{"id":26,"date":"2009-03-04T15:15:33","date_gmt":"2009-03-04T15:15:33","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?page_id=26"},"modified":"2009-03-21T15:50:49","modified_gmt":"2009-03-21T15:50:49","slug":"26","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?page_id=26","title":{"rendered":"Bra\u010dni par"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/p>\n

\u010clanak izdan u bro\u0161uri broj 27 5. travnja 2007<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Koju izdaje Agencija za stane vijesti<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

ADISTA<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

(www.adista.it<\/span> e-mail: adista@mclink.it<\/span>)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/a>(Tel.: 06\/686.86.92 \u2013 06\/688.019.24 \u2013 Fax 06\/686.58.98t)<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

Biv\u0161i \u010dlanovi Puta. Intervju s bra\u010dnim parom neokatekumena.<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

CATANIA-ADISTA. Hermine Niess (ali u Italiji me svi zovu Marina), Austrijanka je u dobi od 61 godine. Od 1972. udana je za Concetta Bonaccorsa, koji danas ima 57 godina. Imaju troje djece: Raffaellu, Elisabettu i Alfreda. Concetto i Marina 15 su godina bili \u010dlanovi neokatekumenskog pokreta: na taj na\u010din imali su ga prilike temeljito upoznati, a postali su i katehisti pokreta. Nakon jednog vrlo neugodnog doga\u0111aja odlu\u010dili su okon\u010dati tu pri\u010du, revidiraju\u0107i kriti\u010dki svoje odabire i goleme kontradikcije koje, \u010dini se, karakteriziraju takav diskutabilan na\u010din prakticiranja kr\u0161\u0107anske vjere koji je papa priznao prije tek nekoliko mjeseci (29.lipnja 2002.) <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Nedavno su objavili op\u0161iran \u010dlanak o godinama koje su proveli u Pokretu, a koji je objavljen u posljednjem broju \u00abKr\u0161\u0107anskog vjernika\u00bb, tjedniku \u017eupe Bla\u017eene Marije Djevice, i \u017eupe u kojoj je \u017eupnik don Elio Marighetto, sve\u0107enik koji se ve\u0107 godinama bavi pokretom koji je osnovao Kiko Arg\u00fcello i Carmen Hernandez. <\/span><\/p>\n

Intervjuirali smo ih, zamoliv\u0161i ih da nam o pokretu pri\u010daju \u00abiznutra\u00bb. <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Prije svega \u017eelim naglasiti da ja svojim svjedo\u010denjem \u017eelim biti u slu\u017ebi Crkve, a ne joj odmo\u0107i. Ja volim Crkvu. Moja namjera je samo ta da se rasvijetli ova stvarnost koja je izdaja <\/span>evan\u0111eoskih ideala. Smatram da se o neokatekumenskom pokretu treba re\u0107i istina. Otkad sam izi\u0161la iz pokreta, moj je \u017eivot postao mirniji. <\/span>\u017deljela bih da se isto to dogodi i drugim osobama koje mu\u010di unutarnji razdor i koje jo\u0161 uvijek to pro\u017eivljavaju. Te osobe unutar pokreta \u017eive u sumnji, u unutarnjem razdoru ili apatiji, te u stanju podlo\u017enosti bez nade u iskupljenje. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Koliko ste dugo u Pokretu?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: U\u0161li smo u pokret 1984., a iza\u0161li smo 1999. Neokatekumenski pokret smo upoznali zahvaljuju\u0107i mojoj profesiji fizioterapeuta. Upoznala sam majku jedne djevoj\u010dice koja je kod mene dolazila na vje\u017ebe i koja me upoznala s Putom. Ve\u0107 sam du\u017ee vrijeme \u017eeljela do\u017eivjeti ne\u0161to uvjerljivo na humanom i vjerni\u010dkom planu. Tako sam prihvatila njezin poziv da sudjelujem na njihovim susretima.<\/span><\/p>\n

Koja je bila va\u0161a uloga unutar Puta?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Postali smo katehisti, iako nikad nismo vr\u0161ili tu funkciju. U Putu vlada stroga hijerarhija pa osobe koje imaju ni\u017ee funkcije onima iznad sebe moraju stalno polagati ra\u010dune o onome \u0161to rade i o onome \u0161to se doga\u0111a u zajednicama, pa se to prenosi do najvi\u0161e razine tj. do Kika i Carmen koji su na vrhu te piramide. \u00abPostoje ‘glavni katehisti’ u svakoj biskupiji, koji sve prenose izravno Kiku. Odluke koje se donose na vrhu prenose se preko konvivencija regionalnim katehistima. Oni to prenose katehistima po provincijama, a ovi pak <\/span>zajednicama.<\/span><\/p>\n

Gdje je bila va\u0161a zajednica?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: U \u017eupi \u010cudnovatog raspe\u0107a, u Kataniji. Na\u0161a zajednica je na po\u010detku imala trideset osoba. No nitko od njih u zajednici nije ostao, svi si iza\u0161li ili pro\u017eivljavaju duboku krizu. Kada na\u0161a zajednica postane premala, \u010desto se spoji s nekom drugom zajednicom koja je u istoj etapi puta. To se dogodilo i s na\u0161om zajednicom. Ta spajanja \u010desto su uzrok velikih napetosti jer svaka je zajednica navikla na svoj vrlo posebni ritam \u017eivota. Kad se spoji vi\u0161e zajednica, nije lako.<\/span><\/p>\n

Za\u0161to ste iza\u0161li iz zajednice?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Osnovni razlog je bio taj \u0161to smo primijetili da su vr\u0161ili nevjerojatan pritisak na na\u0161 privatni \u017eivot, intimni \u017eivot, koji se iznosio pred sve druge. Moj bra\u010dni \u017eivot, moja ekonomka situacija, sve je bio podvrgnuto sudu. \u010cesto su nas ispitivali za\u0161to desetinu na\u0161e cjelokupne zarade ne dajemo redovito zajednici, ili su nam predbacivali da novac koji dajemo nije dovoljan da zajednica opstane.<\/span><\/p>\n

C: Morali smo davati novac. Ako netko nije dao onoliko novca koliko se od njega tra\u017eilo, smatrali su ga \u0161krcem, kukavicom, osobom navezanom na stvari. <\/span>Novac smo morali stavljati u crnu vre\u0107u. Teoretski nije postojala kontrola nad novcem koji smo poklanjali. Ali znalo se kolike prihode ima svatko od nas. Dakle, nakon \u0161to bi se skupio novac, katehisti su znali koliki to iznos otprilike mora biti. Ako suma nije bila to\u010dna, najo\u0161trije su nas korili. <\/span><\/p>\n

Od kojeg trenutka Vas je Put po\u010deo tra\u017eiti desetinu zarade? <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Od trenutka kada molitva odgovara drugom dijelu Puta, dakle nakon 3-4 godine.<\/span><\/p>\n

Kako i kada se odvijaju skrutiniji?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Katehisti odlu\u010duju kada je zajednica spremna prije\u0107i u sljede\u0107u fazu. Tek onda \u010dlanove zajednice katehisti ispituju o privatnom \u017eivotu kako bi provjerili preobra\u0107enje svakog pojedinca. Skrutiniji se odvijaju u \u017eupnim uredima ili u hotelskim dvoranama gdje se odr\u017eavaju konvivencije. Obi\u010dno je to nave\u010der. Nakon 21 sat (i to se ponekad produ\u017ei do 1,30 iza pono\u0107i). Svaki \u010dlan zajednice posjedne se pred kri\u017e ispred skupine katehista i ispitivanje se odvija u prisutnosti druge bra\u0107e. Kri\u017e slu\u017ei tomu da poka\u017ee, kako propisuje Kiko, da se kandidati nalaze pred Kristom, pa se ne smije nikako lagati i biti suzdr\u017eljiv. Pitanja se odnose na sva podru\u010dja \u017eivota: katehisti ne po\u0161tuju nikakvu vrstu privatnosti. Nikad ne postavljaju pitanja transcendentalnog karaktera, nego nas samo ispituju o na\u0161im bra\u010dnim odnosima, seksualnim odnosima, obiteljskim, socijalnim poslovnim, itd.<\/span><\/p>\n

Tko je u toj skupini koja provodi skrutinij? <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Svi su laici osim jednog \u010dlana koji je prezbiter. Njegova je uloga, me\u0111utim, marginalna: na\u0161e skrutinije su uvijek vodili laici. Ako intervenira sve\u0107enik, onda samo zato da potvrdi ono \u0161to su rekli laici. Na kraju skrutinija, katehisti bi se povukli da odlu\u010de je li kandidat sposoban prije\u0107i u sljede\u0107u etapu. Sadr\u017eaji skrutinija\/ispitivanja \u010desto su bili dramati\u010dni i dogodilo bi se da ljudi u o\u010daju zapla\u010du. U prisutnosti vlastite djece, roditelja, supru\u017enika, govorile bi se najintimnije pojedinosti, kao npr. bra\u010dna nevjera. Sje\u0107am se da je jedan par tako pred svima saznao za predbra\u010dne odnose k\u0107erke sa svojim zaru\u010dnikom. Jednom drugom prilikom jedna je \u017eena rekla sve o seksualnim \u017eeljama svoga supruga da bi se obranila od optu\u017eaba katehista da su par koji je \u00abzatvoren prema \u017eivotu\u00bb.<\/span><\/p>\n

\u0160to to zna\u010di zatvoren prema \u017eivotu?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Neokatekumeni smatraju da u Crkvi nije dopu\u0161tena ba\u0161 nikakva kontracepcija, ni ona prirodna. Tko god ima seksualne odnose mora izbjegavati bilo kakav oblik kontrole, pa i onaj najjednostavniji, ra\u010dunanja neplodnih i plodnih dana. Bili smo prisutni razli\u010ditim ispitivanjima na skrutinijima; ali te su situacije vrlo \u010desto bile povodom sva\u0111a i ogovaranja me\u0111u nama, posebno \u0161to se ti\u010de onih osoba koje su, prije nego \u0161to su pokleknule pred katehistima, pred nama imale auru svetaca. Kad biste sve to \u010duli postali biste cini\u010dni i neosjetljivi na tu\u0111e patnje. Ali uplitanje u tu\u0111e \u017eivote nije se doga\u0111alo samo tijekom skrutinija. Ako bi u zajednici bio netko tko jo\u0161 nije bio u braku, uzeli bi ga na ni\u0161an. Govorili bi mu: <\/span>“\u0160to ti \u010deka\u0161?\u00bb <\/span>“Za\u0161to ne stupi\u0161 u brak?\u00bb “Ako si jo\u0161 sam, zna\u010di da masturbira\u0161 i ne \u017eivi\u0161 \u010dednim \u017eivotom\u00bb itd. Sve u svemu, po njihovu mi\u0161ljenju, se u odre\u0111enoj dobi mora pod svaku cijenu stupiti u brak i zapo\u010deti religiozni \u017eivot, ina\u010de se \u017eivi u grijehu. Apsurdno. \u0160to se ti\u010de religioznog \u017eivota \u017eena, po mi\u0161ljenju neokatekumena, postoje samo \u010dasne sestre u klauzuri. Druge sestre ne trebaju ni postojati. <\/span><\/p>\n

Jesu li vas prisiljavali na ispovijedi takve vrste ili ste se tako ispovijedali i kad katehisti nisu bili prisutni i nisu vas na to poticali?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Ponekad bi ljudi bili pod takvim utjecajem svega toga da su ispovijedali intimne stvari i onda kad ih to nitko nije pitao. To bi se doga\u0111alo kad bi se netko od nas ponudio da \u00absvjedo\u010di\u00bb o vlastitom razvoju vjere: na regionalnoj skup\u0161tini, \u010dlan druge zajednice pred 300 osoba je rekao da je imao seksualni odnos sa svojom \u017eenom pro\u0161log dana u hotelu. \u010cesto bi se govorile stvari koje bi se preuveli\u010dale ili koje bi se izmislile, da se ne bude izlo\u017een riziku da vas prozovu dvoli\u010dnim. Svima pokazati da ste gre\u0161nik postala je stvar ponosa, jer tko nije imao ni\u0161ta priznati smatrao se farizejom.<\/span><\/p>\n

Ako bi netko odbio pri\u010dati o svom \u017eivotu? <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Tada nije bio dio zajednice niti sjedinjen s Bogom.<\/span><\/p>\n

I ne bi pre\u0161ao u sljede\u0107u etapu?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Ne, odbili bi ga.<\/span><\/p>\n

Je li se to doga\u0111alo?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Ponekad da.<\/span><\/p>\n

Tko je vodio skrutinij u va\u0161oj zajednici? <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Katehisti iz \u017eupe sv. Leona biskupa, u Kataniji; ali nije va\u017eno otkud su na\u0161i katehisti: skrutiniji se provode na isti na\u010din po cijelom svijetu.<\/span><\/p>\n

Niste imali katehista koji su dolazili iz va\u0161e \u017eupne zajednice?<\/em><\/strong> <\/span><\/span><\/p>\n

C: Prvo vrijeme smo imali katehiste iz \u017eupe \u010cudnovatog Raspe\u0107a, iz na\u0161e \u017eupe; poslije Sheme (jedna etapa Puta) spojili smo se s jednom drugom zajednicom \u010diji su katehisit bili na vi\u0161oj razini, i koji su bili iz \u017eupe sv. Leona. Sv. Leon, je u Kataniji \u017eupa referentna za sve neokatekumene u gradu; pomalo kao i ona Kanadskih mu\u010denika u Rimu. <\/span><\/p>\n

Tijekom Redditio<\/span> pojedinac se ne ispovijeda samo pred cijelom neokatekumenskom zajednicom, nego pred cijelom zajednicom vjernika ujedinjenih u Crkvi. Je li tako ? <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Da, to je bio jo\u0161 jedan razlog mog izlaska iz zajednice. Svjedo\u010dila sam pred tisu\u0107u, pred dvije tisu\u0107e osoba. Bilo mi je dosta toga. \u2026 Redditio<\/span> je prilika da se u Putu prvi put izgovara Vjerovanje<\/span>. Prije nego \u0161to se izgovori, s rukom polo\u017eenom na Kri\u017e, opisujemo kakav je bio na\u0161 \u017eivot i kakav je postao nakon \u0161to smo pristupili Putu. U znak promjene koja se dogodila u na\u0161em \u017eivotu izgovaramo: “Vjerujem u Boga Oca svemogu\u0107ega\u2026itd. \u2026”. Za tu priliku tra\u017ee od nas da pozovemo u crkvu prijatelje, poznanike, susjede. A mi govorimo o svemu, ne suzdr\u017eavaju\u0107i se ni o jednom pitanju iz na\u0161eg \u017eivota, pa ni o onom najintimnijem.<\/span><\/p>\n

Je li bilo osoba koje se nisu slagale s na\u010dinom na koji su katehisti vodili zajednicu?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Uvijek smo se slagali sa svime. Kad bi se pojavio neki problem rekli su nam da su oni vjesnici kerigme<\/em>, da su an\u0111eli poslani od Boga da nam pomognu, osobe koje je Bog odabrao da nas vode te da zato moramo biti poslu\u0161ni. Ako bismo ustrajali u svojim protestima, govorili bi da smo opsjednuti demonom.<\/span><\/p>\n

M: No, zapravo, su neki, kao \u0161to je poku\u0161ao moj suprug, \u017eeljeli izre\u0107i svoje sumnje i ponekad polemizirati o onomu \u0161to nam se nudi. Re\u010deno im je da se ograni\u010de na slu\u0161anje, jer da, otprilike, nisu u stanju sve to shvatiti i da nas se treba voditi. Jednog dana jedan nam je katehist rekao da me\u0111u nama nikad nije bilo prijateljstva. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

\u0160to je mislio time re\u0107i?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Da je njihov zadatak da nas vode, a ne da nam budu prijatelji. Sje\u0107am se da su tijekom konvivencija katehisti jeli odvojeno od drugih \u010dlanova zajednice, i drugima nikad nisu uputili prijateljsku, ljubaznu rije\u010d. Izme\u0111u nas je uvijek bila distanca, kao da smo mi poslu\u0161nici te da bi, kad bi nam uputili koju prijateljsku rije\u010d, oni izgubili autoritet. Kad sam na zadnjoj konvivenciji na kojoj sam prisustvovala, za vrijeme pokajanja, prepuna unutarnjeg razdora i sumnji, koje je izazvalo \u010ditanje jedne knjige o neokatekumenima, to rekla jednom sve\u0107eniku, on mi je odgovorio da moram ostati u Putu i strogo mi je naredio da spalim tu knjigu. S druge strane katehisti su govorili da rade sve u ime Crkve, zbog \u010dega smo im mi na neki na\u010din slijepo vjerovali, pre\u0161u\u0107uju\u0107i na\u0161e sumnje i protivljenje. A kad bi katehisti s nama razgovarali, doslovce su nas terorizirali. Ja bi se nekad osje\u0107ala tako lo\u0161e da sam morala oti\u0107i na zahod. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Jesu li katehisti bogati?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Ja nisam imala prilike to osobno provjeriti. Naravno, u ekonomskom smislu svi su katehisti bili imu\u0107ni: lije\u010dnici su, <\/span>ljudi slobodnih zvanja\u2026 Ali kad bi se odr\u017eavale konvivencije, oni nikad ne bi morali platiti hotel, to bi platila \u00abbra\u0107a\u00bb umjesto njih. To znam, jer kad su me imenovali katehistom, na jednoj konvivenciji bila sam oslobo\u0111ena pla\u0107anja.<\/span><\/p>\n

Osim \u0161to ste morali davati desetinu prihoda jesu li se od vas tra\u017eili jo\u0161 neki drugi nov\u010dani prilozi?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Za seminare Redemptoris Mater<\/em>, te za putove katehista misionara\u2026 Na primjer, kad bi njihova zajednica prelazila u neku sljede\u0107u etapu, oni su se morali vratiti, makar i na tri dana, u svoj grad. Tro\u0161kove njihovih putovanja pla\u0107ale su starije zajednice iz \u017eupe iz koje su dolazili. Zatim se skupljao novac za <\/span>Goru bla\u017eenstva (Monte delle Beatitudini), u Svetoj zemlji, gdje je centar neokatekumenske duhovnosti, zatim su to bili tro\u0161kovi za baby sittere koji su nave\u010der \u010duvali malu djecu \u010dlanova zajednice. Opisat \u0107u vam ne\u0161to znakovito: nov\u010dani su se prilozi ubacivali u crnu vre\u0107u. Svatko sam odlu\u010duje koliko novca \u0107e dati. Dapa\u010de, govorili su nam da svatko od nas iz vre\u0107e mo\u017ee uzeti slobodno onoliko novca koliko mu treba. Ali vre\u0107e u kojima se novac skupljao bile su goleme, pa je novac uvijek bio na dnu i ako biste \u017eeljeli izvaditi ne\u0161to novca iz vre\u0107e, morali ste ruku gurnuti duboko u vre\u0107u. <\/span>Ako bi netko, dakle, i trebao novca, to bi svi drugi vidjeli. <\/span><\/p>\n

Jesu li osim novca tra\u017eili i druge poklone?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Nikad nisu izri\u010dito tra\u017eili neke poklone nego su nam neprestano govorili da se moramo odre\u0107i vezanosti na materijalno. Za vrijeme sheme (posebna kateheza \u010diji je cilj temeljito ispitati vezanost za stvari, a koja je priprema za prijelaz na vi\u0161u razinu), katehisti tra\u017ee od kandidata da se odreknu od svojih stvari, od mamona (idola blaga). Govorili su nam da smo idolopoklonici. Kako bismo dokazali svoje ga\u0111enje prema materijalnim dobrima, tra\u017eili su od nas konkretna djela, <\/span>konkretne donacije. Neki su \u010dak poklonili nekretnine, npr. zemlji\u0161ta i stanove. Jednom prigodom sje\u0107am se da sam poklonila prsten s briljantima koji sam dobila od supruga. Novac koji smo skupili za financiranje Redemptoris Mater<\/em> nije bio dovoljan pa su nam katehisti rekli da mo\u017eemo dati i vrijedne predmete koje smo imali uza se. Prije nego \u0161to bi se skupio potreban iznos, vre\u0107a bi kru\u017eila me\u0111u \u010dlanovima i po tri \u010detiri puta. To neprestano tra\u017eenje novca bio je razlog za\u0161to sam odlu\u010dila iza\u0107i iz pokreta. \u010cesto bih se ku\u0107i vra\u0107ala bez nov\u010di\u0107a u d\u017eepu.<\/span><\/p>\n

Koliko puta godi\u0161nje bi se skupljao novac?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Na glavnoj konvivenciji, jednom godi\u0161nje, po\u010detkom jeseni na regionalnim konvivencijama, i zatim na svakoj konvivenciji na kojoj se prelazilo u sljede\u0107u etapu Puta. <\/span>Nakon drugog prijelaza u sljede\u0107u etapu, tra\u017eila se desetina, a to je bilo jednom mjese\u010dno. A prije te desetine svaki tjedan bi se skupljao novac za podmirenje tro\u0161kova dvorane u kojoj smo se okupljali, za crkvene tro\u0161kove<\/span>.<\/span><\/p>\n

Euharistiju ste slavili odvojeno od \u017eupne zajednice?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Da, a bilo je i te\u0161ko na\u0107i sve\u0107enike koji bi bili slobodni u subotu nave\u010der. Svaka zajednica slavi euharistiju posebno. <\/span><\/p>\n

Nije vam bilo \u010dudno slaviti misu na taj na\u010din?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Sada jest, ali tada nam se to \u010dinilo prirodnim. I zato \u0161to je za vrijeme euharistije bilo onih koji su, na primjer, nakon \u010ditanja Evan\u0111elja, imali komentare, tj. \u017eeljeli su slobodno re\u0107i kako su do\u017eivjeli Bo\u017eju rije\u010d, i to vrlo konkretnim, svakodnevnim rje\u010dnikom. Sve u svemu, nastao je problem da su ljudi postali oprezni i u odnosu na druge zajednice, \u010dinilo nam se prirodnim da ne saznaju ni\u0161ta o na\u0161im stvarima. Na\u017ealost, intimne stvari, me\u0111utim, nisu ostajale unutar zajednice.<\/span><\/p>\n

Ka\u017eimo ne\u0161to i o osobnoj ispovijedi sve\u0107eniku\u2026<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Jedina osoba koja je prema nama bila barem malo dobronamjerna bio je sve\u0107enik. Bilo nam je jako va\u017eno ispovjediti mu se i dobiti utjehu od njega. S druge strane prezbiter je bio u istom polo\u017eaju kao i mi: i on je bio na Putu, i on se morao ispovijedati pred svima nama. Nama je bilo nare\u0111eno da s njim nikad ne uspostavimo suvi\u0161e osobni odnos. Morali smo se ograni\u010diti na to da mu samo ka\u017eemo svoje grijehe. Njemu je, na isti na\u010din, bilo dopu\u0161teno da nas saslu\u0161a i da nam dade odrje\u0161enje grijeha. Nije nas smio duhovno usmjeriti, savjetovati nas ili ohrabriti. To je bio isklju\u010div zadatak katehista. Zapravo, od tog sakramenta sa\u010duvana je samo formalna dimenzija. <\/span><\/p>\n

Kako se odvijala ispovijed?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Sjedili bismo u krugu radi pokajni\u010dke liturgije. Pro\u010ditala bi se Bo\u017eja rije\u010d, a zatim bi sve\u0107enici stali u sredinu kruga, i pred nama bi se stoje\u0107i ispovjedili jedan drugomu ispod glasa, o\u010dekuju\u0107i da se i mi ispovijedamo. Samo \u0161to je bilo te\u0161ko to u\u010diniti tako – budu\u0107i da prostor nije bio velik- da ljudi uokolo ni\u0161ta ne \u010duju. Kako bi se to izbjeglo svi okupljeni su pjevali za vrijeme ispovijedi, no izme\u0111u dvije pjesme ispovijed bi se \u010dula, jer je zavladala \u0161utnja. Tada ste morali biti oprezni i tako tiho govoriti da vas nitko ne \u010duje.<\/span><\/p>\n

Je li istina da se u Pokretu poti\u010de na sklapanje brakova unutar zajednice? <\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Da, itekako. I ja sam to iskustvo pro\u0161la sa svojom k\u0107erkom. Imala je de\u010dka koji nije bio iz Puta. Ja sam joj neprestano govorila da i on do\u0111e na na\u0161e kateheze, ali on to nije htio. Mu\u010dila sam k\u0107er govore\u0107i joj da taj momak nije Kristov sljedbenik, da je daleko od Crkve, i nagovarala sam je da ga ostavi. U ku\u0107i smo se po\u010deli stra\u0161no sva\u0111ati… to je bilo neopisivo! Moja k\u0107i je naposljetku iza\u0161la iz Puta. S druge strane: katehisti su nam neprestano govorili da je bolje osnovati pravu obitelj, kr\u0161\u0107ansku, s onima koje su oni zvali \u00absinovima Izraela\u00bb: paradoksalno je to \u0161to su se \u00absinovima Izraela\u00bb smatrali samo pripadnici Puta, pa po njihovu mi\u0161ljenju izme\u0111u ateiste, muslimana i kr\u0161\u0107anina koji nije poha\u0111ao na\u0161u katehezu nije bilo prevelike razlike.<\/span><\/p>\n

Recimo ne\u0161to i o euharistiji.<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: To je bilo stra\u0161no. Prije svega, Put za euharistiju koristi beskvasan kruh koji se puno lak\u0161e mrvi. Nitko ne skuplja te mrvice, koje \u010desto padnu na pod. Neokatekumeni ne vjeruju u sakrament euharistije. Posve\u0107eni kruh mora se konzumirati sav tijekom misnog slavlja. A poslije? Nisam sigurna da je za njih taj kruh i nakon mise Tijelo Kristovo, budu\u0107i da se uop\u0107e nisu zabrinjavali zbog mrvica po podu. Jedan sve\u0107enik iz Puta, koji je bio vojni kapelan u Livornu, <\/span>jednom mi je rekao: komu treba tabernakul? Prvi kr\u0161\u0107ani ga nisu imali!<\/span><\/p>\n

Kako ste se osje\u0107ali kad je papa priznao Put?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Za mene je to bila drama. Vojni kapelan, kojega sam malo\u010das spomenula, mi je dan ranije rekao da je to slu\u017ebena vijest. Pomislila sam: gdje je tu papa? Osjetila sam se izdana od Crkve koju volim poput vlastite majke. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

Vi ste bili u kontaktu i s nadbiskupom iz Katanije, mons. Bommaritom\u2026<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

C: Da, on se nama obratio jer je \u017eelio da svjedo\u010dimo. Poslu\u017eio se na\u0161im svjedo\u010denjem 2002. kad se pismom obratio neokatekumenima.<\/span><\/p>\n

A nasljednik Bommarita, mons. Gristina, koje je njegovo mi\u0161ljenje?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Znam da je krajem sije\u010dnja slavio misu u katedrali u znak zahvalnosti za priznavanje Puta. Ali mislim da sad nijedan biskup ne mo\u017ee izbje\u0107i ta slu\u017ebena slavlja\u2026<\/span><\/p>\n

Kako se pona\u0161aju prema vama oni koji su ostali unutra?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: Mi smo potpuno marginalizirani. Neki nas gledaju su\u0107utno ili prijezirno, a drugi nas i ne gledaju. Sam Kiko ka\u017ee da su Crkvi potrebni vo\u0111e. Ja sam jedna od tih. Da nema vjere, vjerujte, bila bih o\u010dajna. Neki \u010dlanovi Puta su se ubili. <\/span><\/p>\n

Je li bilo samoubojstava?<\/span><\/span><\/em><\/strong><\/p>\n

M: \u010cula sam svjedo\u010denja osoba kako su neka bra\u0107a nakon izlaska iz Puta po\u010dinili samoubojstvo zbog osamljenosti i nanesenih im patnji. Ja osobno poznajem jednu sestru, koja je napustiv\u0161i Put, poku\u0161ala ubiti se.<\/em><\/strong><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 \u010clanak izdan u bro\u0161uri broj 27 5. travnja 2007 Koju izdaje Agencija za stane vijesti ADISTA (www.adista.it e-mail: adista@mclink.it)<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":574,"menu_order":5,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/26"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26"}],"version-history":[{"count":18,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/26\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/26\/revisions\/31"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/574"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}