{"id":103,"date":"2009-03-05T09:53:50","date_gmt":"2009-03-05T09:53:50","guid":{"rendered":"http:\/\/paxtibi.net\/?page_id=103"},"modified":"2009-03-21T15:30:03","modified_gmt":"2009-03-21T15:30:03","slug":"mesijanske-paralele-lubavitchevi-zidovi-i-neokatekumeni","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.paxtibi.net\/?page_id=103","title":{"rendered":"Mesijanske paralele"},"content":{"rendered":"

<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Mesijanske paralele: Lubavitchevi \u017didovi i neokatekumeni<\/strong><\/p>\n


\n<\/strong>\n<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Intenziviranje prijateljstva izme\u0111u ortodoksnih \u017didova i ‘born again’ katolika u ime vjere u Mesiju. Neki iz \u017eidovskog tabora upozoravaju na opasnost. Intervju s kustosom Svete zemlje.<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

pi\u0161e Sandro Magister<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Rim, 16. 2. 2005. \u2013 U podu\u017eem intervjuu u prvom izdanju \u00abOasis\u00bb, internacionalnog magazina venecijanske patrijarhije, franjevac Pierbattista Pizzaballa, kustos Svete zemlje govori o \u00abizraelskim \u017didovima koji su prihvatili Krista i primili kr\u0161tenje\u00bb. <\/span><\/p>\n

U Izraelu, ka\u017ee on, postoji \u00abnekoliko stotina takvih kr\u0161\u0107ana\u00bb. On ne predvi\u0111a znatno pove\u0107anje broja takvih vjernika: \u00ab\u017didovstvo ne dopu\u0161ta obra\u0107enja. Naravno, dr\u017eava ne zabranjuje razli\u010dite izbore, ali nema razumijevanja za njih. Takav izbor izaziva tenzije.\u00bb Stog razloga, hebrejski kr\u0161\u0107ani ostaju <\/span>u \u00abstanovitoj tajnosti\u00bb i \u00abne pokazuju pretjerano svoj kr\u0161\u0107anski identitet; ne skrivaju se, ali niti ne \u017eeli biti previ\u0161e uo\u010dljivi onima koji \u017eive oko njih\u00bb. <\/span><\/p>\n

To su \u017didovi koji su pristupili Katoli\u010dkoj Crkvi i imaju svoga vlastitog biskupa, za razliku od drugih, koji su mnogo brojniji, ali nemaju veze s Crkvom. Ovi posljednji jednostavno vjeruju da je novozavjetni Isus Mesija koji \u0107e ponovno do\u0107i na kraju vremena. Oni su \u00abmesijanski \u017didovi\u00bb, i fra Pizzaballa procjenjuje da takvih ima na \u00abtisu\u0107e\u00bb. I jedni i drugi dolaze uglavnom iz religioznog \u017eidovstva, a op\u0107enito se nazivaju \u00abortodoksnima\u00bb. <\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

*** <\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Mesijanizam se sna\u017eno vra\u0107a na scenu u \u017eidovskoj vjeri. Isto se doga\u0111a i u kr\u0161\u0107anstvu, osobito u \u00abevangeli\u010dkim\u00bb i pentekostalnim krugovima koji se jako \u0161ire diljem svijeta. Ovaj fenomen je, ve\u0107im dijelom, stran katolicizmu, me\u0111utim, \u010dak je i Rimska Crkva jako obilje\u017eena ovim fenomenom. <\/span><\/p>\n

Jedna stvar je karakteristi\u010dna za ta nova strujanja unutar kr\u0161\u0107anstva. To je osobito prijateljstvo s Izraelom, protivno tendencijama povijesne Protestantske Crkve koja je op\u0107enito bila neprijateljska prema Izraelu. Tijekom najte\u017eeg razdoblja posljednje intifade kad su hodo\u010da\u0161\u0107a u Svetu zemlju bila svedena gotovo na nulu, \u00abevangeli\u010dke\u00bb Crkve nikad nisu prestale voditi svoje hodo\u010dasnike u Izrael. Isto se dogodilo i s neokatekumenskim zajednicama koje su sigurno najsna\u017enije pro Izraelski raspolo\u017eene od svih katoli\u010dkih obnoviteljskih pokreta nastalih u zadnjoj polovici dvadesetog stolje\u0107a. <\/span><\/p>\n

Ponovno otkri\u0107e mesijanizma dovodi do slaganja u mi\u0161ljenjima izme\u0111u neokatekumena i na osobit na\u010din jedne struje unutar ortodoksnog \u017eidovstva: Lubavitchevaca. <\/span><\/p>\n

22. 1., cijela jedna stranica u talijanskim novinama \u00abil Foglio\u00bb bila je posve\u0107ena vrlo u\u010denom i entuzijasti\u010dnom predstavljanju lubavitchijanskog mesijanizma. Autor studije je Guiseppe Gennarini, jedan od osniva\u010da Neokatekumenskog puta u Italiji. <\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

*** <\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Lubavitchevci potje\u010du iz bjeloruskog grada Lubavitch-a i nazivaju se po njemu. Nastali su u drugoj polovici 17. stolje\u0107a od jednog ogranka hasidskog \u017eidovstva. Od ove \u0161iroke struju religioznog obnoviteljskog pokreta, razlikuju po tome \u0161to pridaju ve\u0107u pozornost studiju talmudskih i kabalisti\u010dkih tekstova, bilo javnih ili tajnih, i po sna\u017enom misijskom djelovanju me\u0111u svojom bra\u0107om po vjeri. <\/span><\/p>\n

1944. godine, njihov vrhovni rabin, Joseph Isaac, odlazi u Sjedinjene Dr\u017eave, nastanjuje se u <\/span>Brooklynu gdje lubavitchevci jo\u0161 uvijek imaju svoju glavnu sinagogu na adresi 770 Eastern Parkway. Preseljenje u nevjerni\u010dku Ameriku, s mnogo sekulariziranih \u017didova, do\u017eivjeli su kao silazak u svijet tame koji je Bog htio kao uvod u spasiteljsku objavu Mesije. Ta objava se, prema njima, dogodila u osobi Isaacova zeta i nasljednika, novog \u00abrebbe\u00bb Menachem Mendel Schneersona. Jako \u010da\u0161\u0107en umro je 1994. u 92. godini \u017eivota nakon te\u0161ke bolesti. On nije nikog odredio za svoga nasljednika. Njegovi sljedbenici vjeruju da \u0107e on ustati od mrtvih i vratiti se kako bi zapo\u010deo kona\u010dno mesijansko kraljevstvo. <\/span><\/p>\n

Lubavitchevci \u010dine zna\u010dajni i dinami\u010dni dio hasidskog religioznog \u017eidovstva. Aktivni su u mnogim zemljama s vi\u0161e od 2600 organizacija. Oko 3600 njihovih obitelji oti\u0161lo je u misije. U Italiji su prisutni u Milanu i Veneciji te kontroliraju najva\u017eniju kosher klaonicu u Rimu. 150 rabina iz cijeloga svijeta potpisalo je priznanje \u00abrebbe\u00bb Schneersonova mesijanskog identiteta. <\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, upravo njihov mesijanizam potaknuo je paljbu na njih iz drugih dijelova \u017eidovskog svijeta. David Berger, poznati ortodoksni rabin, koji je povezan s \u00abliberalnim\u00bb krugovima, izdao je u Sjedinjenim Dr\u017eavama 2002. vrlo sna\u017enu knjigu protiv lubavitchevaca pod naslovom, \u00abRebbe, Mesija i skandal ortodoksnog indiferentizma\u00bb. Berger ih opisuje kao heretike i idolopoklonike. On tra\u017ei da se lubavitchevci zabrane, jer po njegovom mi\u0161ljenju njihov mesijanizam izokre\u0107e naopa\u010dke klasi\u010dnu \u017eidovsku doktrinu i dovodi u opasnost sam opstanak judaizma u svijetu. <\/span><\/p>\n

Berger godinama prou\u010dava odnose izme\u0111u \u017didova i kr\u0161\u0107ana te je uvjeren da lubavitchevski mesijanizam hrani misionarsko \u0161irenje kr\u0161\u0107ana me\u0111u \u017didovima koje Berger poziva na reakciju. On pi\u0161e: \u00abAko mesijaniste smatramo dobrim \u017didovima onda dopu\u0161tamo kr\u0161\u0107anstvu da pobjedi u klju\u010dnim to\u010dkama tisu\u0107ljetne bitke\u00bb.<\/span><\/p>\n

Zapravo, nakon Isusa, \u017eidovski mesijanski nauk se povla\u010di s pozornice. On postaje predmet studija rezerviran samo za mali broj ljudi. Lubavitchevci su taj nauk ponovno donijeli na svijetlo dana citiraju\u0107i izri\u010dito dva biblijska teksta koja su u Novom zavjetu klju\u010dna za priznanje Isusovog mesijanstva, primjenjuju\u0107i ih na svoga \u00abrebbe\u00bb. Prvi citat je iz Zaharije, 12. poglavlje: \u00abGledat \u0107e na onoga koga su proboli\u00bb. Drugi citat je iz Izaije, 53. poglavlje: \u00abZa na\u0161e grijehe probodo\u0161e njega, za opa\u010dine na\u0161e njega satrije\u0161e\u2026 K’o janje na klanje odvedo\u0161e ga; k’o ovca, nijema pred onima \u0161to je stri\u017eu, nije otvorio usta svojih\u2026 \u017drtvuje li \u017eivot svoj za naknadnicu, vidjet \u0107e potomstvo, produ\u017eit’ sebi dane\u00bb. <\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, ne dijele svi u \u017eidovstvu rabbi Bergerove strahove. David Singer, direktor za istra\u017eivanje Ameri\u010dko-\u017eidovskog odbora, napisao je u svibnju 2003., u utjecajnom katoli\u010dkom magazinu \u00abFirst Things\u00bb kojeg ure\u0111uje O. Richard J. Neuhaus, mnogo pozitivniji komentar koji zavr\u0161ava ovako:<\/span><\/p>\n

\u00abMnogo gore od remetila\u010dke prisutnosti lubavitchevih mesijanista na sada\u0161njoj ortodoksnoj sceni bila bi njihova totalna odsutnost. Ortodoksno \u017eidovstvo u kojem je mesijanska nada trajno prisutna u formi pobo\u017ene afirmacije bilo bi ni\u0161ta vi\u0161e od religiozne mumije. Zvali ih <\/span>lu\u0111acima ili hereticima, lubavitchevi mesijanisti daju sna\u017eno, iako \u010dudno, svjedo\u010danstvo trajne vitalnosti \u017eidovskog vjerovanja u mesiju.\u00bb <\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

*** <\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

U katoli\u010dkom svijetu, komentar Giuseppe Genarini-ja veoma je sli\u010dan prethodnom. Ovo je zaklju\u010dak njegove bilje\u0161ke o lubavitchevcima:<\/span><\/p>\n

\u00abOva rasprava baca novo svijetlo na odnose izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i \u017eidovstva pokazuju\u0107i da mnogi vidovi kr\u0161\u0107anstva i Isusa koji prema nekima jesu plod helenisti\u010dke kontaminacije, ili u svakom slu\u010daju kontaminacije strane \u017eidovskoj tradiciji, su zapravo duboko ukorijenjeni u izraelsku tradiciju. No, povrh svega, u eri obilje\u017eenoj nemo\u0107u ljudske misli i u svijetu koji kao vrhovni ideal vidi u konformizmu i asimilaciji, lubavitchevci su \u017eivi svjedoci da vjera u Mesiju \u2013 onog koji je ve\u0107 do\u0161ao ili tek treba do\u0107i \u2013 jest sredi\u0161te judeokr\u0161\u0107anske vjere.\u00bb<\/span><\/p>\n

Neokatekumeni, \u010diji je \u010dlan i Gennarini, su jako prisutni i aktivni u Izraelu. Na vrhu brda Korazim, koji se vidi s Galilejskog mora, sagradili su tvr\u0111avu koju su nazvali \u00abDomus Galilaeae\u00bb, a slu\u017ei za formaciju njihovim misionara. Freske u tvr\u0111avi naslikao je njihov utemeljitelj, Kiko Arg\u00fcello, a dom je otvorio Ivan Pavao II. 2002. Otvorenje je bilo popra\u0107eno aplauzom mnogih rabina koji su bili odu\u0161evljeni starozavjetnim stilom same gra\u0111evine. <\/span><\/p>\n

Neokatekumeni pridaju izri\u010dito mesijansko zna\u010denje tom mjestu koje su izabrali za svoju tvr\u0111avu. To je \u00abGalileja poganska\u00bb, zemlja Zebulonova i Naftalijeva\u00bb, mjesto gdje \u0107e se pojaviti Mesija kako prorokuje Izaija. Gennarini je napisao u jo\u0161 jednom prilogu u \u00abil Foglio\u00bb, od 27. sije\u010dnja 2004. ovo:<\/span><\/p>\n

\u00abSlijede\u0107i proro\u010danstva koja komentira Talmud i Zohar, pobo\u017eni \u017didovi danas, kao i kabalisti\u010dko-\u017eidovski sljedbenici Isaac Luria u Safed-u 1500. godine, i\u0161\u010dekuju pojavak Mesije u \u00abGalileji poganskoj\u00bb, povijesno-zemljopisna slika koja najavljuje nadu onda kad je \u010dovjek pao u duboku \u017ealost, poni\u017eenje i o\u010dajanje.\u00bb <\/span><\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, svake subote procesija neobi\u010dnih posjetitelja o\u017eivljava padinu brda Korazim. Oni su ortodoksni \u017didovi koji kucaju na vrata \u00abDomus Galilaeae\u00bb. Pored ulaza u dom nalazi se \u00abbimah\u00bb, propovjedaonica, kao u sinagogama; u arkadama nalazi se Mojsijev dekalog na hebrejskom, uklesan u mramoru; u sredi\u0161tu biblioteke nalazi se Tora iz 15. stolje\u0107a. Na kraju posjeta slijedi opro\u0161taj uz pjevanje \u00abShemah Israel\u00bb nakon \u010dega posjetitelji odlaze emotivno dirnuti. <\/span><\/p>\n

Ukratko, umna\u017eaju se prijateljstva izme\u0111u ortodoksnih \u017didova i ‘born again’ kr\u0161\u0107ana, bilo katolike ili nekatolika. Za neke su ovo sretna prijateljstva, za druge sumnjiva ili \u010dak jako zabrinjavaju\u0107a. U Izraelu, osim judeokr\u0161\u0107ana i mesijanskih \u017didova, postoje desetci tisu\u0107a imigranata iz Rusije i Isto\u010dne Europe slabog i nesigurnog religioznog identiteta koji je na rubu izme\u0111u judaizma i kr\u0161\u0107anstva. Oni su potencijalni obra\u0107enici za misionare jednog ili drugog mesije.<\/span><\/span><\/p>\n


\n<\/span><\/span>\n<\/p>\n

<\/span><\/p>\n

http:\/\/chiesa.espresso.repubblica.it\/articolo\/1336603?eng=y<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 Mesijanske paralele: Lubavitchevi \u017didovi i neokatekumeni \u00a0 Intenziviranje prijateljstva izme\u0111u ortodoksnih \u017didova i ‘born again’ katolika u ime vjere<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":3,"menu_order":25,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/103"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=103"}],"version-history":[{"count":17,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/103\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":593,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/103\/revisions\/593"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/3"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.paxtibi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}