0161to ona sadr\u017eava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti te da priznaju\u0107i Boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebe i sveukupnu stvarnost, da time \u0161to su sve stvari podvrgnute \u010dovjeku bude ime Bo\u017eje slavljeno po svoj zemlji.\u00ab(11)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Upe\u010datljiv razvoj znanosti, tehnike i kulture u svojim razli\u010ditim izri\u010dajima \u2013 uvijek sve br\u017ei, pa \u010dak i vrtoglavi razvoj \u2013 plod je, u povijesti svijeta, poslanja kojim je Bog povjerio mu\u0161karcu i \u017eeni zada\u0107u i odgovornost da napu\u010de zemlju i da je radom sebi podlo\u017ee obdr\u017eavaju\u0107i njegov zakon.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00bb<\/span><\/em><\/strong>\u0160<\/span><\/em><\/strong>abbat\u00ab: Stvoriteljev radosni po\u010dinak<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

11. Ako je, na prvoj stranici Knjige Postanka, Bo\u017eji \u00bbrad\u00ab primjer \u010dovjeku, to je jednako tako i \u00bbpo\u010dinak\u00ab: \u00bb<\/span>I po\u010dinu u sedmi dan od svega djela koje u\u010dini<\/span><\/em>\u00ab (<\/span>Post <\/span><\/em>2, 2). I ovdje se nalazimo pred antropomorfizmom koji je bogat plodonosnom porukom.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Bo\u017eji \u00bbpo\u010dinak\u00ab ne mo\u017ee biti tuma\u010den tek kao svojevrsna Bo\u017eja \u00bbneaktivnost\u00ab.<\/span><\/span><\/strong> Stvoriteljev \u010din na kojemu po\u010diva svijet zapravo je dio njegove trajne naravi i Bog nikada ne prestaje djelovati,<\/span><\/strong> kako to sam Isus nastoji podsjetiti upravo u odnosu prema zapovijedi o suboti: \u00bbOtac moj sve do sada radi pa i ja radim\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>5, 17). Bo\u017eji po\u010dinak sedmoga dana ne upu\u0107uje na nekog neaktivnog Boga, nego isti\u010de puninu dovr\u0161enoga ostvarenja i gotovo da izra\u017eava Bo\u017eju stanku pred \u00bbveoma dobrim\u00ab djelom<\/span><\/strong> (<\/span>Post <\/span><\/em>1, 31) proiza\u0161lim iz njegovih ruku, kako bi na njega uputio <\/span>pogled pun radosnoga zadovoljstva<\/span><\/em>: to je \u00bbkontemplativni\u00ab pogled<\/span> koji nije vi\u0161e usmjeren prema novim ostvarenjima, ve\u0107 prije svega prema u\u017eivanju u ljepoti onoga \u0161to je ostvareno<\/span><\/strong>; pogled upravljen na sve stvoreno, ali osobito na \u010dovjeka, vrhunac stvaranja. To je pogled u kojemu se na neki na\u010din mo\u017ee ve\u0107 naslutiti \u00bbzaru\u010dni\u010dka\u00ab dinamika odnosa koji Bog \u017eeli uspostaviti sa stvorenjem, stvorenim na njegovu sliku, pozivaju\u0107i ga da se zauzme u savezu ljubavi. To je ono \u0161to \u0107e on, u perspektivi spasenja ponu\u0111enog cijelomu \u010dovje\u010danstvu, postupno ostvarivati po spasenjskomu savezu uspostavljenom s Izraelom i dovr\u0161enom u Kristu. Upravo \u0107e utjelovljena Rije\u010d, eshatolo\u0161kim darom Duha Svetoga i ustanovljenjem Crkve kao njezina tijela i zaru\u010dnice, pro\u0161iriti ponudu milosr\u0111a i O\u010deve ljubavi na cijelo \u010dovje\u010danstvo.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

12. U Stvoriteljevu naumu postoji odre\u0111ena razlika, ali i prisna veza, izme\u0111u reda stvaranja i reda spasenja. To nagla\u0161ava ve\u0107 i Stari zavjet kada zapovijed koja se odnosi na \u00bb\u0161abbat\u00ab dovodi u vezu ne samo s tajanstvenim Bo\u017ejim \u00bbpo\u010dinkom\u00ab nakon dan\u00e2 stvarateljskoga djelovanja (usp. <\/span>Izl <\/span><\/em>20, 8\u201311), ve\u0107 i sa spasenjem koje Bog nudi Izraelu <\/span>u oslobo\u0111enju iz egipatskoga ropstva <\/span><\/em>(usp. <\/span>Pnz <\/span><\/em>5, 12\u201315). Bog koji se odmara sedmi dan raduju\u0107i se stvaranju isti je onaj koji o\u010dituje svoju slavu, osloba\u0111aju\u0107i svoju djecu od faraonova tla\u010denja.<\/span> <\/strong>I u jednom i u drugom slu\u010daju moglo bi se re\u0107i, prema slici koja je tako draga prorocima, da se o<\/span>bjavljuje kao zaru\u010dnik pred zaru\u010dnicom <\/span><\/em>(usp. <\/span>Ho\u0161<\/span><\/em> 2, 16\u201324; <\/span>Jer <\/span><\/em>2, 2; <\/span>Iz <\/span><\/em>54, 4\u20138).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Da bismo doprijeli do same sr\u017ei \u00bb\u0161abbata\u00ab, Bo\u017ejega \u00bbpo\u010dinka\u00ab, kako to sugeriraju neki elementi same \u017eidovske predaje,(12)<\/span><\/span> <\/span>potrebno je shvatiti snagu zaru\u010dni\u0161tva koja, kako u Starom tako i u Novom zavjetu, ozna\u010duje odnos izme\u0111u Boga i njegova naroda. Tu snagu primjerice izra\u017eava ovaj divni Ho\u0161ein tekst: \u00bbU onaj dan u\u010dinit \u0107u za njih savez sa \u017eivotinjama u polju, s pticama nebeskim i gmazovima zemaljskim; luk, ma\u010d i boj istrijebit \u0107u iz zemlje da mirno u njoj po\u010diva. Zaru\u010dit \u0107u te sebi dovijeka; zaru\u010dit \u0107u te u pravdi i u pravu, u nje\u017enosti i u ljubavi\u00ab<\/strong> (2, 20\u201322).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00bbI blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga\u00ab (Post 2, 3)<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

13. Zapovijed o suboti, koja u prvome savezu pripravlja nedjelju novoga i vje\u010dnoga saveza, ukorijenjena je, dakle, u dubini Bo\u017ejeg nauma<\/strong>. Upravo zbog toga nije smje\u0161tena pokraj \u010disto obrednih uredbi, kao \u0161to je to slu\u010daj s brojnim drugim propisima, nego unutar Dekaloga, \u00bbdeset rije\u010di\u00ab koje ozna\u010davaju stupove moralnoga \u017eivota, op\u0107enito upisanog u ljudsko srce. Shva\u0107aju\u0107i tu zapovijed unutar obzora temeljnih eti\u010dkih ustrojstava, Izrael, a potom i Crkva, pokazuju da je nisu poimali kao jednostavnu odredbu vjerske stege u zajednici,<\/strong> nego kao <\/span>ustrojstveni i neophodno potreban izraz odnosa s Bogom <\/span><\/em>koji navije\u0161ta i predla\u017ee biblijska objava. Upravo u tom smislu kr\u0161\u0107ani danas ponovno otkrivaju tu zapovijed. Iako se ona prirodno podudara s ljudskom potrebom za odmorom, ipak se treba ute\u0107i vjeri, kako bi se otkrio njezin duboki smisao i kako bi se izbjegla opasnost da se ona banalizira i izda.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

14. Dan po\u010dinka je, dakle, prije svega zato jer je dan koji je od Boga \u00bbblagoslovljen\u00ab i \u00bbposve\u0107en\u00ab, odnosno odijeljen od ostalih dana da, me\u0111u svima, bude \u00bbdan Gospodnji\u00ab.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Da bi se u potpunosti shvatio smisao toga \u00bbposve\u0107enja\u00ab subote u prvome biblijskom izvje\u0161\u0107u o stvaranju, potrebno je tekst promatrati u njegovoj cjelini, iz \u010dega jasno proizlazi kako svaka zbilja, bez izuzetka, treba biti ponovno vra\u0107ena Bogu<\/strong>. Vrijeme i prostor pripadaju njemu. On nije Bog samo jednoga dana, ve\u0107 Bog svih \u010dovjekovih dana.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ako dakle on \u00bbposve\u0107uje\u00ab sedmi dan posebnim blagoslovom i od njega \u010dini \u00bbsvoj dan\u00ab na najizvrsniji na\u010din, to se mora shvatiti upravo u dubokoj dinamici dijaloga saveza, \u0161tovi\u0161e zaru\u010dni\u010dkoga dijaloga. To je dijalog ljubavi koji ne poznaje prekide, a koji ipak nije monoton: razvija se kori\u0161tenjem razli\u010ditih oblika ljubavi, od obi\u010dnih i neizravnih o\u010ditovanja do onih sna\u017enijih koje rije\u010di Svetoga pisma i svjedo\u010danstva tolikih mistika ne strahuju opisati slikama preuzetim iz iskustva bra\u010dne ljubavi.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

15. Upravo cijeli \u010dovjekov \u017eivot i svo njegovo vrijeme moraju biti \u017eivljeni kao hvala i zahvaljivanje Stvoritelju.<\/strong> Me\u0111utim, \u010dovjekov odnos prema Bogu <\/span><\/strong><\/span>zahtijeva tako\u0111er trenutke izri\u010dite molitve <\/span><\/span><\/em><\/strong>u kojoj taj odnos postaje sna\u017eni dijalog koji zahva\u0107a sva obilje\u017eja osobe. \u00bbDan Gospodnji\u00ab je na najizvrsniji na\u010din dan toga odnosa u kojemu \u010dovjek Bogu uzdi\u017ee svoj pjev, postaju\u0107i glasom svega stvorenoga.<\/span><\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

Upravo zbog toga taj je dan i <\/span>dan po\u010dinka. <\/span><\/em>Prekid ritma koji je zbog poslova \u010desto umaraju\u0107i, dojmljivim jezikom \u00bbnovosti\u00ab i \u00bbodvajanja\u00ab izri\u010de priznavanje vlastite ovisnosti i ovisnosti svemira o Bogu. <\/span>Sve je od Boga! <\/span><\/em>Dan Gospodnji uvijek iznova potvr\u0111uje to na\u010delo. \u00bbSubota\u00ab se stoga na sugestivan na\u010din tuma\u010dila kao razlikovna sastojnica u onoj vrsti \u00bbsvete arhitekture\u00ab vremena koja obilje\u017eava biblijsku objavu.(13)<\/span><\/span> <\/span>Ona prisje\u0107a da <\/span><\/strong>Bogu pripadaju svemir i povijest <\/span><\/em><\/strong>te se \u010dovjek ne mo\u017ee posvetiti svom djelu Bo\u017ejega suradnika u svijetu, bez stalnog posvje\u0161\u0107ivanja te istine. <\/span><\/strong><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

\u00bbSpomenuti se\u00ab da bi se \u00bbsvetkovalo\u00ab<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

16. Zapovijed iz Dekaloga kojom Bog nala\u017ee po\u0161tivanje subote u knjizi Izlaska ima karakteristi\u010dni izri\u010daj: \u00bbSpomeni se da svetkuje\u0161 dan subotni\u00ab (20, 8). Malo dalje, nadahnuti tekst iznosi opravdanje za to pozivaju\u0107i se na Bo\u017eje djelo stvaranja: \u00bbT<\/span>\u00e0<\/span> i Gospodin je \u0161est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve \u0161to je u njima, a sedmoga je dana po\u010dinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni\u00ab (r. 11). Prije samoga naloga da ne\u0161to <\/span>\u010dini, <\/span><\/em>zapovijed govori da se ne\u010dega treba <\/span>spomenuti<\/span><\/em>. Poziva da se probudi spomen na veliko i temeljno Bo\u017eje djelo \u2013 stvaranje. Spomen mora nadahnjivati cjelokupni vjerski \u017eivot \u010dovjeka, kako bi se potom stopio u dan u kojemu je \u010dovjek pozvan <\/span>po\u010dinuti<\/span><\/em>. Na taj na\u010din po\u010dinak poprima tipi\u010dnu vrijednost svetoga: vjernik je pozvan po\u010dinuti ne samo <\/strong><\/span>kao <\/span><\/em><\/strong>\u0161to je Bog po\u010dinuo ve\u0107 i po\u010dinuti <\/span><\/strong>u <\/span><\/em><\/strong>Gospodinu vra\u0107aju\u0107i mu cjelokupno stvaranje hvalom, zahvaljivanjem, djetinjom predano\u0161\u0107u i zaru\u010dni\u010dkim prijateljstvom.<\/span><\/strong><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

17. Tema \u00bbsje\u0107anja\u00ab<\/strong> i \u00bbspomena\u00ab<\/strong> na \u010dudesna Bo\u017eja djela, u odnosu prema subotnjemu po\u010dinku, javlja se tako\u0111er u tekstu Ponovljenoga zakona (5, 12\u201315) gdje temelj zapovijedi nije toliko smje\u0161ten unutar djela stvaranja koliko unutar oslobo\u0111enja<\/strong> koje je Bog ostvario u Izlasku: \u00bbSjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispru\u017eenom mi\u0161icom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da odr\u017ei\u0161dan subotni\u00ab (<\/span>Pnz <\/span><\/em>5, 15). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Taj izri\u010daj upotpunjuje prethodni. Promatrani zajedno, objavljuju smisao \u00bbdana Gospodnjega\u00ab unutar jedne jedinstvene perspektive teologije stvaranja i spasenja. Sadr\u017eaj zapovijedi nije, dakle, poglavito bilo kakav <\/strong><\/span>prekid <\/span><\/span><\/em><\/strong>rada<\/span><\/span><\/strong>, ve\u0107 <\/span><\/strong>slavljenje <\/span><\/span><\/em><\/strong>\u010dudesnih djela Bo\u017ejih.<\/span><\/span><\/strong><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

U onoj mjeri u kojoj je taj \u00bbspomen\u00ab, <\/span>pun zahvalnosti i hvale Bogu<\/span><\/em>, \u017eiv, u tolikoj mjeri \u010dovjekov po\u010dinak u dan Gospodnji poprima svoje puno zna\u010denje. Njime \u010dovjek ulazi u prostor Bo\u017ejega \u00bbpo\u010dinka\u00ab i u njemu duboko sudjeluje, postaju\u0107i tako sposoban iskusiti tra\u010dak one radosti koju je iskusio sam Stvoritelj nakon stvaranja, vidjev\u0161i da sve \u0161to je u\u010dinio \u00bbbija\u0161e veoma dobro\u00ab (<\/span>Post <\/span><\/em>1, 31).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Od subote do nedjelje<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

18. Zbog te bitne ovisnosti tre\u0107e zapovijedi o spomenu na Bo\u017eja spasenjska djela, kr\u0161\u0107ani su, shva\u0107aju\u0107i izvornost novoga i kona\u010dnoga vremena zapo\u010detoga u Kristu, kao blagdan prihvatili prvi dan nakon subote<\/span><\/strong>, jer je toga dana Gospodin uskrsnuo<\/span><\/strong>. Kristovo vazmeno otajstvo uistinu tvori punu objavu otajstva po\u010detka<\/span><\/strong>, vrhunac povijesti spasenja<\/span><\/strong> i predokus eshatolo\u0161koga dovr\u0161enja svijeta<\/span><\/strong>. To \u0161to je Bog u\u010dinio u stvaranju i \u0161to je za svoj narod ostvario u Izlasku, dovr\u0161eno je u Kristovoj smrti i uskrsnu\u0107u, premda \u0107e svoj kona\u010dni izri\u010daj imati tek u <\/span>paruziji<\/span><\/em>, Kristovim dolaskom u slavi. U Kristu se ostvaruje u punini \u00bbduhovni\u00ab smisao subote, kako to isti\u010de sveti Grgur Veliki: \u00bbIstinskom subotom smatramo na\u0161ega Otkupitelja, na\u0161ega Gospodina Isusa Krista.\u00ab(14)<\/span><\/span> <\/span>Zbog toga je radost kojom Bog prve subote \u010dovje\u010danstva razmatra stvaranje ni iz \u010dega ve\u0107 izra\u017eena onom rado\u0161\u0107u kojom Krist odsijeva na nedjelju Uskrsnu\u0107a pred svojim u\u010denicima, donose\u0107i dar mira i Duha (usp. <\/span>Iv <\/span><\/em>20, 19\u2013 3). U vazmenom je otajstvu \u010dovjek, a s njim i cjelokupno stvorenje, koje \u00bbzajedno uzdi\u0161e i mu\u010di se u poro\u0111ajnim bolima sve do sada\u00ab (<\/span>Rim <\/span><\/em>8, 22), upoznao svoj novi \u00bbizlazak\u00ab prema slobodi djece Bo\u017eje<\/span><\/strong> koja, s Kristom, mogu klicati: \u00bbAbba! O\u010de!\u00ab (<\/span>Rim <\/span><\/em>8, 15; <\/span>Gal <\/span><\/em>4, 6). U svjetlu toga otajstva smisao starozavjetne zapovijedi o danu Gospodnjem preuzet je, nadopunjen i u potpunosti objavljen u slavi koja blista na licu Krista uskrsloga (usp. <\/span>2 Kor <\/span><\/em>4, 6). Od \u00bbsubote\u00ab se prelazi na \u00bbprvi dan nakon subote\u00ab, od sedmoga na prvi dan: <\/span><\/strong><\/span>dies Domini <\/span><\/span><\/em><\/strong>postaje <\/span><\/span><\/strong>dies Christi<\/span><\/span><\/em><\/strong>!<\/span><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

DRUGO POGLAVLJE<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

DIES CHRISTI<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

DAN GOSPODINA USKRSLOGA I DARA DUHA SVETOGA<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Tjedni Vazam<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

19. \u00bbMi nedjelju slavimo zbog pre\u010dasnoga uskrsnu\u0107a Gospodina na\u0161ega Isusa Krista<\/span><\/strong>, ne samo na Uskrs, ve\u0107 unutar svakoga tjednog ciklusa.\u00ab Tako je, po\u010detkom V. stolje\u0107a, pisao papa Inocent I.(15)<\/span><\/span> <\/span>svjedo\u010de\u0107i o ve\u0107 ustaljenoj praksi koja se po\u010dela razvijati ve\u0107 od prvih godina nakon Gospodinova uskrsnu\u0107a<\/span><\/em><\/strong>. Sveti Bazilije govori o \u00bbsvetoj nedjelji, po\u010da\u0161\u0107enoj Gospodinovim uskrsnu\u0107em, prvini svih ostalih dana\u00ab.(16)<\/span><\/span> <\/span>Sveti Augustin nedjelju naziva \u00bbsakramentom Vazma\u00ab.(17)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Tu prisnu povezanost nedjelje s Gospodinovim uskrsnu\u0107em sna\u017eno isti\u010du sve Crkve, kako na Zapadu tako i na Istoku. U tradiciji Isto\u010dnih Crkava \u2013 na poseban na\u010din \u2013 svaka je nedjelja <\/span><\/strong><\/span>anast\u00e0simos h\u00eam\u00e9ra<\/span><\/span><\/em><\/strong>, dan uskrsnu\u0107a<\/span><\/span><\/strong>,(18)<\/span><\/span> <\/span>i upravo zbog toga svog zna\u010denja ona je sredi\u0161te cijeloga bogoslu\u017eja<\/span><\/strong>.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

U svjetlu te neprekinute i sveop\u0107e predaje jasno se vidi da, koliko god dan Gospodnji imao ukorijenjenje \u2013 kako je re\u010deno \u2013 u samom djelu stvaranja i jo\u0161 izravnije u otajstvu biblijskoga Bo\u017ejeg \u00bbpo\u010dinka\u00ab, treba se posebno pozvati na Kristovo uskrsnu\u0107e da bi se shvatilo njegovo puno zna\u010denje<\/strong>. To je ono \u0161to se doga\u0111a u kr\u0161\u0107anskoj nedjelji, koja svakoga tjedna ponovno poziva kr\u0161\u0107ane da promi\u0161ljaju i \u017eive vazmeni doga\u0111aj iz kojega provire spasenje svijeta. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

20. Prema slo\u017enomu svjedo\u010danstvu evan\u0111elj\u00e2, uskrsnu\u0107e Isusa Krista od mrtvih dogodilo se \u00bbprvog dana nakon subote\u00ab<\/span><\/strong> (<\/span>Mk <\/span><\/em>16, 2. 9; <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 1; <\/span>Iv <\/span><\/em>20, 1). Toga istog dana<\/span><\/strong> Uskrsli se ukazao dvojici u\u010denika na putu u Emaus<\/span><\/strong> (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 13\u201335) te jedanaestorici zajedno okupljenih apostola<\/span><\/strong> (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 36; <\/span>Iv <\/span><\/em>20, 19). Osam dana poslije<\/span><\/strong> \u2013 kako svjedo\u010di Ivanovo evan\u0111elje (usp. 20, 26) \u2013 u\u010denici su se ponovno okupili, kada im se Isus ukazao pokazuju\u0107i znakove svoje muke, te ga je Toma prepoznao. Bila je nedjelja i na dan Pedesetnice<\/span><\/strong>, prvi dan osmoga tjedna nakon \u017eidovske Pashe (usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>2, 1), kada se izlijevanjem Duha Svetoga ostvarilo obe\u0107anje koje je Isus dao apostolima nakon uskrsnu\u0107a (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 49; <\/span>Dj <\/span><\/em>1, 4\u20135). Bija\u0161e to i dan prvoga navje\u0161taja i prvih kr\u0161tenja<\/span><\/strong>: Petar je okupljenom mno\u0161tvu navije\u0161tao da je Krist uskrsnuo i \u00bboni prigrli\u0161e rije\u010d njegovu i krsti\u0161e se\u00ab (Dj 2, 41). Bija\u0161e to o\u010ditovanje Crkve<\/span><\/strong>, objavljene kao narod u koji se, bez ikakve razlike, ujedinjuju raspr\u0161ena Bo\u017eja djeca.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Prvi dan u tjednu<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

21. Na tom je temelju, ve\u0107 od apostolskih vremena, \u00bbprvi dan nakon subote\u00ab, prvi dan u tjednu, po\u010deo obilje\u017eavati sam ritam \u017eivota Kristovih u\u010denika (usp. <\/span>1 Kor <\/span><\/em>16, 2). \u00bbPrvi dan nakon subote\u00ab<\/span><\/strong> bio je i onaj dan u koji su se sabrali vjernici iz Troade<\/span><\/strong>, kako bi \u00bblomili kruh\u00ab kada im je Pavao odr\u017eao opro\u0161tajni govor i \u010dudesno o\u017eivio mladi\u0107a Eutiha<\/span><\/strong> (usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>20, 7\u201312). Knjiga Otkrivenja svjedo\u010di o obi\u010daju da se prvi dan u tjednu naziva \u00bbdan Gospodnji\u00ab<\/span><\/strong> (1, 10). Ve\u0107 \u0107e tada to biti jedna od zna\u010dajki koja je kr\u0161\u0107ane razlikovala od okolnoga svijeta. To ve\u0107 na po\u010detku drugoga stolje\u0107a<\/span><\/strong> bilje\u017ei upravitelj Bitinije Plinije Mla\u0111i<\/span><\/strong>, bilje\u017ee\u0107i da su se kr\u0161\u0107ani obi\u010davali \u00bbsastati odre\u0111enoga dana prije izlaska sunca i pjevati hvalospjev Kristu kao bogu\u00ab.<\/span><\/strong>(19)<\/span><\/span> <\/span>Uistinu, kada su kr\u0161\u0107ani rekli \u00bbdan Gospodnji\u00ab, tomu su izrazu pridavali puninu smisla koja proizlazi iz vazmene poruke: \u00bbIsus Krist jest Gospodin\u00ab (<\/span>Fil <\/span><\/em>2, 11; usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>2, 36; <\/span>1 Kor <\/span><\/em>12, 3). Time se Kristu priznavao isti naslov kojim su Sedamdesetorica, u starozavjetnoj objavi, prevodili Bo\u017eje ime JHWH, koje nije bilo dopu\u0161teno izgovoriti. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

22. U tim prvim vremenima Crkve tjedni ritam dan\u00e2 nije bio op\u0107enito<\/strong> poznat u krajevima u kojima se\u00a0 \u0161irilo evan\u0111elje, a ni blagdani gr\u010dkoga i rimskoga kalendara nisu se podudarali s kr\u0161\u0107anskom nedjeljom<\/strong>. Kr\u0161\u0107anima je stoga obdr\u017eavanje dana Gospodnjega s njegovim stalnim tjednim obilje\u017ejem predstavljalo znatnu pote\u0161ko\u0107u. Time se obja\u0161njava za\u0161to su vjernici bili prisiljeni okupljati se prije izlaska sunca<\/span><\/strong>.(20)<\/span><\/span> <\/span>Ipak, nametnula se vjernost tjednomu ritmu, budu\u0107i da je utemeljena na Novom zavjetu i povezana sa starozavjetnom objavom. To rado isti\u010du apologeti i crkveni oci u svojim spisima i u svojemu navije\u0161tanju. Vazmeno se otajstvo rasvjetljavalo onim tekstovima Svetoga pisma koje, prema svjedo\u010denju sv. Luke (usp. 24, 27. 44\u201347), mora da je sam Krist protuma\u010dio u\u010denicima. U svjetlu tih tekstova slavlje dana uskrsnu\u0107a poprimilo je doktrinarnu i simboli\u010dku vrijednost koja je sposobna izraziti svu novost kr\u0161\u0107anskoga otajstva.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Postupno odjeljivanje od subote<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

23. Upravo tu novost ponavljano nagla\u0161ava kateheza prvih stolje\u0107a, koja je nastojala protuma\u010diti nedjelju u odnosu prema \u017eidovskoj suboti<\/strong>. Za \u017didove je uz subotu bila vezana obveza okupljanja u sinagogi te po\u010dinak propisan Zakonom. Apostoli, osobito sveti Pavao, nastavili su u po\u010detku poha\u0111ati sinagogu<\/strong> da bi u njoj mogli navije\u0161tati Isusa Krista, tuma\u010de\u0107i \u00bbproro\u010dke rije\u010di \u0161to se \u010ditaju svake subote\u00ab (usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>13, 27). U nekim se zajednicama istodobno moglo primijetiti i obdr\u017eavanje subote i slavljenje nedjelje<\/span><\/strong>.<\/span> Uskoro su se ipak na sve jasniji na\u010din po\u010dela razlikovati ta dva dana, posebice zato da bi se reagiralo na uporno nastojanje onih kr\u0161\u0107ana koji su, potje\u010du\u0107i iz \u017eidovstva, bili skloni \u010duvanju obvez\u00e2 staroga Zakona. Sveti Ignacije Antiohijski pi\u0161e: \u00bbAko su oni koji su \u017eivjeli u starom poretku stvari do\u0161li do nove nade, ne obdr\u017eavaju\u0107i vi\u0161e subotu, ve\u0107 \u017eive\u0107i prema danu Gospodnjemu, danu u kojemu se na\u0161 \u017eivot rodio po Gospodinu i po njegovoj smrti <\/span>[<\/span>…<\/span>] <\/span>otajstvo od kojega smo primili vjeru i u kojemu ustrajavamo da bismo bili u\u010denici Krista, na\u0161ega jedinog U\u010ditelja, kako bismo mogli \u017eivjeti bez njega, bez onoga koga i proroci, kao njegovi u\u010denici u Duhu, i\u0161\u010dekivahu kao u\u010ditelja?\u00ab(21)<\/span><\/span> <\/span>A sveti Augustin pi\u0161e: \u00bbStoga je i Gospodin svojim pe\u010datom ope\u010datio svoj dan, tre\u0107i dan nakon muke. Ipak, taj je dan u tjednomu ciklusu osmi dan nakon sedmoga, tj. nakon subote, i prvi u tjednu.\u00ab(22)<\/span><\/span> <\/span>Razlikovanje nedjelje od \u017eidovske subote sve se vi\u0161e utvr\u0111uje u crkvenoj svijesti, me\u0111utim u odre\u0111enim povijesnim razdobljima, zbog prevelikoga nagla\u0161avanja obveze blagdanskoga po\u010dinka, pojavljuje se odre\u0111ena te\u017enja \u00bb\u0161abatizacije\u00ab dana Gospodnjega. Nisu nadalje nedostajali kr\u0161\u0107anski krugovi u kojima su subota i nedjelja promatrani kao \u00bbdva bratska dana\u00ab.(23)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan novoga stvaranja<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

24. Uspore\u0111ivanje kr\u0161\u0107anske nedjelje sa subotom, kako je predstavljena u Starome zavjetu, pobudilo je tako\u0111er izuzetno va\u017ena teolo\u0161ka razmi\u0161ljanja. Osobito je istaknuta jedinstvena povezanost izme\u0111u uskrsnu\u0107a i stvaranja. U kr\u0161\u0107anskomu razmi\u0161ljanju do\u0161lo je do spontanoga povezivanja uskrsnu\u0107a, koje se dogodilo \u00bbprvoga dana nakon subote\u00ab, s prvim danom kozmi\u010dkoga tjedna<\/span><\/strong> (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>1, 1\u20132. 4), prema kojemu Knjiga Postanka odbrojava tijek stvaranja: s danom stvaranja svjetla (usp. 1, 3\u20135). Ta je veza pozivala na shva\u0107anje uskrsnu\u0107a kao po\u010detka novoga stvaranja gdje proslavljeni Krist predstavlja njegovu prvinu, budu\u0107i da je \u00bbPrvoro\u0111enac<\/span> svakoga stvorenja\u00ab<\/strong> (<\/span>Kol <\/span><\/em>1, 15) i \u00bbPrvoro\u0111enac od mrtvih\u00ab (<\/span>Kol <\/span><\/em>1, 18).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

25. Nedjelja je uistinu dan kada je kr\u0161\u0107anin, vi\u0161e negoli bilo kojeg drugog dana, pozvan spominjati se spasenja koje mu je dano na kr\u0161tenju<\/strong> i koje ga je u\u010dinilo novim \u010dovjekom u Kristu. \u00bbS njime ste suukopani u kr\u0161tenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih\u00ab (<\/span>Kol <\/span><\/em>2, 12; usp. <\/span>Rim <\/span><\/em>6, 4\u20136). Liturgija isti\u010de tu krsnu dimenziju nedjelje<\/strong> bilo pozivom na slavljenje kr\u0161tenj\u00e2 \u2013 osim za vrijeme vazmenoga bdjenja tako\u0111er na taj dan u tjednu \u00bbu kojemu se Crkva spominje Gospodinova uskrsnu\u0107a\u00ab(24)<\/span><\/span> <\/span>\u2013 bilo predla\u017eu\u0107i, kao prikladni pokorni\u010dki obred na po\u010detku misnoga slavlja, \u0161kropljenje blagoslovljenom vodom<\/strong> koje priziva upravo na krsni doga\u0111aj u kojemu se ra\u0111a svaki kr\u0161\u0107anski \u017eivot.(25)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Osmi dan \u2013 slika vje\u010dnosti<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

26. S druge strane, \u010dinjenica da je subota sedmi dan u tjednu dovela je do promatranja dana Gospodnjega u svjetlu \u2013 crkvenim ocima veoma dragoga \u2013 komplementarnog simbolizma: nedjelja, osim \u0161to je prvi dan, tako\u0111er je \u00bbosmi dan\u00ab, tj. on je u odnosu prema tjednoj izmjeni dana smje\u0161ten u jedinstven i transcendentni polo\u017eaj koji priziva ne samo po\u010detak vremena ve\u0107 i njegov zavr\u0161etak u \u00bbbudu\u0107emu vijeku\u00ab.<\/span><\/strong> Sveti Bazilije tuma\u010di da nedjelja zna\u010di uistinu jedinstven dan<\/span><\/strong> koji \u0107e uslijediti nakon ovoga vremena, dan bez kraja<\/span><\/strong> koji ne\u0107e poznavati ni ve\u010deri ni jutra, neprolazni svijet koji ne\u0107e mo\u0107i ostarjeti; nedjelja je neprestani navje\u0161taj \u017eivota bez kraja koji ponovno o\u017eivljava nadu kr\u0161\u0107an\u00e2 i koji ih bodri na njihovu putu.(26)<\/span><\/span> <\/span>U perspektivi posljednjega dana<\/span><\/strong> koji \u0107e u potpunosti obistiniti anticipiraju\u0107i simbolizam subote, sveti Augustin zaklju\u010duje svoje Ispovijesti govore\u0107i o <\/span>eshatonu <\/span><\/em>kao o \u00bbmiru po\u010dinka, subotnjem miru, miru bez ve\u010deri\u00ab.(27)<\/span><\/span> <\/span>Slavljenje nedjelje, \u00bbprvoga\u00ab i ujedno \u00bbosmoga\u00ab dana, usmjeruje kr\u0161\u0107anina prema cilju vje\u010dnoga \u017eivota<\/span><\/span><\/strong>.(28)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan Krista-svjetla<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

27. U tom kristocentri\u010dnom gledi\u0161tu vidi se jo\u0161 jedna simboli\u010dka vrijednost koju su vjerni\u010dko razmi\u0161ljanje i pastoralna praksa pridali danu Gospodnjem. Pozorni pastoralni uvid predlo\u017eio je Crkvi da po nedjelji kristijanizira obilje\u017eje \u00bbdana sunca\u00ab,<\/span><\/strong> izraz kojim su Rimljani nazivali taj dan i koji se jo\u0161 uvijek pojavljuje u nekim suvremenim jezicima,(29)<\/span><\/span> <\/span>udaljuju\u0107i vjernike od zavo\u0111enja onih obred\u00e2 koji su sunce \u0161tovali kao bo\u017eanstvo<\/strong> te usmjeruju\u0107i slavlje toga dana Kristu, pravom \u00bbsuncu\u00ab \u010dovje\u010danstva<\/span><\/strong>. Sveti Justin<\/strong>, pi\u0161u\u0107i poganima, koristi tada\u0161nju uobi\u010dajenu terminologiju, kako bi istaknuo da su se kr\u0161\u0107ani okupljali \u00bbna dan zvan sun\u010devim\u00ab,(<\/strong>30)<\/span><\/span> <\/span>me\u0111utim pozivanje na taj izraz ima za vjernike novi, potpuno evan\u0111eoski smisao.(31)<\/span><\/span> <\/span>Krist je svjetlo svijeta<\/span><\/strong> (usp. <\/span>Iv <\/span><\/em>9, 5; usp. tako\u0111er 1, 4\u2013 . 9), a spomendan njegova uskrsnu\u0107a, u tjednom tijeku vremena, vje\u010dni je odsjaj te epifanije njegove slave<\/strong>. Tema nedjelje kao dana obasjanog pobjedom Krista uskrsloga ima svoje mjesto u liturgiji \u010dasova(32)<\/span><\/span> <\/span>i osobito je istaknuta u no\u0107nomu bdjenju koje<\/strong>, u isto\u010dnim liturgijama, pripravlja i uvodi u nedjelju<\/span><\/strong>. Okupljaju\u0107i se na taj dan, Crkva iz nara\u0161taja u nara\u0161taj prisvaja Zaharijinu zadivljenost kada upravlja svoj pogled prema Kristu navje\u0161\u0107uju\u0107i ga kao \u00bbMlado sunce s visine<\/span><\/strong> koje obasjava one \u0161to sjede u tmini i sjeni smrtnoj\u00ab (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>1, 78\u201379), i kada treperi onom istom rado\u0161\u0107u koju je osjetio \u0160imun kada je primio u naru\u010dje bo\u017eansko Djete\u0161ce koje je do\u0161lo kao \u00bbsvjetlost na prosvjetljenje narod\u00e2\u00ab<\/strong> (<\/span>Lk <\/span><\/em>2, 32). <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan dara Duha Svetoga<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

28. Dan svjetla, nedjelja, mogao bi se, u odnosu prema Duhu Svetomu, nazvati i danom \u00bbognja\u00ab.<\/span><\/strong> Kristovo svjetlo uistinu je prisno povezano s \u00bbognjem\u00ab Duha i obje slike pokazuju smisao kr\u0161\u0107anske nedjelje. (33)<\/span><\/span> <\/span>Ukazuju\u0107i se apostolima uve\u010der uskrsnoga dana,<\/span><\/strong> Isus dahnu u njih i re\u010de: \u00bbPrimite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpu\u0161taju im se; kojima zadr\u017eite, zadr\u017eani su im\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>20, 22. 23). Izlijevanje Duha Svetoga bio je veliki dar Uskrsloga njegovim u\u010denicima na nedjelju Uskrsa<\/span><\/strong>. Bila je tako\u0111er nedjelja kada je, pedeset dana nakon uskrsnu\u0107a<\/span><\/strong>, Duh si\u0161ao s neba u mo\u0107i poput \u00bbsilnoga vjetra\u00ab i \u00bbognjenih jezika\u00ab (<\/span>Dj <\/span><\/em>2, 3) na apostole okupljene s Marijom. Duhovi nisu samo izvorni doga\u0111aj, ve\u0107 otajstvo koje neprestano nadahnjuje Crkvu.(34)<\/span><\/span> <\/span>Ako taj doga\u0111aj ima svoje sna\u017eno liturgijsko vrijeme u godi\u0161njemu slavljenju kojim se zaklju\u010duje \u00bbvelika nedjelja\u00ab,(35)<\/span><\/span> <\/span>zbog svoje duboke povezanosti s uskrsnim otajstvom, on ostaje upisan tako\u0111er u duboki smisao svake nedjelje. Tako \u00bbtjedni Uskrs\u00ab na neki na\u010din postaje \u00bbtjednom Pedesetnicom\u00ab u kojoj kr\u0161\u0107ani ponovno pro\u017eivljavaju radosno iskustvo susreta apostola s Uskrslim dopu\u0161taju\u0107i da ih o\u017eivi dah njegova Duha.<\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan vjere<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

29. Zbog svih tih obilje\u017eja koja je ozna\u010davaju, nedjelja je <\/span>dan vjere<\/span><\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/em>u pravomu smislu te rije\u010di. U njemu Duh Sveti, \u017eivi \u00bbspomen\u00ab Crkve (usp. <\/span>Iv <\/span><\/em>14, 26), od prvoga ukazanja Uskrsloga stvara doga\u0111aj koji se obnavlja u \u00bbdanas\u00ab svakoga od u\u010denika Kristovih. Pred njim se, u nedjeljnoj zajednici, vjernici osje\u0107aju pozvanima poput Tome apostola: \u00bbPrinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>20, 27). Da, nedjelja je dan vjere. To nagla\u0161ava i \u010dinjenica da nedjeljna euharistijska liturgija<\/strong>, kao uostalom i liturgija svetkovin\u00e2, predvi\u0111a ispovijest vjere. \u00bbVjerovanje\u00ab,<\/span><\/strong> recitirano ili pjevano, o\u010dituje krsni i uskrsni zna\u010daj nedjelje, te od nje \u010dini dan u kojemu kr\u0161tenik, na osobit na\u010din, obnavlja vlastitu privr\u017eenost Kristu i njegovu Evan\u0111elju u \u017eivoj svijesti o krsnim obe\u0107anjima. Prihva\u0107aju}i Rije\u010d i primaju\u0107i Tijelo Gospodinovo razmatra o uskrsnomu Isusu, prisutnomu u \u00bbsvetim znakovima\u00ab i zajedno s apostolom Tomom ispovijeda: \u00bbGospodin moj i Bog moj!\u00ab<\/span><\/strong> (<\/span>Iv <\/span><\/em>20, 28).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan kojega se ne mo\u017ee odre\u0107i!<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

30. Razumije se stoga za\u0161to se identitet toga dana, i u kontekstu pote\u0161ko\u0107a na\u0161ega doba, mora o\u010duvati i biti nadasve duboko \u017eivljen. Jedan isto\u010dni pisac s po\u010detka III. stolje\u0107a izvje\u0161\u0107uje da su vjernici ve\u0107 u to vrijeme u svim krajevima redovito svetkovali nedjelju.(36)<\/span><\/span> <\/span>Spontana je praksa potom postala pravno potvr\u0111en propis: dan Gospodnji otkucavao je dvijetisu\u0107ljetnu povijest Crkve. Kako se mo\u017ee pomisliti da ne\u0107e nastaviti ozna\u010davati i njezinu budu\u0107nost? Problemi koji, u na\u0161e doba, mogu ote\u017eati praksu svetkovanja nedjelje nailaze na Crkvu koja je osjetljiva i maj\u010dinski pozorna prema uvjetima u kojima \u017eive njezina djeca. Ona se osobito osje\u0107a pozvanom na novo katehetsko i pastoralno zauzimanje kako nitko od njih, u normalnim \u017eivotnim uvjetima, ne bi bio li\u0161en obilja milosti koje slavljenje dana Gospodnjega nosi sa sobom. U istomu duhu, zauzimaju\u0107i stav glede mogu\u0107e obnove crkvenoga kalendara u odnosu prema razli\u010ditim sustavima gra\u0111anskoga kalendara, Drugi vatikanski sabor priop\u0107uje da se Crkva \u00bbne protivi samo onim (sustavima) koji \u010duvaju i osiguravaju tjedan od sedam dana s nedjeljom\u00ab.(37)<\/span><\/span> <\/span>Na pragu tre\u0107ega tisu\u0107lje\u0107a slavljenje kr\u0161\u0107anske nedjelje, zbog zna\u010denj\u00e2 koja pobu\u0111uje i obilje\u017eja koje sadr\u017ei u odnosu prema samim temeljima vjere, ostaje odlu\u010duju\u0107im \u010dimbenikom kr\u0161\u0107anskoga identiteta.<\/span><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

TRE\u0106E POGLAVLJE<\/span><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

DIES ECCLESIAE<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

EUHARISTIJSKO OKUPLJANJE \u2013 SRCE NEDJELJE<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Prisutnost Uskrsloga<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

31. \u00bbJa sam s vama u sve dane \u2013 do svr\u0161etka svijeta \u00ab (<\/span>Mt <\/span><\/em>28, 20). To Kristovo obe\u0107anje ne prestaje odjekivati u Crkvi koja u njemu pronalazi plodonosnu tajnu svoga \u017eivota i izvor svoje nade. Ako je nedjelja dan uskrsnu\u0107a ona nije samo spomen nekog doga\u0111aja iz pro\u0161losti; ona je slavlje \u017eive prisutnosti Uskrsloga me\u0111u svojima. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Kako bi ta nazo\u010dnost bila navije\u0161tena i \u017eivljena na prikladan na\u010din, nije dovoljno da Kristovi u\u010denici mole pojedina\u010dno i u svojoj se nutrini, u skrivenosti srca, spominju Kristove smrti i uskrsnu\u0107a. Uistinu, oni koji su primili krsnu milost nisu spa\u0161eni samo kao pojedinci ve\u0107 kao udovi misti\u010dnoga Tijela i kao dio Bo\u017ejega naroda.(38)<\/span><\/span> <\/span>Stoga je va\u017eno da se okupljaju, kako bi u potpunosti izrazili sam identitet Crkve \u2013 <\/span>ekkles\u00eda \u2013 <\/span><\/em>zajednice koju je sazvao uskrsnuli Gospodin koji je dao svoj \u017eivot \u00bbda raspr\u0161ene sinove Bo\u017eje skupi u jedno\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>11, 52). Oni su postali \u00bbjedno\u00ab u Kristu (usp. <\/span>Gal <\/span><\/em>3, 28) po daru Duha. To se jedinstvo o\u010dituje na izvanjski na\u010din kada se kr\u0161\u0107ani okupljaju<\/strong>: tada o\u017eivljuju svijest i svjedo\u010de svijetu da su narod otkupljenih, sastavljen od \u00bbljudi iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda\u00ab (<\/span>Otk <\/span><\/em>5, 9). U zboru Kristovih u\u010denika ovjekovje\u010duje se u vremenu slika prve kr\u0161\u0107anske zajednice koju je na primjeran na\u010din opisao Luka u Djelima apostolskim kada izvje\u0161\u0107uje da prvi kr\u0161\u0107ani \u00bbbijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedni\u0161tvu, lomljenju kruha i molitvama \u00ab <\/span><\/strong>(2, 42).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Euharistijska zajednica<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

32. Ta stvarnost crkvenog \u017eivota u Euharistiji ima ne samo osobitu izra\u017eajnu snagu ve\u0107 i u odre\u0111enom smislu \u00bbizvori\u0161te<\/span><\/strong>\u00ab.(39)<\/span><\/span> <\/span>Euharistija hrani i oblikuje Crkvu: \u00bbBudu\u0107i da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha!\u00ab (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>10, 17). Zbog toga svog \u017eivotnog odnosa sa sakramentom Tijela i Krvi Gospodnje, otajstvo se Crkve na najuzvi\u0161eniji na\u010din navije\u0161ta, ku\u0161a i \u017eivi u euharistiji.(40)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Unutarnja crkvena dimenzija euharistije ostvaruje se svaki put kada biva slavljena. No jo\u0161 se ve\u0107im pravom izra\u017eava onoga dana kada je cijela zajednica okupljena<\/span> kako bi vr\u0161ila spomen-\u010din uskrsnu\u0107a Gospodinova.<\/strong> Na znakovit na\u010din Katekizam Katoli\u010dke Crkve u\u010di da je \u00bbnedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u sredi\u0161tu \u017eivota Crkve\u00ab.(41)<\/span><\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

33. Upravo u nedjeljnoj misi kr\u0161\u0107ani na osobito intenzivan na\u010din ponovno \u017eive iskustvo apostola <\/span><\/strong>koje su do\u017eivjeli na Uskrs uve\u010der<\/span><\/strong> kada im se okupljenima zajedno ukazao Uskrsli (usp. <\/span>Iv <\/span><\/em>20, 19). U toj maloj jezgri u\u010denika, prvini Crkve, bija\u0161e na neki na\u010din nazo\u010dan narod Bo\u017eji svih vremena. Njihovim svjedo\u010danstvom svim nara\u0161tajima vjernika odjekuje Kristov pozdrav, bogat darom mesijanskoga mira, ste\u010denoga njegovom krvlju i prine\u0161ena zajedno s njegovim Duhom: \u00bbMir vama!\u00ab U Kristovu ponovnom dolasku me\u0111u njih \u00bbnakon osam dana\u00ab<\/strong> (<\/span>Iv <\/span><\/em>20, 26) mo\u017ee se razabrati korijen obi\u010daja kr\u0161\u0107anske zajednice da se okuplja svakoga osmog dana<\/span><\/strong>, na \u00bbdan Gospodnji\u00ab ili nedjelju<\/span><\/strong>, da ispovjedi vjeru u njegovo uskrsnu\u0107e i da primi plodove bla\u017eenstva koje je on obe\u0107ao: \u00bbBla\u017eeni koji ne vidje\u0161e, a vjeruju\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>20, 29). Ta duboka povezanost izme\u0111u ukazanja Uskrsloga i euharistije nazna\u010dena je u izvje\u0161\u0107u Lukina evan\u0111elja o dva u\u010denika na putu u Emaus kojima se sam Krist pridru\u017eio, vode\u0107i ih prema razumijevanju Rije\u010di te na kraju sjedaju\u0107i zajedno s njima za stol. Oni ga prepozna\u0161e kada \u00bbuze kruh, izre\u010de blagoslov, razlomi te im dava\u0161e\u00ab (24, 30). Isusove geste u tom izvje\u0161\u0107u iste su one koje je u\u010dinio na Posljednjoj ve\u010deri s jasnom aluzijom na \u00bblomljenje kruha \u00ab, kako su prvi kr\u0161\u0107ani nazivali euharistiju.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjeljna euharistija<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

34. Dakako da nedjeljna euharistija po sebi nema druk\u010diji ustroj od one koja se slavi bilo koji drugi dan niti je odvojiva od cjeline liturgijskoga i sakramentalnog \u017eivota. Ona je po svojoj naravi o\u010ditovanje Crkve,<\/span><\/strong>(42)<\/span><\/span> <\/span>koje svoj najzna\u010dajniji izraz ima u okupljanju biskupijske zajednice u molitvi sa svojim pastirom: \u00bbCrkva se poglavito o\u010dituje u punom i djelatnom sudjelovanju svega svetog naroda Bo\u017ejeg u istim liturgijskim slavljima, a osobito u istoj euharistiji, u istoj molitvi, kod jednog oltara kojemu predsjeda biskup okru\u017een svojim sve\u0107enstvom i slu\u017eiteljima\u00ab.(43)<\/span><\/span> <\/span>Odnos prema biskupu i cijeloj crkvenoj zajednici sra\u0161ten je sa svakim euharistijskim slavljem, bez obzira koji se dan u tjednu ono slavi, tako\u0111er onda kada mu ne predsjeda biskup. To je izra\u017eeno spominjanjem biskupa u euharistijskoj molitvi.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ipak, nedjeljna euharistija<\/span><\/strong>, s obvezom prisutnosti zajednice i posebnom sve\u010dano\u0161\u0107u<\/span><\/strong> koja je razlikuje upravo zato \u0161to se slavi \u00bbna dan u kojem je Krist pobijedio smrt i u\u010dinio nas dionicima svoje besmrtnosti\u00ab(44)<\/span><\/span> <\/span>na osobito uzvi\u0161en na\u010din o\u010dituje vlastitu crkvenu dimenziju postavljaju\u0107i se kao uzor ostalim euharistijskim slavljima<\/span><\/strong>. Svaka zajednica, okupljaju\u0107i sve svoje \u010dlanove<\/span><\/strong> na \u00bblomljenje kruha\u00ab, do\u017eivljava se kao mjesto u kojem se otajstvo Crkve ostvaruje na konkretni na\u010din. U samomu se slavlju zajednica otvara zajedni\u0161tvu sa sveop\u0107om Crkvom<\/span><\/strong>(45), mole\u0107i Oca da se spomene \u00bbCrkve \u0161irom svijeta\u00ab i da u\u010dini da ona raste u jedinstvu svih vjernika s Papom i pastirima pojedinih Crkvi sve do savr\u0161enstva ljubavi.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan Crkve<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

35. Na taj se na\u010din <\/span>dies Domini <\/span><\/em>o\u010dituje i kao <\/span>dies Ecclesiae<\/span><\/em>. Tako se mo\u017ee razumjeti za\u0161to zajedni\u010darska dimenzija nedjeljnoga slavlja<\/em> na pastoralnomu podru\u010dju mora biti osobito istaknuta<\/span><\/strong>. Kako sam jednom prigodom imao priliku podsjetiti, me\u0111u brojnim djelovanjima neke \u017eupe \u00bbniti jedna nije toliko \u017eivotna i izgra\u0111uju\u0107a za zajednicu kao nedjeljna proslava dana Gospodnjega i njegove euharistije\u00ab.(46)<\/span><\/span> <\/span>U tom smislu Drugi vatikanski sabor poziva na nu\u017enost nastojanja da \u00bbosje\u0107aj \u017eupske zajednice bude \u017eiv, ponajprije u zajedni\u010dkomu slavljenju nedjeljne mise\u00ab.(<\/span><\/strong>47)<\/span><\/span> <\/span>U istomu smislu govore i kasnija liturgijska usmjerenja, zahtijevaju\u0107i da nedjeljom i blagdanima euharistijska slavlja u ostalim crkvama i kapelama budu uskla\u0111ena sa slavljem u \u017eupnoj crkvi<\/span>, i to upravo stoga da bi se \u00bbpotaknuo smisao crkvenoga zajedni\u0161tva<\/span> koje se na osobit na\u010din hrani i izra\u017eava u zajedni\u010dkome slavljenju nedjelje, bilo oko biskupa \u2013 posebice u stolnoj crkvi, bilo u \u017eupnoj zajednici, \u010diji pastir zastupa biskupa\u00ab.<\/strong>(48)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

36. Nedjeljna zajednica vjernika je povla\u0161teno mjesto jedinstva<\/span><\/strong>: tu se slavi <\/span>sacramentum unitatis<\/span><\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/em>koji duboko obilje\u017euje Crkvu, narod sabran \u00bbiz\u00ab i \u00bbu\u00ab jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga<\/strong>.(49)<\/span><\/span> <\/span>U njoj kr\u0161\u0107anske obitelji \u017eive jedan od najboljih izraza svoga identiteta i svoje \u00bbslu\u017ebe\u00ab \u00bbku\u0107nih Crkava\u00ab kada roditelji sa svojom djecom sudjeluju za istim stolom Rije\u010di i Kruha \u017eivota<\/span><\/strong>.(50)<\/span><\/span> <\/span>S tim se u svezi podsje\u0107a da je osobito zada\u0107a roditelja da odgajaju svoju djecu za sudjelovanje na nedjeljnom misnom slavlju<\/strong>, potpomognutih vjerou\u010diteljima koji se moraju pobrinuti da uvo\u0111enje u misu uklju\u010de u plan izgradnje povjerene im djece, obja\u0161njavaju\u0107i duboki razlog obvezatnosti te zapovijedi. Tome \u0107e tako\u0111er pridonijeti, kada postoje prikladne pogodnosti, slavljenje misa s djecom na razli\u010dite na\u010dine koje predvi\u0111aju liturgijski propisi.(51)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Normalno je da se na nedjeljnim misama u \u017eupi kao \u00bbeuharistijskoj zajednici\u00ab(52)<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/span><\/em><\/strong>na\u0111u razli\u010dite skupine, pokreti, udruge kao i same male redovni\u010dke zajednice koje su u njoj prisutne.<\/span><\/span><\/em><\/strong> To im omogu\u0107uje da iskuse ono \u0161to im je zajedni\u010dko, uz specifi\u010dne duhovne putove koji ih opravdano obilje\u017euju, u poslu\u0161nosti prosudbi crkvene vlasti.(53)<\/span><\/span> <\/span>Zbog toga nedjeljom, danom zajednice, ne treba poticati misna slavlja manjih skupina<\/span><\/span><\/em><\/strong>: nije rije\u010d samo o tome da se izbjegne da \u017eupna okupljanja ostanu bez nu\u017ene slu\u017ebe sve\u0107enika, ve\u0107 i da se u\u010dini tako da \u017eivot i jedinstvo crkvene zajednice budu u potpunosti o\u010duvani i promicani<\/span><\/em><\/strong>.(54)<\/span><\/span> <\/span>Bri\u017enoj prosudbi pastira mjesnih Crkava pripada odobravanje mogu\u0107ih i jasno ograni\u010denih odstupanja u tome smjeru<\/span><\/em><\/strong>, imaju\u0107i u vidu posebne odgojne i pastoralne zahtjeve i vode\u0107i ra\u010duna o dobru pojedinaca ili skupina te posebice o plodovima koji mogu iz toga proizi\u0107i za cijelu kr\u0161\u0107ansku zajednicu.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Hodo\u010dasni\u010dki narod<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

37. U perspektivi hoda Crkve u vremenu odnos prema Kristovu uskrsnu\u0107u i njegovu tjednom sve\u010danom spomenu poma\u017eu prisjetiti se <\/span>hodo\u010dasni\u010dkoga zna\u010denja i eshatolo\u0161ke dimenzije Bo\u017ejega naroda<\/span><\/em>. Crkva naime od nedjelje do nedjelje napreduje<\/span><\/strong> prema posljednjemu \u00bbdanu Gospodnjemu<\/span><\/strong>\u00ab, prema nedjelji bez kraja. Zapravo, i\u0161\u010dekivanje Kristova dolaska tvori dio samoga otajstva Crkve(55)<\/span><\/span> <\/span>i izranja u svakomu euharistijskom slavlju. Me\u0111utim, dan Gospodnji, sa svojim osobitim spomenom slave Krista uskrsnuloga, najsna\u017enije poziva budu\u0107u slavu njegova \u00bbpovratka\u00ab. To od nedjelje \u010dini dan u kojemu Crkva, jasnije o\u010dituju\u0107i svoje \u00bbzaru\u010dni\u010dko\u00ab obilje\u017eje, na neki na\u010din nagovije\u0161ta eshatolo\u0161ku zbilju nebeskoga Jeruzalema<\/strong>. Okupljaju\u0107i svoju djecu u euharistijsku\u00a0 zajednicu i pou\u010davaju\u0107i ih u i\u0161\u010dekivanju \u00bbbo\u017eanskoga Zaru\u010dnika\u00ab, ona vr\u0161i neku vrstu \u00bbslu\u017ebe \u010de\u017enje\u00ab,(<\/strong>56)<\/span><\/span> <\/span>u kojoj u\u017eiva predokus radosti novoga neba i nove zemlje<\/strong> kada \u0107e sveti grad, novi Jeruzalem, si\u0107i s neba, od Boga \u00bbopremljen kao zaru\u010dnica naki\u0107ena za svoga mu\u017ea\u00ab (<\/span>Otk <\/span><\/em>21, 2).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan nade<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

38. S toga gledi\u0161ta, ako je nedjelja dan vjere ona nije ni\u0161ta manje ni <\/span>dan kr\u0161\u0107anske nade<\/span><\/em>. Sudjelovanje u \u00bbve\u010deri Gospodnjoj\u00ab uistinu je predokus eshatolo\u0161ke \u00bbsvadbene gozbe Jaganj\u010deve\u00ab <\/strong>(<\/span>Otk <\/span><\/em>19, 9). Slave\u0107i spomen-\u010din Krista, uskrsnuloga i uza\u0161loga na nebo, kr\u0161\u0107anska zajednica \u00bbi\u0161\u010dekuje bla\u017eenu nadu: dolazak Spasitelja na\u0161ega Isusa Krista\u00ab.(57)<\/span><\/span> <\/span>\u017divljena i hranjena tim intenzivnim tjednim ritmom, kr\u0161\u0107anska nada postaje kvasac i svjetlo same ljudske nade. Zbog toga se u\u00a0 \u00bbsveop\u0107oj\u00ab molitvi skupljaju potrebe ne samo kr\u0161\u0107anske zajednice ve\u0107 i \u010ditavoga \u010dovje\u010danstva; Crkva, okupljena na euharistijskomu slavlju, na taj na\u010din svjedo\u010di svijetu da \u010dini svojima \u00bbradosti i nade, \u017ealosti i tjeskobe ljudi na\u0161ega vremena, osobito siroma\u0161nih i svih koji trpe\u00ab.(58)<\/span><\/span> <\/span>Nadalje, stavljaju\u0107i krunu nedjeljnim euharistijskim prinosom na svjedo\u010danstvo koje, u svim danima u tjednu njezina djeca, zauzeta u razli\u010ditim poslovima i \u017eivotnim zada\u0107ama, nastoje ponuditi navije\u0161tanjem evan\u0111elja i djelatnom ljubavlju, Crkva na jasniji na\u010din o\u010dituje svoju bit \u00bbsakramentalnoga znaka i oru\u0111a dubokoga jedinstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda\u00ab.(59)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Stol Rije\u010di<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

39. U nedjeljnoj zajednici, kao uostalom u svakom euharistijskom slavlju, susret s Uskrslim doga\u0111a se po sudjelovanju na dva stola \u2013 stola Bo\u017eje rije\u010di i Kruha \u017eivota. Prvi nastavlja pru\u017eati ono razumijevanje povijesti spasenja i osobito vazmenoga otajstva u koje je u\u010denike uveo sam uskrsli Isus: on je onaj koji govori<\/strong>, jer je nazo\u010dan u svojoj rije\u010di<\/strong> \u00bbkada se u Crkvi \u010dita Sveto pismo\u00ab.(60)<\/span><\/span> <\/span>Za drugim se stolom ostvaruje zbiljska, supstancijalna i trajna nazo\u010dnost uskrsnuloga Gospodina spomen-\u010dinom njegove muke i uskrsnu\u0107a i prinosi se onaj kruh \u017eivota koji je zalog budu\u0107e slave. Drugi vatikanski sabor prisjetio je da su \u00bbbogoslu\u017eje rije\u010di i euharistijsko bogoslu\u017eje tako usko me\u0111u sobom povezani da tvore jedan bogo\u0161tovni \u010din\u00ab<\/strong>.(61)<\/span><\/span> <\/span>Isti je Sabor tako\u0111er odredio da \u00bbse svestranije otvore biblijske riznice, tako da se kroz utvr\u0111eni broj godina narodu pro\u010dita istaknutiji dio Svetoga pisma\u00ab.(62)<\/span><\/span> <\/span>Odredio je zatim da se na misama nedjeljom, kao i onima na zapovijedane blagdane, ne izostavlja homilija, osim zbog ozbiljnog razloga<\/span><\/strong>.(63)<\/span><\/span> <\/span>Te blagotvorne odredbe na\u0161le su svoj vjerni izraz u liturgijskoj obnovi o kojoj Pavao VI., komentiraju\u0107i obilniju ponudu biblijskih \u010ditanja za nedjelju i blagdane, pi\u0161e: \u00bbSve je to nalo\u017eeno kako bi se u vjernicima sve vi\u0161e pove\u0107ala ‘ona glad za slu\u0161anjem rije\u010di Gospodnje\u2019 (<\/span>Am <\/span><\/em>7, 11) koja neka, vodstvom Duha Svetoga, poti\u010de narod novoga saveza na savr\u0161eno jedinstvo Crkve\u00ab.(64)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

40. Vi\u0161e od trideset godina nakon Sabora, dok razmi\u0161ljamo o nedjeljnoj euharistiji, nu\u017eno je ispitati kako se navije\u0161ta Rije\u010d Bo\u017eja, kao i zbiljski rast u poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu unutar Bo\u017ejega naroda. (65)<\/span><\/span> <\/span>I jedno i drugo \u2013 i <\/span>slavlje <\/span><\/em>i <\/span>\u017eivljeno iskustvo <\/span><\/em>\u2013 u prisnom su odnosu. S jedne strane, mogu\u0107nost koju Sabor nudi u vezi s navije\u0161tanjem Bo\u017eje Rije\u010di na vlastitomu jeziku zajednice<\/strong> koja sudjeluje mora nas dovesti do toga da osjetimo \u00bbnovu odgovornost\u00ab prema njoj, kako bi \u00bbve\u0107 iz samog \u010ditanja ili pjevanja zablistao osobit zna\u010daj svetoga teksta\u00ab.(66)<\/span><\/span> <\/span>S druge strane, pristoji se da, u srcu vjernika, slu\u0161anje navije\u0161tene Bo\u017eje Rije\u010di bude pripravljeno osobnim poznavanjem Pisma<\/strong> i, gdje je to pastoralno mogu\u0107e, <\/span>posebnim inicijativama produbljivanja biblijskih odlomaka<\/span><\/em>, osobito onih koji pripadaju blagdanskim misama. Uistinu, ako \u010ditanje svetoga teksta, u duhu molitve i poslu\u0161nosti crkvenomu tuma\u010denju(67)<\/strong><\/span><\/span> <\/span><\/strong>ne nadahnjuje svakodnevni \u017eivot pojedinaca i kr\u0161\u0107anskih obitelji, samo liturgijsko navije\u0161tanje Bo\u017eje rije\u010di te\u0161ko \u0107e donijeti o\u010dekivane plodove.<\/span><\/strong> Stoga treba veoma pohvaliti one inicijative kojima \u017eupne zajednice, uklju\u010divanjem sudionika u euharistiji \u2013 sve\u0107enika, slu\u017ebenika i vjernika(68)<\/span><\/span> <\/span>\u2013 pripravljaju nedjeljnu liturgiju ve\u0107 tijekom tjedna, razmi\u0161ljaju\u0107i unaprijed o rije\u010di Bo\u017ejoj koja \u0107e biti navije\u0161tena. Cilj kojemu treba te\u017eiti jest da cjelokupno slavljenje, molitva, slu\u0161anje, pjevanje, a ne samo homilija, na neki na\u010din izraze poruku nedjeljne liturgije tako da ona mo\u017ee djelotvornije utjecati na one koji u njoj sudjeluju. O\u010dito je da je mnogo povjereno odgovornosti onih koji vr\u0161e slu\u017ebu Rije\u010di. Njihova je du\u017enost osobitom bri\u017eno\u0161\u0107u, prou\u010davanjem svetoga teksta i molitvom pripremiti tuma\u010denje rije\u010di Gospodnje, vjerno iznose\u0107i njezine sadr\u017eaje i posuvremenjuju\u0107i ih u odnosu prema pitanjima i \u017eivotu ljudi na\u0161ega doba.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

41. Osim toga, ne treba zaboraviti da <\/span>liturgijsko navije\u0161tanje Bo\u017eje Rije\u010di<\/span><\/em><\/strong>, osobito u kontekstu euharistijskoga slavlja, nije toliko vrijeme razmi\u0161ljanja ili kateheze<\/strong>, ve\u0107 je <\/span>dijalog Boga sa svojim narodom<\/span><\/span><\/em><\/strong>, dijalog u kojemu se navije\u0161taju \u010dudesna djela spasenja i trajno ponovno iznose zahtjevi Saveza. Bo\u017eji se narod, sa svoje strane, osje\u0107a pozvanim odgovoriti na taj dijalog ljubavi zahvalom i hvalom, ali istodobno ispituju\u0107i vlastitu vjernost nastojanju oko trajnoga \u00bbobra\u0107enja\u00ab. Tako se\u00a0 nedjeljno okupljanje zala\u017ee za unutarnju obnovu krsnih obe\u0107anja koja su na neki na\u010din sadr\u017eana u Vjerovanju<\/strong> i koja liturgija izri\u010dito predvi\u0111a u slavljenju vazmenoga bdjenja ili kada se na misi podjeljuje sakrament kr\u0161tenja. U tom okviru navije\u0161tanje Bo\u017eje Rije\u010di na nedjeljnom euharistijskom slavlju poprima sve\u010dani ton koji je predvi\u0111ao ve\u0107 Stari zavjet prigodom obnov\u00e2 Saveza kada se navije\u0161tao Zakon, a izraelska je zajednica bila pozvana da, kao narod u pustinji podno Sinaja (usp. <\/span>Izl <\/span><\/em>19, 7\u20138; 24, 3.7), potvrdi svoj \u00bbda\u00ab obnavljaju\u0107i izbor vjernosti Bogu i prianjanju uz njegove zapovijedi. Uistinu, Bog u priop\u0107avanju svoje rije\u010di o\u010dekuje na\u0161 odgovor: odgovor koji je Krist ve\u0107 dao za nas svojim \u00bbAmen\u00ab (usp. <\/span>2 Kor <\/span><\/em>1, 20\u201322) i koji po Duhu Svetom tako odjekuje u nama da ono \u0161to smo \u010duli duboko pro\u017eme na\u0161 \u017eivot.(69)<\/span><\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

Stol Tijela Kristova<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

42. Stol se Bo\u017eje rije\u010di naravno preta\u010de u stol euharistijskoga kruha i priprema zajednicu na \u017eivljenje njegovih vi\u0161estrukih dimenzija koje u nedjeljnoj euharistiji poprimaju osobito sve\u010dano obilje\u017eje. U blagdanskom ozra\u010dju okupljanja zajednice na \u00bbdan Gospodnji\u00ab, euharistija se na vidljiviji na\u010din negoli ostalih dana predstavlja kao veliko \u00bbzahvaljivanje\u00ab kojim se Crkva, ispunjena Duhom, obra\u0107a Ocu, ujedinjuju\u0107i se u Kristu i postaju\u0107i glasom cijeloga \u010dovje\u010danstva. Tjedni ritam poziva skupljanje u zahvalni spomen doga\u0111aje iz netom proteklih dana te njihovo ponovno i\u0161\u010ditavanje u Bo\u017ejemu svjetlu, zahvaljuju\u0107i Bogu na bezbrojnim darovima i slave\u0107i ga \u00bbpo Kristu i s Kristom i u Kristu u jedinstvu Duha Svetoga\u00ab. Kr\u0161\u0107anska zajednica na taj na\u010din obnavlja svijest da je sve stvoreno po Kristu (usp. <\/span>1 Kol <\/span><\/em>1,16; <\/span>Iv <\/span><\/em>1, 3) i u njemu je, koji je do\u0161ao u liku sluge \u2013 kako bi s nama dijelio i otkupio na\u0161 ljudski \u017eivot \u2013 sve uglavljeno (usp. <\/span>Ef <\/span><\/em>1,10), da bi se prinijelo Bogu Ocu, koji je svemu izvor i \u017eivot. Prianjaju\u0107i napokon svojim \u00bbAmen\u00ab uz euharistijsku doksologiju, Bo\u017eji se narod u vjeri i nadi usmjerava prema eshatolo\u0161kom cilju kada \u0107e Krist \u00bbpredati Kraljevstvo Bogu i Ocu [\u2026<\/span><\/span>] <\/span>da Bog bude sve u svemu\u00ab (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>15, 24. 28).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

43. To \u00bbuzlazno\u00ab gibanje<\/strong> sastavni je dio svakoga euharistijskoga slavlja i od njega \u010dini radosni doga\u0111aj pro\u017eet zahvalno\u0161\u0107u i nadom, ali je osobito istaknut u nedjeljnoj misi zbog njezine posebne povezanosti sa spomenom uskrsnu\u0107a. S druge strane, \u00bbeuharistijska\u00ab radost koja vodi \u00bbna\u0161a srca prema gore\u00ab plod je \u00bbsilaznoga gibanja\u00ab<\/strong> koje je Bog ostvario prema nama i koje ostaje trajno prisutno u \u017ertvenoj naravi euharistije,<\/strong> najuzvi\u0161enijega izraza i slavljenja otajstva oplijenjenja (<\/span>k\u00e9nosis<\/span><\/em>), odnosno poni\u017eenja po kojemu Krist \u00bbponizi sam sebe, poslu\u0161an do smrti, smrti na kri\u017eu\u00ab (<\/span>Fil <\/span><\/em>2, 8).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Uistinu, misa je <\/span>\u017eivo ponovno posada\u0161njenje \u017ertve na kri\u017eu<\/span><\/span><\/em><\/strong>. Pod prilikama kruha i vina nad koje je zazvano izlijevanje Duha, koji je na jedinstven na\u010din djelotvoran u rije\u010dima posvete, Krist se prinosi Ocu istom gestom \u017ertvenoga predanja kojom se predao na kri\u017eu<\/span><\/em><\/strong>. \u00bbU toj bo\u017eanskoj \u017ertvi koja se ostvaruje u misi, sadr\u017ean je i \u017ertvovan na nekrvni na\u010din sam Krist koji se ve\u0107 jedanput u krvi predao na oltaru kri\u017ea.\u00ab(70)<\/span><\/span> <\/span>Krist svojoj \u017ertvi sjedinjuje \u017ertvu Crkve: \u00bbU Euharistiji Kristova \u017ertva biva i \u017ertvom udova njegova Tijela. \u017divot vjernika, njihova hvala, patnja, molitva, njihov rad, sjedinjeni su s Kristovima i njegovom potpunom \u017ertvom i tako poprimaju novu vrijednost<\/strong>.\u00ab(71)<\/span><\/span> <\/span>To sudjelovanje cijele zajednice osobito se o\u010dituje u nedjeljnom sastajanju koje omogu\u0107uje prino\u0161enje na oltar tjedna<\/span><\/strong> koji je pro\u0161ao sa svim ljudskim teretom koji ga je obilje\u017eio.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Vazmena gozba i bratski susret<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

44. To se zajedni\u010darsko obilje\u017eje na osobit na\u010din izra\u017eava u zna\u010daju vazmene gozbe koja je vlastita euharistiji, u kojoj se sam Krist daje za hranu. Uistinu \u00bbu tu je svrhu Krist povjerio Crkvi tu \u017ertvu, da bi vjernici sudjelovali u njoj, bilo na duhovni \u2013 vjerom i ljubavlju, bilo na sakramentalni na\u010din, gozbom svete pri\u010desti. Sudjelovanje na ve\u010deri Gospodnjoj uvijek je zajedni\u0161tvo s Kristom koji se predaje za nas u \u017ertvi Ocu<\/strong>\u00ab.(72)<\/span><\/span> <\/span>Zbog toga Crkva <\/span>preporu\u010duje vjernicima da se pri\u010deste kada sudjeluju u euharistiji<\/span><\/em><\/strong>, ukoliko su u potrebnomu raspolo\u017eenju te ako su, svjesni te\u0161kih grijeha, primili Bo\u017eje opro\u0161tenje u sakramentu pomirenja,(73)<\/span><\/span> <\/span>u duhu onoga na \u0161to je Pavao podsje\u0107ao korintsku zajednicu (usp. <\/span>1 Kor <\/span><\/em>11, 27\u201332). Poziv na euharistijsku pri\u010dest osobito je sna\u017ean, kao \u0161to je o\u010dito, prigodom mise nedjeljom i na ostale blagdane.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Osim toga, va\u017eno je potpuno posvijestiti kako je zajedni\u0161tvo s Kristom duboko povezano sa zajedni\u0161tvom s bra\u0107om i sestrama. Nedjeljni euharistijski skup je <\/strong><\/span>doga\u0111aj bratstva i sestrinstva<\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/em>koji slavlje mora jasno o\u010ditovati, po\u0161tuju\u0107i tako\u0111er na\u010din vlastit liturgijskomu \u010dinu. Tome pridonosi slu\u017eba primanja i molitveni ton koji mora biti pozoran na potrebe cijele zajednice. Gesta pru\u017eanja mira, u rimskom obredu znakovito postavljena prije pri\u010desti, predstavlja osobito sna\u017enu gestu koju su vjernici pozvani vr\u0161iti kao o\u010ditovanje potvrde naroda Bo\u017ejega svega \u0161to je izvr\u0161eno u slavlju(74)<\/span><\/span> <\/span>i zauzetosti za uzajamnu ljubav koja se preuzima pri\u010de\u0161\u0107u na istomu kruhu, u prisje\u0107anju na Kristovu zahtjevnu rije\u010d: \u00bbAko dakle prinosi\u0161 dar na \u017ertvenik pa se ondje sjeti\u0161 da tvoj brat ima ne\u0161to protiv tebe, ostavi dar ondje pred \u017ertvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda do\u0111i i prinesi dar\u00ab (<\/span>Mt <\/span><\/em>5, 23\u201324).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Od mise do \u00bbmisija\u00ab \u2013 poslanja<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

45. Primaju\u0107i kruh \u017eivota, Kristovi su u\u010denici snagom Uskrsloga i njegova Duha spremni suo\u010diti se sa <\/span>zada\u0107ama koje ih o\u010dekuju u njihovu svakodnevnomu \u017eivotu<\/span><\/em>. Uistinu, za vjernika koji je shvatio smisao onoga \u0161to je izvr\u0161io, euharistijsko se slavlje ne mo\u017ee iscrpiti u sveti\u0161tu. Poput prvih svjedoka uskrsnu\u0107a kr\u0161\u0107ani, okupljeni svake nedjelje da bi \u017eivjeli i ispovijedali prisutnost Uskrsloga, pozvani su u svakodnevnomu \u017eivotu biti <\/span>evangelizatori i svjedoci<\/span><\/em><\/strong>. Popri\u010desna se molitva i zavr\u0161ni obred \u2013 blagoslov i otpust \u2013 u tom svjetlu ponovno otkrivaju i bolje vrednuju, jer oni koji su sudjelovali u euharistiji dublje osje\u0107aju povjerenu im odgovornost. Nakon razlaska zajednice Kristov se u\u010denik vra\u0107a u uobi\u010dajenu sredinu sa zada\u0107om da od cijeloga svog \u017eivota u\u010dini dar, duhovnu \u017ertvu koja \u0107e se svidjeti Bogu (usp. <\/span>Rim <\/span><\/em>12,1). On osje\u0107a da duguje bra\u0107i ono \u0161to je primio, ni\u0161ta druk\u010dije negoli u\u010denici iz Emausa koji, nakon \u0161to su u \u00bblomljenju kruha\u00ab prepoznali uskrsnuloga Krista (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 30\u201332), osjeti\u0161e potrebu da sa svojom bra\u0107om podijele radost susreta s Gospodinom (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>24, 33\u201335).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjeljna zapovijed<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

46. Budu\u0107i da je euharistija istinska du\u0161a nedjelje<\/span><\/strong>, razumije se za\u0161to \u2013 ve\u0107 od prvih stolje\u0107a \u2013 pastiri nisu prestajali podsje\u0107ati svoje vjernike na <\/span>nu\u017enost sudjelovanja na liturgijskomu sastanku. <\/span><\/em>\u00bbOstavite sve na dan Gospodnji<\/strong> \u2013 pi\u0161e primjerice djelo iz tre\u0107eg stolje\u0107a naslovljeno <\/span>Didascalia Apostolum <\/span><\/em>\u2013 i marljivo pohitite svojoj zajednici, jer je ona va\u0161a hvala Bogu. Ina\u010de, koji \u0107e izgovor imati pred Bogom oni koji se na dan Gospodnji ne okupljaju da \u010duju rije\u010d \u017eivota i da se hrane bo\u017eanskom hranom koja ostaje vje\u010dnom?\u00ab(75)<\/span><\/span> <\/span>Poziv pastira op\u0107enito je u du\u0161ama vjernika nailazio na prihva\u0107anje puno uvjerenja i, premda nije nedostajalo vremena i prilika u kojima je opadalo uzorno nastojanje oko ispunjenja te obveze, treba podsjetiti na izvornu neustra\u0161ivost<\/span> kojom su sve\u0107enici i vjernici u brojnim prilikama opasnosti i ograni\u010denja vjerskih sloboda<\/span> bili poslu\u0161ni toj obvezi, kako se to mo\u017ee ustanoviti od prvih stolje\u0107a Crkve sve do na\u0161ega doba.<\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

Sveti Justin<\/span><\/strong> u svojoj prvoj Apologiji upu\u0107enoj caru Antoninu i senatu mogao je s ponosom opisati kr\u0161\u0107ansku praksu nedjeljnog zajedni\u0161tva, koje je na isto mjesto zajedno sabiralo kr\u0161\u0107ane iz gradova i sela<\/strong>.(76)<\/span><\/span> <\/span>Kada su, u vrijeme Dioklecijanovih progona, njihovi sastanci bili najstro\u017ee zabranjeni, mnogi su hrabri kr\u0161\u0107ani prkosili carskoj odredbi i prihva\u0107ali smrt radije nego da izostanu s nedjeljne euharistije<\/strong>, poput mu\u010denika iz Abitinije<\/strong>, u prokonzularnoj Africi, koji odgovori\u0161e svojim tu\u017eiteljima: \u00bbBez ikakva smo straha slavili ve\u010deru Gospodnju jer nje se ne mo\u017ee odre\u0107i; to je na\u0161 zakon\u00ab; \u00bbMi ne mo\u017eemo \u017eivjeti bez ve\u010dere Gospodnje\u00ab. A jedna je mu\u010denica ispovjedila: \u00bbDa, i\u0161la sam na sastanak i slavila sam ve\u010deru Gospodnju s mojom bra\u0107om, jer sam kr\u0161\u0107anka.\u00ab(77)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

47. Tu obvezu savjesti, utemeljenu na unutarnjemu zahtjevu koji su kr\u0161\u0107ani prvih vremena tako sna\u017eno osje\u0107ali, Crkva nije prestajala potvr\u0111ivati, premda u po\u010detku nije dr\u017eala nu\u017enim propisati je. Tek kasnije, zbog mlakosti i nemara pojedinaca, morala je izri\u010dito naglasiti obvezu sudjelovanja na nedjeljnoj misi<\/strong>. Vi\u0161e je puta to \u010dinila u obliku nagovora, no koji put je morala pribje\u0107i jasnim kanonskim propisima. To je \u010dinila na razli\u010ditim pokrajinskim saborima, po\u010dev\u0161i od IV. stolje\u0107a \u2013 tako se na saboru u Elviri <\/strong>300. godine ne govori o obvezi, ve\u0107 o kaznenim postupcima nakon tri izostanka(78), a osobito od VI. stolje\u0107a nadalje (primjerice na saboru u Agdeu 506. godine).(79)<\/span><\/span> <\/span>Te odredbe pokrajinskih sabora prerasle su u op\u0107eprihva\u0107en obi\u010daj obvezatnoga slavljenja nedjelje, kao ne\u0161to sasvim o\u010dito.<\/strong>(80)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Zakonik kanonskoga prava iz 1917. godine prvi put tradiciju sa\u017eima u op\u0107i zakon.<\/span><\/span><\/strong>(81)<\/span><\/span> <\/span>Dana\u0161nji Zakonik je ponovno potvr\u0111uje, govore\u0107i da su \u00bbnedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici obvezni sudjelovati u misi\u00ab<\/strong>.(82)<\/span><\/span> <\/span>Takav je zakon redovito bio shva\u0107an kao ozbiljna obveza<\/strong>, kao \u0161to to tako\u0111er u\u010di Katekizam Katoli\u010dke Crkve,(83)<\/span><\/span> <\/span>a razlog se tome bolje razumije ako se shvati va\u017enost koju nedjelja ima za vjerski \u017eivot.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

48. Danas, kao i u po\u010detnim juna\u010dkim vremenima, u mnogim se krajevima svijeta ponovno javljaju te\u0161ke prilike za mno\u0161tvo vjernika koji \u017eele dosljedno \u017eivjeti svoju vjeru. \u017divotna se sredina ponekad izri\u010dito protivi, a ponekad je \u2013 i to \u010de\u0161\u0107e \u2013 ravnodu\u0161na i opire se evan\u0111eoskoj poruci. Vjernik, ako ne \u017eeli biti nadja\u010dan, mora ra\u010dunati na potporu kr\u0161\u0107anske zajednice. Zato je nu\u017eno da se uvjeri u odlu\u010duju\u0107u va\u017enost koju za njegov vjerski \u017eivot ima nedjeljni susret s ostalom bra\u0107om na proslavi Gospodnjega vazma u sakramentu Novoga saveza<\/strong>. Zada\u0107a je, zatim, osobito biskup\u00e2<\/span><\/em><\/strong> da se zala\u017eu \u00bbda svi vjernici prepoznaju, svetkuju i slave nedjelju kao istinski ‘dan Gospodnji\u2019<\/strong>, u kojemu se Crkva okuplja da obnovi spomen svoga vazmenoga otajstva slu\u0161anjem Bo\u017eje rije\u010di, prinosom \u017ertve Gospodnje, posve\u0107enjem toga dana molitvom, djelima ljubavi i suzdr\u017eavanjem od rada\u00ab<\/span><\/em>.(84)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

49. Od trenutka kada je sudjelovanje na misnom slavlju za vjernike obveza, osim u slu\u010daju da su ozbiljno zaprije\u010deni, pastirima se nala\u017ee odgovaraju\u0107a du\u017enost da svima pru\u017ee stvarnu mogu\u0107nost da ispune tu obvezu. U tom se smjeru kre\u0107u odredbe crkvenoga zakona, poput, primjerice, odobrenja sve\u0107eniku, uz prethodno ovla\u0161tenje dijecezanskoga biskupa, da nedjeljom i blagdanima slavi vi\u0161e mis\u00e2,(85)<\/span><\/span> <\/span>ustanove ve\u010dernjih mis\u00e2(86)<\/span><\/span> <\/span>i, na kraju, upute prema kojoj prikladno vrijeme za ispunjenje obveze zapo\u010dinje ve\u0107 u subotu nave\u010der, podudarno s prvom ve\u010dernjom nedjelje<\/span><\/strong>.(87)<\/span><\/span> <\/span>S liturgijskoga gledi\u0161ta, uistinu, blagdansko slavlje zapo\u010dinje tom ve\u010dernjom.(88)<\/span><\/span> <\/span>Kao posljedica toga misna liturgija koja se ponekad naziva \u00bbpredblagdanska\u00ab, ali koja je zapravo \u2013 prema svim svojim odlikama \u2013 \u00bbblagdanska\u00ab, jednaka je nedjeljnoj<\/strong>, obvezuju\u0107i sve\u0107enika da odr\u017ei homiliju i da s vjernicima moli molitvu vjernika.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Sve\u0107enici \u0107e osim toga podsjetiti vjernike da se, u slu\u010daju njihove odsutnosti iz uobi\u010dajenoga mjesta stanovanja nedjeljom, moraju pobrinuti da sudjeluju na misi tamo gdje se nalaze, oboga\u0107uju\u0107i tako svojim osobnim svjedo\u010danstvom zajednicu u kojoj se nalaze. Istodobno \u0107e biti potrebno da te zajednice izraze toplu dobrodo\u0161licu bra\u0107i koja dolaze izvana, osobito u mjestima u koja dolaze brojni turisti i hodo\u010dasnici, za koje \u0107e \u010desto biti nu\u017eno predvidjeti posebne inicijative vjerske skrbi.(89)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Radosno i raspjevano slavljenje<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

50. Zbog vlastitoga obilje\u017eja nedjeljne mise i va\u017enosti koju ona ima za \u017eivot vjernika, nu\u017eno je pripremiti je posebnom bri\u017eno\u0161\u0107u. U oblicima koje predla\u017ee pastoralna razboritost i mjesni obi\u010daji koji su u skladu s liturgijskim propisima, slavlju je potrebno zajam\u010diti ono blagdansko obilje\u017eje koje pripada spomendanu uskrsnu\u0107a Gospodnjega. U tu svrhu va\u017eno je posvetiti pozornost <\/strong><\/span>pjevanju zajednice<\/span><\/em><\/strong>, jer je ono osobito prikladno za izra\u017eavanje radosti srca, za isticanje sve\u010danosti i za pospje\u0161ivanje me\u0111usobnoga o\u010ditovanja jedne vjere i iste ljubavi. Potrebno je, osim toga, voditi brigu oko kakvo\u0107e, bilo tekstova bilo melodije<\/strong>, kako bi ono \u0161to se danas predla\u017ee kao novo i kreativno bilo u skladu s liturgijskim propisima i dostojno one crkvene tradicije<\/strong> koju, na podru\u010dju crkvene glazbe, resi ba\u0161tina neprocjenjive vrijednosti.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Slavlje u zajedni\u0161tvu i sudioni\u0161tvu<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

51. Nadalje, nu\u017eno je poduzeti sve napore da se svi nazo\u010dni, djeca i odrasli, osjete zahva\u0107enima promi\u010du\u0107i njihovo uklju\u010divanje onim na\u010dinima sudjelovanja koje liturgija predla\u017ee i preporu\u010duje.(90)<\/span><\/span> <\/span>Zacijelo, jedino oni koji vr\u0161e ministerijalno sve\u0107eni\u0161tvo u slu\u017eenju svojoj bra\u0107i mogu vr\u0161iti euharistijsku \u017ertvu i prinijeti je Bogu u ime cijeloga naroda.(91)<\/span><\/span> <\/span>Tu se nalazi utemeljenje razlike, koja je vi\u0161e od stegovne razlike, izme\u0111u zada\u0107e vlastite predsjedatelju i one koju vr\u0161e \u0111akoni i nezare\u0111eni vjernici<\/strong>.(92)<\/span><\/span> <\/span>Vjernici ipak moraju biti svjesni da, snagom zajedni\u010dkoga sve\u0107eni\u0161tva koje su primili na kr\u0161tenju, \u00bbsudjeluju u prino\u0161enju euharistije\u00ab.(93)<\/span><\/span> <\/span>Unato\u010d razli\u010ditim zada\u0107ama oni \u00bbprinose Bogu bo\u017eansku \u017ertvu i sebe s njom. Tako svi, bilo prinosom bilo svetom pri\u010de\u0161\u0107u, izvr\u0161uju svoj dio u liturgijskom \u010dinu\u00ab,(94)<\/span><\/span> <\/span>crpe\u0107i iz toga svjetlo i snagu da svoje krsno sve\u0107eni\u0161tvo \u017eive svjedo\u010danstvom svetoga \u017eivota.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ostale odrednice kr\u0161\u0107anske nedjelje<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

52. Ako je sudjelovanje u euharistiji sredi\u0161te nedjelje, bilo bi ipak ograni\u010davaju\u0107e svesti je samo na obvezu njezina \u00bbsvetkovanja\u00ab. Dan Gospodnji uistinu je pro\u017eivljen na pravi na\u010din ako je sav pro\u017eet zahvalnim i djelatnim spomenom Bo\u017ejih spasenjskih djela. To svakoga Kristovog u\u010denika obvezuje da i ostalim trenucima toga dana, \u017eivljenima izvan liturgijskoga ozra\u010dja \u2013 obiteljskomu \u017eivotu, dru\u0161tvenim odnosima, trenucima razonode<\/strong> \u2013 dade obilje\u017eje koje \u0107e pomo\u0107i da izroni radost i mir Uskrsloga u svakodnevnom \u017eivotu. Najmirniji susret roditelja i djece<\/strong> mo\u017ee, primjerice, biti prigoda ne samo za otvaranje uzajamnomu slu\u0161anju, ve\u0107 i za zajedni\u010dko \u017eivljenje trenutaka posve\u0107enih izgradnji i ve\u0107oj sabranosti. Za\u0161to, nadalje, ne uvrstiti u program \u2013 i lai\u010dkog \u017eivota, kada je to mogu\u0107e \u2013 posebne <\/strong><\/span>molitvene susrete<\/span><\/em><\/strong>, <\/span><\/em>kao \u0161to je naro\u010dito sve\u010dano slavljenje ve\u010dernje<\/strong>, kao i eventualni <\/span>katehetski susret<\/span><\/em><\/strong> <\/span><\/em>koji \u0107e, uo\u010di nedjelje ili nedjeljom popodne u kr\u0161\u0107anskim du\u0161ama pripraviti i upotpuniti sam euharistijski dar?<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Taj poprili\u010dno tradicionalni oblik \u00bbsvetkovanja nedjelje\u00ab mo\u017eda je u mnogim sredinama postao te\u017ee ostvariv. Me\u0111utim, Crkva svoju vjeru o\u010dituje u snazi Uskrsloga i u sili Duha Svetoga, pokazuju\u0107i \u2013 danas vi\u0161e nego ikad prije \u2013 da se na podru\u010dju vjere ne zadovoljava neznatnim i osrednjim ponudama te poma\u017eu\u0107i kr\u0161\u0107anima da \u010dine ono \u0161to je savr\u0161enije i Gospodinu ugodno. Uostalom, usprkos pote\u0161ko\u0107ama, ne nedostaju pozitivni i ohrabruju\u0107i znakovi. Zahvaljuju\u0107i daru Duha Svetoga, u mnogim se crkvenim sredinama opa\u017ea nova te\u017enja za molitvom u njezinim mnogostrukim oblicima. Tako\u0111er se ponovno otkrivaju drevni izri\u010daji religioznosti, poput hodo\u010da\u0161\u0107a, i vjernici \u010desto koriste nedjeljni odmor za posjet sveti\u0161tima<\/strong> gdje, \u010dak i s cijelom obitelji, neko vrijeme na intenzivniji na\u010din pro\u017eivljavaju svoje vjersko iskustvo. To su trenuci milosti koje je potrebno hraniti prikladnom evangelizacijom i usmjeravati pravom pastoralnom mudro\u0161\u0107u. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjeljno okupljanje bez sve\u0107enikove nazo\u010dnosti<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

53. Ostaje problem \u017eupa koje ne mogu u\u017eivati slu\u017ebu sve\u0107enika koji slavi nedjeljnu euharistiju. To se \u010desto doga\u0111a u mla\u0111im Crkvama, gdje je samo jedan sve\u0107enik pastoralno odgovoran za vjernike raspr\u0161ene na \u0161irokom podru\u010dju. Izvanredne prilike mogu nastati i u zemljama stoljetne kr\u0161\u0107anske tradicije, kada prorije\u0111enost klera onemogu\u0107uje osigurati sve\u0107enika svakoj \u017eupnoj zajednici. Crkva, uzimaju\u0107i u obzir slu\u010daj nemogu\u0107nosti euharistijskoga slavlja, preporu\u010duje okupljanje vjernika nedjeljom u odsutnosti sve\u0107enika, (95)<\/span><\/span> <\/span>prema uputama i odredbama Svete Stolice \u010dija je provedba povjerena biskupskim konferencijama.(96)<\/span><\/span> <\/span>Ipak, cilj mora ostati slavljenje misne \u017ertve, jedino istinsko odjelotvorenje Gospodnjega vazma, samo potpuno ostvarenje euharistijskoga zajedni\u0161tva kojemu sve\u0107enik predsjeda <\/span>in persona Christi<\/span><\/em>, lome\u0107i kruh Bo\u017eje rije\u010di i euharistijski kruh. Na pastoralnoj \u0107e se razini, dakle, poduzeti sve nu\u017ene mjere kako bi vjernici koji su obi\u010dno li\u0161eni euharistije mogli u\u017eivati u njoj \u0161to je \u010de\u0161\u0107e mogu\u0107e, bilo omogu\u0107uju\u0107i povremenu sve\u0107enikovu nazo\u010dnost bilo koriste\u0107i sve pogodnosti za organiziranje okupljanja zajednice na sredi\u0161njemu mjestu, pristupa\u010dnom razli\u010ditim udaljenim skupinama. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Radio i televizijski prijenosi<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

54. Napokon, vjernici koji su zbog bolesti, nemo\u0107i ili nekoga drugog te\u0161kog razloga u tome sprije\u010deni, imat \u0107e na srcu da se izdaleka na najbolji mogu\u0107i na\u010din zdru\u017ee u slavljenju nedjeljne mise, najbolje \u010ditanjem i molitvama koje su za taj dan predvi\u0111ene u Misalu, kao i \u017eeljom za euharistijom<\/strong>.(97)<\/span><\/span> <\/span>U mnogim zemljama, televizija i radio nude mogu\u0107nost povezivanja s euharistijskim slavljem u trenutku dok se ono slavi u nekom sveti\u0161tu.(98)<\/span><\/span> <\/span>O\u010digledno je da taj oblik prijenos\u00e2 po sebi ne dopu\u0161ta ispunjenje nedjeljne zapovijedi koja zahtijeva sudjelovanje na bratsko-sestrinskomu susretu okupljanjem na istomu mjestu i mogu\u0107no\u0161\u0107u euharistijskoga pri\u010de\u0161\u0107ivanja. Me\u0111utim, za one koji su sprije\u010deni sudjelovati u euharistiji i stoga izuzeti od ispunjavanja te obveze televizijski ili radio-prijenos predstavlja dragocjenu pomo\u0107<\/strong>, osobito ako je upotpunjen velikodu\u0161nim slu\u017eenjem izvanrednih poslu\u017eitelja koji bolesnima donose euharistiju, prenose\u0107i im pozdrave i solidarnost cijele zajednice. Na taj na\u010din i za te kr\u0161\u0107ane nedjeljna misa ra\u0111a obilnim plodovima te i oni mogu \u017eivjeti nedjelju kao istinski \u00bbdan Gospodnji\u00ab i \u00bbdan Crkve\u00ab.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u010cETVRTO POGLAVLJE<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

DIES HOMINIS<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

NEDJELJA, DAN RADOSTI, ODMORA I SOLIDARNOSTI<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00bbPuna radost\u00ab Krista<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

55. \u00bbBlagoslovljen Onaj koji je uzdigao veliki dan nedjelje iznad svih dana. Nebo i zemlja, an\u0111eli i ljudi prepu\u0161taju se radosti.\u00ab(99)<\/span><\/span> <\/span>Ovi naglasci maronitske liturgije na dobar na\u010din predstavljaju sna\u017ene poklike radosti koji su oduvijek, u isto\u010dnoj i u zapadnoj liturgiji, ozna\u010davali nedjelju. Uostalom, povijesno gledano, jo\u0161 prije negoli su kr\u0161\u0107ani tjedni spomen Uskrsloga Gospodina \u017eivjeli kao dan po\u010dinka \u2013 \u0161to u to doba nije bilo predvi\u0111eno gra\u0111anskim kalendarom \u2013 oni su ga \u017eivjeli poglavito kao dan radosti. \u00bbPrvoga dana u tjednu, budite svi radosni\u00ab pi\u0161e u <\/span>Didascalia Apostolum<\/span><\/em>.(100)<\/span><\/span> <\/span>To je bilo posebno istaknuto i u liturgijskoj praksi, odabirom prikladnih gesti.(101)<\/span><\/span> <\/span>Sveti Augustin, tuma\u010de\u0107i pro\u0161irenu crkvenu svijest, stavlja upravo naglasak na to zna\u010denje tjednoga vazma: \u00bbPrekidaju se postovi i moli se stoje\u0107i kao znak uskrsnu\u0107a; zbog toga se tako\u0111er svake nedjelje pjeva aleluja.\u00ab(<\/strong>102)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

56. Osim pojedinih obrednih izri\u010daja koji se mogu vremenom mijenjati prema crkvenim odredbama, ostaje \u010dinjenica da nedjelja, tjedni odjek prvoga iskustva o Uskrslomu, mora nositi znak radosti<\/strong> kojom su u\u010denici do\u010dekali U\u010ditelja: \u00bbI obradova\u0161e se u\u010denici vidjev\u0161i Gospodina\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>20, 20). Na njima su se, kao i na svim sljede\u0107im kr\u0161\u0107anskim nara\u0161tajima, ostvarile rije\u010di koje je Isus izgovorio prije muke: \u00bbVi \u0107ete se \u017ealostiti, ali \u0107e se va\u0161a \u017ealost okrenuti u radost\u00ab. (<\/span>Iv <\/span><\/em>16, 20). Nije li on s\u00e2m molio da u\u010denici \u00bbimaju puninu radosti u njemu\u00ab (usp. <\/span>Iv <\/span><\/em>17,13)? Blagdansko obilje\u017eje nedjeljne euharistije izra\u017eava radost koju Krist darom Duha prenosi na svoju Crkvu. Upravo je radost jedan od plodova Duha Svetoga <\/strong>(<\/span>Rim <\/span><\/em>14,17; <\/span>Gal <\/span><\/em>5, 22).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

57. Da bi se, dakle, u punini shvatio smisao nedjelje, potrebno je ponovno otkriti tu dimenziju vjerni\u010dkoga \u017eivota. Kr\u0161\u0107anska radost, jama\u010dno, mora ozna\u010davati cijeli \u017eivot<\/strong>, a ne samo jedan dan u tjednu. Me\u0111utim, u snazi svoga zna\u010denja <\/span>dana uskrsnuloga Gospodina <\/span><\/em>u kojemu se slavi bo\u017eansko djelo stvaranja i \u00bbnovoga stvaranja\u00ab nedjelja je dan radosti s posebnim zna\u010denjem, \u0161tovi\u0161e, to je prikladan dan za vlastitu izgradnju u radosti, ponovno otkrivanje njezinih izvornih tragova i dubokih korijena. Ona se ne smije pomije\u0161ati s plitkim osje\u0107ajima zadovoljstva i u\u017eitka, koji tek trenuta\u010dno opijaju osje\u0107ajnost i \u010duvstvenost, ostavljaju\u0107i nakon toga srce u nezadovoljstvu ili \u010dak u gor\u010dini.<\/span><\/strong> Shva\u0107ena u kr\u0161\u0107anskomu smislu, radost je dugotrajnija i utje\u0161na<\/span><\/strong>; ona mo\u017ee, kako svjedo\u010de sveci,(103)<\/span><\/span> <\/span>izdr\u017eati \u010dak i u tamnoj no\u0107i bola i, u odre\u0111enomu smislu, predstavlja \u00bbkrepost\u00ab koju treba gajiti.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

58. Ipak, ne postoji nikakvo suprotstavljanje izme\u0111u kr\u0161\u0107anske radosti i pravih ljudskih radosti. \u0160tovi\u0161e, ove su posljednje uzvisivane i one nalaze svoj krajnji smisao upravo u radosti proslavljenoga Krista (usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>2, 24\u201331), savr\u0161enoj slici i objavi \u010dovjeka prema Bo\u017ejemu naumu. Kao \u0161to je u svojoj pobudnici o kr\u0161\u0107anskoj radosti pisao moj \u010dasni prethodnik Pavao VI., \u00bbkr\u0161\u0107anska je radost u biti duhovno sudjelovanje u neistra\u017eivoj bo\u017eanskoj i ljudskoj radosti koja je u srcu proslavljenoga Isusa Krista\u00ab.(104)<\/span><\/span> <\/span>Isti je papa svoju pobudnicu zaklju\u010dio tra\u017ee\u0107i da, u dan Gospodnji, Crkva sna\u017eno svjedo\u010di radost koju su iskusili apostoli vidjev\u0161i Gospodina uve\u010der na dan Uskrsa. Pozvao je stoga pastire da nastoje \u00bboko vjernosti kr\u0161tenika u radosnom slavljenju nedjeljne euharistije. Kako bi oni mogli propustiti taj susret, tu gozbu koju nam Krist priprema u svojoj ljubavi? Neka sudjelovanje u njoj bude i veoma dostojanstveno i radosno! Raspeti i proslavljeni Krist dolazi me\u0111u svoje u\u010denike da ih sve povede sa sobom u obnovu svoga uskrsnu\u0107a. To je, ovdje na zemlji, vrhunac saveza ljubavi izme\u0111u Boga i njegova naroda: znak i izvor kr\u0161\u0107anske radosti, put prema vje\u010dnoj proslavi \u00ab.(105)<\/span><\/span> <\/span>U tome okviru vjere kr\u0161\u0107anska je nedjelja istinsko \u00bbblagdanovanje\u00ab, dan koji je Bog darovao \u010dovjeku za njegov puni ljudski i duhovni rast.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Ispunjenje subote<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

59. To obilje\u017eje kr\u0161\u0107anske nedjelje na poseban na\u010din o\u010dituje njezinu dimenziju ispunjenja starozavjetne subote. U dan Gospodnji koji, kako je re\u010deno, Stari zavjet povezuje s djelom stvaranja<\/strong> (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>2, 1\u20133; <\/span>Izl <\/span><\/em>20, 8\u201311) i s Izlaskom<\/strong> (usp. <\/span>Pnz <\/span><\/em>5, 12\u201315), kr\u0161\u0107anin je pozvan navije\u0161tati novo stvaranje i novi savez<\/span> koji su ispunjeni u Kristovu vazmenom otajstvu.<\/strong> Proslava stvaranja \u2013 daleko od toga da bude ukinuta \u2013 produbljena je u kristocentri\u010dnoj perspektivi, odnosno u svjetlu bo\u017eanskoga plana: \u00bbuglaviti u Kristu sve \u2013 na nebesima i na zemlji\u00ab<\/strong> (<\/span>Ef <\/span><\/em>1, 10). U svoje je vrijeme tako\u0111er dan puni smisao spomenu oslobo\u0111enja ostvarenoga u Izlasku, koji postaje spomenom sveop\u0107ega otkupljenja koje je izvr\u0161io umrli i uskrsli Krist. Nedjelja je zbog toga vi\u0161e od neke \u00bbzamjene\u00ab subote<\/span><\/strong>; ona je njezino ispunjenje<\/span><\/strong> te, u odre\u0111enom smislu, njezino pro\u0161irenje i njezin puni izraz<\/span><\/strong>, unutar povijesti spasenja, koji svoj vrhunac ima u Kristu. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

60. U tom svjetlu u potpunosti mo\u017ee biti preuzeta biblijska teologija \u00bb\u0161abbata\u00ab,<\/strong> a da se pritom ne nanese nikakva \u0161teta kr\u0161\u0107anskomu obilje\u017eju nedjelje.<\/strong> Ona nas uvijek iznova i nesmanjenim udivljenjem dovodi u vezu s onim otajstvenim po\u010detkom u kojemu je vje\u010dna Bo\u017eja Rije\u010d, slobodnom odlukom ljubavi, izvela svijet ni iz \u010dega. Pe\u010dat djela stvaranja bio je blagoslov i posve\u0107enje dana u kojemu Bog \u00bbpo\u010dinu od svega djela koje u\u010dini\u00ab (<\/span>Post <\/span><\/em>2, 3). Taj dan Bo\u017ejega po\u010dinka daje smisao vremenu, usvajaju\u0107i u izmjeni tjedana ne samo kronolo\u0161ki ritam ve\u0107 i \u2013 recimo to tako \u2013 teolo\u0161ko disanje. Stalno vra\u0107anje \u00bb\u0161abbata\u00ab izvla\u010di vrijeme iz opasnosti da se ono svine u samoga sebe<\/span>, budu\u0107i da ostaje otvorenim obzoru vje\u010dnosti<\/span><\/strong>, po prihva\u0107anju Boga i njegovih <\/span>kairo\u00ec<\/span><\/em>, odnosno vremena njegove milosti i njegovih spasenjskih djela.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

61. Dok \u00bb\u0161abbat\u00ab, sedmi dan koji je Bog blagoslovio i posvetio, zaklju\u010duje cjelokupno djelo stvaranja, neposredno se ve\u017ee uz stvaranje u \u0161estomu danu, u kojemu je Bog stvorio \u010dovjeka \u00bbna svoju sliku i priliku\u00ab (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>1, 26). Ta izravnija povezanost izme\u0111u \u00bbdana Bo\u017ejega\u00ab i \u00bbdana \u010dovjekova\u00ab nije promakla crkvenim ocima u njihovu razmi\u0161ljanju o biblijskomu izvje\u0161\u0107u o stvaranju. Sveti Ambrozije u vezi s tim ka\u017ee: \u00bbHvala Gospodinu Bogu na\u0161emu koji stvori djelo gdje \u0107e mo\u0107i po\u010dinuti. Stvori nebo, ali ne \u010ditam da je tamo po\u010dinuo; stvori zvijezde, mjesec i sunce, ali ni tu ne \u010ditam da je po\u010dinuo; me\u0111utim, \u010ditam da stvori \u010dovjeka i da tada po\u010dinu, imaju\u0107i u njemu nekoga kome je mogao opra\u0161tati grijehe.\u00ab(106)<\/strong><\/span><\/span> <\/span><\/strong>\u00bbDan Bo\u017eji\u00ab bit \u0107e tako uvijek izravno povezan s \u00bbdanom \u010dovjeka\u00ab.<\/span><\/strong> Kada Bo\u017eja zapovijed ka\u017ee: \u00bbSjeti se da svetkuje\u0161 dan subotni\u00ab (<\/span>Izl <\/span><\/em>20, 8), po\u010dinak odre\u0111en za \u010da\u0161\u0107enje njemu posve\u0107enoga dana za \u010dovjeka ni u kojem slu\u010daju ne predstavlja te\u0161ki nalog, ve\u0107 poglavito pomo\u0107 da primijeti svoju \u017eivu i osloba\u0111aju\u0107u ovisnost o Stvoritelju i ujedno poziv na suradnju na njegovu djelu i na prihva\u0107anje njegove milosti.<\/strong> \u010caste\u0107i Bo\u017eji \u00bbpo\u010dinak\u00ab, \u010dovjek ponovno u potpunosti pronalazi samoga sebe, te se tako dan Gospodnji o\u010dituje kao duboko obilje\u017een Bo\u017ejim blagoslovom (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>2, 3) i, zahvaljuju\u0107i njemu, zajedno sa \u017eivotinjama i \u010dovjekom (usp. <\/span>Post <\/span><\/em>1, 22. 28), biva obdaren nekom vrstom \u00bbplodnosti\u00ab. Ta se \u00bbplodnost\u00ab osobito izra\u017eava u ponovnomu o\u017eivljavanju i, u odre\u0111enom smislu, \u00bbumna\u017eanju\u00ab samoga vremena, pove\u0107avaju\u0107i u \u010dovjeku, spomenom Boga \u017eivoga, radost \u017eivljenja i \u017eelju za promicanjem i darivanjem \u017eivota.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

62. Kr\u0161\u0107anin \u0107e se, dakle, morati prisjetiti da, ako su za njega postali neva\u017ee\u0107ima oblici slavljenja \u017eidovske subote, koji su nadi\u0111eni nedjeljnim \u00bbispunjenjem\u00ab, ostaju valjani temeljni razlozi koji nala\u017eu svetkovanje \u00bbdana Gospodnjega\u00ab,<\/span><\/strong> utvr\u0111eni u sve\u010danomu tonu Dekaloga, a koje treba \u010ditati u svjetlu teologije i duhovnosti nedjelje: \u00bbDan subotni obdr\u017eavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. \u0160est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, po\u010dinak posve\u0107en Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni k\u0107i tvoja, ni sluga tvoj, ni slu\u0161kinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo \u017eivin\u010de tvoje, niti do\u0161ljak koji je unutar tvojih vrata: tako da mogne otpo\u010dinuti i sluga tvoj, i slu\u0161kinja tvoja i ti. Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj, i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispru\u017eenom mi\u0161icom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da dr\u017ei\u0161 dan subotni\u00ab (<\/span>Pnz <\/span><\/em>5, 12\u201315). Obdr\u017eavanje subote pojavljuje se ovdje prisno vezano uz oslobo\u0111enje kojim je Bog oslobodio svoj narod.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

63. Krist je do\u0161ao ostvariti novi \u00bbizlazak\u00ab,<\/strong> donijeti slobodu potla\u010denima. On je u\u010dinio mnoga ozdravljenja u dan subotni<\/strong> (usp. <\/span>Mk <\/span><\/em>12, 9\u201314 par.), sigurno ne zbog toga da prekr\u0161i dan Gospodnji<\/strong>, ve\u0107 da uka\u017ee na njegovo puno zna\u010denje<\/strong>: \u00bbSubota je stvorena radi \u010dovjeka, a ne \u010dovjek radi subote\u00ab (<\/span>Mk <\/span><\/em>2, 27). Suprotstavljaju\u0107i se odvi\u0161e legalisti\u010dkomu tuma\u010denju nekih svojih suvremenika i razvijaju\u0107i istinski smisao biblijske subote, Isus, \u00bbgospodar subote\u00ab <\/strong>(<\/span>Mk <\/span><\/em>2, 28), obdr\u017eavanje toga dana ponovno vra\u0107a njegovu osloba\u0111aju\u0107em obilje\u017eju<\/strong>, a taj je dan ustanovljen za o\u010duvanje Bo\u017ejih i ljudskih prava<\/span><\/strong>. Razumije se stoga za\u0161to su se kr\u0161\u0107ani, navjestitelji oslobo\u0111enja izvr\u0161enog u krvi Kristovoj, osjetili ovla\u0161tenima premjestiti smisao subote na dan uskrsnu\u0107a. Kristov je vazam zapravo oslobodio \u010dovjeka od puno te\u017eega ropstva od onoga kojim je bio optere\u0107en potla\u010deni narod<\/strong>: od ropstva grijeha<\/span><\/strong> koji udaljava \u010dovjeka od Boga, od njega samoga i drugih ljudi, unose\u0107i u povijest<\/span><\/strong> uvijek nove klice zlo\u0107e i nasilja.<\/span><\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

Dan odmora<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

64. Tijekom nekoliko stolje\u0107a kr\u0161\u0107ani su nedjelju \u017eivjeli samo kao obredni dan<\/span><\/strong>, a da joj nisu mogli dati osobito zna\u010denje subotnjega po\u010dinka. Tek u IV. stolje\u0107u<\/strong>, gra\u0111anski zakon Rimskoga Carstva priznao je tjedni ritam, odre\u0111uju\u0107i da na \u00bbdan sunca\u00ab suci, gra\u0111ani i udru\u017eenja razli\u010ditih zanata prestanu raditi<\/strong>.(107)<\/span><\/span> <\/span>Kr\u0161\u0107ani se obradova\u0161e vidjev\u0161i da su tako uklonjene zapreke koje su obdr\u017eavanje dana Gospodnjega do tada ponekad \u010dinile juna\u010dkim \u010dinom. Sada su se mogli nesmetano posvetiti zajedni\u010dkoj molitvi.(108)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Bilo bi dakle pogre\u0161no u zakonodavstvu koje je po\u0161tivalo tjedni ritam gledati tek jednostavnu povijesnu okolnost, bez vrijednosti za \u017eivot Crkve, te ne\u0161to \u0161to bi ona mogla zanemariti. I nakon propasti Carstva, sabori nisu prestali \u010duvati propise koji su se odnosili na blagdanski po\u010dinak. U zemljama gdje su kr\u0161\u0107ani malobrojni i gdje blagdanski dani doti\u010dnoga kalendara ne padaju na nedjelju, ona ipak uvijek ostaje danom Gospodnjim, danom u kojemu se vjernici okupljaju na euharistijsko slavlje. No, to se doga\u0111a po cijenu ne malih \u017ertava. Za kr\u0161\u0107ane nije normalno da nedjelja, dan slavlja i radosti, ne bude tako\u0111er dan odmora, no ipak im je te\u0161ko \u00bbsvetkovati\u00ab nedjelju kada ne raspola\u017eu s dovoljno slobodnog vremena.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

65. S druge strane, povezanost dana Gospodnjega s danom odmora u gra\u0111anskomu dru\u0161tvu ima va\u017enost i zna\u010denje koji nadilaze tipi\u010dno kr\u0161\u0107ansko gledi\u0161te. Zapravo, naizmjeni\u010dni ritam rada i odmora upisan u ljudsku narav \u017eelio je sam Bog, kako se to isti\u010de u biblijskomu odlomku o stvaranju u Knjizi Postanka (usp. 2, 2\u20133; <\/span>Izl <\/span><\/em>20, 8\u201311): po\u010dinak je \u00bbsvet\u00ab,<\/strong> budu\u0107i da za \u010dovjeka predstavlja uvjet kako bi se izvukao iz kruga zemaljskih zada\u0107a koji ponekad previ\u0161e upija u sebe i obnovio svijest da je sve djelo Bo\u017eje.<\/em> \u010cudesna mo\u0107 koju Bog daje \u010dovjeku nad stvorenim mogla bi ga izlo\u017eiti opasnosti da zaboravi da je Bog Stvoritelj o kojemu sve ovisi. Stoga je to prepoznavanje u na\u0161emu vremenu, u kojemu su znanost i tehnika do nevjerojatnih granica pro\u0161irili mo\u0107 koju \u010dovjek pokazuje svojim radom, jo\u0161 hitnije.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

66. Na kraju ne treba izgubiti iz vida da je rad, i u na\u0161e doba, za mnoge te\u0161ko slu\u017eenje, bilo zbog bijednih uvjeta u kojima se odvija i satnica koje nala\u017ee \u2013 osobito u najsiroma\u0161nijim krajevima svijeta \u2013 bilo stoga \u0161to i u gospodarski najrazvijenijim dru\u0161tvima postoje mnogi slu\u010dajevi nepravdi i izrabljivanja \u010dovjeka po \u010dovjeku. Kada je Crkva tijekom stolje\u0107a donosila odredbe o nedjeljnomu odmoru,(110)<\/strong><\/span><\/span> <\/span><\/strong>poglavito je uzimala u obzir rad slugu i radnika<\/span><\/strong>, zacijelo ne zbog toga \u0161to bi taj rad bio manje dostojan u odnosu prema duhovnim zahtjevima nedjeljnoga slavlja, ve\u0107 ponajprije stoga \u0161to je najvi\u0161e trebao uredbe koje bi olak\u0161ale njegovu te\u017einu i omogu\u0107ile svima svetkovanje dana Gospodnjega. U tome smislu moj prethodnik Lav XIII. u enciklici <\/span>Rerum novarum <\/span><\/em>ukazuje na blagdanski odmor kao na pravo radnika koje dr\u017eava mora jam\u010diti.<\/span><\/strong>(111)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

I u na\u0161em povijesnom kontekstu ostaje obveza nastojanja oko toga da svi ljudi mogu upoznati slobodu, po\u010dinak i opu\u0161tenost \u0161to je nu\u017eno za njihovo ljudsko dostojanstvo s povezanim vjerskim, obiteljskim, kulturalnim i me\u0111uljudskim zahtjevima koji te\u0161ko mogu biti zadovoljeni, ako se ne o\u010duva bar jedan dan u tjednu kada se <\/span>zajedno <\/span><\/em>u\u017eiva u mogu\u0107nosti odmora i slavljenja. O\u010dito da to pravo radnika na odmor pretpostavlja i njegovo pravo na rad i, dok razmi\u0161ljamo o toj problematici povezanoj s kr\u0161\u0107anskim poimanjem nedjelje, ne mo\u017eemo s dubokim suosje\u0107anjem ne podsjetiti na nevolje tolikih mu\u0161karaca i \u017eena koji su, zbog nedostatka radnih mjesta, prisiljeni i u radnim danima na besposlenost.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

67. Brige i svakodnevne zada\u0107e mogu nedjeljnim odmorom ponovno prona\u0107i svoju pravu dimenziju: materijalne stvari za koje se brinemo prepu\u0161taju mjesto duhovnim vrijednostima; osobe s kojima \u017eivimo u opu\u0161tenomu susretu i razgovoru ponovno dobivaju svoje pravo lice. I same prirodne ljepote \u2013 \u010desto naru\u0161ene logikom gospodarenja koja se okre\u0107e protiv \u010dovjeka \u2013 mogu se ponovno otkriti i istinski po\u0161tivati. Dan \u010dovjekova mira s Bogom, sa samim sobom i sa svojim bli\u017enjima, nedjelja, tako tako\u0111er postaje vrijeme kada je \u010dovjek pozvan upraviti obnovljeni pogled na prirodne ljepote<\/span><\/strong>, prepu\u0161taju\u0107i se tomu o\u010daravaju\u0107em i otajstvenom skladu koji, kako ka\u017ee sveti Ambrozije, \u00bbnepovredivim zakonom sloge i ljubavi\u00ab ujedinjuje razli\u010dite odrednice svemira u \u00bbsvezu jedinstva i mira\u00ab.(112) <\/span><\/span> <\/span>\u010covjek dakle, prema rije\u010dima apostola, postaje svjesniji da je \u00bbsvako Bo\u017eje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ni\u0161ta \u0161to se uzima sa zahvalno\u0161\u0107u jer se posve\u0107uje rije\u010dju Bo\u017ejom i molitvom\u00ab<\/strong> (<\/span>1 Tim <\/span><\/em>4, 4\u20135). Ako dakle, nakon \u0161est dana rada \u2013 koji su zapravo za mnoge ve\u0107 svedeni na pet \u2013 \u010dovjek tra\u017ei vrijeme opu\u0161tanja i ve\u0107e skrbi za ostala podru\u010dja vlastita \u017eivota, to odgovara izvornoj potrebi, u punom skladu s evan\u0111eoskom porukom. Vjernik je stoga pozvan zadovoljiti tu potrebu, uskla\u0111uju\u0107i je s izrazima svoje osobne i zajedni\u010dke vjere koja se o\u010dituje u slavljenju i svetkovanju dana Gospodnjega.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Zato je prirodno da se kr\u0161\u0107ani zauzimaju da, i u posebnim okolnostima na\u0161ega doba, gra\u0111ansko zakonodavstvo vodi ra\u010duna o njihovoj obvezi svetkovanja nedjelje. Njihova je du\u017enost savjesti tako\u0111er da organiziraju nedjeljni odmor tako da mogu sudjelovati u euharistiji, prekidaju\u0107i poslove i rad koji su nespojivi s posve\u0107enjem dana Gospodnjega, rado\u0161\u0107u koja je njemu vlastita i nu\u017enim odmorom duha i tijela.(113)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

68. Budu\u0107i da s\u00e2m odmor, kako ne bi bio ispunjen ispraznostima ili postao izvorom dosade, mora uroditi duhovnim oboga\u0107enjem, ve\u0107om slobodom, mogu\u0107no\u0161\u0107u molitve i bratsko-sestrinskoga zajedni\u0161tva, vjernici \u0107e me\u0111u kulturalnim i zabavnim sadr\u017eajima koje nudi dru\u0161tvo izabrati one koji se bolje podudaraju sa \u017eivotom u skladu s evan\u0111eoskim zapovijedima. U tom smislu nedjeljni i blagdanski odmor poprima \u00bbproro\u010dku\u00ab dimenziju, potvr\u0111uju\u0107i ne samo apsolutno Bo\u017eje prvenstvo, ve\u0107 i prvenstvo i dostojanstvo osobe u odnosu prema zahtjevima dru\u0161tvenoga i gospodarskoga \u017eivota, te nagovje\u0161\u0107uju\u0107i na odre\u0111eni na\u010din \u00bbnovo nebo \u00ab i \u00bbnovu zemlju\u00ab, gdje \u0107e oslobo\u0111enje od ropstva potreb\u00e2 biti kona\u010dno i potpuno. Ukratko re\u010deno, dan Gospodnji postaje tako na istinskiji na\u010din tako\u0111er <\/span>dan \u010dovjeka<\/span><\/em>.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Dan solidarnosti<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

69. Nedjelja mora tako\u0111er pru\u017eiti vjernicima priliku da se posvete djelima milosr\u0111a<\/strong>, ljubavi i apostolata<\/strong>. Unutarnje sudjelovanje u radosti uskrsloga Krista uklju\u010duje puno zajedni\u0161tvo u ljubavi koja kuca u njegovu srcu: nema radosti bez ljubavi<\/strong>! Sam Isus to tuma\u010di dovode\u0107i u odnos \u00bbnovu zapovijed\u00ab s darom radosti: \u00bbBudete li \u010duvali moje zapovijedi, ostat \u0107ete u mojoj ljubavi; kao \u0161to sam i ja \u010duvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da va\u0161a radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao \u0161to sam ja vas ljubio!\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>15, 10\u201312).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjeljna euharistija ne samo da ne odvra\u0107a od djela ljubavi, ve\u0107 naprotiv, u ve\u0107oj mjeri poti\u010de vjernike \u00bbna sva djela ljubavi, pobo\u017enosti i apostolata, kojima \u0107e kr\u0161\u0107ani zaista pokazati da nisu od ovoga svijeta, ali da su ipak svjetlo svijeta, i da slave Oca pred ljudima \u00ab<\/span><\/strong>.(114)<\/span><\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

70. Ve\u0107 od apostolskih vremena nedjeljno je okupljanje za kr\u0161\u0107ane zapravo predstavljalo vrijeme bratsko-sestrinskoga suosje\u0107anja u odnosu prema najsiroma\u0161nijima<\/strong>: \u00bbSvakog prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja \u0161to uzmogne da se ne sabire istom kada do\u0111em\u00ab (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>16, 2). Tu je rije\u010d o milostinji koju je Pavao organizirao za pomo\u0107 siroma\u0161nim judejskim Crkvama. U nedjeljnoj euharistiji vjerni\u010dko se srce \u0161iri u mjeri \u0161irine Crkve. Me\u0111utim, potrebno je dublje shvatiti taj poziv Apostola koji, daleko od toga da promi\u010de ograni\u010deni mentalitet \u00bbpriloga\u00ab, ponajprije ukazuje na potrebu <\/strong><\/span>kulture solidarnosti<\/span><\/em><\/strong>, ostvarene bilo me\u0111u samim \u010dlanovima zajednice bilo u odnosu prema cijelomu dru\u0161tvu<\/strong>.(115)<\/span><\/span> <\/span>Vi\u0161e no ikad potrebno je ponovno \u010duti o\u0161tre opomene koje on upu\u0107uje korintskoj zajednici koja je ponizila siroma\u0161ne na bratskoj agapi koja je pratila \u00bbve\u010deru Gospodnju \u00ab: \u00bbKad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje ve\u010dere: ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje ve\u010dere te jedan gladuje, a drugi se opija. Zar nemate ku\u0107a da jedete i pijete? Ili Crkvu Bo\u017eju prezirete i posti\u0111ujete one koji nemaju? \u0160to da vam ka\u017eem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.\u00ab (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>11, 20\u201322). Jednako je sna\u017ena Jakovljeva rije\u010d: \u00bbDo\u0111e li na va\u0161 sastanak \u010dovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odje\u0107i, a do\u0111e i siromah u bijednoj odje\u0107i i vi se zagledate u onoga \u0161to nosi sjajnu odje\u0107u te reknete: \u2019Ti lijepo ovdje sjedni!\u2019, a siromahu reknete: \u2019Ti stani \u2013 ili sjedni \u2013 ondje, podno podno\u017eja moga!\u2019, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci \u0161to naopako sude!\u00ab (2, 2\u20134).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

71. Upute apostol\u00e2 nai\u0107i \u0107e na spreman odjek ve\u0107 od prvih stolje\u0107a i pobuditi sna\u017ene naglaske u propovijedanju crkvenih otaca. Sveti Ambrozije<\/strong> upu\u0107uje vatrene rije\u010di bogata\u0161ima<\/strong> koji su smatrali da ispunjavaju svoje vjerske du\u017enosti poha\u0111aju\u0107i crkvu bez dijeljenja svojih dobara sa siroma\u0161nima ili \u010dak tla\u010de\u0107i ih<\/strong>: \u00bbPoslu\u0161aj, bogata\u0161u, \u0161to govori Gospodin? Dolazi\u0161 u crkvu ne da bi dao ne\u0161to siromahu, ve\u0107 da bi uzeo.\u00ab(116)<\/span><\/span> <\/span>Ni\u0161ta manje nije zahtijevan ni sveti Ivan Zlatousti<\/strong>: \u00bb\u017deli\u0161 li \u010dastiti tijelo Kristovo? Ne zanemaruj ga kada je golo. Ne ukazuj mu \u010dast u hramu svilenom tkaninom, da bi ga potom vani, gdje mu je hladno i gdje je golo, zaobi\u0161ao. Onaj koji je rekao: ‘Ovo je moje tijelo?\u2019, isti je onaj koji je rekao: ‘Ogladnjeh i ne dadoste mi jesti\u2019 i ‘\u0160to god u\u010diniste jednomu od ove moje najmanje bra\u0107e, meni u\u010diniste\u2019 <\/span>[<\/span>…<\/span>]<\/span>. \u010cemu slu\u017ei da Kristov stol bude krcat zlatnim kale\u017eima, kada on umire od gladi? Nasiti ga prvo gladnog, a potom \u0107e\u0161 od onoga \u0161to ostane mo\u0107i ukrasiti i oltar<\/strong>.\u00ab(117)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Te rije\u010di u\u010dinkovito podsje\u0107aju kr\u0161\u0107ansku zajednicu na obvezu da euharistija bude mjesto gdje bratstvo postaje konkretna solidarnost, gdje \u0107e posljednji biti prvi u mislima i osje\u0107ajima bra\u0107e, gdje sam Krist, preko velikodu\u0161noga dara bogatih siromasima, mo\u017ee na neki na\u010din u vremenu nastaviti \u010dudesno umna\u017eanje kruha.(118)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

72. Euharistija je doga\u0111aj bratstva i sestrinstva te poziv na \u017eivljenje u bratstvu i sestrinstvu. Iz nedjeljne mise kre\u0107e val ljubavi koji je usmjeren tako da se pro\u0161iri na cijeli \u017eivot vjernik\u00e2, zapo\u010dinju\u0107i pokretati sam na\u010din \u017eivljenja ostatka nedjelje. Ako je ona dan radosti, potrebno je da kr\u0161\u0107anin svojim konkretnim vladanjem poka\u017ee da ne mo\u017eemo biti sretni \u00bbsami\u00ab. On se osvr\u0107e oko sebe, kako bi uo\u010dio osobe koje trebaju njegovu solidarnost. Mo\u017ee se dogoditi da u njegovoj blizini ili u njegovu krugu poznanika budu bolesni, starci, djeca, useljenici<\/strong> koji upravo nedjeljom na gorljiviji na\u010din postaju svjesni svoje samo\u0107e, svojih potreba i svojih trpljenja<\/strong>. Naravno da se zauzimanje za njih ne mo\u017ee ograni\u010diti na povremene nedjeljne inicijative. No, nakon \u0161to je prihva\u0107eno pona\u0161anje u smjeru cjelovite zauzetosti, za\u0161to ne dati danu Gospodnjem sna\u017eniji ton zajedni\u0161tva i suosje\u0107anja pokre\u0107u\u0107i svu domi\u0161ljatost kojom raspola\u017ee kr\u0161\u0107anska ljubav? Pozvati za svoj stol neku osamljenu osobu, posjetiti bolesne, dati jesti nekoj obitelji u potrebi,<\/strong> posvetiti nekoliko sati posebnim dragovoljnim inicijativama i pothvatima solidarnosti, sigurno bi predstavljalo na\u010din da se u \u017eivot unese Kristova ljubav koja se crpi za euharistijskim stolom.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

73. \u017divljena tako, ne samo nedjeljna euharistija, ve\u0107 i cijela nedjelja postaje velika \u0161kola ljubavi, pravde i mira. Prisutnost Uskrsloga me\u0111u njegovima postaje pozivom na solidarnost, na hitnost unutarnje obnove, poticaj na mijenjanje struktura grijeha<\/span><\/strong> u koje su zarobljeni pojedinci, zajednice, a ponekad i cijeli narodi<\/strong>. Kr\u0161\u0107anska je nedjelja sve drugo osim bijega. Ona je prije svega \u00bbproro\u0161tvo\u00ab upisano u vremenu, proro\u0161tvo koje obvezuje vjernike da slijede tragove Onoga koji je do\u0161ao \u00bbbiti blagovjesnikom siromasima, proglasiti su\u017enjima oslobo\u0111enje, vid slijepima, na slobodu pustiti potla\u010dene, proglasiti godinu milosti Gospodnje\u00ab (<\/span>Lk <\/span><\/em>4, 18\u201319). U njegovoj \u0161koli, u nedjeljnomu vazmenom spomenu i podsje\u0107aju\u0107i se njegova obe\u0107anja: \u00bbMir vam ostavljam, mir vam svoj dajem\u00ab (<\/span>Iv <\/span><\/em>14, 27), vjernik u danom trenutku postaje <\/span>djelatnik mira<\/span><\/em>. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

PETO POGLAVLJE<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

DIES DIERUM<\/span><\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

NEDJELJA, ISKONSKO SLAVLJE, OBJAVITELJICA SMISLA VREMENA<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Krist Alfa i Omega vremena<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

74. \u00bbU kr\u0161\u0107anstvu vrijeme ima temeljno zna\u010denje. Unutar njega biva stvoren svijet, u njemu se odvija povijest spasenja, koja ima svoj vrhunac u ‘punini vremena\u2019 Utjelovljenja i svoj cilj u slavnom ponovnom dolasku Sina Bo\u017ejega na kraju vremena. U Isusu Kristu, utjelovljenoj Rije\u010di, vrijeme postaje neka dimenzija Boga<\/strong>, koji je sam u sebi vje\u010dan.\u00ab(119)<\/span><\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

U svjetlu Novoga zavjeta godine koje je Krist proveo na zemlji zbiljski tvore <\/span>sredi\u0161te vremena<\/span><\/em><\/strong>. To sredi\u0161te ima svoj vrhunac u uskrsnu\u0107u<\/strong>. Ako je uistinu istina da je on Bog koji je postao \u010dovjekom ve\u0107 od prvoga trenutka za\u010de\u0107a u krilu Svete Djevice, tako\u0111er je istina da je tek uskrsnu\u0107em njegovo \u010dovje\u0161tvo potpuno preobra\u017eeno i proslavljeno, objavljuju\u0107i tako u potpunosti njegov identitet i bo\u017eansku slavu. U govoru odr\u017eanom u sinagogi u Antiohiji pizidijskoj (usp. <\/span>Dj <\/span><\/em>13, 33), Pavao upravo na Kristovo uskrsnu\u0107e primjenjuje Psalam 2: \u00bbTi si sin moj, danas te rodih\u00ab<\/strong> (r. 7). Upravo zbog toga u slavlju vazmenoga bdjenja Crkva uskrsloga Krista predstavlja kao \u00bbPo\u010detak i Svr\u0161etak, Alfu i Omegu \u00ab<\/strong>. Te rije\u010di koje izgovara predsjedatelj slavlja u pripremanju uskrsne svije\u0107e, na kojoj je upisan broj teku\u0107e godine, isti\u010du \u010dinjenicu da je \u00bb<\/strong><\/span>Krist gospodar vremena<\/span><\/em><\/strong>;<\/span><\/strong> On mu je po\u010detak i zavr\u0161etak; svaka godina, svaki dan i svaki trenutak biva obuhva\u0107en njegovim Utjelovljenjem i Uskrsnu\u0107em, da bi se na taj na\u010din na\u0161ao u ‘punini vremena\u2019\u00ab.(120)<\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

75. Budu\u0107i da je nedjelja tjedni vazam u kojemu se obnovlja spomen i posada\u0161njuje dan u kojemu je Krist uskrsnuo od mrtvih, ona je tako\u0111er dan koji objavljuje smisao vremena<\/strong>. Ne postoji srodnost s kozmi\u010dkim ciklusima prema kojima naravna religija i ljudska kultura nastoje odrediti ritam vremenu, popu\u0161taju\u0107i \u010dak i mitu o vje\u010dnomu povratku. Kr\u0161\u0107anska nedjelja je ne\u0161to drugo! Izviru\u0107i iz Uskrsnu\u0107a, ona dijeli \u010dovjekovo vrijeme, mjesece, godine i stolje\u0107a, poput smjerokaza koji prolazi kroz njih, usmjeravaju\u0107i ih prema cilju Kristova drugoga dolaska. Nedjelja je predokus posljednjega dana, <\/strong><\/span>paruzije<\/span><\/em><\/strong>,<\/span><\/strong> koja je ve\u0107 na neki na\u010din anticipirana Kristovom slavom u doga\u0111aju uskrsnu\u0107a. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Zapravo, sve \u0161to \u0107e se dogoditi do svr\u0161etka svijeta ne\u0107e biti ni\u0161ta drugo doli pro\u0161irenje i izri\u010daj onoga \u0161to se dogodilo onoga danu<\/strong> kada je izmu\u010deno tijelo Raspetoga uskrsnulo snagom Duha i postalo izvorom Duha za \u010dovje\u010danstvo. Kr\u0161\u0107anin stoga zna da ne mora i\u0161\u010dekivati neko drugo vrijeme spasenja<\/strong> budu\u0107i da svijet, bez obzira kako dugo kronolo\u0161ki trajao, ve\u0107 \u017eivi u <\/strong><\/span>posljednjim vremenima<\/span><\/em><\/strong>. Proslavljeni Krist ne uzdr\u017eava i vodi neprestance samo Crkvu, ve\u0107 i sam svemir i povijest. To je ona \u017eivotna energija koja stvorenje, koje \u00bbzajedno uzdi\u0161e i mu\u010di se u poro\u0111ajnim bolima sve do sada\u00ab (<\/span>Rim <\/span><\/em>8, 22), poti\u010de prema cilju njegova punog otkupljenja<\/strong>. \u010covjek mo\u017ee o tomu putu imati tek nejasni predosje\u0107aj; kr\u0161\u0107ani pak imaju klju\u010d i sigurnost, a svetkovanje nedjelje predstavlja znakovito svjedo\u010danstvo na koje su pozvani, kako bi \u010dovjekova vremena uvijek bila podr\u017eavana nadom. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedjelja u liturgijskoj godini<\/span><\/em><\/strong><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

76. Ako je dan Gospodnji svojim tjednim slavljenjem ukorijenjen u najstarijoj crkvenoj predaji te je od \u017eivotne va\u017enosti za kr\u0161\u0107anina, ni ritam <\/span>godi\u0161njega ciklusa <\/span><\/em>nije kasnio. On se podudara s ljudskom psihologijom slavljenja obljetnica, povezuju\u0107i vra\u0107anje odre\u0111enih datuma i dob\u00e2 sa sje\u0107anjem na pro\u0161le doga\u0111aje. Kada je k tomu jo\u0161 rije\u010d i o va\u017enim doga\u0111ajima za \u017eivot nekoga naroda, normalno je da njihova godi\u0161njica pobudi slavljeni\u010dko ozra\u010dje koje razbija monotoniju dan\u00e2.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Tako su glavni doga\u0111aji spasenja na kojima se temelji \u017eivot Crkve bili, prema Bo\u017ejemu naumu, tijesno vezani uz Pashu i Pedesetnicu, godi\u0161nja \u017eidovska slavlja, i u njima proro\u010dki predozna\u010deni. Od drugoga je stolje\u0107a kr\u0161\u0107ansko godi\u0161nje slavljenje Vazma, pridru\u017euju\u0107i se onom tjednom, omogu\u0107ilo davanje ve\u0107e \u0161irine razmatranju o otajstvu Krista umrloga i uskrsnuloga. Pripravljana postom koji joj je prethodio, slavljena tijekom dugoga bdjenja, produ\u017eena pedesetodnevnicom do Duhova, proslava Vazma, \u00bbsvetkovine nad svetkovinama\u00ab, postala je osobitim danom za inicijaciju katekumena<\/strong>. Uistinu, ako kr\u0161tenjem umiru grijehu i uskrsavaju na novi \u017eivot, to je stoga \u0161to je Isus \u00bbpredan za opa\u010dine na\u0161e i uskri\u0161en radi na\u0161ega opravdanja\u00ab (<\/span>Rim <\/span><\/em>4, 25; usp. 6, 3\u201311). Prisno vezana uz vazmeno otajstvo, posebnu va\u017enost poprima svetkovina Duhova<\/strong> u kojoj se slavi silazak Duha Svetoga na apostole okupljene s Marijom i po\u010detak poslanja svim narodima. (121)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

77. Sli\u010dna spomenska logika usmjeravala je ustrojstvo cijele liturgijske godine. Kako podsje\u0107a Drugi vatikanski sabor, Crkva je \u017eeljela u tijeku godine razviti \u00bb\u010ditavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i ro\u0111enja do uza\u0161a\u0161\u0107a, do duhovskoga dana i o\u010dekivanja bla\u017eene nade i dolaska Gospodnjega. Slave\u0107i tako otajstva otkupljenja, otvara vjernicima bogatstvo kreposti i zasluga svojega Gospodina, da se tako ta otajstva na neki na\u010din u svako doba ponazo\u010duju, kako bi vjernici mogli do\u0107i s njima u dodir i napuniti se milo\u0161\u0107u spasenja\u00ab.(122)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Najsve\u010danije slavlje, poslije Uskrsa i Duhova<\/strong>, nesumnjivo je svetkovina Ro\u0111enja<\/strong> Gospodinova u kojoj kr\u0161\u0107ani razmi\u0161ljaju o otajstvu utjelovljenja i razmi\u0161ljaju o Bo\u017ejoj Rije\u010di koja se udostojala uzeti na sebe na\u0161e \u010dovje\u0161tvo da nas u\u010dini sudionicima svoga bo\u017eanstva.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

78. Jednako tako \u00bbu svetkovanju toga godi\u0161njeg ciklusa Kristovih otajstav\u00e2 Crkva posebnom ljubavlju \u0161tuje Mariju, presvetu Majku Bo\u017eju<\/strong>, nerazrje\u0161ivo zdru\u017eenu s djelom spasenja svoga Sina\u00ab.(123)<\/span><\/span> <\/span>Na isti na\u010din, uvode\u0107i u godi\u0161nji ciklus spomen mu\u010denika i ostalih svetaca<\/strong> \u2013 prigodom njihovih obljetnica \u2013 \u00bbCrkva navje\u0161\u0107uje vazmeno otajstvo u svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli te su s njime suproslavljeni\u00ab.(124)<\/span><\/span> <\/span>Spomen svetaca, slavljen u izvornom liturgijskom duhu, ne zamagljuje Kristovu sredi\u0161njost, ve\u0107 je naprotiv uzdi\u017ee pokazuju\u0107i snagu njezina otkupljenja. Sv. Paulin iz Nole pjeva: \u00bbsve prolazi, slava svetaca traje u Kristu koji sve obnavlja, dok on ostaje isti\u00ab.(125)<\/span><\/span> <\/span>Taj unutarnji odnos slave svetaca i Kristove slave upisan je u sam ustroj liturgijske godine<\/strong>, i upravo u temeljnomu i prevladavaju\u0107em zna\u010denju nedjelje \u2013 kao dana Gospodnjega \u2013 ima najsna\u017eniji izri\u010daj. Slijede\u0107i vremena liturgijske godine, obdr\u017eavanjem nedjelje koja im odre\u0111uje ritam, crkveno i duhovno zauzimanje kr\u0161\u0107anina postaje duboko usto\u017eereno u Kristu, u kojemu pronalazi smisao svoga postojanja i iz kojega crpi snagu i poticaj.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

79. Na taj se na\u010din nedjelja predstavlja kao naravni model za shva\u0107anje i slavljenje onih svetkovina liturgijske godine<\/strong> \u010dija je vrijednost za kr\u0161\u0107anski \u017eivot tako velika da je Crkva odredila da im se istakne va\u017enost, obvezuju\u0107i vjernike da sudjeluju na misi i obdr\u017eavaju po\u010dinak i onda kada se slave u razli\u010ditim danima u tjednu. (126)<\/span><\/span> <\/span>Broj se tih blagdana mijenjao ovisno o razdobljima, vode\u0107i ra\u010duna o dru\u0161tvenim i gospodarskim prilikama, kao i o njihovoj ukorijenjenosti u tradiciji te potpori\u00a0 gra\u0111anskoga zakonodavstva.(127)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Postoje\u0107i pravno-liturgijski poredak predvi\u0111a mogu\u0107nost da svaka biskupska konferencija, zbog okolnosti u kojima se nalazi ova ili ona zemlja, ograni\u010di popis zapovijedanih blagdana. Eventualna odluka u tom smislu mora biti potvr\u0111ena posebnim odobrenjem Svete Stolice,(128)<\/span><\/span> <\/span>i u tom slu\u010daju slavljenje nekog Gospodnjega otajstva, poput Bogojavljenja, Uza\u0161a\u0161\u0107a ili svetkovine Tijela i Krvi Kristove, mora biti premje\u0161teno na nedjelju, prema liturgijskim propisima, da vjernici ne bi bili li\u0161eni razmatranja o tom otajstvu.(129)<\/span><\/span> <\/span>Pastiri \u0107e tako\u0111er imati na srcu da poti\u010du vjernike na sudjelovanje na misi tako\u0111er i u prigodi slavljenja blagdan\u00e2 odre\u0111ene va\u017enosti koji se slave tijekom tjedna.(130)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

80. Osobitu pastoralnu pozornost treba posvetiti \u010destim slu\u010dajevima u kojima pu\u010dke i kulturne predaje, tipi\u010dne za odre\u0111enu sredinu, donose opasnost da potisnu slavljenje nedjelje i ostalih liturgijskih blagdana<\/strong> unose\u0107i u duh istinske kr\u0161\u0107anske vjere elemente koji su joj strani i koji bi je mogli izobli\u010diti. U tim je slu\u010dajevima potrebno katehezom i odgovaraju\u0107im pastoralnim pothvatima objasniti o \u010demu je rije\u010d i odbaciti sve ono \u0161to je nespojivo s Kristovim evan\u0111eljem. Ne treba ipak zaboraviti da u tim predajama \u2013 a to jednako vrijedi i za nove kulturalne poticaje gra\u0111anskoga dru\u0161tva \u2013 \u010desto ne nedostaju one vrijednosti koje se bez pote\u0161ko\u0107a mogu povezati sa zahtjevima vjere. Na pastirima je da ostvare razlu\u010divanje, kako bi se o\u010duvale vrijednosti prisutne u kulturi odre\u0111enoga dru\u0161tvenoga ozra\u010dja i osobito u pu\u010dkoj pobo\u017enosti, tako da liturgijsko slavlje, osobito nedjeljno i blagdansko<\/strong>, zbog njih ne trpi, ve\u0107 da se njima ponajprije okoristi.(131)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

ZAKLJU\u010cAK<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

81. Duhovno i pastoralno bogatstvo nedjelje \u0161to nam ga je prenijela tradicija, uistinu je veliko. Shva\u0107ena u punini svojih zna\u010denja i povezanosti, ona je, na odre\u0111eni na\u010din, sinteza kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota i uvjet za njegovo pravilno \u017eivljenje. Razumije se, dakle, za\u0161to obdr\u017eavanje dana Gospodnjega osobito le\u017ei na srcu Crkve i za\u0161to ono ostaje istinskom i pravom obvezom unutar crkvene stege. Ipak, to se obdr\u017eavanje, prije negoli se shvati kao propis, mora shvatiti kao potreba upisana u dubini kr\u0161\u0107anskoga \u017eivljenja. Uistinu, od poglavite je va\u017enosti da se svaki kr\u0161\u0107anin uvjeri da ne mo\u017ee \u017eivjeti svoju vjeru u punomu sudjelovanju u \u017eivotu kr\u0161\u0107anske zajednice bez redovitoga sudjelovanja u nedjeljnom euharistijskom okupljanju. Ako se u euharistiji ostvaruje ona punina obreda koju ljudi duguju Bogu i koja se ne mo\u017ee usporediti ni s jednim drugim vjerskim iskustvom, to se na osobito djelotvoran na\u010din izra\u017eava upravo u nedjeljnom okupljanju cijele zajednice<\/span><\/strong>, poslu\u0161ne glasu Uskrsloga koji je sabire kako bi joj darovao svjetlo svoje Rije\u010di i hranu svoga Tijela kao trajno sakramentalno vrelo otkupljenja. Milost koja izvire iz toga izvora obnavlja ljude, \u017eivot i povijest. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

82. Tim sna\u017enim vjerskim uvjerenjem, pra\u0107enim svije\u0161\u0107u o ba\u0161tini i ljudskih vrijednosti koje su prisutne u nedjeljnoj praksi kr\u0161\u0107ani se danas moraju suo\u010diti s nastojanjima kulture koja je dragovoljno prigrlila zahtjeve za po\u010dinkom i slobodnim vemenom, ali koja ih \u010desto \u017eivi na povr\u0161an na\u010din i katkad je zavedena oblicima zabave koji su moralno sporni. Kr\u0161\u0107anin se sigurno osje\u0107a solidarnim s ostalim ljudima u u\u017eivanju dana tjednog po\u010dinka, no istodobno ima \u017eivu svijest o novosti i izvornosti nedjelje<\/strong>, dana u kojemu je pozvan slaviti svoje spasenje i spasenje cijeloga \u010dovje\u010danstva. Ako je ona dan radosti i po\u010dinka, to provire upravo iz \u010dinjenice da je \u00bbdan Gospodnji\u00ab dan uskrsnuloga Gospodina.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

83. Tako shva\u0107ena i \u017eivljena, nedjelja na neki na\u010din postaje du\u0161a ostalih dana<\/strong> i u tome smislu se mo\u017ee pozvati na Origenovo razmi\u0161ljanje, prema kojemu je savr\u0161en kr\u0161\u0107anin \u00bbneprestano u danu Gospodnjem i bez prestanka slavi nedjelju\u00ab.(132)<\/span><\/span> <\/span>Nedjelja je izvorna \u0161kola, trajni put crkvene pedagogije, nezamjenjive pedagogije, osobito u prilikama dana\u0161njega dru\u0161tva, sve sna\u017enije ozna\u010denoga razmrvljeno\u0161\u0107u i kulturalnim pluralizmom koji neprestano stavljaju na ku\u0161nju vjernost pojedinih kr\u0161\u0107ana osobitim zahtjevima njihove vjere. U mnogim krajevima svijeta dolazi do pojave kr\u0161\u0107anstva \u00bbu dijaspori \u00ab, odnosno kr\u0161\u0107anstva izlo\u017eenoga raspr\u0161enosti u kojoj Kristovi u\u010denici vi\u0161e ne uspijevaju lako odr\u017eavati uzajamne kontakte izme\u0111u sebe, niti im poma\u017eu ustrojstva i tradicije vlastite kr\u0161\u0107anskoj kulturi. U tom problemati\u010dnom kontekstu mogu\u0107nost okupljanja nedjeljom sa svom bra\u0107om u vjeri, razmjenjuju\u0107i darove bratstva, predstavlja nezamjenjiv dar.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

84. Odre\u0111ena da bude potpora kr\u0161\u0107anskomu \u017eivotu, nedjelja naravno tako\u0111er poprima vrijednost svjedo\u010denja i navije\u0161tanja. Kao dan molitve, zajedni\u0161tva, radosti, ona odsijeva u dru\u0161tvu zra\u010de\u0107i \u017eivotnu snagu i razloge nade. Ona je navje\u0161taj da vrijeme u kojemu obitava Onaj koji je Uskrsli i Gospodar povijesti nije lijes na\u0161ih obmana, ve\u0107 kolijevka uvijek nove budu\u0107nosti, mogu\u0107nost koja nam se pru\u017ea da preobrazimo prolazne trenutke ovoga \u017eivota u sjeme vje\u010dnosti. Nedjelja je poziv da gledamo prema naprijed<\/strong>, dan u kojemu kr\u0161\u0107anska zajednica kli\u010de Kristu svoj \u00bb<\/strong><\/span>Mar\u00e2na tha<\/span><\/em><\/strong>: do\u0111i Gospodine!\u00ab<\/span><\/strong> (<\/span>1 Kor <\/span><\/em>16, 22). U tom kriku nade i o\u010dekivanja ona se pridru\u017euje i podupire nadu ljudi. Od nedjelje do nedjelje, obasjane Kristom, kora\u010da prema nedjelji bez kraja nebeskog Jeruzalema, kada \u0107e u svim svojim orisima biti u potpunosti ispunjen misti\u010dni Grad Bo\u017eji, koji \u00bbne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Bo\u017eja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac \u00ab (<\/span>Otk <\/span><\/em>21, 23).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

85. U tom stremljenju prema cilju Crkva je poduprta i pokretana Duhom<\/strong>. On joj budi spomen i za svaki nara\u0161taj vjernika posada\u0161njuje doga\u0111aj uskrsnu\u0107a. To je unutarnji dar koji nas ujedinjuje s Uskrslim i s bra\u0107om u intimnost jednog te istog tijela, o\u017eivljuju\u0107i na\u0161u vjeru, izlijevaju\u0107i u na\u0161e srce ljubav i ponovno poti\u010du\u0107i na\u0161u nadu. Duh je neprekidno nazo\u010dan u svakom danu Crkve, zahva\u0107aju\u0107i nepredvidljivo i obilno bogatstvom svojih darova; ali na nedjeljnomu okupljanju, u tjednomu slavljenju Uskrsa, Crkva ga na osobit na\u010din oslu\u0161kuje i s njim te\u017ei prema Kristu, s goru\u0107om \u017eeljom za njegovim slavnim povratkom<\/strong>: \u00bbI Duh i Zaru\u010dnica govore: \u2019Do\u0111i!\u2019\u00ab<\/span><\/strong> (<\/span>Otk <\/span><\/em>22, 17). Upravo promi\u0161ljanjem uloge Duha \u017eelio sam da ovaj poticaj na ponovno otkrivanje smisla nedjelje padne u ovu godinu koja je, u neposrednoj pripravi za Jubilej, posve\u0107ena upravo Duhu Svetome.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

86. Povjeravam djelatno prihva\u0107anje ovoga apostolskog pisma u kr\u0161\u0107anskoj zajednici zagovoru Svete Djevice. Ne oduzimaju\u0107i ni\u0161ta od sredi\u0161njosti Krista i njegova Duha, ona je nazo\u010dna u svakoj nedjelji Crkve.<\/strong> To zahtijeva s\u00e2mo Kristovo otajstvo. Kako bi, naime, mogla ona koja je <\/span>Mater Domini <\/span><\/span><\/em><\/strong>i <\/span><\/span><\/strong>Mater Ecclesiae <\/span><\/span><\/em><\/strong>ne biti na osobit na\u010din nazo\u010dna u danu koji je ujedno i <\/span><\/span><\/strong>dies Domini <\/span><\/span><\/em><\/strong>i <\/span><\/span><\/strong>dies Ecclesiae<\/span><\/span><\/em><\/strong>?<\/span><\/span><\/strong><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

U Djevicu Mariju su upravljene o\u010di vjernika koji slu\u0161aju Rije\u010d navije\u0161tenu na nedjeljnomu okupljanju, u\u010de\u0107i od nje \u010duvati je i razmi\u0161ljati o njoj u svojemu srcu (usp. <\/span>Lk <\/span><\/em>2, 19). Oni s Marijom u\u010de stajati pod kri\u017eem<\/span><\/strong>, kako bi Ocu prinijeli Kristovu \u017ertvu<\/span><\/strong> i s njom sjedinili prinos vlastita \u017eivota.<\/span><\/strong> S Marijom \u017eive radost uskrsnu\u0107a, usvajaju\u0107i rije\u010di <\/span>Magnificata <\/span><\/em>koje pjevaju o neiscrpnom daru bo\u017eanskoga milosr\u0111a u neumoljivomu tijeku vremena: \u00bbOd koljena do koljena dobrota je njegova nad onima \u0161to se njega boje\u00ab (<\/span>Lk <\/span><\/em>1, 50). Od nedjelje do nedjelje hodo\u010dasni\u010dki narod kre\u0107e Marijinim tragom, a njezin maj\u010dinski zagovor \u010dini osobito sna\u017enom i djelotvornom molitvu koju Crkva uzdi\u017ee Presvetomu Trojstvu. <\/span><\/strong><\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

87. Predraga bra\u0107o i sestre, neposrednost Jubileja poziva nas da produbimo svoje duhovno i pastoralno zauzimanje. To je uistinu njegov pravi cilj. U godini u kojoj \u0107e se slaviti obilje\u017eit \u0107e ga mnoga nastojanja i dati mu osobiti pe\u010dat koji ne mo\u017ee nedostajati na zavr\u0161etku drugoga i na po\u010detku tre\u0107ega tisu\u0107lje\u0107a utjelovljenja Bo\u017eje Rije\u010di. No, ta \u0107e godina i to osobito vrijeme pro\u0107i u o\u010dekivanju drugih jubileja i drugih sve\u010danih obljetnica. Nedjelja \u0107e, svojom redovnom \u00bbsve\u010dano\u0161\u0107u\u00ab nastaviti otkucavati vrijeme hodo\u010da\u0161\u0107enja Crkve sve do nedjelje bez zalaza. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Pozivam vas stoga, draga bra\u0107o u biskupstvu i sve\u0107eni\u0161tvu, da se zajedno s va\u0161im vjernicima neumorno zauzimate da vrijednost ovoga svetog dana bude uvijek bolje prepoznavana i \u017eivljena. To \u0107e donijeti plodove kr\u0161\u0107anskim zajednicama i izvr\u0161iti blagotvorni utjecaj na cijelo gra\u0111ansko dru\u0161tvo. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Neka mu\u0161karci i \u017eene tre\u0107ega tisu\u0107lje\u0107a, susre\u0107u\u0107i Crkvu koja svake nedjelje radosno slavi otajstvo iz kojega crpi sav svoj \u017eivot, uzmognu susresti samoga uskrslog Krista!<\/span><\/strong> A njegovi u\u010denici, trajno se obnavljaju\u0107i u tjednomu spomenu vazma, neka budu sve vjerodostojniji navjestitelji evan\u0111elja koje spa\u0161ava i postojani graditelji civilizacije ljubavi.
\nSvima upu\u0107ujem svoj blagoslov!<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

Iz Vatikana, 31. svibnja 1998., na svetkovinu Duhova, dvadesete godine mojega pontifikata.<\/span><\/em><\/span><\/span><\/p>\n

Ivan Pavao II.<\/span><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n
<\/span><\/span><\/div>\n

(1) Usp. Otk <\/em>1, 10: \u00bbKyriake hem\u00e9ra<\/em>\u00ab; usp. tako\u0111er Didah\u00e8 <\/em>14, 1; sv. IGNACIJE ANTIOHIJSKI, Ad Magnesios <\/em>9, 1\u20132; SC <\/em>10, 88\u201389.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(2 )PSEUDO EUZEBIJE ALEKSANDRIJSKI, Homilija <\/em>16: PG <\/em>86, 416.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(3) In die dominica Paschae <\/em>II, 52; CCL <\/em>78, 550.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(4) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 106.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(5) Isto.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(6) Usp. Motu proprio Mysterii paschalis <\/em>(14. velja\u010de 1969.): AAS <\/em>61 (1969.) 222\u2013226.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(7) Usp. Pastoralnu notu Talijanske biskupske konferencije \u00bbIl giorno del Signore<\/em>\u00ab (15. srpnja 1984.) 5: Ench. CEI <\/em>3, 1938.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(8) Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 106.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(9) Homilija prigodom sve\u010danoga po\u010detka mojega pontifikata (22. listopada 1978.) 5: AAS <\/em>70 (1978.) 947.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(10) Br. 25: AAS <\/em>73 (1981.) 639.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(11) Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes<\/em>, 34.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(12) Na\u0161a bra\u0107a \u017didovi \u017eivjeli su subotu u \u00bbzaru\u010dni\u010dkomu\u00ab duhu, kako to, na primjer, proizlazi iz tekstova Genesi Rabbah <\/em>X, 9 i XI, 8 (usp. J. NEUSNER, Genesis Rabbah<\/em>, knjiga I., Atlanta 1985., str. 107 i 117). Svadbenoga je obilje\u017eja i pjesma Leka d\u00f4di<\/em>: \u00bbZbog tebe \u0107e biti sretan Bog tvoj, \/ kao \u0161to je sretan zaru\u010dnik sa zaru\u010dnicom […]. Me\u0111u vjerne svoga izabranog naroda \/ do\u0111i zaru\u010dnice, \u0161abbat <\/em>kraljice\u00ab (Subotnja ve\u010dernja molitva<\/em>, A. TOAFF, Rim, 1968.\u20131969., str. 3).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(13) Usp. A. J.HESCHEL, The sabbath. Its meaning for modern man<\/em>, 221995., str. 3\u201324.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(14) \u00bbVerum autem sabbatum ipsum redemptorem nostrum Iesum Christum Dominum habemus\u00ab: Epist. <\/em>13, 1: CCL <\/em>140A, 992.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(15) Epist. ad Decentium XXV, 4, 7: PL 20, 555.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(16) Homiliae in Hexaemeron II, 8: SC 26, 184.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(17) Usp. In Io. ev. tract. XX, 20, 2: CCL 36, 203; Epist. 55, 2: CSEL 34, 170\u2013171.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(18) Taj odnos prema uskrsnu\u0107u osobito je vidljiv u ruskome jeziku, gdje se nedjelja doslovno naziva \u00bbuskrsnu\u0107e\u00ab (voskres\u00e9n\u2019e<\/em>).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(19) Epist. <\/em>10, 96, 7.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(20) Usp. Isto<\/em>. Pozivaju\u0107i se na Plinijevo pismo, Tertulijan tako\u0111er spominje coetus antelucani <\/em>u Apologeticum <\/em>2, 6: CCL <\/em>1, 88; De corona <\/em>3, 3: CCL <\/em>2, 1043. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(21) Ad Magnesios <\/em>9, 1\u20132: SC <\/em>10, 88\u201389.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(22) Sermo VIII in octava Paschalis <\/em>4, PL <\/em>46, 841. To obilje\u017eje nedjelje kao \u00bbprvoga dana\u00ab dobro se vidi u latinskomu liturgijskom kalendaru, gdje se ponedjeljak naziva feria secunda<\/em>, utorak feria tertia <\/em>itd. Sli\u010dni nazivi dana u tjednu postoje u portugalskomu jeziku.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(23) Sv. GRGUR NISENSKI, De castigatione<\/em>, PG <\/em>46, 309. I u maronitskoj liturgiji istaknuta je povezanost subote i nedjelje, polaze\u0107i od \u00bbotajstva Velike subote\u00ab (usp. M. HAYEK, Maronite [Eglise], Dictionnaire de spiritualit\u00e9, X <\/em>[1980.] 632\u2013644).<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(24) Obred kr\u0161tenja djece<\/em>, br. 9; usp. Red pristupa odraslih u kr\u0161\u0107anstvo<\/em>, br. 59.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(25) Usp. Rimski misal<\/em>, Obred nedjeljnoga \u0161kropljenja blagoslovljenom vodom.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(26) Usp. sv. BAZILIJE, O Duhu Svetom <\/em>27, 66: SC <\/em>17, 484\u2013485. Usp. tako\u0111er Barnabina poslanica <\/em>15, 8\u20139; SC <\/em>172, 186\u2013189; sv. JUSTIN, Razgovor s Trifonom <\/em>24.138: PG <\/em>6, 528.793; ORIGEN, Komentar Psalama. Psalam 118 (119) <\/em>1: PG <\/em>12, 1588.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(27) \u00bbDomine, praestitisti nobis pacem quietis, pacem sabbati, pacem sine vespra\u00ab: Ispovijesti 13, 50: CCL 27, 272.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(28) Usp. sv. AUGUSTIN, Pisma <\/em>55, 17: CSEL <\/em>34, 188: \u00bbIta ergo erit octavus, qui primus, ut prima vita sed aeterna reddatur<\/em>.\u00ab<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(29) Tako na engleskomu Sunday, a na njema\u010dkomu Sonntag. <\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(30) Apologia I, 67: PG 6, 430.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(31) Usp. sv.MAKSIMILIJAN TORINSKI, Sermo <\/em>44, 1: CCL <\/em>23, 178; Isto<\/em>, Sermo <\/em>53, 2: CCL <\/em>23, 219; EUZEBIJE CEZAREJSKI, Komentar psalma 91<\/em>: PG <\/em>23, 1169\u20131173.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(32) Vidjeti, primjerice, himan slu\u017ebe Rije\u010di: \u00bbDies aetasque ceteris \/ octava splendet sanctior \/ in te quam, Iesu, consecras \/ primitiae surgentium\u00ab (I. tjedan); i tako\u0111er: \u00bbSalve dies, dierum gloria \/ dies felix Christi victoria, \/ dies digna iugi laetitia \/ dies prima.\/ Lux divina caecis irradiat, \/ in qua Christus infernum spoliat, \/ mortem vincit et reconciliat \/ summis ima\u00ab (II. tjedan). Sli\u010dni izrazi se mogu prona\u0107i u himnima prilago\u0111enim \u010casoslovu na razli\u010ditim suvremenim jezicima.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(33) Usp. sv.KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, Stromatum lib. <\/em>VI, 138, 1\u20132: PG <\/em>9, n 364.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(34) Usp. IVAN PAVAO II., enciklika Dominum et vivificantem <\/em>(18. svibnja 1986.) 22\u201326: AAS <\/em>78 (1986.) 829\u2013837.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(35) Usp.ATANAZIJE ALEKSANDRIJSKI, Epistolae heortasticae lat.<\/em>, 1, 10: PG <\/em>26, 1366.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(36) Usp. BARDESANE, Dijalog o sudbini <\/em>46: PS <\/em>2, 606\u2013607.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(37) Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, Dodatak: Izjava svetoga ekumenskog sabora Vatikanskog drugog o reformi kalendara.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(38) DRUGI VATIKANSKI SABOR, DOGMATSKA KONSTITUCIJA O CRKVI LUMEN GENTIUM<\/em>, 9.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(39) Usp. IVAN PAVAO II., pismo Dominicae Cenae <\/em>(24. velja\u010de 1980.) 4: AAS <\/em>72 (1980.) 120; enciklika Dominum et vivificantem <\/em>(18. svibnja 1986.) 62\u201364: AAS <\/em>78 (1986.) 889\u2013894.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(40) Usp. IVAN PAVAO II., apostolsko pismo Vicesimus quintus annu <\/em>(4. prosinca 1988.) 9: AAS <\/em>81 (1989.) 905\u2013906.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(41) Br. 2177.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(42) Usp. IVAN PAVAO II., apostolsko pismo Vicesimus quintus annus <\/em>(4. prosinca 1988.) 9: AAS <\/em>81 (1989.) 905\u2013906.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(43) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 41; usp. Dekret o pastirskoj slu\u017ebi biskupa u Crkvi Christus Dominus<\/em>, 15.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(44) To su rije\u010di embolizma formulirane ovim ili sli\u010dnim izrazima u nekim euharistijskim molitvama na razli\u010ditim jezicima. One na znakovit na\u010din isti\u010du \u00bbvazmeno\u00ab obilje\u017eje nedjelje.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(45) Usp.KONGREGACIJAZA NAUK VJERE, Pismo biskupima Katoli\u010dke Crkve o nekim zna\u010dajkama Crkve kao zajednice Communionis notio <\/em>(28. svibnja 1992.) 11\u201314: AAS <\/em>85 (1993.) 844\u2013847.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(46) Govor tre\u0107oj skupini biskupa Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava (17. travnja 1998.) 4; L\u2019Osservatore Romano<\/em>, 18. travnja 1998., str. 4.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(47) Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 42.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(48) KONGREGACIJA OBRED\u00c2, Naputak o bogoslu\u017eju euharistijskoga otajstva Eucharisticum mysterium <\/em>(25. svibnja 1967.) 26: AAS <\/em>59 (1967.) 555.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(49) Usp. sv.CIPRIJAN, De Orat. Dom. <\/em>23: PL <\/em>4, 553: Isto<\/em>, De cath. Eccl unitate<\/em>, 7: CSEL <\/em>3\u20131, 215: usp.DRUGI VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium<\/em>, 4; Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 26.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(50) Usp. IVAN PAVAO II., apostolska pobudnica Familiaris consortio <\/em>(22. studenoga 1981.) 57; 61: AAS <\/em>74 (1982.) 151; 154.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(51) Usp.KONGREGACIJAZA BOGO\u0160TOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA, Direktorij za misu s djecom <\/em>(1. studenoga 1973.); AAS <\/em>66 (1974.) 30\u201346.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(52) Usp. KONGREGACIJA OBRED\u00c2, Naputak o bogoslu\u017eju euharistijskoga otajstva Eucharisticum mysterium <\/em>(25. svibnja 1967.) 26: AAS <\/em>59 (1967.) 555\u2013556; KONGREGACIJA ZA BISKUPE, Direktorij za pastirsku slu\u017ebu biskup\u00e2 Ecclesiae imago <\/em>(22. velja\u010de 1973.) 86c, Ench. Vat<\/em>., 4, 2071.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(53) Usp. IVAN PAVAO II., poslijesinodalna apostolska pobudnica Christifideles laici <\/em>(30. prosinca 1988.) 30; AAS <\/em>81 (1989.) 446\u2013447.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(54) KONGREGACIJA ZA BOGO\u0160TOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA, Naputak Misna slavlja za posebne skupine <\/em>(15. svibnja 1969.) 10: AAS <\/em>61 (1969.) 810.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(55) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium<\/em>, 48\u201351.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(56) \u00bbHaec est vita nostra, ut desiderando exerceamur\u00ab: sv. <\/em>AUGUSTIN, In prima Ioan. tract<\/em>. 4, 6: SC <\/em>75, 232.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(57) Rimski misal, Embolizam nakon molitve O\u010dena\u0161a.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(58) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes<\/em>, 1.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(59) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium<\/em>, 1; usp. IVAN PAVAO II., enciklika Dominum et vivificantem <\/em>(18. svibnja 1986.) 61\u201364: AAS <\/em>78 (1986.) 888\u2013894. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(60) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 7; usp. 33.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(61) Isto, 56; usp. Ordo Lectionum Missae, Praenotanda, br. 10.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(62) Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 51.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(63) Usp. Isto, 52; Zakonik kanonskoga prava, kan. 767 <\/em>\u00a7 2; Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava<\/em>, kan. 614.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(64) Apostolska konstitucija Missale Romanum (3. travnja 1969.): AAS 61 (1969.) 220.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(65) Usaborskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium, 24, govori se o \u00bbsuavis et vivus Sacrae Scripturae affectus\u00ab.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(66) IVAN PAVAO II., pismo Dominicae Cenae <\/em>(24. velja\u010de 1980.) 10: AAS <\/em>72 (1980.) 135.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(67) Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o bo\u017eanskoj objavi Dei Verbum, <\/em>25.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(68) Usp. Ordo Lectionum Missae, Praenotanda, pogl. III.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(69) Usp. Ordo Lectionum Missae<\/em>, Praenotanda<\/em>, pogl. I, br. 6.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(70) TRIDENTSKI SABOR, Sess, XXII, Nauk i kanoni o presvetoj misnoj \u017ertvi II: DS 1743; usp. Katekizam Katoli\u010dke Crkve, 1366.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(71) Katekizam Katoli\u010dke Crkve, 1368.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(72) KONGREGACIJA OBRED\u00c2, Naputak o bogoslu\u017eju euharistijskoga otajstva Eucharisticum mysterium <\/em>(25. svibnja 1967.) 3 b: AAS <\/em>59 (1967.) 541; usp. PIO XII., enciklika Mediator Dei <\/em>(20. studenoga 1947.) II: AAS <\/em>39 (1947.) 564\u2013566.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(73) Usp. Katekizam Katoli\u010dke Crkve, <\/em>1385; usp. tako\u0111er <\/em>KONGREGACIJAZA NAUK VJERE, Pismo biskupima Katoli\u010dke Crkve glede pristupanja pri\u010desti rastavljenih i ponovno o\u017eenjenih vjernika (14. rujna 1994.): AAS<\/em> 86 (1994.) 974\u2013979.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(74) Usp. INOCENT I., EPIST. <\/em>25, 1 DECENCIJU IZ GIUBBIA; PL <\/em>20, 553.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(75) II., 59, 2\u20133: izd. F. X. FUNK, 1905., 170\u2013171.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(76) Usp. Apologia I, 67, 3\u20135: PG 6, 430.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(77) Acta SS. Saturnini, Dativi et aliorum plurimorum martyrum in Africa 7, 9, 10: PL 8, 707.709\u2013710.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(78) Usp. kan. 21, MANSI, Conc.<\/em>, II., str. 9.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(79) Usp. kan. 47, MANSI, Conc.<\/em>, VIII., str. 332.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(80) Usp. suprotnu odredbu glede moralne obveze svetkovanja blagdana, a koju je 1679. osudio Inocent XI.: DS 2152.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(81) Kan. 1248: \u00bbFestis de praecepto diebus Missa audienda est\u00ab; kan. 1247 <\/em>\u00a7 1: \u00bbDies festi sub praecepto in universa Ecclesia sunt … omnes et singuli dies dominici<\/em>.\u00ab<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(82) Zakonik kanonskoga prava, kan. 1247; Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava, kan. 881 <\/em>\u00a7 1 propisuje: \u00bbVjernici su obvezani u nedjelje i na zapovijedane blagdane sudjelovati u bo\u017eanskoj liturgiji ili prema propisima ili zakonitom obi\u010daju svoje samosvojne Crkve slavljenju \u010dasoslova.\u00ab<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(83) Br. 2181: \u00bbOni koji hotimice ne izvr\u0161e tu obvezu \u010dine te\u0161ki grijeh.\u00ab<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(84) KONGREGACIJA ZA BISKUPE, Direktorij za pastoralnu slu\u017ebu biskup\u00e2 Ecclesiae imago <\/em>(22. velja\u010de 1973.) 86a: Ench. Vat. <\/em>4, 2069.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(85) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 905 <\/em>\u00a7 2.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(86) Usp. PIO XII., apostolska konstitucija Christus Dominus <\/em>(6. sije\u010dnja 1953.); AAS <\/em>45 (1953.) 15\u201324, Motu proprio Sacram Communionem <\/em>(19. travnja 1957.): AAS <\/em>49 (1957.) 177\u2013178. KONGREGACIJA SVETOGA UFICIJA, Naputak o disciplini euharistijskoga posta (6. sije\u010dnja 1953.): AAS <\/em>45 (1953.) 47\u201351.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(87) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1248 <\/em>\u00a7 1; Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava<\/em>, kan. 881 \u00a7 2.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(88) Usp. Missale Romanum, Normae universales de Anno liturgico et de Calendario<\/em>, 3.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(89) Usp.KONGREGACIJA ZA BISKUPE, Direktorij za pastoralnu slu\u017ebu biskup\u00e2 Ecclesiae imago <\/em>(22. velja\u010de 1973.) 86, Ench. Vat.<\/em>, 4, 2069\u20132073.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(90) Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 14.26; IVAN PAVAO II., apostolsko pismo Vicesimus quintus annus <\/em>(4. prosinca 1988.) 4.6.12: AAS <\/em>81 (1989.) 900\u2013901; 902; 909\u2013910.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(91) Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium<\/em>, 10.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(92) Usp. Me\u0111udikasterijalni naputak o nekim pitanjima glede suradnje vjernika laika sa sve\u0107enicima u njihovoj slu\u017ebi Ecclesiae de mysterio (15. kolovoza 1997.) 6 i 8: AAS 89 (1997.) 869; 870\u2013872.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(93) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium<\/em>, 10: \u00bbin oblationem Eucharistae concurrunt<\/em>\u00ab. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(94) Isto, 11.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(95) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1248 <\/em>\u00a7 2;<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(96) Usp. KONGREGACIJA ZA BOGO\u0160TOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA, Direktorij za nedjeljna slavlja u odsutnosti sve\u0107enika Christi Ecclesia <\/em>(2. lipnja 1988.): Ench. <\/em>Vat. 11, 442\u2013468; Usp. Me\u0111udikasterijalni naputak o nekim pitanjima glede suradnje vjernika laika sa sve\u0107enicima u njihovoj slu\u017ebi Ecclesiae de mysterio <\/em>(15. kolovoza 1997.) 6 i 8: AAS <\/em>89 (1997.) 852\u2013877.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(97) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1248 <\/em>\u00a7 2;KONGREGACIJA ZANAUK VJERE, pismo Sacerdotium ministeriale <\/em>(6. kolovoza 1983.) III: AAS <\/em>75 (1983.) 1007.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(98) Usp. PAPINSKO VIJE\u0106E ZA SREDSTVA DRU\u0160TVENOGA PRIOP\u0106AVANJA, Naputak Communio et progressio <\/em>(23. svibnja 1971.) 150\u2013152; 157: AAS <\/em>63 (1971.) 645\u2013646; 647.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(99) \u0110akonski proglas u \u010dast dana Gospodnjega: usp. sirijski tekst u Misalu prema obredu Maronitske Crkve u Antiohiji (izdanje na sirijskom i arapskom), Jounieh (Libanon) 1959., str. 38.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(100) V., 20, 11: izd. F. X. FUNK (1905.) 298; usp. Didache <\/em>14, 1: izd. F. X. FUNK (1901.) 32: TERTULIJAN, Apologeticum <\/em>16, 11: CCL <\/em>1, 116. Pogledati posebice: Barnabina poslanica <\/em>15, 9: SC <\/em>172, 188\u2013189: \u00bbEto za\u0161to osmi dan, u kojemu je Isus uskrsnuo od mrtvih i \u2013 nakon \u0161to se ukazao \u2013 uza\u0161ao na nebo, slavimo kao radosni blagdan.\u00ab<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(101) Tertulijan nas, primjerice, izvje\u0161\u0107uje da je nedjeljom bilo zabranjeno kleknuti, budu\u0107i da taj polo\u017eaj, koji je u to doba shva\u0107an ponajprije kao pokorni\u010dka gesta, nije pristajao danu radosti. Usp. De corona 3, 4: CCL 2, 1043.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(102) Epist. 55, 28: CSEL 34\/2, 202.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

103 Usp. SV.TEREZIJA OD DJETETA ISUSA I SVETOGALICA, \u00bbDernieres paroles, 5\u20136 juillet 1897\u00ab, u: Oeuvres completes<\/em>, Pariz, 1992., str. 1024\u20131025.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(104) Apostolska pobudnica Gaudete in Domino (9. svibnja 1975.) II.: AAS 67 (1975.) 295.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(105) Isto, Zaklju\u010dak, nav. mj., str. 322.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(106) Hexam. 6, 10, 76: CSEL 32\/1, 261.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(107) Usp. Konstantinov edikt, 3. srpnja 321.: Codex Theodosianus II, 8, 1, prir. <\/em>Th. MOMMSEN, 1\/2, str. 87; Codex Iustiniani <\/em>3, 12, 2, prir. P. KR\u00dcGER, str. 248.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(108) Usp. EUZEBIJE CEZAREJSKI, Konstantinov \u017eivot<\/em>, 4, 18: PG <\/em>20, 1165.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(110) Najstariji crkveni dokument koji govori o tome je kanon 29 sabora u Laodiceji (druga polovica IV. stolje\u0107a): MANSI, II, 569\u2013570. Od VI. do IX. stolje\u0107a mnogi su sabori zabranjivali \u00bbopera ruralia<\/em>\u00ab. Zakon o zabranjenim poslovima, poduprt tako\u0111er gra\u0111anskim zakonima, s vremenom je postao detaljnijim.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(111) Usp. encikliku Rerum novarum (15. svibnja 1891.): Acta Leonis XIII, 11 (1891.) 127\u2013128.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(112) Hex. 2, 1, 1: CSEL 32\/1, 41.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(113) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1247; Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava, kan. 88<\/em>1 \u00a7\u00a7 1.4.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(114) DRUGI VATIKANSKI SABOR, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em>, 9.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(115) Usp. tako\u0111er sv. JUSTIN, Apologia I<\/em>, 67, 6: \u00bbOni koji obiluju i koji \u017eele dati, daju slobodno \u0161to \u017eele, a \u0161to je prikupljeno daje se predsjedatelju i on poma\u017ee siro\u010dadi, udovicama, bolesnima, siromasima, zatvorenicima, strancima, jednom rije\u010dju, svima koji su u potrebi\u00ab: PG <\/em>6, 429.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(116) De Nabuthae 10, 45: \u00bbAudis, dives, quid Dominus Deus dicat? Et tu ad ecclesiam venis, non ut aliquid largiaris pauperi, sed ut auferas\u00ab: CSEL 32\/2, 492.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(117) Homilije o Matejevom evan\u0111elju, 50, 3\u20134: PG 58, 508\u2013509.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(118) Usp. sv. PAULIN IZ NOLE, Pismo Pamahiju <\/em>13, 11\u201312: CSEL <\/em>29, 92\u201393. Rimski je senator hvaljen upravo zbog toga \u0161to je gotovo ponovio evan\u0111eosko \u010dudo, ujedinjuju\u0107i dijeljenje hrane siromasima sa sudjelovanjem u euharistiji.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(119) IVAN PAVAO II., Apostolsko pismo Tertio millennio adveniente <\/em>(10. studenoga 1994.) 10: AAS <\/em>87 (1995.) 11.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(120) Isto<\/em>.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(121) Usp. Katekizam Katoli\u010dke Crkve, 731\u2013732.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(122) Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 102.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(123) Isto, 103.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(124) Isto, 104.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(125) Carm. XVI, 3\u20134: \u00bbOmnia praeterunt, sanctorum gloria durat \/ in Christo qui cuncta novat, dum permanet ipse\u00ab: CSEL30, 67.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(126) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1247; Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava, kan. 881 <\/em>\u00a7\u00a7 1. 4.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(127) Uzajedni\u010dkomu pravu latinske Crkve zapovijedani su blagdani: Bo\u017ei\u0107\u2013 Ro\u0111enje Gospodnje, Bogojavljenje, Uza\u0161a{\u0107e, svetkovina Tijela i Krvi Kristove, svetkovina Svete Bogorodice Marije, Bezgre\u0161no za\u010de\u0107e Bla\u017eene Djevice Marije, Uznesenje Bla\u017eene Djevice Marije, Sv. Josip, Sv. Petar i Pavao, Svi sveti: usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1246. Zapovijedani blagdani, zajedni\u010dki svim Isto\u010dnim Crkvama su: Bo\u017ei\u0107\u2013 Ro\u0111enje Isusovo, Bogojavljenje, Uza\u0161a\u0161\u0107e, Usnu\u0107e Bogorodice Marije, Sv. Petar i Pavao: usp. Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava, kan. 880 <\/em>\u00a7 3.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(128) Usp. Zakonik kanonskoga prava, kan. 1246. <\/em>\u00a7 2; za Isto\u010dne Crkve usp. Zakonik kanonskoga prava Isto\u010dnih Crkava<\/em>, kan. 880 \u00a7 3.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(129) Usp.KONGREGACIJA OBRED\u00c2, Normae universales de Anno liturgico et de Calendario <\/em>(21. o\u017eujka 1969.) 5. 7: Ench. Vat. <\/em>3, 895 i 897; usp. Caeremoniale Episcoporum<\/em>, ed. typica <\/em>1995., br. 230; usp. Isto<\/em>, br. 233.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(130) Usp. Caeremoniale Episcoporum, ed. typica 1995., br. 230.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(131) Usp. Isto, br. 233.<\/em><\/span><\/span><\/span><\/p>\n

(132) Protiv Celza, VIII, 22: SC 150, 222\u2013224<\/em>.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

http:\/\/www.vatican.va\/holy_father\/john_paul_ii\/apost_letters\/documents\/hf_jp-ii_apl_05071998_dies-domini_hr.html<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 IVAN PAVAO II. DIES DOMINI DAN GOSPODNJI Apostolsko pismo BISKUPIMA, SVE\u0106ENICIMA, REDOVNI\u010cKIM ZAJEDNICAMA I VJERNICIMA KATOLI\u010cKE CRKVE O POSVE\u0106ENJU<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":470,"menu_order":1,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/380"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=380"}],"version-history":[{"count":30,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":387,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/380\/revisions\/387"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/470"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}