{"id":159,"date":"2009-03-05T22:49:15","date_gmt":"2009-03-05T22:49:15","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?page_id=159"},"modified":"2009-03-21T15:01:35","modified_gmt":"2009-03-21T15:01:35","slug":"petrus-o-neokatekumenima","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?page_id=159","title":{"rendered":"‘Petrus’ o neokatekumenima"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/p>\n

Kikove prekri\u017eene ruke izme\u0111u neposlu\u0161nosti i \u0161ifrirane poruke<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

pi\u0161e Gianluca Barile<\/span><\/em><\/p>\n


\n<\/span><\/em>\n<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

VATIKAN 28. 4. 2008. – Prekri\u017eene ruke. Tako se utemeljitelj Neokatekumenskoga puta, Kiko Arguello, pojavio pred Papom u trenutku primanja Pri\u010desti, u nedjelju ujutro u bazilici Svetog Petra, za vrijeme mise i zare\u0111enja 29 novih sve\u0107enika Rimske biskupije. Sramota. Uzastopna. Da Kiko ne po\u0161tuje Euharistiju, koju \u00abveselo\u00bb slavi zajedno sa sve\u0107enicima odgojenim u sjemeni\u0161tima Redemptoris Mater<\/em> uz pjesme i ples i prima pri\u010dest iz ruku \u010dlanova svoga pokreta na svoje ruke i za to vrijeme ostaje sjediti, op\u0107e je poznato; ali da \u00abtaj na\u0161 \u010dovjek\u00bb mo\u017ee oti\u0107i toliko daleko u nedostatku po\u0161tovanja Tijela Kristova i Svetog Oca na ovaj na\u010din, ne bi se usudio pomisliti \u010dak ni njegov najlju\u0107i kriti\u010dar. Ipak to se dogodilo. I malo vrijedi \u0161to je nakon obreda, zahvaljuju\u0107i kameri, Kiko snimljen, rame uz rame s najvjernijom Carmen Hernandez, kako dere dlanove plje\u0161\u0107u\u0107i Benediktu XVI. Ne, to je ipak previ\u0161e: stigao je \u010das da Arguello odgovora za vlastite postupke. Kad bi se radilo o bilo kojoj drugoj osobi, moglo bi se pomisliti da je to <\/span>trenutak emocija, zaborava, te\u0161kog, ali ljudskog, pred Papinom osobom, ali mi govorimo o utemeljitelju neokatekumena, o onome koji dobro poznaje i liturgiju i nauk Svete Rimske Crkve, pa makar ih i ne po\u0161tovao u svojim katehezama, i godinama poznaje Josepha Ratzingera. Dakle, kako je mogu\u0107e da se Kiko odlu\u010dio pri\u010destiti na ovaj na\u010din, s prekri\u017eenim rukama, pred Benediktom XVI.? Isklju\u010duju\u0107i nepa\u017enju i nemar, tri su pretpostavke: prva je pretpostavka prijetnja \u0161izmom zbog toga \u0161to Sveta Stolica jo\u0161 nije potvrdila statute Pokreta, \u010diji je period ku\u0161nje istekao jo\u0161 u lipnju pro\u0161le godine, \u0161to bi zna\u010dilo da je Arguello ucjenjiva\u010d; druga je pretpostavka da se time vr\u0161i pritisak na Benedikta XVI. kako bi \u0161to prije dao svoj imprimatur na Statute, \u0161to bi zna\u010dilo da je Arguello glup, jer zna da Joseph Ratzinger nije \u010dovjek spreman na kompromise s bilo kim, bez obzira na cijenu; tre\u0107a je pretpostavka da na ovaj na\u010din potvr\u0111uje kako po njegovu mi\u0161ljenju i mi\u0161ljenju svih neokatekumena, u Euharistiji nije stvarno prisutan Na\u0161 Gospodin Isus Krist i da ona predstavlja samo spomen njegove smrti i uskrsnu\u0107a, tako da se mo\u017ee primiti jednako kao i obi\u010dna karamela, \u010dime bi bio protestant, u religioznom smislu. Kakogod, u nijednom od ovih slu\u010dajeva Kiko ne izlazi kao pozitivan lik. Dapa\u010de, dojam je da utemeljitelj Puta, najdiskutabilnijeg u povijesti Crkve, opet ustraje u toliko ponavljanoj, neoprostivoj gluposti. Grije\u0161iti je ljudski, zna se, ali ustrajati je \u0111avolski. Tako, na\u010din na koji se Kiko predstavio pred Petrom (i, dragi Kiko, zovemo ga Benedikt ili Papa \u2013 i on je, a ne ti, o tome razmisli \u2013Petar na svaki na\u010din), ne \u010dini ni\u0161ta drugo nego ote\u017eava prilago\u0111avanje neokatekumena slu\u017ebenoj liturgiji Crkve kako je zahtijevao slu\u017ebeno 7. prosinca 2005. kardinal Francis Arinze, prefekt Kongregacije bogo\u0161tovlje i sakramentalnu stegu, u ime Svetog Oca. Poznavaju\u0107i mo\u0107nike unutar Crkve, koji u Arguella imaju povjerenja i pokrivaju ga, sigurni smo da \u0107e \u010din neposlu\u0161nosti prema Papi, toliko puta ponavljan, ostati zata\u0161kan i bez nekog slu\u017ebenog opoziva; tako\u0111er smo sigurni da \u0107e naj\u017ee\u0161\u0107i neokatekumeni, kako se ve\u0107 dogodilo u prethodnim slu\u010dajevima, na nas bjesnjeti otrovnim e-mail porukama, uvredama i prijetnjama, dokazuju\u0107i tako kako kateheze kojima ih je pou\u010dio Kiko, a koje uop\u0107e ne odra\u017eavaju vi\u0161estoljetni nauk Crkve, malo odgajaju u po\u0161tivanju bli\u017enjega (na poseban na\u010din kada se govori nezgodna istina). Zbunjeni i ozlovoljeni o\u010ditim nedostatkom po\u0161tovanja Kika Arguella naspram Svetom Sakramentu \u2013 primljenom, ponavljamo, prekri\u017eenim rukama pred Papom, uredni\u0161tvo \u00abPetrusa\u00bb poziva svoje \u010ditatelje da pi\u0161u pisma i uljudne e-mailove u znak mirnog protesta odgovornima Neokatekumenskog puta, o\u010dekuju\u0107i \u2013 kao za\u0161titu \u2013 da u Vatikanu \u010din Kikove neposlu\u0161nosti ne pro\u0111e tiho unato\u010d utjecajnim prijateljstvima i pokrivanju mo\u0107nika. \u0160to se nas ti\u010de, ne mo\u017eemo \u010diniti drugo nego slu\u0161ati glas savjesti i potvrditi njegovoj Svetosti Benediktu XVI. na\u0161u sinovsku odanost i potpunu poslu\u0161nost.<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_approfondimenti.asp?IdNews=7327<\/span><\/a><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

\u2018Evo za\u0161to se ne mo\u017ee biti neokatekumen\u2019: lista teolo\u0161kih pogre\u0161aka Puta koju je napisao pokojni o. Enrico Zoffoli<\/span><\/strong><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/strong><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\"\"<\/span><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

VATIKAN, 27. 5. 2008. – Iz pisma poslanog ocu Liviju Fanzagi iz \u201eRadio Marije\u201c donosimo i objavljujemo \u0161to je pokojni o. Enrico Zoffoli napisao protiv teologije Neokatekumenskog puta, a \u0161to je sadr\u017eano u Statutu i katehezama Kika Arguella i Carmen Hernandez. Ne \u010dinimo to da bismo ikoga progonili ve\u0107 isklju\u010divo iz ljubavi prema Crkvi i Istini. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/p>\n

    \n
  1. Krivo je vjerovati da \u010dovjek, dok snosi posljedice isto\u010dnog grijeha, nije vi\u0161e u mogu\u0107nosti oduprijeti se zlu i \u010diniti dobro: njegova sloboda i moralna odgovornost su neupitne, protiv luteranskog pesimizma.<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  2. Krivo je vjerovati da \u0111avao, kolikogod zao i podmukao, toliko mo\u017ee vladati ljudskom voljom da ga mo\u017ee prisiliti na grijeh, tako da krivnja za grijeh u principu nije na \u010dovjeku. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  3. Krivo je vjerovati da se \u010dovjek, s pomo\u0107u milosti, ne mo\u017ee i da nije du\u017ean boriti protiv svojih strasti ili truditi se popraviti i te\u017eiti za sveto\u0161\u0107u u svom stale\u017eu.<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  4. Krivo je misliti da pravo obra\u0107enje uklju\u010duje samo priznanje i optu\u017ebu za svoje grijehe u nadu u Bo\u017eje opro\u0161tenje, a ne i pokajanje i \u010dvrstu odluku vi\u0161e ne grije\u0161iti.<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  5. Krivo je nau\u010davati da obnova stanja milosti ne zna\u010di \u201eopravdanje\u201c koje zajedno s ispa\u0161tanjem za grijehe pomiruje s Bogom i stvarno obnavlja du\u0161u te joj vra\u0107a prijateljstvo s Bogom i zavrje\u0111uje vje\u010dni \u017eivot. <\/span><\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  6. Krivo je nau\u010davati da \u010dovjek grije\u0161e\u0107i istinski ne vrije\u0111a Boga, i stoga nije du\u017ean okajati svoju krivnju, istinski zadovoljiv\u0161i pravdi. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  7. Krivo je nau\u010davati da Bog, zahtijevaju\u0107i takvu zadovolj\u0161tinu posredstvom \u017ertve jest \u201eokrutan\u201c: On ne \u017eeli obnoviti ne\u0161to \u0161to je \u010dovjek grije\u0161e\u0107i Njemu oduzeo, jer \u010dovjek samo sebi mo\u017ee na\u0161tetiti odbacuju\u0107i svoje jedino Dobro. \u201eZadovolj\u0161tina\u201c na koju je \u010dovjek obvezan, reafirmira apsolutno prvenstvo Boga i radikalnu ovisnost stvorenja o Bogu. Samo tako \u010dovjek daje Bogu ono \u0161to mu pripada i sebi ono \u0161to je njegovo. Du\u017enost prema pravdi podudara se s du\u017enim po\u0161tovanjem prema ontolo\u0161koj istini o Bogu i \u010dovjeku. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  8. Krivo je tvrditi da \u201ereligioznost\u201c, utemeljena na naravi i razumu, nije istinita i vrijedna du\u017enog \u0161tovanja Boga kao Stvoritelja i Uzdr\u017eavatelja, i da stoga nije legitiman i nu\u017eno potreban korak, nu\u017ean zbog toga \u0161to \u010dovjek dolazi \u0161tovanju \u201e\u017eivog Boga\u201c judeo-kr\u0161\u0107anske objave. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  9. Krivo je vjerovati da je u Katoli\u010dkoj Crkvi \u017ertva ostatak poganskog mentaliteta. Ona bi to bila samo onda ako bi Bog kojem se \u017ertvuje bio idol shva\u0107en u klasi\u010dnoj mitologiji: ljubomoran i osvetoljubiv\u2026 Mojsijev zakon je propisao \u201e\u017ertve okajnice\u201c i druge \u017ertve \u010dijim slavljenjem je ustanovljeno \u201esve\u0107enstvo\u201c. Za\u0161to Crkva ne bi to imala kao vrhovni \u010din bogo\u0161tovlja? <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  10. Krivo je i bogohulno re\u0107i da Isus, Utjelovljena Rije\u010d, nije otkupio gre\u0161no \u010dovje\u010danstvo i <\/span>ispa\u0161tao njegove grijehe \u017ertvom Kri\u017ea. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  11. Krivo je i uvredljivo zanijekati da Krist predstavlja jedinstveni i uzvi\u0161eni model \u017eivota i da je spasenje jedino mogu\u0107e onima koji nastoje nasljedovati taj model.<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  12. Krivo je u\u010denje da Isus, nastavljaju\u0107i na zemlji svoje spasenjsko posredovanje i primjenjuju\u0107i na budu\u0107e generacije zasluge svoje otkupljuju\u0107e i ispa\u0161taju\u0107e \u017ertve, nije ustanovio Crkvu tako\u0111er kao hijerarhijsko dru\u0161tvo, vidljivo i pravno ure\u0111eno. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  13. Krivo je vjerovati da ovlasti od Krista date Crkvi nisu jedino utemeljene na sakramentu svetog reda, tj. ministerijalnom sve\u0107eni\u0161tvu koje je bitno razli\u010dito od op\u0107eg sve\u0107eni\u0161tva svih kr\u0161tenih. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  14. Iznad sveg krivo misli onaj koji vjeruje da najuzvi\u0161eniji i osobiti \u010din katoli\u010dkog bogo\u0161tovlja nije slavljenje euharistijske \u017ertve kao ponovnog uprisutnjenja nekrvne, savr\u0161ene i jedinstvene \u017ertve na Kri\u017eu. Samo umiru\u0107i Krist je otkupio svijet, ne uskr\u0161avaju\u0107i, jer jedino sudjeluju\u0107i u njegovoj smrti \u010dovjek danas mo\u017ee zaslu\u017eiti duhovni \u017eivot (milost), a sutra uskrsnu\u0107e tijela. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  15. Krivo je vjerovati da misa nije iznad svega \u017ertva, nego samo \u201ebratska gozba\u201c; ne mo\u017ee se nijekati da ovo \u2013 naime, euharistijsko zajedni\u0161tvo \u2013 crpi svoj smisao i posve\u0107uju\u0107u u\u010dinkovitost po sudjelovanju vjernika u Kristovoj \u017ertvi, uprisutnjenoj u posveti kruha i vina, u\u010dinjenoj na oltaru po sve\u0107eniku-slu\u017eitelju, ne po zajednici \u010dije eventualno neprisustvo ne \u010dini euharistijsko slavlje nevaljalim.<\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  16. Krivo je misliti da posveta kruha i vina daje ovim elementima samo novo zna\u010denje, ostavljaju\u0107i ih bitno nepromijenjenima; doista, i jedno i drugo postaju Tijelo i Krv Kristova snagom apsolutno jedinstvenog \u010duda transupstancijacije. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  17. Krivo je, nakon konsekracije, vjerovati da na oltaru imamo samo znak Tijela i Krvi Kristove, a ne zapravo i jedno i drugo, istinski i supstancijalno prisutno, naime isto \u010covje\u0161tvo koje je cjelovito utjelovljena Rije\u010d. Ne klanjamo se \u201eznaku\u201c, nego Zna\u010denju; ne \u201esimbolu\u201c Krista, nego njegovoj bo\u017eanskoj Osobi. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  18. Krivo je nau\u010davati da Sveta Pri\u010dest ne zahtijeva sakramentalnu ispovijed smrtnih grijeha, ili barem \u010din savr\u0161enog pokajanja kako bismo ju dostojno primili\u2026; stoga je jednako neistinito da gre\u0161nika ne pomiruje s Bogom sve\u0107enik-ispovjednik, nego zajednica. <\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  19. Krivo je vjerovati da \u0107e Bog oprostiti svima i svakoga spasiti; on opra\u0161ta samo onima koji se kaju za ono \u0161to su zgrije\u0161ili; i spa\u0161ava samo one koji odgovaraju\u0107i na njegovu milost umiru u miru s Njim. Pakao je koliko stvaran toliko i mogu\u0107 za tvrdokorne grje\u0161nike koji umiru u stanju kona\u010dnog nepokajanja. <\/span><\/span><\/span><\/span><\/li>\n
  20. Krivo je vjerovati da nismo obvezni nasljedovati Kristove vrline i te\u017eiti za sveto\u0161\u0107u, koja je mogu\u0107a kroz vje\u017ebanje u askezi kao prakti\u010dnom \u017eivljenju evan\u0111eoskih savjeta. Unutarnje pro\u010di\u0161\u0107enje koje iz toga proizlazi nu\u017eno je kako bismo izbjegli \u010distili\u0161te. <\/span><\/span><\/span><\/span><\/li>\n<\/ol>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/news.asp?IdNews=7836<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    P.S. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Integralnu verziju Zoffolijeva pisma o. Liviju Fanzagi mo\u017eete na\u0107i ovdje <\/span>http:\/\/www.geocities.com\/Athens\/Delphi\/6919\/LDRM.htm<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    O. Livio Fanzaga nije bio \u010dlan Neokatekumenskog puta, ali ga je hvalio na Radio Mariji; u zadnje vrijeme promijenio je mi\u0161ljenje o Putu. <\/span>http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Neocatechumenal_Way<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    KARDINAL MEDINA ESTEV\u00c9Z KRITIZIRA NEOKATEKUMENE: SLAVITE MISU BEZ ZLOPORABA: LITURGIJA NIJE NI\u010cIJE VLASNI\u0160TVO, POSEBNO NE KIKA ARGUELLA<\/span><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \"\" <\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    pi\u0161e Bruno Volpe<\/span><\/em><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span><\/em>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    VATIKAN 17. 4. 2008. – Kao \u0161to je poznato, na\u0161 dnevnik ve\u0107 nekoliko dana vodi kampanju da se probudi zanimanje za evidentiranje onoga \u0161to nije u redu u nauku NP-a. Vezano uz to, izvijestili smo o komentarima i svjedo\u010danstvima osoba koje su se, posljednjih godina, srele s pokretom koji je osnovao \u0160panjolac Kiko Arguello i koji je jo\u0161 u procesu slu\u017ebenog odobrenja od strane Vatikana. Onaj tko, zasigurno kao malo tko drugi, dobro poznaje neokatekumene je \u010dileanski kardinal Jorge Arturo Medina Estev\u00e9z, kardinal koji je s Balkona Blagoslova bazilike sv. Petra 19. 4. 2005. objavio izbor Benedikta XVI. za papu i koji je godinama bio prefekt Kongregacije za bogo\u0161tovlje i sakramentalnu stegu. I \u010dini se da ni on nije ba\u0161 mekan prema Putu.<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Uzoriti, \u0161to mislite o neokatekumenima?<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    \u00abMoram re\u0107i da i me\u0111u njima postoje neke dobre stvari, recimo iskrena ljubav prema Kristu, ali\u2026\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Ali?<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    \u00abTijekom godina sam, kao prefekt vatikanskog Ureda koji je zadu\u017een za ovu stvar, na\u017ealost uo\u010dio u njihovim liturgijskim \u010dinima odre\u0111ena zastranjenja i zabrinjavaju\u0107e ekstravagantnosti. Odavno je Sveta Stolica pozvala NP da to promijene i poslu\u0161aju; i ja im to savjetujem, jer liturgija nije ni\u010dije vlasni\u0161tvo, a najmanje Kika Arguella.\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Govorite o zastranjenjima i ekstravaganciji. Na \u0161to to\u010dno smjerate?<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abPrvenstveno na primanje Pri\u010desti sjede\u0107i<\/span> i bez poklona. To mi se \u010dini apsolutnim nedostatkom po\u0161tovanja prema Kristu. Zatim dolazimo do homilije. Poznato mi je da laici \u2013 ponavljam, laici – daju odjeke koji, iako se eksplicite ne zovu propovijedima, to u biti jesu. Podsje\u0107am i sebe i njih da prema bo\u017eanskoj liturgiji samo posve\u0107eni slu\u017ebenik, to \u0107e re\u0107i sve\u0107enik ili \u0111akon, mogu propovijedati. Ovdje je rije\u010d o opasnim zloporabama.\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Govorimo sada op\u0107enito o liturgijskim zloupotrebama.<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abIskreno, mada nisam zadovoljan, situacija je danas bolja, \u0161to mo\u017eemo najvi\u0161e zahvaliti sluzi Bo\u017ejem Ivanu Pavlu II., a onda papi Benediktu XVI.\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Liturgijske su zloupotrebe zapo\u010dele nakon Drugog vatikanskog koncila\u2026<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abDa, ali nisu uzrokovane II. vatikanskim koncilom. Uistinu, nakon Koncila do\u0161lo je do mnogih konfuzija koje su na svoj na\u010din stvorile ozra\u010dje ponovnog stvaranja liturgije. Krivo se poimalo da sve mo\u017ee biti dopu\u0161teno i odobreno u ime, nazovimo je tako, liturgijske kreativnosti koja se, doista, tragi\u010dno pretvorila u kaos i bezvla\u0161\u0107e.\u00bb<\/span><\/p>\n

    Magi\u010dna slo\u017eenica, liturgijska kreativnost\u2026<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abJa je dr\u017eim samo sinonimom za nered i neposluh. No, \u010dini se da je vrijeme kreativnosti, hvala Bogu, zavr\u0161ilo. Svakako, svako malo se pojave sve\u0107enici koji mijenjaju \u010ditanja, zatim zloporaba na temu skupnog odrje\u0161enja grijeha <\/span>i tako dalje, ali mi se situacija ne \u010dini tako dramati\u010dnom kao nekad.\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Uzoriti, kad biste trebali pojasniti \u0161to je liturgija u nekoliko rije\u010di, \u0161to biste rekli?<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abPa rekao bih da je prakti\u010dni aspekt vjere. Sredi\u0161te liturgije i sv. mise je Isus Krist, da se umire oni koji nastoje racionalizirati svaku stvar<\/span>. Misa je dar, \u017ertva, tra\u017eenje transcendentnog i otajstvo. Nije ispravno niti dopustivo da itko, ka\u017eem itko, pola\u017ee pravo na vlastite ideje i bizarnosti u liturgiji.\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Ponekad se primje\u0107uje sklonost spektaklu u misi.<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abIstina. Ali tko to \u010dini, grije\u0161i. Temelj mise je Gospodin, a ne slavitelj. Liturgija smjera na Krista, a ne na onoga koji slavi misu. Neki su sve\u0107enici skloni \u010diniti spektakl, i grije\u0161e. Misa nije spektakl, nije film. Takve show-mise me ozbiljno zabrinjavaju.\u00bb<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    I na koncu, \u0161to preporu\u010date?<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00abDa se mise slave dostojanstveno, s prikladnom glazbom, ispravnim gestama i bez ekstravagancije. I svi \u0107emo se obogatiti, na dobro Crkve, u poslu\u0161nosti: ponavljam, liturgija nije ni\u010dije vlasni\u0161tvo.\u00bb<\/span><\/p>\n


    \n<\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_interviste.asp?IdNews=7063<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Kardinal No\u00e8 ekskluzivno otkriva za \u2018Petrus\u2019: \u201cKad je Pavao VI. denuncirao dim Sotonin u Crkvi, mislio je na liturgijske zloporabe koje su uslijedile nakon II. vatikanskog sabora.\u201d<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/strong>\"\" <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    intervjuirao Bruno Volpe<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    VATIKAN 14. 5. 2008. \u2013 On govori tankim glasom i povremeno te\u0161ko dolazi do zraka tako da mora zastati, ali je bistra uma i \u010dista srca\u2026 Intervju s Virgiliom kardinalom No\u00e8om (86 godina) glavnim ceremonijarom Pavla VI., Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II., nekada\u0161njim Nadsve\u0107enikom bazilike Sv. Petra i Papinskim vikarom za Grad Vatikan, odaje dirljiva i anga\u017eirana \u010dovjeka. Kardinal, koji je napustio javni \u017eivot zbog svojih poznih godina, poma\u017ee nam, uzev\u0161i nas za ruku, bolje razumjeti jednog Papu \u2013 nepravedno zaboravljenog u povijesnim mijenama: Giovania Battistu Montinia. Po prvi put nam otkriva na \u0161to je Pavao VI. to\u010dno mislio kad je 1972. denuncirao prisutnost dima Sotonina u Crkvi. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Uzoriti, tko je bio papa Pavao VI.?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Pravi gentleman, svetac. Jo\u0161 uvijek se sje\u0107am kako je \u017earko i anga\u017eirano do\u017eivljavao Euharistijsko otajstvo. Kad ga se sjetim navru mi suze, ali ne na na\u010din jednog licemjera, nego sam istinski dirnut. Mnogo mu dugujem, mnogo toga sam nau\u010dio od njega. On je \u017eivio i platio veliku cijenu za Crkvu.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Upravo po njegovoj odredbi imali ste privilegij biti njegovim glavnim ceremonijarom u vrijeme pokoncilske obnove. Kako se sje\u0107ate tog vremena?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Izvanredno. Jednom mi je Sveti Otac osobno rekao, na veoma blag na\u010din, kako glavni ceremonijar treba obavljati svoju zada\u0107u u tom osobitom povijesnom razdoblju. Do\u0161ao je u sakristiju. Pri\u0161ao sam mu bli\u017ee i on mi je rekao: \u201eGlavni ceremonijar mora sve predvidjeti i preuzeti na sebe. On ima zada\u0107u olak\u0161ati Papi put.\u201c <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Je li jo\u0161 \u0161togod dodao?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Ustvrdio je da se glavni ceremonijar ne smije ni\u010dim duhovno uznemiriti, malim ili velikim, pa bili to i njegovim vlastiti osobni problemi. Glavni ceremonijar, naglasio je, mora tako\u0111er vladati sobom i biti Papin \u0161tit, tako da se sveta misa mo\u017ee slaviti na dostojanstven na\u010din, na slavu Boga i Njegova naroda. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Kako je Sveti Otac primio liturgijsku obnovu II. vatikanskog sabora?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Sa zadovoljstvom?<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Govore da je Pavao VI. bio tu\u017ean \u010dovjek, istina ili legenda? <\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    La\u017e. On je bio dobar i nje\u017ean otac, gentleman <\/span>i <\/span>svetac. U isto vrijeme, bio je o\u017ealo\u0161\u0107en \u010dinjenicom da je bio napu\u0161ten od strane Rimske kurije. Ali o tome radije ne bih govorio. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    U cjelini, protivno povjesni\u010darima, Vi, kao jedan od njegovih najbli\u017eih i istinskih suradnika, opisujete papu Montinija kao vedru osobu?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    On je bio takav. Znate li za\u0161to? Zato \u0161to je tvrdio da tkogod slu\u017ei Gospodinu nikad ne mo\u017ee biti tu\u017ean. On Mu je slu\u017eio osobito u misnoj \u017ertvi. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Nezaboravno je njegovo denunciranje prisutnosti dima Sotonina u Crkvi. Jo\u0161 i danas taj se njegov govor \u010dini nevjerojatno va\u017enim. <\/span><\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    Vi iz ‘Petrusa’ imate ovdje pravu ekskluzivu, jer sam u poziciji otkriti, po prvi puta, \u0161to je Pavao VI. htio denuncirati tom izjavom. Papa Montini, za Sotonu, mislio je uklju\u010diti sve one sve\u0107enike ili biskupe i kardinale koji nisu slavili Gospodina svojim lo\u0161im slavljenjem svete mise zbog pogre\u0161nog tuma\u010denja implementacije Drugog vatikanskog sabora. On je govorio o dimu Sotoninu zato \u0161to je smatrao da su oni sve\u0107enici koji su pretvorili svetu misu u suhu slamu u ime kreativnosti, zapravo opsjednuti ta\u0161tinom i oholo\u0161\u0107u Zloga. Stoga, dim Sotonin nije bio ni\u0161ta drugo nego mentalitet koji je htio iskriviti tradicionalne, liturgijske norme euharistijskog slavlja.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Misli se da je Pavao VI. bio pravi krivac svih lo\u0161ih stvari pokoncilske liturgije. Me\u0111utim, na temelju ovoga \u0161to ste nam otkrili Uzoriti, Montini je usporedio liturgijski kaos, premda na slikovit na\u010din, zapravo s ne\u010dim paklenim. <\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    On je osudio te\u017enju da se bude u sredi\u0161tu pozornosti i delirij svemo\u0107i koji su slijedili nakon Koncila u liturgiji. Misa je sveto slavlje, on je \u010desto ponavljao, sve mora biti pripremljeno i adekvatno prou\u010deno, po\u0161tivaju\u0107i norme, nitko nije \u201edominus\u201c (gospodar) svete mise. Na \u017ealost, u mnogome nakon II. vatikanskog malo njih ga je razumjelo i zbog toga je patio, smatraju\u0107i taj fenomen napadom \u0110avla. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Va\u0161a Uzoritosti, u zaklju\u010dku, \u0161to je istinska liturgija?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    Ona koja daje slavu Bogu. Liturgiju treba uvijek i bez obzira na bilo \u0161to \u010diniti dostojanstveno: \u010dak i znak kri\u017ea u\u010dinjen povr\u0161no sinonim je prijezira i nemara. Na\u017ealost, ponavljam, nakon II. vatikanskog sabora vjerovalo se da je sve, skoro sve, dopu\u0161teno. Sada je nu\u017eno i \u017eurno obnoviti osje\u0107aj za sveto u ars celebrandi<\/em>, prije nego \u0161to dim Sotonin potpuno pro\u017eme cijelu Crkvu. Hvala Bogu, imamo papu Benedikta XVI.: njegova misa i njegov liturgijski stil su primjer korektnosti i dostojanstva.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_interviste.asp?IdNews=7624<\/span><\/a> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Liturgijske<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>zloporabe<\/span><\/strong>, <\/span><\/strong>kardinal<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>Cipriani<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>Thorne<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>poziva<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>na<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>najve<\/span><\/strong>\u0107<\/span><\/strong>u<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>strogost<\/span><\/strong>: \u201c<\/span><\/strong>I<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>neokatekumeni<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>se<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>trebaju<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>uskladiti<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>s<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>uputama<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>Crkve<\/span><\/strong>.\u201c<\/span><\/strong><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    \"\"<\/span><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Intervjuirao Bruno Volpe<\/span><\/span><\/span><\/em><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span><\/em>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    VATIKAN 15. 4. 2008. \u2013 Kardinal Juan Juis Cipriani Thorne, nadbiskup limski i primas Perua, mjerodavni predstavnik Svetog kolegija i Opusa Dei, te jedan od velikih stru\u010dnjaka Katoli\u010dke Crkve u pitanjima moralne teologije i liturgije. Upravo o temi liturgije, toliko aktualne u ovo vrijeme, Kardinal je rado odgovorio na neka pitanja za Petrus<\/span><\/a><\/em>. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Uzoriti, \u0161to je istinska liturgija?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Bit \u0107u kratak: to je \u010disto lice vjere. To nije samo vanj\u0161tina ili po\u0161tovanje formalnih pravila, ve\u0107 se u liturgiji s rado\u0161\u0107u slavi Kristovo otajstvo koji je umro i uskrsnuo. Zato je va\u017eno slaviti svetu misu dostojanstveno i ispravno, liturgijom koja je vjerna kanonima Crkve, a iznad svega iz po\u0161tovanja prema Isusu. U tom smislu smatram va\u017enim stalne pozive Svetog Oca Benedikta XVI. za doli\u010dnim po\u0161tovanjem liturgije. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Posljednjih godina se primje\u0107uje zabrinjavaju\u0107a eskalacija liturgijskih zloporaba. Kako Vi obja\u0161njavate ovaj negativan trend?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Izgubio se pojam grijeha, a <\/span>isto tako se lo\u0161e postupa i podcjenjuje misna \u017ertva u shva\u0107anjima ljudi, tako\u0111er i unutar Crkve, koji sve opravdavanju i toleriraju stvaraju\u0107i diskutabilnu cirkularnu i sastani\u010darsku dimenziju euharistijskog slavlja. Onda je, a vjerujem da je to djelomi\u010dno krivnja Rimske kurije nakon II. vatikanskog koncila, postojao nekakav popustljivi stav, prije svega u tuma\u010denju, prema Koncilu. Nu\u017eno je hitno popraviti ovu situaciju; vjerujem da je apsolutno nu\u017ena vertikalna dimenzija euharistije jer vjernici mogu shvatiti veliki Kristov dar. Sigurno da su vjernici u opasnosti da budu sabla\u017enjeni i odbijeni zbog tzv. \u201eshow-misa\u201c u kojima se, u ime slobode i kreativnosti, \u010dine svakovrsne izopa\u010denosti. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Vratimo se na na\u010din podjeljivanja Svete Pri\u010desti\u2026<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    \u010cak i u ovoj stvari popustljiv pristup mnogih sve\u0107enika u\u010dinio je smije\u0161nom, u o\u010dima katolika, vrijednost euharistije. Osobno dr\u017eim da je najbolji na\u010din podjeljivanja Svete Pri\u010desti na jezik, tako da sam u svojoj biskupiji zabranio podjeljivanje Hostije na ruku<\/strong>. U misama s velikim brojem vjernika nekad smo \u010dak nalazili Hostije ba\u010dene na pod Crkve. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Petrus je zabrinut zbog neokatekumena: Put je izazvao divljenje, ali tako\u0111er i zabrinutost i sumnju.<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    Ne sumnjam da su namjere neokatekumena hvalevrijedne i da oni stvarno \u017earko i radosno tra\u017ee Boga. Stoga misli da treba s njima zapo\u010deti zdrav i u isto vrijeme \u010dvrst dijalog u istini. Vatikan sa svoje strane poku\u0161ava prona\u0107i rje\u0161enje za odobrenje njihovih statuta. U svakom slu\u010daju, u slavljenju svete mise kod neokatekumena postoje odre\u0111eni aspekti koje ja apsolutno ne podr\u017eavam. Napominjem i ponavljam da je liturgija jedinstvena i da ju svatko na isti na\u010din mora po\u0161tivati. Svakako, tolerancija, naravno, za neokatekumene, ali u nadle\u017enosti je Crkve da ih pozove da po\u0161tuju euharistiju.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_interviste.asp?IdNews=6985<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    MAESTRO FRISINA ‘ZASVIRAO’ KIKU I NEOKATEKUMENIMA: \u00abNE PREKRI\u017dENIM RUKAMA U VOJNOM STILU I HOMILIJAMA KOJU DR\u017dE LAICI\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    VATIKAN 3. 5. 2008. – Intervju s mons. Marcom Frisina, liturgi\u010darem, skladateljem svete glazbe, svakako jednim od najpa\u017eljivijih i najkompetentnijih sve\u0107enikom kad je u pitanju po\u0161tivanje dostojanstva euharistijskog slavlja. Sa slavnim Maestrom, autorom slu\u017ebenog himna nezaboravnog Svjetskog dana mladih 2000. i autorom tekstova Mjuzikla na temu Bo\u017eanske komedije, zapo\u010dinjemo s kontroverznim izborom na\u010dina na koji je Kiko Arguello, za\u010detnik NP-a, odlu\u010dio primiti svetu pri\u010dest iz Papinih ruku.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Mons. Frisina, \u0161to mislite o Kikovom dr\u017eanju? Mnogi su to do\u017eivjeli kao nepotrebnu provokaciju vo\u0111e jednog pokreta \u010dije statute Vatikan jo\u0161 nije odobrio\u2026<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Arguello se ponio na krajnje pogre\u0161an i nimalo elegantan na\u010din. Pri\u010dest treba primiti s molitvenim stavom, a prekri\u017eene ruke u vojnom stilu odrazile su stav izazivanja i, ni vi\u0161e ni manje, prkosa. Nimalo utje\u0161an doga\u0111aj.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Prisjetimo se, opet iznova, koji je najispravniji na\u010din primanja Pri\u010desti\u2026<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    U Novus Ordo<\/em> jasno je poja\u0161njeno da se k euharistijskom stolu ide u ophodu, naj\u010de\u0161\u0107e sa sklopljenim rukama i uvijek u sabranosti. U starom obredu, kao \u0161to je poznato, trebalo se ni\u010dice pokloniti ispred balustrade (oltarna pregrada). Ovo s prekri\u017eenim rukama je uistinu ru\u017ean novitet\u2026\u00bb<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Govorimo o neokatekumenima. O njihovoj se liturgiji puno raspravlja. Na primjer, homilije dr\u017ee laici. \u0160to mislite o tome?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Vidite, liturgija je jedinstvena, nitko je ne mo\u017ee prisvojiti. Znam da je pitanje neokatekumena pod nadle\u017eno\u0161\u0107u Kongregacije za bogo\u0161tovlje i sakramentalnu stegu, koja ih je opomenula da se liturgijski usklade s kanonima Crkve. \u0160to se ti\u010de homilije koju dr\u017ee laici, ka\u017eem bez oklijevanja da se radi o najte\u017eoj zloporabi koja mo\u017ee dovesti do opasnih pomutnji; tu zloporabu treba najhitnije ukloniti.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Dolazimo do liturgijskih zloporaba uop\u0107e. Nakon II. vatikanskog koncila se pojavila se \u0161arolikost: lo\u0161i tuma\u010di Koncila bacili su se na neprimjerenu kreativnost\u2026<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Istina je. Bilo je takvih zloporaba. Poneki je sve\u0107enik, nasre\u0107u ne svi, pretjerao u svojoj hirovitosti, predstavljaju\u0107i sebe sredi\u0161tem misnog slavlja ili izmi\u0161ljaju\u0107i stvari koje ne postoje te na taj na\u010din zavr\u0161io u povr\u0161nosti i pukom neredu. Ovaj je trend ve\u0107 vi\u0111en.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Dakle, i Vi se protivite, nazovimo ih tako, misnim spektaklima\u2026<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Jasno. Protagonist mise uvijek je Krist, nikad sve\u0107enik. Sveta misa je \u017ertva, dar, otajstvo. Svako kreativno uplitanje suprotno je teolo\u0161koj viziji euharistijskog slavlja.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Sveti otac Benedikt XVI. je, pro\u0161le godine, proglasio Motu Proprio<\/em> kojim dopu\u0161ta slavlje tridentinske mise. Koje je Va\u0161e mi\u0161ljenje?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Mislim da je Papa time u\u010dinio lijepu gestu pravde i slobode. Tradicionalni vjernici, iako ih je malo, imaju pravo tra\u017eiti slavljenje mise prema obredu sv. Pija V. koji, izme\u0111u ostalog, a dobro se toga sjetiti, nikad nije poni\u0161ten i \u010dini, tako re\u0107i, DNA Crkve. Ja sam sam primio prvu pri\u010dest po tridentinskom misalu.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    Vi, koji ste jedan od najve\u0107ih stru\u010dnjaka u ovom pitanju, recite nam: kakva treba biti duhovna glazba?<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    Primjerena slavlju, bez pjenjenja ili hirova. Tekstovi moraju biti, makar na narodnom jeziku, primjereni i prilago\u0111eni liturgijskoj funkcionalnosti, izbjegavaju\u0107i novotarije ili improvizacije.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_interviste.asp?IdNews=7443<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Monsinjor Nicola Bux (Kongregacija za nauk vjere): \u201eKikove prekri\u017eene ruke? Pomanjkanje osje\u0107aja za Euharistiju\u201c.<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    intervjuirao Bruno Volpe<\/span><\/span><\/em><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/em>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    VATIKAN 29. 4. 2008. – <\/span>Prekri\u017eene ruke Kika Arguella pred Papom za vrijeme pri\u010desti pro\u0161le nedjelje u sv. Petru, potakle su jo\u0161 ve\u0107u raspravu o po\u0161tovanju liturgije i Pape od strane vodstva, a ne od baze Neokatekumenskog puta. O tome smo \u010duli mi\u0161ljenje monsinjora Nicole Buxa, cijenjenog teologa i liturgi\u010dara, osobnog prijatelja Benedikta XVI. i savjetnika Kongregacije za nauk vjere. <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Monsinjor Bux, \u0161to mislite o Arguellevom, moglo bi se re\u0107i, ”vojni\u010dkom” stilu primanja pri\u010desti iz Papinih ruku?<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    ”Treba re\u0107i da trenutno ne postoji specifi\u010dan i konkretan kanon o tome kako treba dr\u017eati ruke u trenutku pristupanja Presvetom Sakramentu, ali \u010dini se o\u010ditim da je s tom gestom gospodin Kiko Arguello izrazio pomanjkanje shva\u0107anja dubine velikog dara kojega je trebao primiti, tj. prema Tijelu Kristovu, i izgleda da nije bilo dovoljno po\u0161tovanja prema Papi. Osobno se \u017eelim distancirati od onoga tko prilazi euharistijskom stolu s prekri\u017eenim rukama, premda bi zainteresirani mogli znati za\u0161to to \u010dine, kao osje\u0107aj za izazov ili za emocije ili zbog ne\u010deg osobnog, diskutabilnog s obzirom na na\u010din pri\u010de\u0161\u0107ivanja”.<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Arguellov polo\u017eaj se pokazao kao izazov na dvoboj zbog toga \u0161to nisu odobreni neokatekumenski statuti\u2026<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    ”Ne bih htio ulaziti u vrijednost Statuta. Ali \u017eelim istaknuti da se ne mo\u017ee pri\u010de\u0161\u0107ivati lakoumno. Budu\u0107i da svako zlo ne dolazi za to da bi se nekome napakostilo, u tom smislu mo\u017eda \u0107e epizoda s protagonistom Arguellom <\/span>podsjetiti jo\u0161 vi\u0161e vjernike da je poklon pred Presvetim po\u017eeljan i da se mogu dr\u017eati ruke na prsima, ali tako da budu usmjerene prema srcu. Smatram da je to pitanje senzibiliteta: ako ga netko nema, ne mo\u017ee zaista imati stav po\u0161tovanja prema Euharistiji. \u0160to se ti\u010de Arguella, ja se nikada ne bih pojavio s prekri\u017eenim rukama da bi se pri\u010destio, ali od njega se tra\u017ei da preispita vlastitu savjest i da vidi je li se osje\u0107a krivim ili ne”<\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    \u0160to se ti\u010de ovoga argumenta, bilo bi po\u017eeljno odr\u017eati jednu katehezu o tome kako se treba dostojno pri\u010destiti?<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    ”Bez sumnje, to bi bilo po\u017eeljno. Nu\u017eno je, i rekao bih urgentno, sve\u0107enici bi trebali odr\u017eati katehezu kako bi razjasnili i naglasili va\u017enost Presvetog Sakramenta kako bi izbjegli neugodnosti koje bi mogle nagrditi Kristov misterij koji se ponazo\u010duje u Hostiji”.<\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_interviste.asp?IdNews=7349<\/span><\/a><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n


    \n<\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    Anche Monsignor Ranjith ‘bacchetta’ Kiko Arguello: \u201cUna mancanza di rispetto verso il Santissimo Sacramento e il Papa ricevere la Comunione con le braccia incrociate\u201d<\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \"\"<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    intervjuirao Gianluca Barile<\/em><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    VATIKAN 28. 4. 2008. \u2013 Kao \u0161to je poznato, na\u010din na koji je Kiko Arguello, za\u010detnik Neokatekumenkog puta, primio pri\u010dest izravno iz Papinih ruku, izazvao je buku. To zna\u010di da je primio pri\u010dest prekri\u017eenih ruku pod svetom misom kada je zare\u0111eno 29 novih sve\u0107enika za Rimsku biskupiju, a misu je slu\u017eio Papa u nedjelju ujutro u rimskoj Bazilici. ‘Petrus’, koji je prvi pokrenuo taj slu\u010daj upozoravaju\u0107i na Kikovo dr\u017eanje koje je nepravilno i s nedostatkom po\u0161tovanja, dobio je mi\u0161ljenje jednoga od najvi\u0161ih autoritet u Crkvi s obzirom na liturgiju, monsinjora Malcolma Ranjitha (na slici), vrlo uva\u017eenog tajnika Kongregacije za bogo\u0161tovlje i sakramentalnu stegu.<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Preuzvi\u0161eni, kako ste protuma\u010dili Arguelleve prekri\u017eene ruke u trenutku primanja pri\u010desti u prisutnosti Svetoga Oca?<\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    ”Gledajte, bit \u0107u iskren: ne bih znao kako bi protuma\u010dio takvo stajali\u0161te. S druge strane, samo gospodin Arguello doista zna \u0161to se nalazi u njegovu srcu i \u0161to ga je potaklo da se na taj na\u010din pri\u010desti, recimo, u najmanju ruku neobi\u010dno. Tko zna, mo\u017eda je na taj na\u010din htio izraziti svoje osje\u0107aje pred Papom i Kristovim Tijelom; ili je mo\u017eda htio izraziti suprotne osje\u0107aje ili zlovolju tko zna zbog \u010dega. Osobno, radije ne bih bio zato da iznosim svoj sud o njegovim motivima: sam Argello poznaje tajne vlastitog srca kao i cilj vlastitog djelovanja”.<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Pa \u010dak ako su Kikove prekri\u017eene ruke sablaznile ne mali broj vjernika\u2026<\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    ”Unaprijed upozoravam da u Novus ordo<\/em>, za razliku od Vetus Ordo<\/em>, nije predvi\u0111en propisani na\u010din kako treba primiti pri\u010dest, stoga i ja vjerujem da su njegove skr\u0161tene ruke, bez obzira na osje\u0107aje koji su motivirali takvu gestu, predstavljale nedostatak po\u0161tovanja prema Presvetom Sakramentu i Papinoj osobi. Me\u0111utim to vrijedi za Kika Argella kao i za svaku drugu osobu: nije mogu\u0107e na taj na\u010din primiti Tijelo Kristovo, a osobito ne iz Papinih ruku”.<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Ka\u017eete da Novus ordo<\/em> ne ka\u017ee izri\u010dito kako treba primiti Pri\u010dest, ali pristojnost i po\u0161tovanje pred otajstvom Utjelovljene Rije\u010di koja se uprisutnjuje u Presvetom Sakramentu ne mogu se izostaviti ili omalova\u017eavati. \u2026<\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    ”Savr\u0161eno se sla\u017eem”.<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Preuzvi\u0161eni, vi ste najve\u0107i autoritet vezano uz liturgiju: podsjetimo na\u0161e \u010ditatelje kako treba pristupiti euharistijskom stolu.<\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    ”Bit \u0107u kratak: sa sklopljenim rukama, a sigurno ne sa prekri\u017eenim rukama\u2026”<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Kardinal Francis Arinze, u ime Svetoga Oca Benedikta XVI., u prosincu 2007. pisao je neokatekumenima da svoju liturgiju usklade s onom slu\u017ebenom u Katoli\u010dkoj crkvi. Kardinal Arinze je prefekt vatikanskog dikasterija \u010diji ste vi tajnik: znate li da li se Put stvarno s time uskladio?<\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    ”\u017dao mi je, ali trenutno o tome nemam vijesti, kao \u0161to mi nije poznato je li u tijeku odobravanje neokatekumenskih statuta”.<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    S tim u svezi. Kardinal Arinze izgleda da prestaje biti na \u010delu Kongregacije za bogo\u0161tovlje i sakramentalnu stegu. Izgleda da ste vi u vidu da ga naslijedite, zatim govorilo se o dolasku monsinjora Angela Amata iz Kongregacije za nauk vjere i va\u0161em povratku u Sri Lanku. \u0160to nam o tome mo\u017eete re\u0107i?<\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    ”Nisam dobio slu\u017ebeno priop\u0107enje, ali po novinama su se pisale mnoge neistinite stvari. \u0160to se mene ti\u010de, podla\u017eem se poslu\u0161nosti i svim odlukama Svetoga Oca”<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_interviste.asp?IdNews=7328<\/span><\/a><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    KIKOVI NEOKATEKUMENI \u2013 CRKVENI POKRET<\/span><\/strong><\/p>\n

    ILI SEKTA UNUTAR KATOLI\u010cANSTVA<\/span><\/strong><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    pi\u0161e don Marcello Stanzione<\/span><\/p>\n


    \n<\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span>VATIKAN 31. 3. 2003. \u2013 \u010clanak ravnatelja Gianluce Barile o sjenkama Neokatekumenskog puta izazvao je me\u0111u \u010ditateljima \u00abPetrusa\u00bb entuzijasti\u010dke stavove, ali i brojne e-mailove protesta i te\u0161kih rije\u010di. Uklju\u010dio sam se u ovu raspravu ne samo zbog svog sve\u0107eni\u0161tva i uloge dopredsjednika ovog online dnevnika ve\u0107 i zbog iskustva i poznavanja NP-a u vremenu izme\u0111u moje 27. i 34. godine \u017eivota. U vrijeme kad sam bio mlad sve\u0107enik pristupio sam Putu daju\u0107i mu najbolje od sebe, ali nakon nekoliko godina, upoznavaju\u0107i sve bolje ovaj put, zapo\u010dela je gri\u017enja moje sve\u0107eni\u010dke savjesti jer sam shvatio s najdubljom gor\u010dinom da sam upravo ja, koji sam u to vrijeme u biskupiji bio odgovoran za Grupu koja je istra\u017eivala i prikupljala informacije o sektama i na taj na\u010din se borio posebno protiv Jehovinih svjedoka, prihva\u0107aju\u0107i Put, uveo pravu, istinsku sektu u moju Crkvu. Od tada, uvjeren sam, NP je bio jedna od najve\u0107ih prijevara u mom \u017eivotu! Puno je toga problemati\u010dnog u katehetskoj i liturgijskog praksi Puta, i zbog toga treba pozorno \u010ditati zanimljive doktrinarne tekstove sve\u0107enika poput pok. oca Enrica Zoffolia, don Gina Contia i don Elia Marighetta. Put se, nakon po\u010detnih pastoralnih uspjeha, po\u010dinje pokazivati sve vi\u0161e poput diva na glinenima nogama. Mnogobrojni su se \u017eupnici, upoznavaju\u0107i pravo lice Puta, na\u0161li u \u010dudu jer im ne preostaje drugo nego pod pritiscima pustiti da on i dalje \u017eivotari. Ve\u0107 su biv\u0161i \u010dlanovi puta primjer jer su postavili tolike internet stranice na kojima \u017eele upozoriti ostale katolike da naivno ne nasjedaju na opasnost \u00abKikovaca\u00bb. Ovaj izraz nije prijeziran, ve\u0107 kazuje da unutar Puta postoji istinski i pravi kult osobe Kika Arguella, za\u010detnika Puta. Kiko je skladao pjesme i \u010desto kantori Puta slijepo opona\u0161aju Kika, \u00ab\u0161panjoliziraju\u0107i\u00bb na\u010din svog pjevanja. \u010cak su i svete slike Kikovo djelo, a on je jedini \u00abvo\u0111a\u00bb. Znate li, kona\u010dno, za\u0161to svi neokatekumeni govore na isti na\u010din? Zato jer ponavljaju na dugo i na \u0161iroko izraze obra\u0111ene u Kikovim katehezama. U okviru katoli\u010danstva ne postoji skupina koja je toliko sna\u017eno oblikovana osobno\u0161\u0107u utemeljitelja poput NP-a. Bez sumnje, NP se, naizvan, predstavlja svojim velikim zaslugama: nastoje\u0107i staviti u praksu u isto\u010dnim katoli\u010dkim zemljama Ordo initiationis christianae adultorum <\/em>(Red inicijacije odraslih u kr\u0161\u0107anstvo), koji mo\u017ee uroditi dubokom pastoralnom obnovom. <\/span>IV. poglavlje spomenutog obrednika pod nazivom: Priprema za sv. Potvrdu i Euharistiju ve\u0107 kr\u0161tenih odraslih osoba koji nisu katehizirani, na\u017ealost se izbjegavao u redovitom \u017eupnom pastoralnom radu zbog razloga koji je ujedno i jednostavan i sumnjiv: na\u0161i su odrasli, iako doista odmetnuti i nevjerni, iako su dogmatski postali ravnodu\u0161ni i moralno relativisti, primili sakrament sv. Potvrde i Euharistije \u0161to zna\u010di da se kr\u0161\u0107anska inicijacija treba odnositi na misije ad gentes<\/em> koju vr\u0161e misijske institucije te se, kona\u010dno, IV. poglavlje obrednika odnosi na jedinstvene i rijetke slu\u010dajeve. Jasno je, me\u0111utim, kada danas govorimo o kr\u0161\u0107anskoj inicijaciji u tradicionalno katoli\u010dkim zemljama, govorimo u analo\u0161kom smislu, po\u0161tuju\u0107i staru praksu kr\u0161\u0107anske inicijacije i praksu poslanja ad gentes<\/em>. Velika zasluga koju sebi pripisuje NP je upravo ta da su ponovno otkrili kr\u0161\u0107ansku inicijaciju odraslih te da su je prilagodili, upravo tako, ne samo udaljenima, koji su prekinuli svaki odnos s Crkvom i kr\u0161tenjem, nego i kr\u0161\u0107anima bogatog sakramentalnog \u017eivota, ali koji su ostali nezreli i djetinjasti u svojoj vjeri. Poznato je da se pokreti, ako potraju, neminovno institucionaliziraju, gube\u0107i na taj na\u010din barem dio svoje karizmatske snage. Mnogo je pokreta u Crkvi i nijedan od njih ne mo\u017ee prisvojiti pravo prvoro\u0111enosti ili ekskluzivnosti kr\u0161\u0107anske vjerodostojnosti. S tog su razloga, stavljaju\u0107i nastranu zasluge i vrijednosti, svi pokreti ograni\u010deni i rizi\u010dni. Upozorenje na razlu\u010divanje i ujedna\u010denost, pozivaju\u0107i se na dokumente U\u010diteljstva upu\u0107ene pokretima, poziva pokrete na prilagodbu i treba ga prihvatiti s velikom ponizno\u0161\u0107u.<\/span><\/p>\n

    <\/span>Koje su ograni\u010denosti i rizici Neokatekumenskog pokreta i njihovog na\u010dina katehiziranja? Sluga Bo\u017eji Ivan Pavao II., govore\u0107i o iskustvu s NP, u jednoj je raspravi u rimskoj \u017eupi sv. Mu\u010denika Kanade\u0161kih, upotrijebio izraze \u00abzdrava radikalnost kr\u0161\u0107anstva\u00bb i \u00abautenti\u010dni radikalizam evan\u0111elja\u00bb (L’Osservatore Romano od 3 \u2013 4. studenog 1980.). Ti su izrazi izre\u010deni ne samo u kontekstu rasprave ve\u0107 u op\u0107em kontekstu misli Prvosve\u0107enika. Istrgnuti izvan tog konteksta, mogu kr\u0161\u0107anskom puku dati krive predod\u017ebe, \u0161tovi\u0161e dovesti do nepopravljive podjele i diskriminacije na odabrane i odba\u010dene, na koje ne vrijedi ulagati truda daju\u0107i sve od sebe. Mo\u017ee li se izolirati stotinjak katekumena u jednoj \u017eupnoj zajednici, koji \u010dine manjinu, od desetaka tisu\u0107a osoba i pripremiti im bogatu gozbu Rije\u010di, sakramenata, ljubavi, s biranom i \u010distom hranom, a \u017eupnoj zajednici, ve\u0107ini, ponuditi samo minimarket s hranom u celofanu? Ovaj rizik te\u0161ko prijeti ondje gdje je \u017eupnik zarobljenik Puta i postaje prezbiter neokatekumenskim zajednicama, odri\u010du\u0107i se, u najmanju ruku, slu\u017ebe pastira svih katolika koji su mu povjereni. Kolika je zarobljenost, \u010dak ubita\u010dnost, ovakvog djelovanja pokazuje \u010dinjenica da je prezbiter-\u017eupnik obvezniji prema NP-u nego prema svom biskupu, i u kojoj mjeri prezbiter-\u017eupnik uklanja iz svog pastoralnog plana pastoralni plan svoje dijeceze slijede\u0107i zada\u0107e na korist projekata i zadataka koje su mu dane od strane NP-a. Potrebno je govoriti o \u00abradikalizmu evan\u0111elja\u00bb, ali o kojem radikalizmu? Kada se pa\u017eljivije promotri kateheza, ne postoji ni tra\u010dak sumnje da se ona vr\u0161i \u2013 treba se vr\u0161iti \u2013 uz \u010ditanje Biblije, ne suprotstavljaju\u0107i razumsko \u010ditanje teolo\u0161kom \u010ditanju, ne odre\u0111uju\u0107i ga prezrivo intelektualnim, ve\u0107 kao <\/span>poslu\u0161nost vjere \u017eeljene od Boga koji sam ne odbacuje po\u0161tovanje razuma. (Dei Verbum 5). Jo\u0161 je jedan rizik ovdje izlo\u017eenost neokatekumenskih kateheza plagijatu. Rizik je svake kateheze, \u010dak svakog formativnog djelovanja, cijelog pastorala, kad je otrgnuta od tijela, otrgnuta iz kulturnog ozra\u010dja, kad nije u svezi sa samom sobom, kad pretpostavlja da mora samo davati, bez da prima ne\u0161to od bogatstva koje je tako\u0111er razasuto u svijetu i \u010dovje\u010danstvu vi\u0161estrukom mudro\u0161\u0107u Bo\u017ejom. U ovom je uro\u0111ena tendencija da se stavi naglasak na pokorni\u010dki karakter \u2013 \u0161to je opet izlo\u017eeno riziku maniheizma \u2013 obra\u0107enja, umjesto na Bo\u017eju ljubav koja pokre\u0107e i spa\u0161ava i na Kristovo djelovanje koji uglavljuje sve u sebi, bilo na nebesima bilo na zemlji (usp. Ef 1, 10). U ovoj vrsti radikalizma doslovno tuma\u010denje \u00abzajedni\u0161tva dobara\u00bb, citiraju\u0107i Dj 2, 42-45, \u010demu stremi NP, zaboravlja ili ignorira ne samo ozra\u010dje skorog Kristovog drugog dolaska u kojem je \u017eivjela zajednica u Jeruzalemu, ve\u0107 povrh svega razlu\u010divanje koje je dao Isus izme\u0111u redovitog poziva na vje\u010dni \u017eivot i posebnog poziva na pojedina\u010dno i djelotvorno nasljedovanje (Mt 19, 21; Lk 19, 8 Zakej je dao pola svoga bogatstva siroma\u0161nima; Isus re\u010de da je danas spasenje do\u0161lo u njegovu ku\u0107u). Tolike druge kriti\u010dke primjedbe treba uputiti (izme\u0111u ostalih i dokumentirane tekstove gore navedenih sve\u0107enika); tako\u0111er se treba istaknuti pretjerano tehni\u010dko zasnivanje dugog i pretjerano zahtjevnog NP-a, ili inicijacijske <\/span>terminologije, u\u010dene, prepune hebrejskih izraza Staroga zavjeta u suprotnosti s jednostavno\u0161\u0107u u odnosu na Bo\u017eju rije\u010d, na koju se pozivaju, ili ontolo\u0161ku usredoto\u010denost na Rije\u010d u odnosu na Euharistiju.<\/span><\/p>\n

    <\/span>Na kraju, jedna je stvar jasna. Benedikt XVI. bit \u0107e Papa koji \u0107e ispraviti doktrinarne i liturgijske zloporabe koje NP mnogo godina neka\u017enjeno \u0161iri u \u017eupama. Kiko Arguello morat \u0107e oslu\u0161kivati i staviti u praksu s apsolutnom poslu\u0161no\u0161\u0107u ono \u0161to razni rimski uredi, koji su glas svetog Oca, isprave kod NP-a.<\/span><\/p>\n


    \n<\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_approfondimenti.asp?IdNews=6959<\/span><\/a><\/span><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Sjenke Neokatekumenskog puta<\/span><\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

    Gianluca Barile<\/em><\/span><\/p>\n


    \n<\/em><\/span>\n<\/p>\n

    VATIKAN 12. 4. 2009. – Na Brdu Bla\u017eenstva, u Domusu Galileaee, faraonskoj utvrdi neokatekumena u Svetoj zemlji, 28. 03. 2008. zbio se doga\u0111aj koji je riskirao da pro\u0111e tiho, ali koji nazna\u010duje istinsku i nepojmljivu ‘revoluciju’: rije\u010d je o pokretu koji se smatra crkvenim i koji je na taj na\u010din uspio privu\u0107i i zavesti stotine prelata i kardinala. \u010cak \u0161to vi\u0161e, prima ih inicijator laik, ad limina<\/em>, na na\u010din kako to ne bi u\u010dinio niti sam papa. Na ‘konvivenciji’ je sudjelovalo 160 biskupa i 9 kardinala Europljana, tako se to zove u neokatekumenskom \u017eargonu. Bili su impresionirani i op\u010darani veli\u010danstvenom arhitekturom dok su boravili u najve\u0107em neokatekumenkom hramu u Svetoj zemlji, sa simbolizmom oblika i prostorom punih \u017eidovsko-luteransko-gnosti\u010dke simbolike, s nazo\u010dno\u0161\u0107u \u017earkih sljedbenika, s karizmatskim ozra\u010djem i sa sudionicima obreda<\/span> koji su se upravo odvijali, <\/strong>sa svjedo\u010danstvima i hvastavim djelima \u2013 tako su ih definirali njihovi kriti\u010dari<\/span> \u2013 s Kikom Arguellom, za\u010detnikom pokreta kojemu su se kasnije pridru\u017eili Carmen Hernandez i don Mario Pezzi. Prisutnost tako velikog broja visokih predstavnika Crkve pred Kikom, \u010dinilo se kao da se otvara put neokatekumenskoj evangelizaciji Europe, kojega jam\u010di pokret, s metodama vi\u0161e-manje ‘diskutabilnim’ u stvarima nauka i liturgije. Takvo mi\u0161ljenje se ve\u0107 poprili\u010dno infiltriralo <\/span>u crkveni svijet sa svojim nepravilnim obredima koji, usprkos kontinuiranim upozorenjima pape Benedikta XVI., jo\u0161 nisu niti pregledani, niti modificirani niti ukinuti. A da se Svetom Ocu ovo nikako ne svi\u0111a, razumije se iz \u010dinjenice \u0161to statuti \u00abad experimentum<\/em>\u00bb Pokreta, koji su istekli ve\u0107 10 mjeseci poslije dopu\u0161tena perioda ku\u0161nje od 5 godina od Sluge Bo\u017ejega Ivana Pavla II., nisu jo\u0161 potvr\u0111eni od Vatikana. Jedan od evidentnih dokaza da tako vi\u0161e ne\u0107e i\u0107i u Neo putu, i koji Papa ne\u0107e tolerirati, je sadr\u017eaj na slici koji smo objavili, na kojoj je dokumentirana euharistija (!?) slavljena sa obredom osporavanim od istog Benedikta XVI. preko pisma kardinala Arinzea u prosincu 2005., u kojem se poziva Put da slijedi liturgiju odobrenu od Katoli\u010dke Crkve. Ovdje je zapravo ta njihova liturgija na \u017ealost potvr\u0111ena od strane prisutnih biskupa i kardinala. Jedan obred koji mnogi odbijaju zvati euharistijom, u kojem se na velikom stolu upotrijebljenom umjesto kr\u0161\u0107anskog oltara ne slavi Kristova \u017ertva nego gozba me\u0111u bra\u0107om ujedinjenima u istu vjeru u Uskrsnu\u0107e, koji se nikad ne klanjaju pa niti za vrijeme pretvorbe. Evo za\u0161to vam moramo nazna\u010diti \u010dudne simbole u svetoj katoli\u010dkoj i bo\u017eanskoj liturgiji: namjesto kri\u017ea isti\u010de se ogromna hanuka,<\/strong><\/span> koja predstavlja obnovu prave Crkve; namjesto tradicionalnih osobitosti, kale\u017ei i kruh dijele se onima \u0161to sjede oko stola; zatim nedostaje tjelesnik budu\u0107i da se teolo\u0161ka vizija koju inicijator Puta prenosi o euharistiji obzirom na prisutnost Gospodina shva\u0107a luteranski kao transignifikacija (rije\u010di Kika), a ne transupstancijacija; u slavlju se, zatim, nikad ne recitira Nicejsko-carigradsko vjerovanje i Rimski kanon jer prinos je poganska praksa; i na kraju ceremonije prisutni slijede Davidov ples oko stola. Ovo se mo\u017eda nije dogodilo zbog srama(?) u prisutnosti biskupa i kardinala pro\u0161log 28. o\u017eujka, ali se doga\u0111a u svakom posebnom slavlju u prostorijama razli\u010ditim za svaku Neo zajednicu. Radi se o obredima sa tolikim emotivnim ushi\u0107enjima (popra\u0107enim sa ritmi\u010dkim pjesmama) ali s malo sabranosti i zatim sa evidentnom banalizacijom Otajstva. U stvari to je jedan obred koji u\u010dvr\u0161\u0107uje zajednicu, u pozivu da (pisane rije\u010di Kika) \u00abnema Euharistije bez zajednice\u00bb. Cijela zajednica je ta koja slavi gozbu i euharistiju; jer euharistija je klicanje ljudske zajednice u zajedni\u0161tvu; pravo mjesto na kojem se manifestira da je Bog dirnut (potresen) je u ovoj stvorenoj Crkvi i u ovoj zajednici. Iz ove zajednice izvire euharistija. I \u0161to na kraju \u010dini istinski slavitelj, Gospodin Isus? \u0160to re\u0107i, jo\u0161 uz to, o kaledioskopu (opti\u010dka naprava)<\/span> s mnogo oblika ponu\u0111enim u svjetskom hramu neokatekumena na Brdu Bla\u017eenstva? Ovo ima sasvim jasan cilj: zapla\u0161iti, impresionirati, sugestivno djelovati na posjetitelja i pobijediti ga dobrotom, grandiozno\u0161\u0107u Neo puta i njegova propovijedanja. Propagandisti\u010dki stroj Puta, savr\u0161eno razra\u0111en i podmazan u proteklim desetlje\u0107ima, proizvodi upravo rezultate kakve vo\u0111e pri\u017eeljkuju: nekriti\u010dko prianjanje visokih prelata koji podupiru neokatekumensku stvar<\/span> prosvjetljeni kikijanskom misli potiskuju duboku u vlastitoj savjesti eventualne sumnje koje su imali prije posjeta u njihov svjetski centar. Kona\u010dno su zaslijepljeni i pokoreni trijumfalno razra\u0111enom<\/span> strategijom koja je namjeravala ostaviti jak dojam na visoke goste. Toliki prelati i kardinali neuki za raznolike zablude ove stvarnosti (nitko od njih ne mo\u017ee poznavati originalne kateheze koje \u010dine usmenu tradiciju Puta), uspore\u0111uju se sa jednom \u017ealosnom posljedicom lai\u010dkog progresa Crkve zapo\u010detom s pogre\u0161nim tuma\u010denjem II. vatikanskog koncila i nastavljenim u susljednim desetlje\u0107ima: to \u0161to bi bilo zabranjeno redovniku pokrenuti i privu\u0107i Crkvu prema nekoj drugoj teologiji, dopu\u0161teno je jednom laiku. Ne preostaje nam ni\u0161ta nego moliti i uzdati se u energi\u010dnu intervenciju Pape. On – samo On – je Petar, i na njemu je Isus izgradio svoju Crkvu koja je, podsje\u0107am, jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska. Dakle, Papa je jedan i Crkva je jedna: njega je Krist postavio predaju\u0107i klju\u010deve Petru. Upravo se radi o slu\u010daju gdje se \u017eeli iznutra suprotstaviti crkveni nauk i na taj na\u010din primiriti vlastitu du\u0161u. \u201eNon praevalebunt\u201c, obe\u0107ao je Isus. Onomu koji ima dobre namjere potrebno je malo rije\u010di.<\/span><\/span><\/p>\n


    \n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_approfondimenti.asp?IdNews=6940<\/span><\/a><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n

    Neokatekumeni: Tanka granica izme\u0111u kateheze i plagijata<\/span><\/span><\/strong><\/p>\n


    \n<\/span><\/span><\/strong>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    pi\u0161e Felica Scaringella<\/span><\/p>\n


    \n<\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    U po\u010detnoj fazi konvivencije obznanjuje se novim sljedbenicima, kojima su ranije dr\u017eali \u017eupske kateheze za odrasle i one osobe koje ”koje si \u017eele dobro” istinska namjera Neokatekumenskog puta. Neofite bi se uvodilo u obrede, u Euharistiju (prema Kiku), pou\u010davalo bi ih se o nu\u017enosti davanja i primanja ljubavi (bra\u0107i\/od bra\u0107e koji pripadaju zajednici, naravno), kako se obraniti od napada koji dolaze od drugih zajednica. Postoji jedan aspekt u indoktrinaciji koji je u meni pobudio odre\u0111ene znati\u017eelje: na njemu je inzistirao katehist pozivaju\u0107i se na poslu\u0161nost. Ve\u0107 ga Kiko Arguello <\/span>donosi u svojom direktoriju: ”Slu\u0161ajte va\u0161e katehiste”, ”Tko uskrati poslu\u0161nosti katehisti, isto je kao da uskra\u0107uje poslu\u0161nost samome Bogu”. Premda je nau\u010davanje kod svih sekti \u0161aroliko, zahtjev za poslu\u0161no\u0161\u0107u guruu i vo\u0111ama je zajedni\u010dki svima. Jehovini svjedoci, na primjer, obvezuju na poslu\u0161nost starije osobe, ve\u017eu ih uz Upravljaju\u0107e Tijelo (takozvani rob); scijentolozi se obvezuju na poslu\u0161nost kapelanu zajednice, Sei Org; razli\u010dite pseudoreligijske sekte obvezuju se na poslu\u0161nost svojim liderima i nadre\u0111enima. Ono \u0161to je zajedni\u010dko svim karizmati\u010dnim vo\u0111ama jest osje\u0107aj (vrlo \u010desto je rije\u010d o autoinvestituri) da imaju bo\u017eansko poslanje. Rob (pretpostavljam da je rije\u010d o poslu\u0161niku ili vo\u0111i sekte) je Jehovin kanal na Zemlji. Ron Hubbard je uspio otkriti da posjeduje izuzetnu mo\u0107 kontroliraju\u0107i svoj slobodni duh. Kiko Arguello primio je zadu\u017eenje \u010dak od Madone (koju iz zahvalnosti zove Marijom), a u skladu s time svi su njegovi katehisti Gospodinovi an\u0111eli, inspirirani su od Duha Svetoga, te prema tome obdareni dogmom nepogre\u0161ivosti. Iz toga slijedi da katehisti mogu tra\u017eiti od svojih podanika apsolutnu poslu\u0161nost. U biti, poziv na poslu\u0161nost za ljude nije kontraproduktivna. \u010cak, \u0161to vi\u0161e, navikli smo se vidjeti djecu da su poslu\u0161ni roditeljima zbog odgoja, djeca u \u0161koli su poslu\u0161na u\u010diteljima kako bi dobili \u0161kolsku izobrazbu, radnici su poslu\u0161ni svojim nadre\u0111enima kako bi im posao napredovao. Pa za\u0161to i djeca ne bi bila poslu\u0161na svojim katehistima kako bi bolje razumjeli svoju vjeru. Ali pravi problem se ne sastoji u poslu\u0161nosti nego u zloporabi vlastitog autoriteta zlostavljaju\u0107i ”savjest” doti\u010dne osobe. Otvorimo, dakle, znanstvenu podlogu ovoj tvrdnji analiziraju\u0107i aspekte takozvane destruktivne poslu\u0161nosti. Milgramovo istra\u017eivanje koje se odnosi na ovu problematiku pokazuje kako ”ljudi, postavljeni na nadre\u0111ene polo\u017eaje neke hijerarhijske organizacije, ili osobe koje posjeduju vlast ili privilegij, pa i u slu\u010daju da je rije\u010d samo o mogu\u0107nosti odnosno da nije dosita tako, s lako\u0107om mogu navesti ljude na nekriti\u010dki pristanak, u stanje neura\u010dunljivog pona\u0161anja pa \u010dak i kad je rije\u010d o pona\u0161anju kojim se te\u0161ko mo\u017ee naru\u010diti psihi\u010dki i fizi\u010dki integritet drugih ljudi”. To se pokazalo u eksperimentu kojeg je u\u010dinio sam Milgram s nekim ljudima koji su o tome unaprijed bili upoznati, a cilj istra\u017eivanja sastojao se u tome da se demonstrira u\u010dinak koji proizlazi iz ka\u017enjavanja u procesu u\u010denja. Zadatak kojega je trebalo napraviti sastojao se u ”elektronskom pra\u017enjenju s rastu\u0107im intenzitetom (na nizu prekida\u010da postavljenih na komadu tkanine) na nekoj osobi svaki put kad bi pogrije\u0161ila u ispunjavanju svog zadatka”. Udar (titraj) je varirao od minimuma 15 volti do maksimuma od 450 volti. O\u010dito je da je osoba koja je bila podvrgnuta eksperimentu bila suu\u010desnik s vr\u0161iteljem eksperimenta koji je namjerno grije\u0161io u zadatku, na neaktivnom aparatu, simuliraju\u0107i situaciju vikanja i pla\u010da sve do zahtijeva da se prekine pokus. Zadatak izvoditelja eksperimenta sastojao se u tome da se osoba podlo\u017ei poslu\u0161nosti, a u ovom slu\u010daju, da osoba izrazi \u017eelju da se nastavi s eksperimentom premda je osoba pokazivala nesklonost da se s eksperimentom nastavi, odnosno \u017eeljela je da se eksperiment prekine. Kona\u010dni rezultat: ve\u0107ina ljudi obavili su do kraja zadatak premda su iskusili vrlo neugodan osje\u0107aj i tjeskobu. ”\u017delja za protivljenjem protiv toga nije bila toliko jaka da bi bila i konkretizirana prema kona\u010dnom odbijanju”. Osobe koje su prekinule eksperiment manifestirali su odre\u0111enu snagu s kojom su pobijedili pla\u0161ljivost iskazuju\u0107i sumnje i strahove. Koriste\u0107i se Milgramovim rije\u010dima, ”da bi se pre\u0161lo od unutarnje sumnje do izvanjskog o\u010ditovanja te sumnje sve do neslaganja s drugom osobom, do prijetnje, do otvorenog protivljenja je dug i te\u017eak proces kojega je sposoban izvr\u0161iti do kraja samo manji dio ljudi”. Prije\u0111imo sada na konkretnu stvar s namjerom da se su\u010delimo s teoretskim razmi\u0161ljanjima koja su malo \u010das dovr\u0161ena i primijenimo ih na argument na\u0161e diskusije. Po\u0111imo od gore citirane definicije: tko bi bili karizmatske osobe Neokatekumenskog puta koje imaju uvjerenje da posjeduju vlast na temelju koje mogu vr\u0161iti slu\u017ebu upravljanja nad jednostavnim ljudima koji pripadaju pseudokatoli\u010dkom pokretu? Ako uzmemo u razmatranje hijerarhijsku strukturu Puta, na vrhuncu se nalazi njegov utemeljitelj: Kiko Arguello. Ali da bi se to moglo bolje razumjeti, treba se zaustaviti na jednom modelu koji je va\u017eniji od pojedinih zajednica: tko se brine za preno\u0161enje kateheza koje se usmeno prenose od ”vrhovnog lidera”? Katehisti. Tko katehistima dodjeljuje tu specijalnu ovlast koja im dopu\u0161ta da oni stvaraju ”lijepo i zlo vrijeme” nad jednostavnim sljedbenicima koji na popustljiv i nekriti\u010dan na\u010din trpe u ime nekog ideala koji se mo\u017ee posti\u0107i bez velike agresivnosti? Kiko ka\u017ee da njegovi katehisti posjeduju Duha i da govore u Bo\u017eje ime, te ih se zbog toga mora slu\u0161ati, ali u ime kojega sakramenta? Kao vjernik, a naro\u010dito kao racionalan \u010dovjek, ne poznajem niti jedan poseban obred u Crkvi koji dodjeljuje jednostavnim laicima ovlast nad drugim vjernicima. Mo\u017eda se mo\u017eemo uhvatiti za sakrament Potvrde (Krizma), ali taj sakrament posjedujemo svi mi odrasli kr\u0161\u0107ani i to nam ne daje nikakvu autorizaciju da tra\u017eimo poslu\u0161nost od onih koji nisu primili taj sakrament i nisu ni\u0161ta manji od nas u vjeri. Vrijedan je pa\u017enje i sakrament Svetog Reda, ali katehisti nisu sve\u0107enici. Iz onoga \u0161to mi je poznato, dakle, slu\u017ebenik u Katoli\u010dkoj Crkvi nije ovla\u0161ten da, kad je rije\u010d o vjeri, tra\u017ei apsolutnu poslu\u0161nost, nego maksimalno mo\u017ee pozivati na \u0161to je mogu\u0107e savr\u0161enije slije\u0111enje uputa koje je dala Crkva. \u010cemu dakle slu\u017ei umi\u0161ljena i neuka poslu\u0161nost posredstvom uvje\u017ebavanja mentalne kontrole? Op\u0107enito slu\u017ei podvrgavanju \u010dlanova volji zajednice kako bi kona\u010dno postigli odre\u0111eni cilj, a naro\u010dito ekonomski nivo. Pod okriljem Svetog pisma iznu\u0111uje se novac u zamjenu za ”blago na nebu”, kao \u0161to ka\u017ee Isus. U stvari, prihod od kolekte i od desetine, ne slu\u017ei za pomo\u0107 siromasima nego za uzdr\u017eavanje pokreta: za konvivence, za skupove, za neokatekumensku evangelizaciju, za brojne obitelji koje su povezane sa zajednicom (a redovito je rije\u010d o obiteljima katehistima). Poslu\u0161nost kako je katehisti zami\u0161ljaju slu\u017ei tako\u0111er i tome kako uvjetovati \u017eivotni izbor naro\u010dito kod mladih. S oko 25 godina mora\u0161 u\u010diniti izbor kojega ti oni name\u0107u: brak (po mogu\u0107nosti mora biti endogamski) ili redovni\u010dki \u017eivot jer u protivnom ako bi ostao neopredijeljen na Neokatekumenskom putu to bi bio znak seksualnog nereda. Prista\u0161a Puta koji se obvezao na poslu\u0161nost treba te\u017eiti za tim da usvoji isto pona\u0161anje prema bli\u017enjima koji pokazuju sumnje i nesigurnost s obzirom na spomenute metode. Ne trebaju misliti vlastitom glavom, nego trebaju imati povjerenje u Put i slu\u0161ati katehistu \u010dak i onda kada se \u010dini da neispravno djeluje. Milgramov eksperiment nam je pokazao kako tek mali broj uspijeva nadvladati vlastiti strah i oduprijeti se krivim postavkama. Neposlu\u0161nost katehisti stvara osje\u0107aj krivnje koja se tek u malim slu\u010dajevima prelijeva u otpor. Mnogi su uvjereni da se poigravaju s vlastitim spasenjem te ako su neposlu\u0161ni da su pod tko zna kakvim demonskim utjecajem. ”\u0110avao te ku\u0161a i \u017eeli te udaljiti od Puta”, to je redovita fraza. Mnogi drugi izra\u017eavaju sumnje i nesigurnost ali ih ne uspijevaju javno iznijeti. Iznosim svoje iskustvo kao primjer: nekoliko dana prije slavlja sakramenta pokore katehisti su nam rekli da \u0107e slijede\u0107i petak biti slavlje s zajedni\u010dkom ispovijedi. Odmah sam pomislio na javnu ispovijed, premda nije bilo tako (ali \u0107e se to uskoro zasigurno dogoditi). Premda mi je to prouzrokovalo odre\u0111enu neugodnost, nisam bio u stanju oduprijeti se volji katehista. Nakon toga sam ipak smogao snage i odupro sam se tome, te sam tako\u0111er izrazio svoje sumnje. Treba imati na pameti da ono \u0161to se meni dogodilo, zbilo se u kratkom vremenskom razdoblju. Milgram se obra\u0107ao osobama koje su pokazivale osje\u0107aj pobune \u010dak godinama poslije eksperimenta. Kolike osobe Neokatekumenskog Puta su dezertirale nakon dobrih 20 godina? \u0160to ih je potaklo da napuste to prelijepo iskustvo kakvim su ga smatrali neokatekumeni? Drugi primjeri lo\u0161eg iskustva mogu se susreti u trenutcima spontane molitve pred drugim \u010dlanovima Puta. Zahtjevi koje katehisti stavljaju pred ljude, mnoge su ozlovoljili i ogor\u010dili, ali sve podnose u \u0161utnji. Ravnaju se prema na\u010delu profane psihologije koja se temelji na slaganju s drugima: Ako je on to u\u010dinio, za\u0161to i ja to ne bi u\u010dinio?” To je ne\u0161to zajedni\u010dko svim sektama; naime postoji ”lanac svetog Ante” koji se nosi lideru, u na\u0161em slu\u010daju to je Kiko. Kikove rije\u010di su va\u017enije od Papinih, premda se jasno pokazuje da je neznalica na podru\u010dju teologije. On okuplja narod na Put i njegove naredbe se dr\u017ee bez diskusije. Mo\u017eemo li dakle re\u0107i da su i sami katehisti kamen\u010di\u0107i koji bezuvjetno slu\u0161aju svog vrhovnog vo\u0111u? Ja bih rekao da je tako. Zaklju\u010dak: analizirali smo i pokazali kako jedna osoba, usprkos vlastitim nevoljama, mo\u017ee ustrajati u poslu\u0161nosti krivim odredbama premda je svjesna toga nereda. Nije namjera ovog \u010dlanka biti samo jedno od mnogih informativnih sredstava, nego prije svega apel kompetentnim ljudima da poslu\u0161aju pravedni vapaj mnogih ljudi koji su duboko u du\u0161i obilje\u017eeni destruktivnim iskustvom do\u017eivljenim na Neokatekumenskom putu.<\/span><\/p>\n


    \n<\/span>\n<\/p>\n

    <\/span><\/p>\n

    http:\/\/www.papanews.it\/dettaglio_approfondimenti.asp?IdNews=6973<\/span><\/a> <\/span> <\/span> <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

    <\/span><\/span><\/strong><\/p>\n

    \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    \u00a0 Kikove prekri\u017eene ruke izme\u0111u neposlu\u0161nosti i \u0161ifrirane poruke \u00a0 \u00a0 \u00a0 pi\u0161e Gianluca Barile VATIKAN 28. 4. 2008. –<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/159"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=159"}],"version-history":[{"count":41,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/159\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":162,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/159\/revisions\/162"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}